|
|
| < | prosinac, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
sve o konjima i konjičkom sportu
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
ž
Članica sam konjičkog kluba Sveti Ivan Zelina od devetog mjeseca ova godine.Bilo je tu uspona i padova.Pa pogledajte slikice mene dok sam još bila na lonži..........................Jašem na Amadeusu.
ovo je novi broj magazina konji
Lipicanci postaju bijeli zbog genetske mutacije
Povezani članci
Nije mjesec nego kukuruz i miševi
"Jabučini dani" u Đakovu
Split - Lipicanci na Rivi
Alati Verzija za ispis Dodaj komentar Pošalji prijatelju download A A Pošaljite prijatelju link
Vaše ime:
Vaš e-mail:
E-mail prijatelja:
Otkrivena je desetljećima stara "tajna lipicanaca"
Genetska mutacija uzrok je zbog kojega konji lipicanci s vremenom dobiju karakterističnu bijelu boju iako se ždrijebad okoti s crnom, smeđom ili sivom dlakom, pokazalo je istraživanje austrijskih i švedskih znanstvenika, objavili su u ponedjeljak slovenski mediji.
Otkrivena je desetljećima stara "tajna lipicanaca" kojom su se bavili genetičari iz više zemalja jer se uzrok promjene boje do sada nije znao. Istraživanja provedena u Austriji i Švedskoj pokazala su da u tijelu mladih konja lipicanaca, zbog genetske promjene izazvane križanjem u prošlosti, ubrzano nastaju stanice melanocita, a on omogućava visoku sintetizaciju pigmenta melanina.
No, isto kao što su brzo nastale, zalihe tog pigmenta se u šestoj godini naglo izgube: konji onda dobivaju bijelu boju, karakterističnu za tu pasminu, a zato su i nešto izloženiji opasnosti kožnog raka, melanoma, od tamnijih pasmina.
Slovenija se smatra "domovinom lipicanca" jer je austrijski car Karl II. u mjestu Lipica u zapadnom dijelu današnje Slovenije 1580. godine osnovao ergelu u kojoj su križane domaće kraške kobile s prvoklasnim ždrijepcima s njegovih posjeda u Španjolskoj, Danskoj i u napuljskom kraljevstvu, te s arapskim konjima.
Danas se računa da je u različitim dijelovima svijeta oko 3000 primjeraka tih plemenitih konja visokih 150 do 160 centimetara i teških od 450 do 580 kilograma. Uz matičnu ergelu u Lipici, najveći broj ih živi u desetak ergela u susjednim zemljama, a među njima i u ergeli Đakovo.
POVIJEST DOGAĐANJA
Kao što je već poznato mnogim čitateljima, lipicanci Ergele Lipik ukradeni su prije gotovo 16 godina, točnije u kolovozu 1991. godine. O tome se i na skupštinama međunarodnog krovnog udruženja lipicanske pasmine - Lipizzan International Federation (LIF) raspravlja već više od 10 godina.
Ministarstvo poljoprivrede Republike Hrvatske pukušavalo je u Ministarstvu poljoprivrede Republike Srbije pronaći sugovornika i iznaći rješenje i način na koji da se ukradeni lipicanci iz Lipika vrate u svoje matične štale. Na žalost, nakon brojne korespodencije koja je upućena od hrvatske strane, nije se dogodio niti jedan pozitivan pomak osim brojnih obećanja. Godine 2004. naše izaslanstvo uspjelo je dobiti dozvolu da posjeti konje ergele Lipik. Viđeno stanje bilo je razočaravajuće ne samo za izaslanstvo nego za bilo kojeg ljubitelja konja. Loši uvjeti držanja i hranidbe kraljevskih konja i našeg nacionalnog genetskog blaga bili su protivni svim načelima zakona o dobrobiti životinja.
