Kada sam prije godinu dana ušla u politiku nisam ni sanjala da je položaj žena na političkoj sceni toliko loš. Bilo je očito da ima manje žena na lokalnoj i županijskoj razini međutim šokirala sam se kada sam vidjela i službene podatke...
Jeste li znali da je zastupljenost žena:
u Saboru 21,7% ,
u županijskim skupštinama 14,5%,
u gradskim vijećima 15,7% i
u općinskim vijećima 8,4%.
Među dužnosnicima je 31,6% žena, a među veleposlanicima 14,8%.
Pokušavala sam si objasniti zašto je to tako, međutim kada sam iskusila čari politike na vlastitoj koži, postalo mi je malo jasnije. Organizirati politiku i obitelj zahtjeva 100% organiziranosti i mnogo odricanja.
Sjećam se jednog interesantnog predavanja g.Žarka Puhovskog, na Političkoj Akademiji. Pričali smo o izborima i o položaju žena u politici. Rekla sam kako je "očito da imamo manji postotak žena u politici, (naročito kad žena rodi), jer živimo u tradicionalnom duštvu gdje se očekuje da je žena i domaćica i ljubavnica i savršena majka i po mogućnosti - poslovna žena, koja će donijeti koju kunu u domaćinstvo. Ako na tu piramidu zadataka dodamo još i aktivno sudjelovanje u politici, što znači održavanje sastanaka i do 22:00 sata, radne subote i nedjelje mislim da velika većina žena (naročito majki) s razlogom odustane od te priče".
G. Puhovski nije se dao smesti, te mi odgovorio: "Gđo. Erak, žene se ne bave politikom jer nisu dovoljno samosvjesne". Moram priznati da sam se malo osjetila povrijeđenom tom rečenicom. Nisu samosvjesne? - pomislila sam. Pa kako može biti toliko drzak. Nakon svega što se očekuje od žene u modernom društvu, on ima hrabrosti reći da nismo samosvjesne?!
Vjerojatno je primjetio moj pogled, te dodao: "Pa vi ste žena, imate dijete i u politici ste - dakle vi ste samosvjesna žena". Hmm.. koliko god mi je godio kompliment, nisam se složila s njegovim argumentom. Politika je zaista naporan i stresan posao, a žene su u ovom modernom, a istovremeno tradicionalnom društvu, preopterećene obvezama! Možda bih mu više povjerovala da se nalazi u ulozi žene koja ima obitelj.
Međutim, koliko god politika u ovom današnjem društvu više pogoduje muškarcu, žene u neku ruku ipak imaju prednost. Kakvu? Jutarnji list je prošlu nedjelju objavio jedan zanimljiv članak pod nazivom "Intelektualni seksipil ili diplomatski šarm" u kojem je to prilično dobro opisao: "Pojava novog ženskog lica na svjetskoj političkoj sceni uvijek izaziva pažnju, a ako je k tome riječ o poličarki koja ulaže u svoj izgled, komentari muških kolega su neizbježni. ... Ženski šarm postao je gotovo dio političkog marketinga nakon što su neki diplomati priznali da im je ipak ugodnije biti u društvu kolega koji ljepše izgledaju".
Dakle, s obzirom da je politika preplavljena muškarcima, svaka pojava novog ženskog lica dobro je popraćena. Stoga koliko god ženama bilo teško uskladiti posao, obitelj i politiku, osobno smatram da se bavljenje politikom isplati - jer dobijemo više medijskog prostora. Također bih htjela naglasiti da je politikom kao zanimanje, za ženu možda i nužno, jer upravo ćemo na taj način moći mijenjati tradicionalno društvo koje nam je nametnuto.
Što vi mislite o tome?