18.05.2009., ponedjeljak
Hašomanska Farma
Ne znam jeste li čitali Georgea Orwella koji je davne 1948. godine napisao roman s naslovom „1984“. Ako niste, radi informacije, u tom je romanu Orwell opisao kako funkcioniraju totalitarni sustavi, osobito glede praćenja i prisluškivanja podanika koji žive u jednom takvom u knjizi prikazanom režimu.
Odmah treba dodati kako, iako je „1984“ napisao gotovo proročki, stari George nije bio nimalo blizu svemu onome što je čovjek u svojoj pokvarenosti i sklonosti da napakosti svome bližnjemu, poduzeo i poduzima koncem drugog i početkom ovog trećeg tisućljeća.
Mislim da nije potrebno posebno isticati što se sve danas čini kako bi se zavirilo pod kožu drugima, kako bi razotkrili slabe strane naših protivnika, kako bi preko tuđih mana stigli do određenih ciljeva. Zavirivanje u tuđe krevete, ćirenje iza zavjesa, prisluškivanje svim mogućim modernim sredstvima, samo su dio priče u kojoj se mnogi od nas mogu naći, s ove ili s one strane, ovisno o okolnostima.
Najperfidniji oblici ogoljavanja ljudskih ljuštura odvijaju se pred televizijskim kamerama i očima milijunskih auditorija, u takozvanim reality showima. Među njima je do sada, i kod nas u Hrvatskoj, najrazglašeniji bio RTL-ov Big brother. Ime je dobio upravo po Orwellovom Velikom bratu iz „1984“, koji u romanu ima moć nadgledati svakoga od nas, te je postao sinonim za špijuniranje.
U posljednje dvije godine među našim dalekovidnicama s nacionalnom koncesijom nametnuo se jedan novi oblik ciljanog pranja mozga kandidatima reality showa, a još i više onima koji u takve emisije bulje - baš onako kako se zna reći - kao telad u šarena vrata.
Riječ je o projektu Farma Nove TV, u kojem se negdje nedaleko od Zagreba - bar tako stvari prikazuju - skupi ekipa manje više znanih osoba uglavnom iz tračerskih novinskih rubrika, ili nekadašnjih zvijezda koje traže izgubljenu slavu, a svi prije svega sabrani kako bi stavili u džep ne male svote novaca. Prema nekim izvorima,svaki kandidat tijekom tjednog boravka na Farmi utrži lijepu svoticu od 1,5 tisuća eura. Nije čudno da na Farmi tako cvjetaju pozadinske igrice koje neodoljivo podsjećaju na još jedan Orwellov uradak, roman „Životinjska farma“.
Daleko bi nas odvelo kad bi navodio šire detalje iz rečenog romana. Ukratko, vlast na nekoliko farmi u jednom okrugu preuzimaju životinje koje se okrenu protiv ljudi koje smatraju odgovornima za svoje nedaće. Sve se to odvija uz puno demagogije, raznih obećanja, praznih priča o tome kako je stiglo vrijeme da svima bude bolje i da svi budu jednakih prava i mogućnosti.
Pokazalo se, ubrzo, da su među životinjama najpametnije svinje preuzele stvar u svoje ruke, i prema ostalima se počele ponašati na način da su one gazde. I nije dugo trebalo da se vidi kako su prema onima druge pasmine bile gore od ljudi. A da ne govorimo o tome kako su farme u okrugu počele propadati kao nikad prije.
Nije trebalo dugo vremena proći da i same životinje počnu među sobom ogovarati svinje koje su im postale nepodnošljive. Ništa novo pod suncem. Ali isto tako, bez rezultata. Svatko je nastavio po svome. Tek Orwell na kraju romana zaključuje kako je već bilo nemoguće raspoznati tko je svinja, a tko čovjek.
No, kad se među onima koji su se odlučili svjesno sudjelovati u reality showu, i to vezani novcem i dugogodišnjim ugovorom o šutnji nađe jedan, koji, nakon što je izbačen s Farme nije mogao izdržati više od tri mjeseca a da ne razobliči naličje cijelog projekta, onda bi se trebali malo zapitati tko to tamo laže.
Naime, hvarski pjevač Stjepan Barišić Gego otvorio je dušu novinarima otvoreno tvrdeći kako se iza jednog od najgledanijih domaćih realityja krije čista namještaljka! Gego je prvi put odlučio za medije progovoriti o pozadini priče usprkos tome što je prije ulaska u show s Novom TV potpisao ugovor u kojem stoji da tri godine neće izjavljivati ništa protiv Farme.
