|
|
DATUM ROĐENJA:
10.ožujak 1988.
MJESTO ROĐENJA:
Rheinfeld-Möhlin, Švicarska
VISINA:
1,84
TEŽINA:
79
BRAČNO STANJE:
neoženjen
OBITELJ:
mama Kata, tata Luka, stariji bart Dejan i mlađa sestra Nikol
TRENUTNI KLUB: Sevilla
PRIJAŠNJI KLUBOVI:
1992-1995 FC Möhlin-Riburg
1995-2007 FC Basel
FC Schalke 04
REPREZENTACIJA: Hrvatska
LINKOVI:
Darijo Srna
O.C.girl
Božja riječ-blog
MNK Pletionica Ivković
Mi Hrvati
so what?
Athletic club
Real Madrid
Dinamo-Zgb
| < | veljača, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ovo je blog posvećen Ivanu Rakitiću, reprezentativcu Hrvatske i nogometašu Schalkea. Osim o njemu, njegovom životu i karijeri, ovdje ćete moći pronaći informacije o raznim sportovima i sportašima Hrvatske i šire.....
Get your own Slide Show!
U ljeto 2007. godine prešao iz Basela u jedan od najvećih njemačkih klubova, FC Schalke 04 , za odštetu od 5 milijuna €, i već u prvoj utakmici protiv prvaka Stuttgarta, zabio svoj prvijenac za klub.
"Kod mene se kući uvijek pričao hrvatski, a za Hrvatsku smo i navijali. Čak i protiv Švicarske na EP-u 2004. navijao sam za 'kockaste’."
"Ja sam poprilično poseban tip. Kada odem frizeru prepuštam se njemu. On je zaslužan za plavu boju kose, ali naušnica je bila moja ideja. Dok sam bio s roditeljima nije mi palo na pamet staviti naušnicu jer mi je tata rekao da bi me izbacio iz kuće. Sa sedamnaest sam otišao od kuće i odmah je stavio. Rekao mi je poslije da jedan mladić tako ne bi trebao izgledati, ali se na kraju ipak morao pomiriti s tim."
"Ne mogu reći da moja idealna djevojka mora biti crna, plava ili nešto slično. Bitno je da se dobro povežemo i razumijemo, a idealno bi bilo da niti ne zna da sam nogometaš."
"Uvijek ću se boriti za svoje mjesto, bez obzira na kojoj me poziciji izbornik vidi. Na toj središnjoj poziciji već sam igrao u klubu, tako da mi igrati na tome mjestu nije problem."
"Svaki gol za reprezentaciju je važan. I protiv Slovenije i protiv Brazila. Nije isti osjećaj zabiti za reprezentacij i zabiti u klubu i naravno da zato želim postići gol."
"Vođa? Pa ja imamo samo 20 godina i tek sam odigrao 10-15 utakmica za reprezentaciju. U svakoj utakmici želim ponuditi što više mogu i biti od pomoći cijelok ekipi. Naravno da volim kada što više stvari ide preko mene, mislim da je takav svaki nogometaš. Ali ako momčad pruži sto posto, onda bilo tko može biti vođa."
Evo nešto jako kratko i bez slika :(( jer na ovom kompu neam slika.
Ugl, želim malo nešto napisati o Ivanovom trenutnom klubu. Trenutnom? Da, definitivno, jer u Njemačkoj neće ostati sigurno. Ivan grije klupu, trener ga baš i ne voli, a Schalke tone sve niže i niže na tablici bundesice. Ima li razloga ne otići. Po ovom navedenom nema.
Juventus? Hm....iako mi se ne sviđa čini se kao najbolja i najizglednija opcija.
Ma gdje god završi samo neka mu je dobro i neka igra, jer to je za svakog igrača najvažnije-igrati i naravno, zabijati....
Jučer je bila večer koju smo dugo iščekivali. Čekali smo da vidimo novog/nove kapetane, nove igrače koji su zaigrali za repku, čekao se i pogodak Rakete, ali najviše od svega se čekalo nešto što se dogodilo u 60. minuti- povratak Eduarda nakon 354 dana pauze od pravih utakmica. Ne znam kako vi, ali ja sam presretna! I ne samo da se vratio već je odigrao odličnih pola sata, uklizavao bez straha, bio asistent Kranjčaru za drugi gol, a i sam imao priliku za pogodak.
Svaka pohvala lječnicima i svima koji su ovih skoro godinu dana brinuli za Dudua i osposobili ga za igre na kakve smo od njega navikli. Ali i svaka čast Duduu tj. hvala Bogu što se uspio oporaviti, ne samo fizički već i psihički.
