Nakon odlaska Ive Sanadera s vrha Vlade i HDZ-a, u Hrvatskoj se puno toga (p)okrenulo. Na bolje ili na gore, vrijeme će pokazati. No, činjenica je da se afere iz dana u dan množe. Pali su čelni ljudi HEP-a, vodstvo Podravke iza rešetaka čeka što će biti s njima, protiv bivšeg ministra Rončevića podignuta je optužnica, potpredsjednik Vlade Polančec podnio je neopozivu ostavku...
Ne pišu o tome samo naši mediji, već i strani od kojih neki navode kako Hrvatska prolazi najteže dane nakon Domovinskog rata, i da je rat objavljen korupciji pod pritiskom Europske unije doživio kulminaciju. Neki idu dalje pa traže kao dokaz hrvatske ozbiljnosti hvatanje i većih riba.
O svemu su ovih dana priopćenjem s plenarnog zasjedanja HBK u Dubrovniku progovorili i hrvatski biskupi. Ističu kako „pokvarenost proširena u javnoj upravi, komercijalne prijevare, zloupotrebe političke vlasti i slično cvjetaju na tlu permisivnosti koja je sukrivac u neredima nad kojima se kuka“.
Hrvatski biskupi konstatiraju kako gotovo da nema područja javnoga života na kojem nema zlokobnih posljedica permisivnosti, ili prevedeno na hrvatski popustljivosti.
Je li u Hrvatskoj sve tako trulo kako se čini ili netko vuče nevidljive konce kako bi bjesomučnim gomilanjem afera izludio narod i podvalio mu nešto zbog čega ćemo dugo pamtiti vrijeme u kojem živimo?!
Sanaderovoj nasljednici Jadranki Kosor zacijelo nije lako. Mora se s jedne strane boriti s recesijom i krizom. U tome joj mnogi skidaju kapu iako je zapravo dodatnim porezom prozvanim harač, zavukla ruku u džepove svakoga od nas. S druge strane, oko nje padaju ljudi koji su manje više članovi vladajuće stranke, od kojih je za sada najveća žrtva potpredsjednik njezine Vlade.
Polančec je na odlasku prozvao hrvatskog predsjednika Stipu Mesića, označivši ga kao osobu iz visoke politike koja je inzistirala da vodstvo Podravke kreditira tvrtku Srđana Mladinića SMS, jednog od onih koji su pritvoreni zbog sumnji u malverzacije oko preuzimanja koprivničke tvrtke.
Dan poslije Mesić mu poručuje da se hvata za krivu slamku i okreće ploču te u prvi plan gura pitanje sporazuma između Hrvatske i Slovenije koji već dulje vrijeme izaziva velike napetosti među dvjema zemljama. Mesić ga načelno podupire da se potpiše a uz to dodaje kada bismo prihvatili dodir Slovenije s otvorenim morem to bi značilo da bismo morali izgubiti 64 četvorna kilometra mora, i više ne bismo bili granična zemlja s Italijom.
Što se iza svega skriva, uskoro ćemo saznati. Prema nekim stručnjacima upravo je u tih navedenih 64 četvorna kilometra mora u njegovim dubinama veliko bogatstvo u zalihama plina i nafte.
No, još gore od gubitka tolikoga blaga bilo bi pristajanje na ucjene koje nam se nameću sa strane ne samo Slovenaca nego i moćnika koji kroje budućnost Europe. Ustupanje bilo kojeg dijela teritorija nisu vrijedni cijene ulaska u EU, i o tome moraju voditi računa oni koji o tome odlučuju. U svakom slučaju, treba zanemariti riječi bivšeg američkog predsjednika Billa Clintona koji je u Ljubljani izjavio da će taj spor, kada se za 50 godina digne razina mora, ionako postati bespredmetan.
Protiv potpisivanja hrvatskog-slovenskog sporazuma je Crkva koja apelira na hrvatsku Vladu da odustane od njega “i po cijenu neulaska u EU ili nastavka blokade”.
Navodi se to u pismu Komisije Iustitia et Pax Hrvatske biskupske konferencije, u kojem stoji da “hrvatski građani ne će željeti ući u EU, ako ona u ovom krucijalnom pitanju ne dokaže da ona jest zajednica prava i moralnih vrijednosti”.
“Naša Komisija smatra da se hrvatska strana trebala pred svijetom sustavno, djelatnije i energičnije suprotstaviti nepravdi slovenskih presizanja, jer ova ugrožavaju i pravdu i mir i pridonose destabilizaciji europskog jugoistoka. Naša Komisija također smatra da hrvatska strana nije smjela odustati od načela, po kojem je o razgraničenju dviju država imao odlučivati najkvalificiraniji i najpromptniji svjetski sud - Međunarodni sud pravde Ujedinjenih naroda, a ne nekakav ‘arbitražni sud’ neizvjesnog sastava i pravnog iskustva, s popisa koji nudi Europska komisija, a koji bi sad trebao odlučivati i po nepravnim kriterijima”, piše u izjavi s Kaptola i dodaje se da hrvatska Vlada nema pravo kršiti Konvenciju UN-a o pravu mora i ustupati Sloveniji “pravo” koje Konvencija izričito zabranjuje, a to je moguće proširenje njezinog teritorijalnog mora na hrvatsko more, da bi Slovenija doprla do tzv. otvorenog mora, ali opet - hrvatskog Jadranskog mora.
Na kraju se postavlja pitanje, nije li upravo zbog svoje tvrdoće u pregovorima sa Slovencima trebao otići Sanader, na kojega se danas svi nabacuju blatom i proglašavaju ga glavom hobotnice koja stoji iza svih korupcijskih afera u Hrvatskoj, kako bi se muke s Jadran(k)om lakše realizirale. No, tko zna koga će od te muke zaboljeti glava.
|
