ithinkofdemons

nedjelja, 08.01.2006.

Recka! JELLO BIAFRA & THE MELVINS – SIEG HOWDY! (Alternative Tentacles, 2005.)


Kako zaista može zvučati već drugi zajednički album u samo godinu dana legendarnih stoner noise-rockera iz Washingtona i pionira West Coast punk aktivizma, „ludog uličnog propovjednika“ Jella Biafre. Reći ću vam kako: tako da vas opet natjera da se zaljubite u glazbu, pravu glazbu, snažnu, bezkompromisnu i glasnu, naravno ukoliko vam se sviđa nacrt u kojem će Melvinsi malkice zapostaviti svoj „uhvati sljedeći udar bubnjarskom palicom po dobošu ako možeš“ ili “zamisli najdublji gitarski rif pa ga razlomi, zavaljaj u blato i poduplaj ga tako da se i Tony Iommi posrami“ pristup u svrhu da bi za Jella kreirali ugođaj da predvodi Dead Kennedyse 21. stoljeća.



Poznato je da nakon dužeg potezanja po sudu bivši Biafrini punk suborci danas s nekim novim pjevačem kome ne želim niti ime znati predvode nešto kao „Tribute to...“ i dižu lovu. Nezamislivo, jel' da? Poput Misfitsa bez Glenna kojima smo nažalost svjedočili ili The Doorsa bez Jima kojima smo isto tako, o Bože zašto, bili izloženi? E pa, njima, bivšim „mrtvim kenedisima“ je posvećena „Those Dumb Punk Kids (Will Buy Anything) sa ove ploče.
„Jelvinsi“ su se navodno našli tako što su Buzz Osbourne i Dale Crover zgraženi pristupili Biafri nakon što su odgledali jedan od spomenutih nastupa „novih“ Kennedysa. Hvala im, jer vrlo je vjerojatno da ne bi tako skoro dobili Jella u punk-rock formatu. Poznato je da je njegova glavna preokupacija vođenje svoje dugovječne etikete „Alternative Tentacles“ te objavljivanje opsežnih „spoken-word“ albuma (izbor možete „skinuti“ sa mp3 sekcije weba Alternative Tentacles).
Kao prvi rezultat ove suradnje nastao je „Never Breathe What You Can't See“, objavljen u listopadu 2004., čudovište od albuma sa 8 pjesama i standardnim Biafrinim tekstualnim preokupacijama: Bushov režim, problem globalnog terorizma, Bushov režim, globalizam, konzumerizam i tako u krug. Način pripovjedanja je također duhovit, pametan i prožet dozom cinizma kao uvijek.
Samo dva mjeseca poslije bend se ponovo našao u studiju. Rezultat je ovaj album, zapravo kompilacija ili nastavak na prethodni uradak, budući da se „Sieg Howdy!“ sastoji od 5 novih pjesama, četiri remiksa sa prethodne ploče i fenomenalne žive verzije „California Uber Alles“ u kojoj je guvernera Jerryija Browna zamijenio guverner „Terminator“ s tim da je svaka strofa nanovo napisana da bi bila prilagođena ovoj kako ga Jello valjda ipak poluozbiljno vidi novoj nacističkoj prijetnji s mišićima.
Kada krene „Dawn of the Locusts“ ne možete pogriješti ako lanete da su za remiks „krivi“ Dalek, a za „Enchanted Thoughfist“ Al Jourgensen iz jednih od najzapostavljenijih industrial grupa, Ministry, te Biafrinog kolege u projektu Lard. Oba su brilijantna.



„Lighter Side Of Global Terrorism“ sa „Never Breathe..“ ovdje je sam bend preradio i razvukao na osam minuta, navodno jer je Jello želio sličan pristup kojeg su Melvinsi koristili na svojoj obradi Wipers klasika „Youth of America“, dakle potpuni napad na osjetilo sluha, predivna bučna glazba.
Iako su Melvinsi na oba albuma, na ovom ipak u manjoj mjeri, svoj rušilački pristup heavy rocku pretpostavili punk rifanju koji ovom nesuđenom gradonačelniku San Francisca (1979. se zaista kandidirao i od deset kandidata ostao na četvrtom mjestu, nažalost samo sa 3,5% ukupnih glasova) najbolje leži ipak ne propuštaju biti svoji u određenim finesama prilikom instrumentalnih dionica, a najviše „lome“ u monstruoznoj verziji Alice Cooper klasika „Halo Of Flies“ i u već spomenutoj „Lighter Side Of...“.
Biafra je u izvrsnoj formi i izgleda kao da se nakon niske „spoken word“ albuma zaželio glazbenog ataka na sve društvene i političke parazite i zlikovce. Iako sam uvijek zapravo smatrao da su Biafri punk/hard-core i bliski bučni derivati samo najbliži ili najlakši format za svoje „propovijedi“ nešto slično kao što ista glazbena forma služi Franciju Blaškoviću za njegove istrijanske vinske priče, on je odličan frontmen lucidnih vizija kojeg jednostavno morate slušati.
Oba albuma su za svaku preporuku, s tim da je „Sieg Howdy!“ zahvaljujući podužim miksevima za nijansu teže i zahtjevnije ostvarenje. Ono što veseli jest činjenica da se ne radi samo o studijskom projektu, budući da „Jelvinsi“ ovaj materijal promoviraju i koncertno.
Ne računajući posljednji Lard album iz 1997.g. i psycho-country projekte sa Mojo Nixonom na ovo smo zapravo čekali gotovo petnaest godina, odnosno od Jellovih ploča sa D.O.A. („Last Scream Of Missing Neighbours“, 1990.) i sa NomeansNo („Sky is Falling And I Want My Mommy“ iz 1991.).





- 12:45 - Pljuni (3) - Baci na papir - #

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se