petak, 27.04.2007.
Prometne nesreće
U ovih 8 godina imanja vozačke dozvole imala sam tri prometne nezgode, 2 manje i jedna veća, taman prije godišnjeg i odlaska na more,sva sreća nikom ništa samo lim, ono šta želim zapravo reći da te nesreće su mi dale neko iskustvo i bojazan u prometu. Mnogi, tj. većina mojih znanaca govori da sam vrlo dobar vozač i da morat ću se složiti sa tim, volim vozit. Ono šta me natjerlo da pišem o tome je nesreća koja se dogodila jučer ujutro na vukovarskoj (večernjak), uglavnom strašno, i za poginulog i njegovu obitelj, ali i za vozača. Ono šta su napisali u novinama za vozača je strašno, iskreno mi ga je žao, ali samo iz tog razloga zato što je njemu život u neku ruku zavšio isto kao i poginulome. Tijek događaja će biti takav da odlazi u zatvor sa svojh 20 i kusur godina, gdje mu se sve mijenja bez obzira što je on sin bogatog zagrebačkog građevinara ili kako su već rekli. Ok, kriv je i za to mora odgovarati, prebrza vožnja, bio je pod utjecajem alkohola, sve to stoji, samo što ja to gledam sa strane da se to isto moglo dogoditi i meni.
Jedna poznanica je imala sličnu situaciju i sad je u zatvoru, kriv si i moraš otplatiti dug društvu, ona nije više ista osoba, život ti se promjeni u sekundi, posao, obitelj, prijatelji, sve se mijenja.
Samo sam htjela reći da se takve situacije mogu dogoditi svima nama, bez obzira jesi pijan ili ne, gužva u gradu, kasniš, i još ispred tebe netko kenja i ugledaš slobodan prolaz i po gasu a kad gle zebra, pješak i ako imaš malo slabije reflekse, bum, tras, i lepoglava. Nedajbože da si pritom popio mrc alkohola, in ono kao vino poslije ručka/večere, eto ti još par godinica više, i gdje si onda. Godine u zatvoru i vratiš se na slobodu, u društvo, ma strašno, a tebi u glavi onaj život koji si oduzeo. Pa ti živi s tim.
- 20:03 -
četvrtak, 26.04.2007.
Novice
Eh, da malo sam zanemarila pisanje, iz jednostavnog razloga LIJENOST, ah da, stalna borba s tim. No evo me pa da kazem par riječi. Novica ima, ne znam odakle da krenem.
Uhvatila me ona pošast sa Un dijetom i bila 90 dana, da izdržala sam i uspjela se olakšati za nekih 10tak kilograma, redovito pratila ali ne bas uvijek slijedila naputke i recepte od karakter kluba.
nadalje, postala sam teta, ah da, jako sam ponosna teta malog čovječuljka Jakova, slatkiš, tako malo i slatko stvorenje, buci bu. Sestrica je relativno dobro podnjela porod, kaže da opasno boli, da prestrašno, delagacija je bila u susjednoj birtiji u isčekivanju popila što se popiti dalo i sa čašom u ruci dočekala Jakova.
Posao: zvjezde vam se smješe!!Da, sad je trenutno dobra faza, no prije tjedan-dva je bila faza www.mojposao.hr, toliko sam bila luda i nervozna na poslu, ljuta na sve i svakoga da sam poslala CV u 15ak kompanija sa nadom da krenem sa promjenama u životu, ali nijedan odgovor se nije vratio, čudno, ja mislila da čekaju samo mene.
Tako da za sad ostajem tu gdje jesam i vrijeme mi je da položim taj državni ispit koji mi je potreban, a odgađam ga uhuhu..
Joj, da, zakačila sam se na belu, igram belu, na t-portalu, i kad krenem ne mogu stat, i M se zakačio, on mrc više s obzirom da radi/ne radi doma tako da ima mogućnosti zabušavati na poslu, a kad zabušava igra belu.
Inače ON je dobro, održava mi tlak na normali s obzirom da imam niski tlak pa čisto da dobijem boju u licu s nečime me nanovo iznenadi, ali sve je to život, valjda. odlučio je za ozbiljno nastviti tj. završiti svoj skupocjeni fakultet u čemu ga ja 100%tno podržavam u svakom smislu. A šta me jučer izbacilo iz takta je njegov račun od mobitela, prefakinjebenostrašno velik račun, skoro kol'ko su sve ostale režije, ma joj, ne mogu ponovno o tome, mam se uzrujam.
E da velika stvar. kupujem fotoaparat digitalni SLR-ovac, ipak sam se odlučila za canon, bilo je ili canon ili nikon, 2 objektiva, grip i blic, a love.... puno, sve na kredit sve za raju...
Kako ćemo, lako ćemo!
- 18:35 -