Put ukradenih lipicanaca bio je težak. Konji su odvedni u Bosnu u mjesto Lilić u kolovozu 1991. godine. U veljači 1992. odvedeni su u Vojnu ustanovu "Karađorđevo" gdje ostaju do veljače 1995. godine kada su morali napustiti štale u Karađorđevu. Tadašnja Vlada Republike Srpske Krajine donosi odluku da gosp. Milan Komasović koji je ukrao konje mora ih vratiti na područje Hrvatske, odnosno na područje općine Pakrac na kojem se nalaze štale Ergele Lipik. O ovoj odluci postoji pisani dokument odnosno izjava koju je gosp. Komasović 03.09.2003. godine dao u Ministarstvu poljoprivrede Republike Srbije. No, gosp. Komasović nije poslušao ni odluku "svoje" Vlade, nego konje iz Karađorđeva seli u objekte poljoprivrede zadruge "Bešenovo", gdje ostaje do 1997. godine. Nakon toga, 1998. godine konji su preseljeni na poljoprivredno gospodarstvo gosp. Teodora Bukinca kod Novog Sada.Kroz sve te godine reprodukcija je bila loša, bilo je dosta uginuća, pojavljivala se često bolest, a konji su konstantno bili na rubu egzistenicije.
Sporno u cijeloj priči, je da gosp. Bukinac traži od Republike Hrvatske da mu podmiri novčani iznos od oko 300.000 eura za držanje i hranidbu konja za sve dane na njegovom imanju. Usput, isti ne navodi da je kontinuirano i po potrebi prodavao potomke ukradenih lipičkih konja. Iste su kupovali privatni uzgajivači i zaljubljenici u lipicanca na području Srbije, na čemu im se u dobrom dijelu može i zahvaliti, jer da ih nisu kupovali na svoj vlastiti rizik jer su znali o kojim konjima se radi, preostali lipički konji ne bi se imali čime prehraniti. Za te novce kupovano je sijeno i zob za njih.
Neprihvatljivo je da se od Hrvatske traži pokriće troškova od 300.000 eura, jer postoji pisani dokument da je do 10.12.1999. godine prodano točno 133 lipicanca Ergele Lipik. Od tada do danas prošlo je više od sedam godina, koliki li je tek danas ukupan broj prodanih lipičkih konja i njihovih potomaka. Kuda su otišli ti novci ako ne za podmirenje troškova prostalih lipicanca?! I glavno pitanje je zašto su konji uopće odvedeni u Srbiju, a ne primjerice u Zagreb ili negdje drugdje na tlu Republike Hrvatske gdje nije bilo ratnih zbivanja, ako je već postojalo mišljenje da ih treba spašavati? Tko je rekao da ih se uopće nekud vodi?
Prema našim procjenama sada je na prostoru Srbije oko 300 lipicanaca porijeklom iz Lipika. U svim pregovorima između ministarstva poljoprivrede Hrvatske i Srbije, hrvatska strana je tražila da se vrati točno 88 lipicanaca, onoliko koliko je ih i odvedeno. Ako se to dogodi, obećanje hrvatske strane je da će sve preostale lipicance ostaviti privatnim uzgajivačima koji su ih i kupili, uz uvjet da njihovo porijeklo rodovnikom verificira Republika Hrvatska, jer su isti konji nezino nacionalno genetsko blago. Plaćenjem iznosa koji se traži za držanje konja na imanju kod Novo Sada, u stvari bi se verificirale riječi Milana Komasovića da ih je spasio!!! To naravno nije istina. Lipički lipicanci su ukradeni!!!
PREOKRET NA GODIŠNJOJ SKUPŠTINI LIF-a 2007.
Dana 16.06.2007. u Republici Srbiji u Ergeli Kelebija kod Subotice održana je redovita godišnja skupština krovnog međunarodnog udruženja lipicanske pasmine konja – LIF-a. Na skupštini LIF-a u Ergeli Kelebija nazočilo je devet predstavnika iz Hrvatske od ukupno deset prijavljenih. Nazočili su slijedeći: HRVATSKI STOČARSKI CENTAR - mr.sc. Mato Čačić, Nidal Korabi, dipl.ing., Domagoj Tadić, dipl.ing.; DRŽAVNA ERGELA LIPICANACA ĐAKOVO - Pavo Sabolski, dipl.oecc.; HRVATSKI SAVEZ UDRUGA UZGAJIVAČA LIPICANSKE PASMINE KONJA - prof.dr. Josip Ljubešić i Martin Matasović, dipl.ing.; ZAPREŽNI KLUB "SLAVONAC" - Marijan Vrkljan, dipl.ing.; ERGELA ARAPSKIH KONJA "VIŠNJICA" - Damir Jakšić, dipl.ing.; KU "STARI GRANIČAR", ŽUPANJA - Vinko Filipović.
