Napokon subota, dan za ,malo duže spavanje ali naravno ništa od toga, već rano ujutro me brat budi, i iznosi svoju ideju bicikliranja po Ćićariji, naravno širokoručke prihvatih ideju te nakon doručka, spakirali smo bicikle u naše vozilo i krenuli put Lupoglava. Nakon cca 40-ak kilometara vožnje stigli smo u Lupoglav, složili smo bicikle i krenuli prema Lanišću. Valoviti asfalt nas je pratio do sela Račja Vas gdje skrećemo na makadam prema Veprincu i na prvu veću uzbrdicu. Nastavljamo sve dok nismo skrenuli prema Orljaku. Na stazi nismo sreli niti jednog biciklistu, osim par vozila koji su se uputili u x smijer. Skretanje na Orljak možda i nije bila najpametnija ideja(naravno bez bicikle bi imalo smisla), već na početku imali smo užasnu uzbrdicu, po kojoj je bilo jako teško voziti zbog pijeska, nakon toga skrenuli smo u neki gustiš jedva prohodan i ovako a sa biciklama stvarno je bilo teško, ali nekako smo uspjeli dogurat bicikle do Orljaka i vrijedilo se je malo grebat kroz granje jer gore je stvarno fanatstičan pogled na Sloveniju i Istru. Slijedilo je spuštanje i natrag na makadam i skretanje na planinarski put prema Koritima. Dolaskom na Korita vidjeli smo par izletnika i dalje smo se spuštali prema Brgudcu, ali kako još nije bilo ni 18 sati, zašto se samo spustiti, skrenuli smo mi prema starom kamenolomu, opet malo uzbrdice, ali nema veze, za dobar pogled vrijedi se malo oznojit. Naravno i tamo slikamo par fotografija i krećemo dalje, nastavak puta također je bio zahtijevan, put je bio pun granja i nakon par minuta vožnje prema Sinožetu , ugledamo neke bicikliste, već onako zaćuđeni na ćinjenicu da je već 18 sati, a da do sada nismo tokom dana sreli niti jednog biciklistu, a otkuda sada ovi i kamo su se zaputili, naravno nisu to bili neki zalutali turisti već četvorica Slovenaca natjecatelja KI Challenge-a, nakon par rečenica podrške sa naše strane, mi smo polako krenuli dalje i nakon samo nekoliko minuta opet sretnemo jedan Poljski team, koji i nije baš izgledao kao neki natjecateljski već turistički, ali ipak i oni su bili natjecatelji već spomenute utrke, i kako poslije vidjesmo došli su na zavidno treće mjesto(bravo). Dalje mi krećemo(spuštamo) prema tenkovskom poligonu i dalje prema Lupoglavu gdje taman prije izlaza na cestu opet srećemo dva tima(Sovenski i Hrvatski), koje smo čak i stigli u slikat, razmijenit par rećenica sa njima i naravno im zaželjet što više snage(koja im trebala uspinjanjem prema Brgudcu). Mi smo se polako spustili u Lupoglav i zbrisali na spavanje, dok su se neki nastavili borit cijelu noć po vrhovima Ćićarije.
              
|
