|
Oči se naše danas pune zahvalom. U okrilju svete obitelji – Isusa, Marije i Josipa, – slavimo dan svih onih ljudi koji su morali u tuđini proboraviti dane kao stranici, kao prognanici. Na završetku drugog tisućljeća zahvaljujemo Bogu na svakom koraku našeg hodočašća prema nebeskoj domovini. Zazovimo njegovo milosrđe.
Josip i Marija znaju u hladnoj betlehemskoj noći pronaći nebesku toplinu. Muž pravednik i njegova blagoslovljena Zaručnica znaju primiti Dijete Isusa usprkos zatvorenim vratima i tvrdoći ljudskih srdaca.
Koji su temelji zdrave obitelji? Za obitelj se traži hrabrost za sklapanje braka. Odvažnost na korak doživotne ljubavi. Imam samo ono što znam dijeliti s drugim.
U siromaštvu, gdje je čovjeku i za njega samog još dobara potrebno, s ljubavlju primiti djecu kao najdraži Božji dar – to je temelj na kojem se gradi divna zgrada obitelji. Kao što Bog poklanja život Sinu, tako i roditelju mogu dati život.
Blago onoj vjernoj ženi koja kao Marija nalazi zaručnika pravednika. Sve kad se našla u opasnosti da nepravedno bude izvrgnuta sramoti i osuđena, kad je par dana prije poroda morala na put, kad je napokon u zemlji egipatskoj morala potražiti tjeskobni kruh izbjeglištva uz nju je muž zaštitnik, Josip, pouzdan oslonac, šutljiv i poduzetan.
Nema u njega velikih riječi, umilnih, zavodničkih i osvajačkih, koje bi trebale impresionirati. On sluša Božju naredbu i uzima k sebi svoju ženu u blagoslovljenom stanju. Kod Betlehema pronalazi kakvo-takvo sklonište kad ih u gradu nema tko primiti. On pažljivo prepoznaje anđelov glas i vodi ženu i blagoslovljeno dijete u Egipat, slijedeći oce koji su, sve tamo od Abrahama u Egiptu tražili utočište u danima nevolje.
Blago mužu koji u ženi prepoznaje ono što je od Duha Svetoga. On je kao Josip, pobožan i pravedan vjernik, i prima zaručnicu koju je Svevišnji zakrilio plaštem svoje sile!
Riječ Božja obnavlja poljuljanu strukturu obitelji. Često kažemo kako su uloge u obitelji danas narušene. Pa ipak zakonitosti ostaju na snazi. U knjizi Sirahovoj čitamo istinu, nama tako blisku i iz iskustva i iz psihologije. Otac je onaj koji djetetu može pružiti osnovicu za zdrav odgoj savjesti, ispravno shvaćanje autoriteta i ispravno samopouzdanje. Tko štuje oca, okajava svoje grijehe. Sin i kćerka u osobi oca traže oslonac za osjećaj vlastite vrijednosti. S njime su kadri uvidjeti koje su to stranputice koje ne vode u budućnost, a koji je pravi put u život.
Koji su temelji zdrave obitelji? Povrh svega ljubav. Ona ljubav osjetljiva i nježna poput malog djeteta Isusa. Svu skrb očekuje od nas. S velikom pažnjom treba ga njegovati. Ljubav je kao Isus.
Odgoj počiva na dvije noge. I roditelji i djeca imaju svoju ulogu. Samo oni roditelji koji u svojoj vlastitoj djeci prepoznaju Božju svojinu, ne svoj posjed, na pravom su putu. Djeca su Božja baština povjerena na upravljanje. Djeca su sveti vinograd Gospodinov koji treba rasti i napredovati. Ako otac ne ogorčuje svoje djece, ona neće klonuti duhom. Odgajatelj može biti samo onaj tko i sam napreduje u mudrosti kod Boga i kod ljudi. Ohrabren snagom Duha, on potražit će izgubljenog sina. Neće ga ostaviti. Pronaći će ga i sretan primiti, makar ga i ne razumio. Pravi roditelj, usprkos žalosti, neće biti bez ponosa i zadovoljstva kad otkrije svoje dijete gdje boravi u onome što je Oca nebeskoga.
Isto tako, samo onaj sin koji je blag s ocem svojim, koji ga ne žalosti i ne grdi ima svetu računicu kod Boga. Tko na pravi način časti i razveseljuje majku, sabire blago. Dijete koje zna slušati, koje prepoznaje i razumije što mu to roditelji doista iz dubine srca žele kazati, čini Bogu ugodna djela – svjedoči sv. Pavao.
|