Prvog dana, 15.06.2007 - petak, održana je redovna sjednica uzgojne komisije LIF-a. Tri točke dnevnog reda sjednice uzgojne komisije odnosile su se na temu hrvatskog lipicanskog uzgoja. Uzgojnoj komisiji je predstavljena prva matična knjiga lipicanaca zemaljskog uzgoja Republike Hrvatske koja je bila uvjet za priznanje Hrvatskog saveza uzgajivača lipicanske pasmine konja u punopravno članstvo LIF-a. Pod točkom 7. hrvatski predstavnici su istaknuli i dalje postojeći problem ukradenih konja Ergele Lipik početkom srpske agresije na Hrvatsku. Nadalje, uzgojna komisija je informirana da su u matičnoj knjizi lipicanaca Republike Srbije pronađeni ukradeni lipički lipicanci, iako su srpski predstavnici jamčili LIF-u 2003. godine da knjiga ne smije i neće obuhvaćati ukradene konje niti njihove potomke. Matičnu knjiga koja je izrađena i bila uvjet da Srbija postane članom LIF-a, hrvatska strana je osporila uz obrazloženje da nije vjerodostojna, jer obuhvaća lipicanskog pastuha 53 Conversano Batosta VI (1987.) koji je rođen u Lipiku i na popisu je ukradenih konja. Osim njega u knjizi se nalaze navedeni i njegovi potomci, jedan pastuh i jedna kobila. Uzgojnoj komisiji je istaknuto da za Republiku Hrvatsku knjiga nije prihvatljiva i da treba razmotriti njihovo članstvo u LIF-u budući da dato obećanje nije održano. Da lipički konji ne smiju biti navedeni u srpskom lipicanskom registru bio je i uvjet postavljen iz Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva RH, temeljem čega je LIF-u bilo omogućeno da Srbija bude primljena u članstvo. Bilo je izričito naglašeno da se smije govoriti o konjima u Srbiji koji nemaju nikakve geneaološke veze s ukradenim lipičkim konjima.
Također je istaknuto da su lipički konji hrvatsko genetsko nacionalno blago i da se pomirenje s ovim "propustima" može shvatiti kao prihvaćanje jednog od najvećih zločina nad domaćim životinjama u ovom stoljeću. Stav hrvatskih predstavnika zapisan je u zapisnik uzgojne komisije i sutradan je bio iznešen na godišnjoj skupštini LIF-a. Dodatno, pod točkom 8. uzgojna komisija LIF-a informirana je o priznavanju hrvatskog lipicanskog roda Liza kao samostalnog roda hrvatskog porijekla i čistokrvnog lipicanskog roda, te o provedenim istraživanjima povijesnih podataka i rezultata analize DNK uzorkovanih u kobila ovog roda. Nadalje, temeljem pisanih dokumenata dokazano je da je rod Munja također samostalan rod hrvatskog porijekla, a ne ogranak lipicanskog roda Famosa. Uzgojna komisija je prihvatila rezultate i zaključke istraživanja i oba roda verificirala kao zasebne lipicanske rodove hrvatskog izvora.
Sutradan, 16.06.2007. – subota, održana je redovita godišnja skupština LIF-a. Dvije točke dnevnog skupštine LIF-a 2007. godine odnosile su se na hrvatski lipicanski uzgoj. Pod točkom 13. koja se odnosila na temu ukradenih konja Ergele Lipik, glavni tajnik LIF-a gosp. Atjan Hop dao je opsežan uvod o raspravi i zaključcima donešenim dan ranije na uzgojnoj komisiji. Nakon uvoda, mr.sc. Mato Čačić, dipl.ing., pročitao je skupštini pregledni tekst kojim je cijela skupština informirana o dosadašnjim aktivnostima Republike Hrvatske u povratku ukradenih konja, te zatražio ponovno da skupština potvrdi odluku koja je donešena na skupštini LIF-a 1997. i potvrđena na narednim skupštinama u godinama 1999., 2002., 2003., i 2004., da se niti jedno ukradeno grlo niti njihovo potomstvo ne može prihvatiti u niti jedan nacionalni registar.
