subota, 22.09.2007.

ISTINA CE VAS OSLOBODITI





NIKOLA BULAT

ISTINA ĆE VAS OSLOBODITI

Nepouzdanost izvora i nedoličnost poruka
Studija o nekim međugorskim pitanjima
( 1986.)
Mostar, 2006.





Predgovor

Don Nikola Bulat,svećenik splitsko-makarske nadbiskupije,bio je član proširene Biskupske komisije za ispitivanje događaja u Međugorju, 1984.-1986.godine.
Na prijedlog msgr.Pavla Žanića,mostarskog dijecezanskog biskupa (1980.- 1993.),nekoliko je članova Komisije bilo zaduženo i sastavilo plan za knjigu o međugorskim zbivanjima,koju je bio nakanio izdati Biskupski ordinarijat u Mostaru.

Radne su teme bile:;

Župa Međugorje u hercegovačkoj Crkvi,
Kronološki pregled doživljaja djece i ostalih događanja u Međugorju,
Pozitivni elementi,
Problematični elementi, a pod tim je bilo više podnaslova:
-Gospine poruke koje potiču na neposluh biskupu i provincijalu,
-Nepouzdanost dokumentacije o događanjima u Međugorju,
-Neispunjena obećanja,
-Teološke poteškoće u izjavama koje prenose vidioci,
-Kritičari nerado primljeni u Međugorju.Itd.

Mr.don Nikola Bulat dostavio je svoju izrađenu temu,koja je potom bila kompozerski složena.Nije bila lektorirana.Ali do
objavljivanja studije nije došlo.Nije poznato zašto.

Dr.Mato Zovkic,profesor Svetog Pisma na Teologiji u Sarajevu,član komisije,objavio je vrijednu studiju o
problematičnim stranama u međugorskim pojavama.(M. ZOVKIC, Problematični elementi u fenomenu Međugorja,
u:Bogoslovska smotra, 1-2/1993.,str.76-87.)

Dr.don Želimir Puljić,takoder član Komisije,sadašnji biskup u Dubrovniku,pisao je u to vrijeme o privatnim objavama u životu Crkve i o privatnim ukazanjima.( Ž.PULJIC,Privatne objave u životu Crkve, u: Marija u vjeri
kršćanina,kateheze za mlade o BDM,Sarajevo, 1985.; Isti(pseudonim:W.P.)Privatne objave i ukazanja, u:Crkva u
svijetu,3/1989.,str.274-251.)

Ovdje objavljujemo stručni rad don Nikole Bulata.To je pisana studija o pisanim stvarima:Kronici medugorske župe,Dnevnicima vidjelice,pismima sudionika samih dogadaja,osvrtima na pisanje J.Bubala,R.Laurentina i drugih.Za
prouku bilo kojeg dogadaja traži se ispitivanje dostupne grade.Objavljene i neobjavljene.

Mr.Bulat imao je pri ruci dostatno pisana materijala iz Međugorja i o Međugorju da ustanovi o kakvoj se pisanoj pouzdanosti ili nepouzdanosti radi s obzirom na procjenu autentičnosti ukazanja i poruka.Još k tomu,oko tih izvora plela su se razne prekrajanja,falsificiranja,križanja,“ublaživanja“ i prijevare.Takvi su manevratori određivali što je Gospa mogla,što trebala reći,a što nije rekla ili nije smjela reći!Tako da manipulatori nisu bili samo „lektori“nego i „korektori“njezinih „poruka“.Stoga i nije mogao biti drukčiji autorov zaključak,nego da je posrijedi izvor koji ne daje sigurno jamstvo za procjenu autentičnosti događaja.

U drugom dijelu don.Nikola se osvrće na više izjava koje su pridijevane Blaženoj Djevici Mariji,a koje se ni po biblijskoj
nauci,ni po crkvenoj tradiciji,ni po kršćanskoj vjeri,ni po zdravom razumu ne mogu pripisivati Gospi,najsvetijoj od svih
ljudskih osoba,jer su po srijedi smiješne,banalne,neprilične i nedolične stvari.