A Rakitić.....odličnu tekmu je jučer odigrao. Čini se da mu je zimska stanka godila. Zimska stanka???? hehe...moš' mislit. Kažu da kad ti u privatnom životu ide onda ti ide i u poslovnom. Ajde neka mu je sa srećom samo da ne ode u talijansku ligu. A što se toga tiče čini mi se da će prva ponuda koja naleti biti prihvaćena. A dobro, samo neka on igra i zabija i sve će biti OK :))
Svjetsko prvenstvo je prošlo, ali rukomet i dalje mami zanimanje većine sportskih znalaca i zaljubljenika. No nažalost ovog puta priča nije ni malo lijepa. Čak štoviše, tragična je. No, vjerojatno vam ni ne moram pričati, o događajima u Mađarskoj sve znate. Ranili su našeg Pešića, svi su u šoku. On je ostao bez bubrega i toplo se nadam što bržem oporavku i povratku među rukometne vratnice. Ivan je naša velika nada ali i veliki borac i uvjerena sam da ćemo ga sljedeće prvenstvo gledati, i to ne samo kao 3. vratara. Uz njega ranili su i srpskog rukometaša Šešuma kojemu je stradala glava. Na žalost, treći sudionik tj. treća žrtva više nije sa nama.
Ubili su Mariana Cozmu! Još mi u glavi odzvanjaju ove riječi. Ne mogu vjerovati. Pa samo prije dva tjedna dana gledala sam ga kako igra i komentirala sa tatom u publici kako Rumunji imaju odličnog i jako visokog igrača. A njega više nema.... Čudan je život i putevi ljudski. Što se to događa ljudima u glavi da su spremni na takve akcije tipa premlaćivanja, ubijanja... Zapaljene su tisuće svijeća, ali Mariana na žalost ni jedna ne može vratiti među nas...
Dosta mi je tužnih događanja i ljudi koji to uzrokuju. Bacam se na pisanje nečeg ljepšeg i optimističnijeg.
Nogometna repka ponovno je na okupu, a sa njima je i Dudu kojega se tako dugo i željno isčekivalo. Bilić obećava, ali ne forsira: "Dudu će protiv Rumunjske igrati"! Nakon Nike Kovača koji se oprostio od repke dobili smo novog kapetana. Presretna sam što će brata nasljediti brat i što je kapetanska vrpca pripala novopečenom dinamovcu Robertu Kovaču.
A nova vijest su i pripreme koje će se održati u Zagrebu. Napokon naši ne idu u Sloveniju. Bilo je i vrijeme da do takvih promjena dođe!
Došao je kraj još jednog razdoblja u hrvatskom sportu. Završeno je svjetsko rukometno prvenstvo u Lijepoj našoj. No, nažalost, nije završeno onako kako smo svi priželjkivali.
Umor, manjak sreće, suci, samo su neki od faktora krivaca za naš poraz u finalu od Francuske. Tekma je bila odlična sve do 44. minute, jedino što veliku sjenu na sav spektkl bacaju jako loši suci. Kroz cijelo prvenstvo su se svi žalili na suce, ali ovi danas su pregršili svaku mjeru. I više nego očito je bilo da su sudili sve što su mogli protiv nas.
Ali unatoč svemu, ja sam presretna (a trebali bi biti i vi)! Ovo je ogroman uspjeh za nas i ponosna sam na naše igrače što su pred svojom publikom pokazali fantastičnu igru svih 15 dana.
Na kraju je pobjedio bolji...ako ne bolji onda onaj koji je imao više sreće, pomoći... Ali bez obzira na suce i sve, treba čestitati Francuzima jer su jedna odlična momčad i ovo zlato iako nije otišlo u naše ruke, nije puno ni pogriješilo.
Malo su me naši igrači, a posebno Ivano izbedirali na kraju tekme. Znam da im je bilo teško, ali Ivano se krajnje djetinjasto ponašao ( a i onaj ispad na Karabatića mu nije trebao). Na kraju, kada su došli na trg bana Jelačića i vidjeli koliko ih je ljudi dočekalo i koliko ih ljudi vole ipak su nabacili osmjehe i shvatili što su zapravo učinili.
Treba posebno čestitati Voriju-najboljem igraču na svijetu i najboljem pivotu. Također čestitke Čupiću najboljem desnom krilu, Lacu-lijevom vanjskom i naravno svim našim srebrnim kaubojima :))