Dodatno, naglašeno je da će vrijeme brzo proći i biti još više generacija potomaka a stara grla će uginuti od starosti, neće biti moguće uzorkovati biološke uzorke i provesti kontrolu porijekla na DNK razini. Hrvatski predstavnici tražili su da skupština LIF-a donese odluku do kojeg roka je još moguće riješiti problem povrata ukradenih konja. Ukoliko se to ne dogodi u zakazanom roku da se sva grla proglase "isključenim iz uzgoja bez mogućnosti verifikacije". Ovakvi slučajevi su poznati iz povijesne konjogojske literature kada su grla izlučivana iz registra upravo zbog krađe. Ukoliko do toga dođe, šteta će biti velika u genetskom, ali i u ekonomskom smislu, ponajviše za vlasnike lipičkih konja i njihovih potomaka u Srbiji. Skupština LIF-a također je informirana da su u knjizi srpskog uzgoja pronađeni ukradeni lipički konji i da za Republiku Hrvatsku ovakva knjiga nije prihvatljiva za članstvo Srbije u LIF-u, jer je prekršeno dato obećanje i da skupština treba ponovno raspraviti o članstvu Republike Srbije. Budući da predsjedništvo LIF-a nije moglo odmah dati konkretan prijedlog skupštini, skupština je prekinuta zbog konzultacije predsjedništva LIF-a. Nakon konzultacije, predsjednišvo LIF-a dalo je prijedlog da se ponovno potvrdi da ukradeni konji i njihovi potomci ne mogu biti priznati u niti jedan nacionalni registar. Skupština LIF-a je ponovno potvrdila odluku donešenu 1997. godine, uz odluku da će se LIF ponovno pismeno obratiti ministarstvima poljoprivrede i Hrvatske i Srbije.
UKRADENI LIPIČKI LIPICANCI I NJIHOVI POTOMCI U KELEBIJI
Ono što je iznenadilo i revoltiralo hrvatske predstavnike je činjenica da se na Ergeli Kelebija nalaze ukradena lipička grla i veliki dio njihovog potomstva. Isti konji predvedeni su pred članove skupštine LIF-a što je bio veliki apsurd. Nesporna je kvaliteta predvedenih grla, ali ista skupština je 1997. godine donijela odluku da ta grla ne mogu se smatrati čistokrvnim lipicanskim konjima, dok se problem povrata lipicanskih konja Ergele Lipik ne riješi. Od predvedenih grla, predvedena je lipička kobila 136 Batosta IX rođena u Lipiku i njezina kćer 13 Batosta, tri sina lipičke kobile 71 Monteaura III, lipički pastuh 147 Favory Slava IV i njegov sin. Koliko je točno lipičkih konja i njihovih potomaka u Kelebiji nije nam poznato. Na iskazano nezadovoljstvo što su ti konji predvođeni pred skupštinu LIF-a, predstavnici srpskih uzgajivača rekli da ti konji nemaju veze s njihovim udruženjem i LIF-om. Zbog i daljnje nejasnoće, postavljen je upit zbog čega su onda lipički konji predvođeni pred skupštinu LIF-a, ako se ne mogu smatrati lipicancima priznatog uzgoja? Na to pitanje odgovor nije dobiven!
"LOPOV" NA MJESTU DOGAĐAJA
Hrvatski predstavnici bili su dodatno šokirani pojavom stanovitog gosp. Komasovića koji je prije šesnajst godina lipicance iz Lipika preko Bosne odveo u Srbiju. Sama njegova pojava na Ergeli Kelebija svjedoči da on očigledno uživa zaštitu političke vrhuške Srbije što je bio dodatni motiv hrvatskim predstavnicima da zatraže njegovo udaljavanje sa skupštine LIF-a, te da se potvrdi odluka LIF-a iz 1997. o nepriznavanju ukradenih konja i njihovih potomaka u lipicansku pasminu. Hrvatska strana oštro je prosvjedovala na samu pojavu gosp. Komasovića i zatražila od LIF-a jasnu podršku u nastojanju Hrvatske da svoje nacionalno blago vrati u Lipik gdje pripadaju.
