ZonaOZona

četvrtak, 22.08.2013.

Bilješke iz naftalina

Za one koji su uvjereni da iza svakog "talasanja" i "zviždanja" stoji neki maleni osobni interes, vadim iz naftalina:

Slučaj Sabo


Post je dugačak, ali zanimljiv. Ponajviše iz razloga što je pisan u naivnom uvjerenju da je gradonačelnik Sabo tek osoba koja se ne snalazi u ulozi koja ga je zapala spletom nesretnih okolnosti. Tada nije bilo ideje da će njegova želja za moći otići tako daleko.

E, sad, postavlja se pitanje, kvari li vlast ljude ili takvi najčešće dolaze na nju?

I jesam li ja naivna misleći da se stvari mogu mijenjati? Na bolje, naravno.

- 07:00 - Komentari (10) - Isprintaj - #

utorak, 13.08.2013.

Gradonačelniče, oprostite, ali snima se!

Da sam bila na mjestu Marije Budimir, na razgovor s gradonačelnikom Željkom Sabo bih došla u pamučnoj majici s natpisom „Ovaj subjekt je pod audio-nadzorom“. Tako bih, sigurna sam riješila hrvatsku moralnu dilemu nad dilemama: kako dokazati da je političar rekao to što je rekao, a nema šanse da je to nekome uopće bitno.

I to bih se još potrudila da mi interpunkcijski znak dođe na krucijalno mjesto: vrh plastične dojke. One koja je pobijedila karcinom.
Tako bih jednim udarcem ubila više muha.

No, nisam bila. Niti sam toliko važna da bi me se pokušalo potkupljivati, niti je razgovor u četiri oka uobičajena komunikacija gradonačelnika s mojom malenkošću. Mi se volimo javno (ja mu pišem, a on čita i ono što nije namijenjeno njemu).

Neki dan sam mu na službenoj stranici grada postavila jedno jednostavno pitanje. Usput sam ga pokušala ohrabriti da se uzdigne iz mulja i pokaže da je čovjek, drug, teolog.

07.08.2013.

Poštovani,

Zašto ne budete iskreni i javno obznaninte ljudima da je snimka autentična, da ste se malo zaletjeli i da Vam je sada žao (sigurna sam da to ne bi više nikada ponovili.. da Vam se pruži prilika, naravno).. I da je posve nebitno to što se netko (u ovom slučaju Marija Budimir), poslužio nekorektnim načinom da dođe do još manje korektne istine, ako je to u interesu javnosti? Vjerujem da u svakom zlu ima dobroga, a u ovom slučaju je to dobro činjenica da će te nakon ovog iskustva postati još bolja i poštenija osoba. Ili, barem opreznija i manje samoljubiva. Našem Vukovaru želim svjetlu budućnost: bez političkih prljavih igara, a onda i bez potrebe za snimanjem razgovora. Svako dobro. (Julijana Adamović)


Ne znam zašto me nije iznenadio odgovor:

12.08.2013.

Poštovana,

Vidio sam vaše fotografije sa Vašom prijateljicom, obraz uz obraz. Lijepa panorama Dunava i križ u pozadini. Zar se trebam Vama očitovati i da li biste mi Vi ikada išta povjerovali? Mislim da ste se javili i na natječaj za posao pročelnice u grad i da niste primljeni. Možete li prihvatiti odluku komisije da niste izabrana, a ja kao gradonačelnik da nemam ništa protiv Vas, već sam prihvatio ocjene nakon testiranja i odluku komisije? Da li ste to ikada prihvatili kao činjenicu?
Nemam se zašto nikomu pravdati i rekao sam svoje.
Srdačan pozdrav
Željko Sabo, Gradonačelnik


Woow! Kako slatko!

Gradonačelnik prati moju facebook stranicu?! Pomno analizira s kim se fotografiram, kako sam se namjestila i što je u pozadini moje ljepuškaste pojave?!

Usput, gradonačelnik „pamti“ (doduše, prilično loše) da sam se prije skoro pa 3 godine javila na jedan natječaj za posao u Poglavarstvu i sad ga povlači kao sukus svog mog djelovanja u pravcu njegove političke ličnosti?