O takvim smo nedostojnostima pisali u knjizi Ogledalo pravde,koju je izdao Ordinarijat.( Vidi osobito Poruke nedolične Gospina imena, u: Ogledalo pravde, Biskupski ordinarijat u Mostaru o navodnim ukazanjima i porukama u Međugorju, priredio don.DRAŽEN KUTLEŠA, Mostar,2001.,str.109-134.) I tu je zaključak jasan:

Takve nedolične i nedostojne poruke ne jamče autentičnost ukazanja.

Dajemo ovu studiju u ruku i na prouku dobrohotnim čitateljima.Oni ce moći naći dosta materijala koji upućuje na
nevjerodostojnost ukazanja,koja su u Međugorju,brojčano gledano, premašila sva očekivanja.Ne može se autentičnost graditi na pijesku nepouzdanih izvora nego samo na stijeni sigurne dokumentacije.A te sigurnosti u mnogim dokumentima prvih godina,od 1981. do 1986. nije bilo.
Dapace,i nepouzdanost izvora i banalnost nemalena broja“poruka“ jasno su govorile o nevjerodostojnosti i neautentičnosti ukazanja.Zato ih Crkva ni nakon 25 godina,ni unatoc desetcima tisuća,svakodnevnih,mjesečnih i godišnjih „ukazanja“,nije priznala vjerodostojnima;dapače ni jedno jedino takvo ukazanje nije priznala istinitim i pravim,sve je do sada ostalo samo takozvano,navodno,pod navodnicima i upitnicima.

Neki sudionici događaja,jedni su to bili po dužnosti a drugi po vlastitu izboru,vec su se preselili Gospodinu:biskup Pavao Žanic (+2000),mjesni dijecezanski ordinarij i strastveni istražitelj istine,zatim don.Nikola Bulat (+1990.),član Komisije i pouzdan proučavatelj međugorskog fenomena,fra.Slavko Barbarić (+2001.), koji je svojevoljno napusti službu na Humcu i nezakonito se nastanio i pastoralno zaposlio u Međugorju (O njemu više u:Ogledalo pravde,posebno str.59-62,97-101,105- 108,239-244.), dok je fra Tomislav Vlašić godine 1987.prešao iz hercegovačke u jednu talijansku provinciju,( Ondje, osobito str.28-31,55-59,111-112,119-122,135-136.) fra Jozi Zovki,nekadašnjem međugorskom župniku,oduzet je svaka svećenička ovlast u hercegovačkim biskupijama.( Vrhbosna, 3/2004.,str.293-298.)

Zašto mi se kao mjesnomu dijecezanskom ordinariju međugorska „ukazanja“čine nevjerodostojna?(Vidi predgovor knjizi M.DAVIESA,Medjugorje after 21 years, London,2004.)

Najprije bih istaknuo da bih zaista volio kad bi ta „ukazanja“ bila autentična i kad bi se Gospa ondje stvarno ukazala.I ne samo ondje. Ali istina nas,prije svega,oslobađa i obvezuje! Oslobađa nas od ropstva laži i carstva prijevare i obvezuje nas na pravdu i poštenje.Istina u ljubavi proučena i izrečena.I ova studija ima za cilj upravo to :istinovati u ljubavi,kako bi rekao sv.Pavao ( Ef 4,15). Ona se odnosi na prve mjesece i godine „ukazanja“ i „poruke“,“čudesa“ i „obraćenja“ ; ispovijedi i pričesti; svi znatiželjnici i prolaznici kroz svih ovih 25 godina ne mogu opravdati ni najmanju neistinu koja je namjerno konstruirana ili nenamjerno producirana.To je jasno svakomu vjerniku,bez obzira na stalež i službu,koji ponizno štuje Blaženu Djevicu Mariju i iskreno voli svetu Crkvu.


Dok sam pratio zbivanja u Medugorju tijekom ovih godina,nametali su mi se ovi zaključci.

1 – Međugorska „ukazanja“ nikog ne obvezuju.