- Farma je jedna velika namještaljka! Pobjesnio sam, razbio sam kolibu zato što je na farmu došao Siniša Svilan (inače, glavni producent razvikanih projekata Nove TV u koje spada i Farma), i to samo da bi farmere nagovorio da meni daju šibicu. Želio je samo da Simona ostane u daljnjem showu. Dan prije su se stanari dogovarali da Simona ide van jer je ona to tako željela, ali dolaskom Svilana sve se promijenilo. Svilan je odlučio da ja idem van i rekao im da oni moraju tako i glasovati. Sve mi je to Simona potvrdila, a onda i Mario na dualističkoj livadi pet minuta prije nego što sam razbio kućicu.
Sad mi je žaj šta je nisam i zapalija do kraja - kaže hvarski „Bob Marley“ tvrdeći kako zna da neki natjecatelji prije ulaska na dvoboj dobivaju pitanja i odgovore kako ne bi ispali iz showa.
Gegotove, pak, potrebe za antiboticima i lijekovima za spavanje te liječnikom jer boluje od PTSP-a, za razliku od želja i željica razmaženih zvijezda na Farmi, nisu se, kaže, poštovale. Sve ga je to navelo na bijesni ispad.
Jedne stvari, pak, Stjepanu Barišiću Gegu na Farmi nije nedostajalo. Kako je sam priznao, na Farmu je ponio zalihu hašiša za tri tjedna. Fino si je to rasporedio po danima. Kad je izašao, ostalo mu je bilo za još jedan džoint. Drogu je, kaže, na Farmu prošvercao u čarapi, i nije bio jedini koji je to učinio.
- Znam da me mogu tužiti jer sam otvoreno progovorio o svemu. Pa, nek’ tuže, i ako me dobiju, radije me neće bit na Zemlji nego ću platit pola milijuna kuna koliko me ugovor obvezao u slučaju da ga prekršim.
Sve je to velika laž za naivne gledatelje. Krajnje su bezobrazni i bahati, jadna nacija šta to gleda, jadna djeca šta to sve vide - kaže Gego ne krijući kako sada duboko žali i srami se što je bio dio toga showa.
Moglo bi se na koncu zaključiti kako je Gegu sad kasno da se kaje. Ušao je u show, očito kako bi pokupio veliku lovu, mislim da se radi o pola milijuna kuna za slavodobitnika, plus ono što svaki natjecatelj dobije tjedno za boravak na Farmi. Kako se taj show razvlači već mjesecima, onda nije zanemariv iznos koji su već skupili oni koji tamo borave od početka.
Gego je po nekima slovio za jednog od favorita Farme, pa je među inima lanjski pobjednik najavljivao kako je siguran da će baš hvarski pjevač odnijeti pobjedu ove godine.
Pokazalo se da je Gegotu najveći hendikep u Novinoj „Životinjskoj“ farmi bio taj što čovjek boluje od PTSP-a. Tko ga je s takvom dijagnozom pripustio na Farmu, taj je „luđi“ od njega. A još luđi su oni koji danima i noćima promatraju što tamo negdje daleko od pameti, neka hrpa bezveznjaka do besvijesti mlati praznu slamu, opija se, priča gluposti i ne zna što bi sa sobom.
A sve to gledaju i naša djeca. I ne čudimo se što nam je nacija izgubila busolu.
|
- 22:48 -
Komentari (6) -
Isprintaj -
#
11.05.2009., ponedjeljak
Petrina gazi ljute protivnike
S južnog prozora moje radne sobe, već duže vrijeme, osobito kada zasvijetli u noći, na pročelju zgrade gdje se križaju Velebitska i Poljička cesta u Splitu, pogled mi puca na reklamu jedne banke s koje me himalajski promatra poznati alpinist Stipe Božić. Odnedavno, ispod Božićeva lika mogu vidjeti i poruku „Splite, ja te volin“, i onda mi viđenje onoga što je ispod toga zatvara krovna ploča prve zgrade u susjedstvu.
Dovoljno je biti tek normalno informiran da se vidi kako je predizborna lokalna kampanja duboko zagazila, te da nas, barem u Splitu, „tri najjača i najbogatija“ kandidata dočekuju sa svih strana, ozbiljnošću, osmijehom, ležernošću, čime sve ne, samo što još ne izlaze iz paštete, kako se svojedobno u predsjedničkoj kampanji svojoj protukandidatkinji rugao Stipe Mesić.