LAŽE SELO, LAŽU LJUDI
Iz dosadašnje korespodencije o povratu ukradenih konja i iz događanja tijekom skupštine LIF-a u Kelebiji, mogu se donijeti zaključci koji su suprotni zaključcima i službenim izjavama Ministarstva poljoprivrede Republike Srbije. A to su:
1. U dokumentima je vidljivo da Ministarstvo poljoprivrede Republike Srbije tvrdi da ministarstvo nije imala nikakvog uvida niti umiješanosti u preseljenja konja na tlu Srbije. Smatramo da je to netočno jer su konji čak bili smješteni od 1993. do 1995. godine u štale Vojne ustanove „Karađorđevo“ koja je državna ergela i u potpunosti na državnoj skrbi s danas stadom veličine oko 200 grla više pasmina konja, i pod ingerencijom ministarstva poljoprivrede kao i u svakoj drugoj državi. Nemoguće je da za to državne institucije Republike Srbije nisu saznale kroz dvije godine. Dokaz da je ergela Lipik bila u Karađorđevu je i to da je u ergeli Karađorđevo 1993. i 1994. godine kao glavni pepinjerni pastuh korišten lipički ukradeni pastuh 53 Conversano Batosta VI (1987.). Ovaj podatak kao dokaz je otisnut na str. 76 matične knjige lipicanaca Srbije.
2. Netočne su tvrdnje Ministarstva poljoprivrede Republike Srbije da konji nisu pod ingerencijom ministarstva poljoprivrede i da nikada nisu bili pod selekcijskim obuhvatom, te da su stoga ukradeni konji pod ingerencijom Ministarstva vanjskih poslova Republike Srbije. Na prostoru Srbije označavanje - žigovanje konja radi više konjogojskih organizacija. Konji koji su bili predvedeni pred članove skupštine LIF-a na ergeli Kelebija svi su bili označeni načinom označavanja brojkama i slovima na vratu, a na lijevom butu žig u obliku slova „J“. Ovakvim načinom žigovanja označeni su konji koji su na prostoru Srbije na kojem žiguje Konjogojska zadruga „Jedinstvo“ iz mjesta Platičevo. Organizacije koje označavaju konje pod ingerencijom su Ministarstva poljoprivrede tako da su svi ti konji pod selekcijskim obuhvatom Republike Srbije. Nadalje, za dio konja rodovnike je izdao i ovjerio Institut za stočarstvo Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu. Tako označeni lipicanci nalaze se u normalnom rasplodu u Srbiji, što govori da jesu pod selekcijskim obuhvatom i u nadležnosti ministarstva poljoprivrede Srbije.
3. Prema informacijama koje imamo i dokumentima (rodovnicima) dio konja je izvežen izvan Srbije kao označeni – žigovani konji. Nekoliko grla se čak pojavilo u Nizozemskoj, a za ista imamo i rodovnike primljene iz LIF-a u cilju provjere istih. Grla koja su izvežena iz Srbije morale su imati dozvolu za izvoz koju izdaje ministarstvo poljoprivrede. Tijekom našeg boravka predveden je pastuh jedan od potomaka ukradene lipičke kobile 71 Monteaura III koji je prodan u Mađarsku. Novi vlasnik iz Mađarske na upit hrvatskih predstavnika bio je svjestan o kojem porijeklu se radi, ali izjavljuje da je to dobar konj i da će se već nekako upisati u lipicanski registar. Ovo je bio također jedan od razloga zbog čega se inzistiralo na potvrdi odluke LIF-a da se ukradeni lipički konji niti njihovi potomci ne mogu upisati u niti jedan nacionalni registar do rješavanja povratka ukradenih konja u Republiku Hrvatsku. Ili u najgorem slučaju, čak i nikad!!!
4. I posljednje, u dokumentima pisane korespodencije je vidljivo da su ukradeni lipički konji i njihovi potomci smješteni na adresi „Ergela Bukinac“, Sajlovo bb. kod Novog Sada, što govori da su konji u sustavu, a dobivanje statusa ergele je pod ingerencijom ministarstava poljoprivrede.
SEDAMDESETI ROĐENDAN ERGELE LIPIK
Povrat lipicanaca ergele Lipik u Hrvatsku bio bi na obostranu korist. Konji koji su genetsko nacionalno blago Republike Hrvatske bili bi vraćeni natrag kući, a sva grla koja su prodana privatnim uzgajivačima u Srbiji, a prema našim saznanjima i izvan Srbije, bila bi verificirana kao čistokrvna grla lipicanske pasmine.
