sta je zena

Evo došla jesen a ja još uvijek čitam o samopomoći,kako si poboljšati život,kako voljeti ljude,sebe.
I molim se,puno toliko se nisam nikad molila,
i uslišane su mi mnoge molitve,i iskušani savjeti
za bolji život,ali ja kad pogledam unazad,
kad u sjećanje vratim ljeto,ne osjećam poboljšanje.
Ne vidim sreću,ne vidim ljubav,čak ni neki osjećaj da biti će bolje ne osjećam.
Osjećam se samo,jadno i neutješno.
A već jesen je....

Budi sretna u malim stvarima,
govorim si ovih dana,
ali kako se teško zadržati u tome.
Prekratko traje.
Sinoć u jednom trenutku pomislila sam
evo mogu sama ,ne trebaš mi
ne treba mi nitko
ali opet je trajalo tako kratko.

Jadnice,smiri se ,ne boli te toliko
samo ti je ego malo zgažen.
Znaš i sama da to te boli,
ti sama a on sretan.
Pusti proći će,vratit će se sreća,
strpljenja malo.
Nije svjet stao zato što više nema vas,
stao je jer ne vjeruješ više.
Smiri se,proći će
sve prolazi pa i to će proći.
Skupit ćeš ostatke srca
i jednom ga opet dati.

Nedostaješ mi,
želim ti reći
ali šutim.
Noćima budna
u praznoj postelji
o nama razmišljam.
Nedostaješ mi,
nebi trebao ali tako je,
i to me boli.

Moja Hrvatska

Živim u prelijepoj državi,imamo sve,prekrasnu prirodu,ravnice,brda,planine,rijeke i more.

Naše ravnice krase zelena polja,zlatna pšenica,
kukuruz,suncokreti...

Naša brda skrivaju vinograde,u svim krajevima
lijepe naše ih ima.

Planine zelene,bor, hrast,ma šta ti srce poželi,
slapovi s jezerima,tako da se zeleno i plavo svako malo izmjenjuje.

Naše rijeke male i velike tako čiste,da sami pogled na njih izaziva u meni zahvalu Bogu.

Naše more,tako plavo i bistro,obala naša prekrasna je i otoci,kamen i maslina.

Nakon 17 godina moj se život mijenja,ostajem sama sa djetetom,ostajem sama sa puno sjećanja i puno iskustva,ali ta mi pomisao ništa ne olakšava.
Znam da ću preživjeti,iskreno to me i muči,najrađe ne bi,samo pogled na moje dijete miče me od takvih sumornih ideja.Od pomisli na budućnost odmah sam umorna,dosta mi je svega i trudim se živjeti dan po dan,oh Bože moj pomozi!

Već danima muku mučim s dosadom,ništa me ne pokreće,izađem u šetnju i to mi je dosadno pa požurim doma,skuham ručak(a ne volim kuhati),spremim nešto malo po stanu,za što sam davno zaključila da je Sizifov posao,pogledam neku seriju i čekam kraj dana,da konačno legnem i vratim se u krevetu do svitanja.
I još k svemu tome znam da jutro ne donosi ništa novo,monotonija do bola i sve se samo vrti u krug.

Oznake: dosada

Već danima razmišljam o tome kako bi se definirala riječ žena.
Ako maknemo spol i majčinstvo šta nas još obilježava?
O ljubavi sada nisam u stanju racionalno govoriti,ali o tome ću drugom zgodom.
Imam dojam da mi žene služimo samo za brigu,o kući,djeci,mužu,roditeljima i tako u nedogled.
Ako žena ima sreće pa još i radi,njezin je život ispunjen brigom do maksimuna.
Voljela bi da mogu kad razmišljam o nama ženama
vidjeti neku važnost,ali vidim samo brigu.

Oznake: briga