A o obećanjima koja se nude i što bi sve nakon prvog i drugog izbornog kruga - odnosno najkasnije iza 31. svibnja kad bi grad pod Marjanom trebao dobiti novog poteštata - u našem lipom Splitu trebalo obnoviti ili sagraditi, e pa time se ni jedan New York ne bi mogao posramiti.
Šalu ostavimo malo na stranu. Vremena su vrlo ozbiljna. Izbori jesu lokalni, za župane i gradonačelnike za koje po prvi puta u Hrvatskoj glasujemo neposredno, ali rezultati ovih izbora zacijelo će biti najbolji barometar o tome kako vodeće stranke stoje, osobito njihovi lideri i potencijalni kandidati za Pantovčak, ususret predsjedničkim izborima koji bi se trebali dogoditi početkom sljedeće godine. Tko će biti taj koji će Hrvatsku uvesti Europsku uniju, pitanje je više nego intrigantno.
Ne čudi stoga što su se u ovu kampanju debelo uvukli i Sanader i Milanović, i što je nepravomoćna presuda Branimiru Glavašu od ukupno deset godina zatvora za ratne zločine u Osijeku, koji su se dogodili još tamo početkom devedesetih, postala dio predizbornih igara u kojima se ne zna tko je kome veću štetu napravio.
Nije realno za očekivati kako će se prvaci HDZ-a i SDP-a u kontekstu ove lokalne kampanje negdje i osobno susresti i zakačiti, no činjenica je da je pravi sraz između te dvojice u bliskoj budućnosti sve izgledniji, i da je itekako otvoreno pitanje s kakvim će posljedicama to sučeljavanje završiti. Kako u perspektivi odnosa snaga na našoj političkoj sceni, tako i glede uloga koje će taj dvojac u nekoj novoj situaciji obnašati. Zasad se među njima sve svodi na malo visoke politike i niskih strasti.
Koliko se te strasti mogu oteti kontroli, pokazuju dosad najozbiljniji slučajevi „remećenja“ dobrih uzusa kad je u pitanju lokalna promidžba u ovoj našoj novoj Hrvatskoj. Na prvom mjestu radi se o plakatima koje je tiskala i izvjesila anonimna politička skupina ili pak pojedinac a na tim plakatima se vidi jednostavno „figa“, iliti ispruženi srednji prst iznad kojega stoji: ISPUNJAVAMO, a na dnu šake je logotip vladajuće stranke. Plakat je bio zalijepljen danima na zidovima i oglasnim pločama grada Šibenika i cijele Šibensko-kninske županije.
Sasvim neočekivano, u pomoć Sanaderovom HDZ-u ovih je predizbornih megdana svoje snage pridružio i šibenski biskup Ante Ivas. On je, naime, kao Ante Ivas imenom i prezimenom podigao građansku prijavu protiv nepoznatih autora i naručitelja plakata sa ispruženim srednjim prstom. Iako nije službeno potvrđeno, u šibenskim kuloarima autorstvo se pripisivalo načelniku Primoštena Stipi Petrini.
Što je autor htio poručiti, osim da je u najmanju ruku politički nekulturan, nije baš jasno. Međutim, biskup Ivas bio je više nego jasan: „Moj čin, moja reakcija i ono što sam učinio nema nikakve veze ni s politikom ni s dužnošću koju obnašam. Ti sramotni plakati ni sami nemaju veze s politikom. To je govor mržnje ispod svake uljudbene, moralne i etičke razine“.
Poručio je još uz to Ante Ivas kako se ni na koji način ne želi miješati u politiku i izbornu kampanju, te da bi isto postupio da je plakat s „figom“ bio usmjeren protiv bilo koje druge političke stranke ili pojedinca, odnosno da su njegovi motivi isključivo osobne i moralne naravi.
Nije nam poznato je li šibenski biskup reagirao na drugi uradak iz identične kuhinje, s time da u ovom slučaju nikakve dvojbe nema, jer u potpisu jednog još goreg plakata stoji Nezavisna županijska lista Stipe Petrine. Šibensko-kninsku županiju „ukrašavaju“ plakati te liste popunjeni zmijama kojima netko čizmom gazi glavu. A poruka je nevjerojatna: VRIJEME JE!?
Za što, tamanjenje zmija diljem županije, ili zazivanje aveta prošlosti, odnosno crne propagande iz Hitlerovih vremena, kad je na isti način kampanjom s motivom ubijanja zmija (Židova, komunista, bankarskog kapitala), na njemačkim izborima 1933. godine Joseph Goebbels na vlast dovodio naciste. Posljedice te izborne pobjede svima su znane.