Ovim putem također apeliramo na privatne uzgajivače koji su kupili potomke lipičkih konja da i sami ulože napor u animiranju državnih institucija Srbije u cilju što ranije realizacije povratka ukradenih konja, i što ranije međunarodne verifikacije konja koje su kupili. Treba istaknuti da ovaj rok treba biti što kraći kako bi bilo moguće porijeklo provjeriti metodama molekularne genetike ili DNA analizama. U protivnom, ako se problem povrata lipičkih konja ne riješi, stav stručnjaka Republike Hrvatske prema LIF-u je da se zatraži od skupštine LIF-a kao najvišeg međunarodnog tijela lipicanske pasmine, odluka da se svi lipički konji i njihovi potomci proglase "isključenim iz registra lipicanske pasmine bez mogućnosti ponovne verifikacije". Na to Republika Hrvatska ima puno pravo, jer su to njeni konji i njeno vlasništvo. Ova odluka najveću štetu učiniti će vlasnicima ovih konja u Srbiji. Mislimo da niti jedna strana ne želi ovakav ishod događaja!!!
Na uzgojnoj komisiji LIF-a 2007. jedan od članova uzgojne komisije istaknuo je nekoliko primjera kako su otuđivani konji tijekom ratnih zbivanja u prošlosti u drugim zemljama. Moramo potvrditi da je to točno i da se to događalo u prošlosti, ali treba istaknuti i to da je isti zaboravio da su ukradeni konji brisani iz pasminskih registara. Također je za istaknuti i to da je ovo 21. stoljeće i da se preko ovakvih ružnih povijesnih događanja ne smije prijeći. Kako sa hrvatske, tako i sa srpske strane, posebice zbog interesa obje države da postanu članice EU i dobrih susjedskih odnosa.
I dalje živimo u nadi da će Ergela Lipik svoj 70 - ti rođendan u 2008. godini proslaviti u matičnim štalama u gradu Lipiku. Ukradeno stado lipicanaca lipičke ergele je preko Bosne i Hercegovine odvedeno u Srbiju gdje se i danas nalazi. To govori da Ergela Lipik i dalje živi. Ona postoji, samo nije u svojoj domovini. Zbog svega toga, težnja svakog od nas treba biti ispravak nepravde, a to je povratak ukradene ergele u njene matične štale u gradu Lipiku po kojem i nosi ime. Tek tada ime "Ergela Lipik" ponovno će imati puno značenje.
TinyPic">
Hrvatski hladnokrvnjak
Ova pasmina konja danas predstavlja najrasprostranjeniju pasminu konja u Republici Hrvatskoj. Nastao je na području sjeverozapadnog dijela Hrvatske oplemenjivanjem domaćih kobila s pastusima hladnokrvnih pasmina iz Austrije, Mađarske, Belgije i Francuske.
Do kraja XIX. stoljeća za pripust su se upotrebljavali uglavnom norički pastusi, a od početka pa do osamdesetih godina XX. stoljeća, uglavnom ardenski i peršeronski pastusi. Danas se uzgoj provodi u čistoj krvi.
Hrvatski je hladnokrvnjak krupnije građe nego posavac. Poželjna visina u grebenu je oko 170 cm (vrpca), uglavnom je dorat boje, a u manjoj mjeri može se javiti i kao vranac, rjeđe kao sivac, odnosno alat. Glava mu je ravna i široka, razmjerno velika. Kratkog je vrata uz neizražen greben. Leđa su duža s dobro zaobljenim rebrima uz kratak spoj. Sapi su dobro obrasle mišićima, rascijepljene i lijepo zaobljene. Prsa su široka i duboka, a noge snažne i umjereno obrasle dlakama. Hod mu je siguran i snažan.
Najbolje rezultate u uzgoju i korištenju, a s obzirom na uzgojnu povijest i cilj, postiže u krajevima intenzivne ratarske proizvodnje, no kako je izgubio tu svoju radnu funkciju, danas se u većem broju zadržao samo u područjima otežane mogućnosti korištenja poljoprivredne mehanizacije i na rubnim područjima vlažnih staništa.
