nedjelja, 04.02.2007.
Kraljica majka
Moja majka je rođena 1951 godine u Zagrebu, lav po horoskopu. Završila srednju ekonomsku i zaposlila se u farmaceutskoj firmi gdje je radila do prije godinu i pol kada je otišla u mirovinu.
To je tako divna i draga osoba da se riječima ne može opisati, hrabra, snažna i mirna.
Upoznala je mog tatu u servisu gdje je dovela svog bijelog fiću na popravak i tu je krenula ljubav.
1976. godine su se uzeli i dvije godine nakon došla moja sestra i nakon toga ja.
Zašto ovo pišem, eto zato što mislim da stalno nosi neki križ i to me jako žalosti. Priča kreće od toga kad su prabaka i pradjed bili živi ona i baka su brinule o njima, što podrazumjeva kupanje, kuhanje čićenje njihove kuće, odlazak do njih, nošenje hrane i ostalo, zatim je djed obolio pa su istom jerom i za njega brinule.
Tati je ustanovljen rak pluća i metastaze na kostima 1999. g. i nije se mogao kretati je su atrofirali mišići te je i tu imala brigu uz našu pomoć jer smo bile odrasle tad. I to nas je sve dotuklo a i nju ali ostala je hrabra i snažna, a ne kao ja koja sam se povikla u sebe. Tata je umro u svibnju 2000. i to mi je još uvijek teško izgovoriti.
Dok je bio bolestan majka je radila i poslije posla dolazila u bolnicu i ostajala s nijm dokle god su sestre to dopuštale zajedno s nama, dok je bio doma znala je uzeti i bolovanje i ostajala s njim kad mu je bilo teško.
Sa puno zdravog razuma uspjela je neke stvari omogućiti i meni i sestri, slagala sa svim našim odlukama, bilo to moj odlazak na brod, ili sestrin odlazak u ameriku na tri mjeseca, organiziranih tuluma rođendana , diplome gdje mi u relativno pijanom stanju ispijamo čepiće rakije i doslovno plazimo po podu , ona u tom trenu nas ne gleda kao pijanice nego djevojke koje uz dobro društo i doru muziku pokleku i kojoj čašici više. Ponosna je na nas jer smo normalne i potpune osobe i što imamo dobre i kvalitetne ljude oko nas. Voli mlade, voli sve naše prijatelje, i svaki put kad je bio jedan o tih tuluma uvijek su je svi zvali da dođe gore na kat da bude s nama, da ne smeta, došla bi ali ne bi ostala dugo, kao da ne ne smeta.
I sada kad se dogodilo ovo sa bakom prošlo mi je ova gora navedena situacija i ne mogu a da ne pomislim a zar opet, sad baš kad je u penziji i kad uživa, radi kod tetka part time u kafiću, peče kolače i gibanice za njegov kafić i povremeno kad neko naruči, zar sad kad se počela kretati među ljudima, zar će sada opet ostati doma i ovaj put paziti na baku dok je bolesna. Žao mi je zbog toga, zašto joj ne krene sad na bolje, zašto je baka bolesna, tisuću zašto.
Ja želim da bude sretna, zaslužila je to, zbog svega što je prošla, zaslužila je malo odmora od svih bolesti i da sad radi ono šta voli, i za šta nije imala vremena prije.
Jako je volim, ona zajedno sa mojom sestrom su moje najbolje prijateljice.
I to je samo ukratko o mojoj maci. .
Da to je moja majka, i da najbolja je.
Ma ona je žena za sva vremena.
- 21:20 -
subota, 03.02.2007.
Subota
Neki dan sam bila u hobby shopu u vukovarskoj i ostavila 200 kn za boje i fimo masu s kojim mislim oslikati i ukrasiti sestrin stolić za prematanje djeteta i već par dana pokušavam skinuti šablone s neta ali nekako ispod svih piše neka cijena, tako da ih eventulano mogu kopirati.
Nikako da počnem, strah me da nešto ne zaj.. tako da još malo razmišljam s koje strane mu prići i kako početi. Sutra.
M je na Bjelolasici, otišao je s dečkima na vikend pod geslom sport i rekreacija, ali si nismo baš dobri zadnjih par dana, no neću sad o tome.
Ja sam danas za rekreaciju imala šetnju do sljemena koja je bila podosta naporna, kao da nikad išla nisam, a jesam, ne znam opet je svako drvo bilo moje i lagano hvatanje zraka, strašno. Dorica me čekala gore, ona je brža od mene, ima kondu. A onaj moment kad ugledaš da imš još par koraka do odredišta je ne zamjenjiv, popile smo kavicu i juice i nazad.
Kad sam došla kući pojela sam što je bilo na meni-u (moje dijete) a bio je škrobni dan i ja izabrala grašak, i krenula mahat sa krpom i šetat flokia (usisivač) po kući. Kasnije do videoteke po neku limunadu, koju sam već pogledala, slatko.
Plan za sutra imam oprat auto, oslikat stolić i ići na sajam vjenčanja jer moram pokupiti promo materijal što za sebe što za M da vidim kako drugi fotografi rade jer ipak ja nastojim ući u te vode, a vjenčanja su zarada kojom bi svašta uraditi ali prvo treba doći do situacije u kojoj sam posve sigurna da sam to kadra sama napraviti.
Na poslu je standarno, samo što sam ovaj tjedan posebno mrzovoljna iz još nepoznatog razloga, zapravo se ne mogu odlučiti jel to pms ili jednostavno cjelokupna nezadovoljština sama sa sobom i poslom i ljudima koji me okružuju, jao ne, ne želim opet neko depra razdoblje, to mi je katastrofa uvijek mislim da nikada neću pronaći izlaz iz tog stanja.
Ja bih negdje išla, negdje daleko, Engleska, Amerika, ma svejedno, negdje da se maknem iz ove svakodnevice, zadnji put kad mi je tako bilo otišla sam raditi na brod, jedan ugovor-sedam mjeseci i bilo mi je odlično, najboljih 7 mjeseci (onak u komadu) u mom malom životu. Radila sam ako fotograf, upoznala divne ljude, plovila i radila, ovo radila iako je bilo naporno nekak sem to odradila sa većim entuzijazmom nego ovo što sad radim, a sad radim u pola manje nego tada. No odlučila sam da se ne vraćam na brod, ostala i završila faks, posao kojeg sad radim, radila sam i prije nego što sam otišla tako da me mjesto čekalo i na tome sam jako zahvalna tako da i zbog toga nisam ponovno otišla, ma tu ima toliko stvari koje su me spriječile da ne odem, no ja i dalje sanjarim da odem to je bitno, planiram, razmišljam, znači budem.
Ne treba odustati od svojih snova. I s tom rečenicom ću završiti za danas.
- 23:03 -
