subota, 17.05.2014.
O kolačima
Odmah bih na početku htjela objasniti kako stoje stvari – ja sve znam bolje od drugih! Ili sam tako nekad davno voljela vjerovati.
Na žalost, horoskopskih lav u meni stalno je ovo govorio. I isto tako na žalost, doveo me u nekoliko neugodnih situacija. Nakon dužeg vremena rada na sebi uspjela sam staviti gore navedenu životinju po kontrolu. Barem većinu vremena.
Ali sjećam se dana kada je moj divlji lav neobuzdano trčao i uvjeravao me da mogu sigurno riješiti sve svjetske probleme. Isto tako, bila sam uvjerena da kuham bolje od drugih. Činjenica da sam bila kriva za nekoliko trovanja želuca uopće me nije smetala, niti sam ju tada priznavala kao vjerodostojnu.
Sjećam se, nekako u to vrijeme, tražila sam (buduću) svekrvu recept za prefine kiflice s pekmezom koje je radila. Nakon što mi je dala recept i nakon kratkog pogleda na njega, odmah sam zaključila da s istim nešto ne valja. I naravno da ju nisam pitala je li se slučajno zabunila, pa izostavila neke važne sastojke, bože sačuvaj! Nego sam vrlo samouvjereno recept izmijenila. Jer ja znam bolje. I tako sam u recept ubacila jaje, pa još jedno čisto za svaki slučaj, pa još malo brašna, a onda i deci-dva mlijeka. Umijesila sam tijesto, razvaljala, ispekla, ma divota jedna. Nisam mogla dočekati da probam koju kiflicu, tako su fino mirisale. I super su lijepo izgledale, časna riječ. I sljedećih nekoliko tjedana nosila sam ih sa sobom u torbici, u slučaju da me netko napadne, pa da ih upotrijebim kao hladno oružje. Jer tako su bile tvrde i nejestive. Naravno da ih nikome nisam dala probati. Kao prvo, da ne svjedoče mojem neuspjehu, a kao drugo da si ne izbiju zube. I više ih nikada nisam ni probala raditi, kiflice i ja smo završile za cijeli život.
Sjećam se kad sam koju godinu ranije od zgode s kiflicama, htjela iznenaditi roditelje koji su se vraćali s puta. Odlučila sam napraviti punjene pohane palačinke. I opet, činjenica da do tada palačinke nisam nikada ni radila uopće nije bila važna. Baka me u jednom trenu pitala želim li da mi ih ona napravi, ali glatko sam ju odbila. Baka je otišla, a ja se bacila na posao. 2 sata kasnije i 3 smjese za palačinke bačene u wc, brat me našao uplakanu u kuhinji, s većinom suđa razbacanog i prljavog posvuda po kuhinji (čak je dio završio u kadi, ali to nisam nikome rekla). Napravio je jedino što je znao – nazvao je tadašnju djevojku, a sadašnju suprugu, koja mu je preko telefona govorila kao se radi smjesa, on je to prenosio uplakanoj meni i nekako smo uspjeli. Na kraju sam ipak uspjela iznenaditi roditelje – jeli su zagorene palačinke (roditeljska ljubav je stvarno neograničena), a mama je onda još i oprala sve zdjele, rajngle i tanjure.
Ali ono što mi je posebno ostalo u sjećanju je davni Božić, tako negdje daleke 900 i neke. Bilo je to prije ere interneta, kada smo recepte uzimali iz tiskanih izdanja Lise, Mile, Svijeta ili kako su se već samo zvali svi ti časopisi. U svakom slučaju, taj sam Božić odlučila preuzeti kontrolu nad bakinim kolačima. Mislim stvarno, tko bi želio jesti njezine savršene mađarice, vanili kiflice koje se tope u ustima ili rum kocke u koje je stavljala mrvicu više ruma, jer sam ja tako tražila?!
Zasukala sam rukave, na stol stavila sve časopise s dodatkom „Božićni kolači“ i krenula listati. Na kraju je odabir pao na 15 vrsta kolača. Narednih dana sam kupila sve što mi treba i hrabro se bacila na posao. Već dok sam mutila prvi kolač, broj odabranih kolača se naglo smanjio na 10. Dok je smjesa bila pečena, u drugom krugu eliminacija ostalo ih je samo 5.
Prvi kolač trebali su biti polumjeseci s kremom. Kako je stajalo u receptu, a i na prekrasnoj slici, trebalo je napraviti s vrećicom za smjesu 30tak polumjeseca veličine cca 5 cm. Na jedan komad se stavi krema, a s drugim se poklopi, kao kod išlera, tako da se dobije 15tak kolača. Trebalo mi je odmah biti jasno da nešto ne štima, jer od navedenih 30, meni je ispalo 6. A u pečenju se smjesa skroz razlila i spojila u jednu masu s kojom nisam znala što bih napravila. Pa sam ju bacila u smeće.
Onda sam krenula raditi okruglice od badema. Zvučalo je jednostavno. U receptu je pisalo da u smjesu treba staviti 1-2 kapi bademovog ekstrakta. Naravno da se nisam složila s time, jer naravno, ja znam bolje. I tako sam stavila 20-30 kapi. Da ne duljim, okruglice od badema imale su okus po oho-ljepilu i završile su u smeću, odmah do polumjeseca.
Sad sam već bila ljuta na recepte i glupe časopise i kuharice, ali nisam se dala smesti. I tako sam krenula na treći kolač. Tu sam bila sasvim sigurna u sebe – okruglice od keksa, one koje se ne peku. Kako to svi vole, odlučila sam napraviti duplu smjesu. S osmjehom na licu, krenula sam ih „kuglati“. Nakon 15minuta smjesa se nije vidljivo smanjila. Nakon još 15 minuta izbila mi je prva sijeda vlas. Nešto kasnije oko mi je počelo titrati. Do tada sam uspijevala održavati veličinu kuglica pod kontrolom i sve su bile više-manje jednake. Nakon 40 minuta valjanja prokletih kuglica, počela sam uzimati sve više i više smjese, tako da je zadnja kuglica bila veličine prosječne grude od snijega. Ali bila sam gotova, uspjela sam završiti prvi od početnih petnaest kolača. Bila sam sretna, kuharica u meni je pljeskala i skakala od sreće.
Sljedeći kolač – okruglice od kave, ispao je kao nedefinirana crna masa u obliku svega samo ne kuglica. Glupa smjesa se stalno topila na dlanovima, tako da nisam nikako mogla dobiti neki pravilan oblik. Na kraju sam uzela žlicu i s prstom gurala smjesu u papirnate košarice. Za divno čudno, bio je ukusan, tako da se i pojeo, ali ni taj kolač više nikada u životu nisam radila. Petog kolače se ni ne sjećam. Ne znam je li i taj završio u smeću ili sam jednostavno odustala od njega.
Sljedećih nekoliko godina sam opet prepustila baki pečenje kolače. Kao, ona to voli, pa tko sam ja da ju lišim takvog užitka. A zapravo sam čekala da zaboravim na ovaj fijasko i da me čarolija Božića ponovno uhvati.
S godinama se moja stručnost u kuhinji popravila i znanje (zajedno s bokovima) proširilo. Sada na moju sreću, ali i sreću obitelji i prijatelja, s velikim užitkom kuham, pečem i mijesim. A i neizmjerno sam zahvalna razvoju tehnologije i googlu na kojem mogu pronaći nešto novo i drugačije. S time da uvijek pažljivo pročitam komentare ispod recepata.
Stari, pripitomljeni lav naučio je par trikova.
- 08:47 -