U stvari, na ovaj Petrinin uradak trebao je prvi reagirati njegov koalicijski partner, nitko više doli Zoran Milanović, predsjednik SDP-a. Njegova je stranka zajedno s HNS-om i Nezavisnom listom Stipe Petrine, u koaliciji za ulazak u Skupštinu županije Šibensko-kninske. Očigledno, kad je u pitanju rušenje ljutog protivnika HDZ-a, kojeg bi trebala simbolizirati zmija sa sramotnih plakata, onda su, valjda, sva sredstva dopuštena, pa čak i neonacistička propaganda.
Da čovjek ne povjeruje sam sebi. I zdravoj pameti. Zoki, a i Radimir Čačić, zatvaraju oči pred neviđenim - na svim dosadašnjim izborima u Hrvatskoj, parlamentarnim, lokalnim, predsjedničkim - govorom nasilja, istrebljivanja i mržnje. Dapače, tome i kumuju, jer su s autorom koji potpisuje plakat, koalicijski partneri.
Autori raznoraznih političkih poruka često nisu niti svjesni što sve odašilju u javnost i na što su sve spremni da bi se dokopali samo komadića vlasti. Neki bi i s crnim vragom koalirali, kako bi mogli uživati u kolikoj tolikoj političkoj moći. Pitanje je na kraju, tko će to platiti. I odakle Stipi Petrini, kako se navodi u Nacionalu od 5. svibnja, 1,5 milijuna kuna za trošenje u predizbornoj kampanji!?
„Nekad besposleni meštar, danas imućni vlasnik stanova, kuća, kafića u Zagrebu i Primoštenu“, piše na istom mjestu, ne žali novca u izbornoj propagandi. Od nezavisnih kandidata ispred njega su samo Željko Kerum i Stipe Gabrić Jambo. Samo što se s njihovih plakata šire poruke ljubavi, dok Petrina poziva na rat do istrebljenja. Zmija!? Malo morgen.
|
- 00:29 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
02.05.2009., subota
Kad karizmatici odstupaju
S vremena na vrijeme plenum Hrvatske biskupske konferencije pozabavi se pomalo i karizmaticima. Tako je u priopćenju s XXXVIII. plenarnog zasjedanja HBK, održanog od 21. do 23. travnja 2009. u Zagrebu objavljeno kako je bilo riječi i o raznim oblicima karizmatskih događanja.
Naglašeno je da biskupi kao mjesni pastiri posebnu pozornost moraju posvetiti brizi o tim crkvenim zbivanjima, da se očuva ono što je u skladu s naukom vjere i tradicijom Crkve, da se ne bi dogodilo da takva okupljanja stvaraju krivu sliku o Crkvi i vjeri koja nije samo pobožni osjećaj i izvanjska zbilja nego spasiteljska stvarnost koja obuhvaća čitavog čovjeka.
Upravo onako kako se to očekuje od biskupa, čuvara poklada vjere koju su nam u baštinu namrijeli apostoli, čiji su oni nasljednici. Kratko, jasno i precizno. Nije prvi put da naši hrvatski biskupi na sličan način, priopćenjem s plenarnog skupa, odašilju svoje mišljenje o pojavama koje prate karizmatike.
A tko su ti karizmatici? Iz navedenoga dijela priopćenja nije baš uočljivo. Svojedobno je HBK reagirao na one koji se tako nazivaju, a dolaze iz dalekih zemalja, poput Jamesa Manjackala koji je u više navrata stizao iz Indije i održavao velike molitvene susrete diljem Lijepe naše. Navodno je bilo i čudesnih izlječenja. Biskupi su zamjerali organizatorima Indijčevih seminara jer se, uglavnom, nisu propisno prijavljivali mjesnim ordinarijima prilikom održavanja skupova po velikim sportskim dvoranama u više hrvatskih gradova.
Od tada se za Manjackala na ovim našim stranama slabo i malo čuje. A zašto i bi, jer u jednoj maloj zemlji kao što je naša Hrvatska, Bogu hvala, ima i domaćih duhovnih pregalaca koji sustavno i nesebično rade s ljudima kako bi im pomogli vratiti mir u srca, pameti i duše. Taj tihi, kapilarni rad malo tko od struktura i šire populacije vidi i razumije. No, plodovi nakon toga ostaju. Jednako kao i svojevrsna bolest koja se odaziva na ime „invidia“. I to prije svega zato što karizmatike poput fra Zvjezdana Linića, fra Smiljana Kožula ili najpoznatijeg od svih, krčkog svećenika Zlatka Sudca često susrećemo i na masovnijim okupljanjima, gdje svojim riječima izazivaju pozornost, pa makar se radilo samo o predstavljanju knjige ili darovanju vlastitog umjetničkog djela.