Navodna „ukazanja“ šesteroma „vidjelaca“ u Međugorju,od 1981.godine,od kojih jednoj polovici još uvijek svakodnevno,a drugoj polovici samo jednom godišnje(jedna od tih tvrdi da se njoj Gospa“ukazuje“ svakog drugog u mjesecu!),prešla su granice župe i biskupije i po svojoj razglašenosti i po putovanjima “vidjelaca“ i njihovih podupiratelja po svijetu.
Dapače,te su pojave našle svoje sljedbenike od trgovačkih putnika,kojima se ukazuje konkretna korist,pa sve do vjerskih
oduševljenika,koji prevale tisuće kilometara da se u Međugorju ispovjede i izmole krunicu!Unatoč svemu ,ta „ukazanja“ nemaju zakonitu potvrdu,pa prema tomu,nikoga u Crkvi ni na što ne obvezuju ni u moralnom,ni u vjerskom,ni u ljudskom pogledu.
Svećenik koji u ispovjedaonici pokorniku zadaje pokoru da obavi „hodočašce u Međugorje“ ne radi ni u duhu sakramenta ispovijedi,ni u skladu s crkvenim normama.

2 – Crkva je „stup i uporište istine“.

Međugorje kao mjesto „nadnaravnih ukazanja i objava“ podržava određen broj domaćih redovnika Male braće franjevaca kao i neki svećenici po svijetu.Također i određen broj vjernika ne samo uporno pohada Međugorje tvrdeći kako se „Gospa“,unatoč svoj razložnosti crkvene suzdržanosti,ipak „ukazuje“,nego čak vrši i pritisak na crkvene ustanove,uključujući i one najviše,da međugorske događaje priznaju kao vjerodostojna ukazanja.

Međutim,kako će Crkva Kristova ,na temelju takvih pohoda jednoj župi,koji sežu od puke znatiželje do fanatična
poleta,takva „ukazanja“ proglasiti nadnaravnima kada su tri zakonito ustanovljena crkvena povjerenstva za ispitivanje onoga što se u Međugorju zbivalo,preko mjesnog biskupa Žanića i Biskupske konferencije 1991,godine,potvrdila da nije moguće ustvrditi da se radi o nadnaravnim pojavama i objavama?
I kako bi Crkva bila „ stup i uporište istine“ ( 1 Tim 3,15 ) kada bi pod pritiskom takvih zagovornika,često fanatika,priznavala onakva i više nego upitna „ ukazanja“?( Vidi predavanje održano u Papinskom kolegiju sv.Patrika u Maynoothu u Dablinu, 17.veljace 2004.,objavljeno u više publikacija.Vidi An address delivered at Maynooth,Dublim, 17 February 2004, u : Cristian Order, 10/2004.,Marrylands,Australija,str. 4-18; The Brandsma Review ,July-August 2005.,str 4-8. Vidi web stranicu: cbismo.hr.)

3 – Utrka za nepotvrđenim i neautentičnim.

Ono što osobito začuđuje jest činjenica da se takvi vjernici i svećenici, ako već čeznu za viđenjima i porukama,ne napajaju na izvorima autentično priznatih ukazanja,na primjer,u Lurdu,u Fatimi i drugdje ,nego se okreću za nepriznatim ukazanjima u Međugorju,gdje misle da se navodna Gospa bez prestanka „ukazuje“.Iako je neke preminule vidioce spomenutih svetišta Crkva proglasila blaženima ili svetima,međugorski pobornici kao da se natječu tko će više puta doći onamo gdje Crkva nije ne samo priznala „ukazanja“,nego je izričito zabranila hodočašca,privatna ili javna,ako pretpostavljaju autentičnost nedokazanih ukazanja.

Pa ako čak i neki biskupi svijeta dođu i ostanu po više dana u Međugorju,20 km od Mostara,i ne osjećaju solidarnost i uljudnost čak se ne javiti subratu u apostolatu,ni za vrijeme rata ni poslije rata,onda takvi crkveni službenici ne pokazuju
dužnu kolegijalnost ni skrb za sve Crkve ( 1 Kor 11,28 ),nego možda čudnu radoznalost da vide što se to „ukazuje“ na hercegovačkom kamenjaru.A biskupi i svecenici u misnom kanonu stalno Boga mole da Crkvu svoju na putu zemaljskom
„utvrduje u vjeri i ljubavi“.

4 – Istina je jača od bilo koje masovke.