Govori li nam to nešto o njemu?

O življenju istine i/li iskrivljivanju činjenica?
O (ne)sposobnosti nošenja s kritikama?
O (ne)sklonosti tračanju i jadnom pogovaranju?
O jednostavnom neumijeću javne komunikacije?

O čemu?

Čekam odgovor na sljedeći "odgovor", pa me možda prosvijetli:

12.8.2013.

Poštovani,

Kad sam Vam postavila pitanje, učinila sam to kao građanka ovog grada. Dakle, imam pravo pitati svog gradonačelnika, a on bi, logično, na to sasvim pristojno pitanje trebao odgovoriti što profesionalnije. Stoga me je začudila Vaša opaska o mojim privatnim fotografijama s prijateljicom…. "obraz uz obraz", kako kažete. No, kad ih već spominjete, moram primijetiti da su baš lijepe. Priznajte!

Nadalje, otkud sad vadite iz naftalina natječaj za pročelnika društvenih djelatnosti? Veselite me!

No, kad već jeste, hajdmo malo raspraviti o neistinama koje iznosite.

Recimo, o onoj da me je odbila komisija, pa se ja sad, kao, zbog toga ljutim na vas. Nemojte me precjenjivati, tako Vam svega. Nisam ja baš toliko postojana.

Da, istina je, javila sam se na taj natječaj. Uostalom, to je bio i Vaš prijedlog, zar ne?

Da, i dalje mislim da sam za taj posao prilično stručna i kompetentna (kako formalno, tako i po dosadašnjim rezultatima… a sve bez vjetra u leđa), ali s malom razlikom što ga ne bih radila u Vašem timu ni da mi život visi o niti.

Da, odustala sam od natječala PRIJE (op. a.: riječ naglašena da bi eventualno shvatili gdje ste zabludjeli) nego je natječaj uopće zaključen, i to zato jer sam shvatila da ste samo jedan u nizu političara na vlasti kod kojih prolaze isključivo partijski igrači (ni malo drugačiji od prethodnika).

I, da… Žao mi je što sam na taj način odustala (ne dočekavši odluku komisije koju su činila Vaša dva zamjenika), jer bih Vas inače, nevezano za (ne)izbor tužila zbog neregularnosti cijelog natječaja.

Naime, u rezultatima ste bez obzira na moj odustanak, naveli kako nisam udovoljila uvjetima jer nisam imala potpunu dokumentaciju. Navodno mi je nedostajala potvrda o duljini staža u struci, što je bila totalna neistina i nonsens. Ako pisana i ovjerena potvrda poslodavca, te preslik radne knjižnice nisu dovoljan dokaz o duljini staža u struci, onda odite ponovno na provjeru stupnja radne nesposobnosti.
Bojim se da je ovoga puta došao do 120% (molim radno nesposobne osobe da ovo shvate kao pjesničku sliku I da se nikako ne upoređuju s kakvim samoljubivim političarem koji je umislio da je Bog).

A pravdati mi se ne morate (iako ste na čelu javnog servisa kojeg, između ostalog, i JA plaćam), jer za ono što ste izbrbljali u onom razgovoru opravdanja nema.

Eto, sad kad smo se ovako lijepo porazgovarali, predlažem da mi u sljedećem odgovoru spomenete i kakvog mladog ljubavnika (neka bude što mlađi i što zgodniji), dug za komunalnu naknadu ili nešto drugo iz mog života koji, vidim, ne pratite. Ili možda kako sam dobila novac za projekt, knjigu… Štogod… A Vi ste mi to dali.. Jer da nema VAS, gdje bi ovaj Grad, ovaj svijet završio. Živio nam Sabovar!

Srdačno Vaša građanka,
Julijana Adamović


Gradonačelniku ima tko da piše. Još samo kad bi on čitao s razumijevanjem.

A Marija? Bi li mijenjalo na stvari da je na sebi ipak imala onu majicu?


Tekst stavljen u kategorije: paranormalno, politika i sex/ljubav

- 07:00 - Komentari (7) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se