Kad je u ovogodišnjem Velikom tjednu kardinal Josip Bozanić posjetio zagrebačku VII. gimnaziju i družio se s tamošnjim vjeroučenicima, oni su ga pitali što misli o karizmatiku Sudcu. Naime, ne tako davno mediji su nagađali kako zagrebački nadbiskup nije dao svome zemljaku placet da propovijeda u crkvi Svete Mati Slobode, gdje se služila misa tijekom koje je upravo krčki svećenik darovao svoju Pietu salezijancima na Jarunu.
Bozanić je odgovorio vjeroučenicima da Zlatka poznaje iz mlađih dana te da vjeruje kako je on čovjek i svećenik koji želi živjeti svoju vjeru i da ima određenih darova i sposobnosti.
„Ti darovi mogu biti i naravni i neke druge naravi. Oni koji dolaze k njemu i koji u razgovoru s njim i nakon njegovih propovijedi više dožive Boga, oni svjedoče da je takav susret dobar i koristan. Kao vjernici znamo da je naša najveća svetinja euharistija, ali ako je nekome potreban susret i sa Sudcem, nemam ništa protiv, ali smatram da nigdje nije dobro promicati kult pa niti u ovome slučaju“, rekao je kardinal Bozanić mladima u VII. gimnaziji u Zagrebu.
Nije trebalo puno da se od spomena „promicanja kulta“ izrode naslovi „Bozanić protiv Sudca“ i slični. Jasno je, pak, iz konteksta da je zagrebački nadbiskup zapravo izrekao svoje pozitivno mišljenje o velečasnom Zlatku.
To se ne bi moglo reći za riječkog nadbiskupa Ivana Devčića, koji je na završetku plenuma HBK govorio pred novinarima, među inim, o upozorenju biskupa na tendenciju monopolizacije vlasništva nad medijima i komercijalizacije medijskih sadržaja. I onda je sam upao u zamku o kojoj je govorio.
Na novinarsko pitanje odnosi li se najnovije priopćenje posvećeno karizmaticima i na velečasnog Zlatka Sudca, Devčić je izjavio kako je velečasni Sudac jedna od pojava na hrvatskom prostoru koja se može spomenuti u kontekstu tumačenja biskupa s plenuma kako su karizmatske pojave unutar Crkve velik blagoslov za Crkvu, ali i odstupaju od onoga kako Crkva shvaća vjeru i život.
Za komercijalizirane medijske sadržaje sve je na kraju ispalo ovako:
Poruke s Kaptola, nadbiskup Ivan Devčić na plenarnom zasjedanju Hrvatske biskupske konferencije: Sudac odstupa od crkvenog nauka o vjeri i životu.
Nema ničeg spornog u tome što hrvatski biskupi traže od karizmatskih okupljanja da porade na tome kako ne bi stvarali krivu sliku o Crkvi i vjeri koja nije samo pobožni osjećaj i izvanjska zbilja. Uostalom, tako je bilo od prvih apostolskih vremena. Oni koji su od Krista dobili vlast da upravljaju, poučavaju i posvećuju povjereni im narod Božji, brižno su pazili da se ne bi odstupalo od nauka i prakse koja je utvrđena osobito na prvim Crkvenim saborima.
Međutim, kroz povijest kršćanstva događala su se često zastranjena, odnosno ne baš uvijek dosljedno evanđeosko svjedočenje pastira. U tim vremenima Bog je iz puka podizao ljude koji su svojim životom pokazivali onima iz institucionalnih struktura, kako treba Crkvu iznutra obnavljati. Jedan od takvih najpoznatijih karizmatika bio je i sveti Franjo Asiški, utemeljitelj franjevačkog reda koji ove godine slavi 800. obljetnicu postojanja.
Bojim se, da je Franjo danas živ, da bi njegov „grijeh“, tojest činjenica što se usudio biti do kraja radikalan, pa čak i emotivan u vjeri, očima struktura bio još i gori nego ono što se stavlja na teret suvremenim karizmaticima.
Opreza nikad dosta, no treba paziti da se u opomenama ne pretjeruje i ne gasi stijenja što tek tinja. Jer od pravih karizmatika nitko nije imao štete, a ljudi su danas itekako potrebni navještaja Radosne vijesti na način koji će ih pokrenuti da promijene svoj život. Od toga bi svi mogli imati samo koristi.
|
- 07:54 -
Komentari (11) -
Isprintaj -
#
|