Samo mnoštvo ljudi,pa i vjernika,istinu ne stvara,nego u ovakvu slučaju možda više ugrožava.Gospodin je Isus stajao sam samcat – s njim je suosjećala njegova Majka i pokoji učenik – i na Gabati i na Golgoti.
Kao jedina Istina nasuprot anonimnoj masi,svemu velikom i malenom svećenstvu i svemu domacem i medunarodnom establishmentu u Jeruzalemu.Kad je Isus posvjedocio da je on Istina,oni su mu na Pilatova usta ironično uzvratili“Što je Istina?“ ( Iv 18,38 ),tj.pokazali su da im je važnija vlastita korist,politička stolica i trenutačna pobjeda od bilo kakve ljudske i Božije istine!Iako je Istina toga Velikog petka poginula,ona je za tri dana uskrsnula.Masovnost,dakle,nije dokaz za istinu.

Pa čak ni sve valjano obavljene ispovijedi,primljene pričesti i izmoljene krunice u Međugorju,iako su moćne dati djelatne
milosti kao i u drugim župama,po sebi ne dokazuju nikakvu autentičnost“nadnaravnih ukazanja“ u toj župi.

5 – „S mnoštva riječi…“.

Svakodnevni „vidioci“ i svakodnevna nezaustavljiva „ukazanja“ – do sada oko 35 000 – nema straha da ću se prevariti,jer tu ni brojkama ni „ukazanjima“ nema kraja – više predstavljaju religiozni show nego li istinito crkveno
svjedočanstvo o miru,jedinstvu vjere i zajedništvu ljubavi u ovoj Crkvi.Komu ta neprebrojiva brojka djeluje kao ozbiljna stvar?Hoćemo li svoje katoličko pravovjerje pretvarati u čudno praznovjerje?Kad je Isus htio poučiti svoje učenike kako će se Bogu moliti,onda ih je upozorio da se ne uzdaju u množinu govora i da ne budu kao pogani koji „misle da će s mnoštva riječi biti uslišani“ ( Mt 6,7 ).Ima nekih koji misle da su „ukazanja“ to autentičnija što su brojnija i češća.

6 – Poruke u službi neposluha.

Brojne „poruke“,izricane prvih godina na usta tzv. „vidjelaca“,posebno one koje su hvalile neposlušnost nekih redovničkih kapelana u Mostaru,a korile mjesnog biskupa koji se savjesno držao crkvenoga zakona,koje su omalovažavale najviše crkvene odluke s obzirom na upravu biskupijom,koje su kao takve očito bile zemaljski sugerirane a ne nebeski inspirirane,mnogo su više pridonijele neredu i nemiru nego li pravomu crkvenom miru i redu. A to je posebno poglavlje u životu Mostarsko-duvanjske biskupije.Manipulatori medugorskih „poruka“ već su se davno okanili smicalica u službi neposluha i nereda,jer su i sami uvidjeli da ih to nikamo ne vodi,pa su se dali na formulacije poruka jednom mjesečno.I kad već ne mogu biti kreativni,gledaju da ne budu barem previše neuvjerljivi.A kako je moguće izbjeći stalne stereotipe rutinskih i najavljivanih „ukazanja“!

7 – Koliko nevaljalih ispovijedi.

Zaista je čudno što ta pojava,koja je tisućama znatiželjnika do sada davala“poruke“,kao ni njezini podupiratelji,do sada nije nikada preko“vidjelaca“ izrazila zabrinutost ni zbog svetogrđa nad sakramentima Isusa Krista ,ni zbog rušenja crkvenog jedinstva u Mostarsko-duvanjskoj Crkvi.Pogotovo je čudno da ljudi iz svijeta dolaze u Međugorje da se ispovjede,a otpuštenici iz Reda,koji ne prihvacaju posluh Svetoj Stolici i mjesnomu crkvenom autoritetu,u samoj blizini Međugorja obavljaju na tisuće nevaljalih ispovijedi!Mnoštvo nevaljalih krizama!Nevaljalih vjenčanja!

Kroz svih ovih 25 godina brojni su nas dokazi navodili na zaključak da je uvjerljivi constat de non supernaturalitate ( sigurnost u nenadnaravnost „ukazanja“ ) negoli non constat de supernaturalitate ( nesigurnost u nadnaravnost). Bulatova studija nastoji logično utvrditi i razumski obrazložiti brojne činjenice vezane uz nedokazana“ukazanja“ u Međugorju.