U ekonomskom smislu, kao pasmina radnih konja, izgubio je s pojavom mehanizacije u poljoprivredi svoju vrijednost. Kao i hrvatski posavac ima mogućnosti opstanka samo na područjima koja imaju dovoljno pašnjačkih površina. Danas se prvenstveno uzgaja zbog proizvodnje mesa i speci? čnih proizvoda od mesa. Također je pogodan za proizvodnju kobiljeg mlijeka kao vrlo vrijedne sirovine u kozmetici. Inače u šumovitom dijelu naše domovine još se upotrebljava za obavljanje određenih šumskih poslova, izvlačenje trupaca i nošenje drva - samarenje.
Prema Središnjem popisu matičnih grla Hrvatskog stočarskog centra 2000. godine u Središnjem popisu matičnih grla upisano je ukupno 1220 kobila te 73 pastuha. Kako se radi o radnoj pasmini konja koja je izgubila svoju namjenu unutar poljoprivredne proizvodnje, evidentan je pad broja grla iz godine u godinu. Efektivna veličina populacije pasmine hrvatskog hladnokrvnjaka jest Ne=275,51 što nam kazuje da pasmina spada među ugrožene.
Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva isplatom novčanih poticaja uzgajivačima znatno utječe na očuvanje i zaštitu ove pasmine konja. Osim Ministarstva u zaštiti sudjeluju udruge uzgajivača hrvatskog hladnokrvnjaka, Hrvatski stočarski centar te znanstvene ustanove.
U uzgoju djeluju sljedeće udruge uzgajivača: Ergela Križevački Lemeš, Zagorska udruga uzgajivača konja, Konjogojska udruga Moslavina, Konjogojska udruga Bilogora, Udruga Slavonskih uzgajivača hladnokrvnih konja.
HOLSTEIN- NJEMAČKI RADNI KONJ
Holstein je jedna od vrlo cjenjenih toplokrvnih pasmina konja.Tijekom godina upotrebljavani su kao radni, zaprežni i jahaći konji. Kako im samo ime govori, u početku su se uzgajali u Schleswig Holsteinu, pokrajini u Njemačkoj.Iako je velik, zahvaljujući engleskom punokrvnjaku,odlikuje se plemenitim izgledom.
Građa:velika glava ali proporcijalna veličini konja, dug, lagano povinut vrat, jake i mišićave sapi, ravne noge te relativno ravna koljena.
-Dugi, ravni i slobodni hod, jaki kas te lagani galop
Težina: oko 600-700 kg
Visina: 165-175 cm
Danas je holstein vrlo prikladan za konjičke sportove, ponajprije kao preponaški konj.
ing by TinyPic">
ovo je blog od moje frendice www.zivotinje233.blog.hr odite pa posjetite
Spadaju u hladnokrvnjake.
Evo napkon sam odlučila pisati o vrstama konja prvi na redu su lipicanci.
naj češče su bijele boje, ali spadaju u sivce.Poznati su u Španjolskoj školi jahanja u Beču.U Hrvatskoj ih ima najviše. Ali u svijetu samo oko 3000.Ergelu je utemeljio austrijski nadvojvoda Karlo.Naše naj poznatije ergele su:Državna ergela lipicanaca Đakovo,Lipička ergela,meni poznata privatna ergela lipicanaca Šarec...
="application/x-shockwave-flash" src="http://v5.tinypic.com/player.swf?file=e04vgm&s=5">
Original Video - More videos at TinyPic
naj noviji časopis o konjima
src="http://i40.tinypic.com/2q30tqt.jpg" border="0" alt="Image and video hosting by TinyPic">
ey ljudovi napokon sam dobila kacigu....i rukavice...kaj da velim još nezzz ni sama kupila sam ih u gumexu u ivaniću kaciga je koštala negdje oko 300-400 kn taza je plaćo pa neznam a ruakvice 79 pozzzz do sljedećeg posta
evo mjene nakon nekliko dana ah u nedelju nisam bila na jahanje ali to je čist ok...u subotu idem kupiti jahaču kacigu i rukavice pa nakon toga idem u klub sa sestrom idemo na teren bilo bu super pretpostavljam jahala bum amadeusa -uobičajeno za mene a sestra bu jahala holly s nama bu išel i trener on bu bil na all my lovu pozzzzzz do sljedećeg posta
evo i mene nakon dugo vremena jao još nisam skzžila kak staviti slike ali to bu meni moja frendica sredila danas nisam bila na jahanju nije nas poslužilo vrijeme ali kaje tu je...pozzz do slijedećeg posta...............................................hoću puuunooo kooommmeeennntttaarrraa.