Molimo Blaženu Djevicu Mariju,koju Katolička Crkva slavi kao Kraljicu mira,da svojim zagovorom isprosi vječni mir svima
pokojnima koji se spominju u ovoj knjizi,a nama živima pomogne da ne lutamo nego da dođemo do pune Kristove Istine.
Istina ce nas osloboditi.

Mostar, blagdan katedra sv.Petra, 22. veljače 2006.

Ratko Perić, biskup

/19:16/ ..::nevermind or?::.. /4 lost souls)/

četvrtak, 20.09.2007.

...



Slijedeći tekstovi su tekstovi iz knjige pok.don Nikole Bulata - "Istina će vas osloboditi "

Ova je knjiga objavljena 2006. godine i sadrži mnoge AUTENTIČNE tekstove razgovora sa vidiocima ...


" Ali istina nas,prije svega,oslobađa i obvezuje! Oslobađa nas od ropstva laži i carstva prijevare i obvezuje nas na pravdu i poštenje.Istina u ljubavi proučena i izrečena.I ova studija ima za cilj upravo to :istinovati u ljubavi,kako bi rekao sv.Pavao ( Ef 4,15). Ona se odnosi na prve mjesece i godine „ukazanja“ i „poruke“,“čudesa“ i „obraćenja“ ; ispovijedi i pričesti; svi znatiželjnici i prolaznici kroz svih ovih 25 godina ne mogu opravdati ni najmanju neistinu koja je namjerno konstruirana ili nenamjerno producirana.
To je jasno svakomu vjerniku,bez obzira na stalež i službu,koji ponizno štuje Blaženu Djevicu Mariju i iskreno voli svetu Crkvu"




/23:05/ ..::nevermind or?::.. /0 lost souls)/

Zaključak

Crkveni stav.

Prema službenoj Izjavi, od 10. travnja 1991. godine, sastavljenoj na temelju sustavna i sveobuhvatna rada stručnih komisija, biskupi nisu našli nijedan dokaz ni znak koji bi ih naveo da fenomene u Međugorju proglase nadnaravnima.

Ni nakon toga datuma ništa se bitno s obzirom na "ukazanja" i "poruke" nije dogodilo da bi navelo na promjenu mišljenja.

Stoga ne rade u skladu s crkvenim stavom oni propovjednici koji u crkvama, s oltara, o tome fenomenu govore kao opriznatim autentičnim ukazanjima i porukama.

Tumačenje "hodočašća". Tajnik Kongregacije za nauk vjere u dva navrata, 1996. i 1997. citirao je biskupsku izjavu iz 1991. i zaključio: "Iz ovoga što je upravo rečeno proizlazi da se službena hodočašća u Međugorje, shvaćeno kao mjesto autentičnih marijanskih ukazanja, ne smiju organizirati ni na župnoj ni na biskupijskoj razini, jer bi bila u proturječju s onim što su biskupi bivše Jugoslavije ustvrdili u svojoj prethodno navedenoj Izjavi."

U istom smislu isti je tajnik Kongregacije, 26. svibnja 1998., iznio stav da su "privatna hodočašća" u Međugorje dopuštena samo pod uvjetom da se time ne priznaje autentičnost "ukazanja", odnosno ni privatna hodočašća nisu dopuštena ako se time priznaje autentičnost "ukazanja".

Stoga ne rade u skladu s crkvenim stavom oni koji dolaze u Međugorje s nakanom priznanja takozvanih ukazanja i poruka. Ne vidi se nikakve potrebe da vjernici s raznih strana svijeta dolaze u Međugorje izmoliti krunicu, ispovjediti se i
pričestiti kad to sve mogu pobožno učiniti u svojoj župi gdje je Gospodin Isus svojom osobom na sakramentalan način
nazočan, a Gospa svojom majčinskom pomoću djelatna.

Neposluh do raskola. Biskupiju Mostar-Duvno već više godina razdire neshvatljiv neposluh određena broja članova u
Provinciji OFM u Hercegovini s obzirom na predaju nekoliko župa "na slobodno raspolaganje biskupu" prema Papinu dekretu iz 1975.

Generalna uprava Reda zbog toga je neposluha od 1997. poduzela najozbiljnije mjere, uključujući i otpuštanje nepokornih članova iz Reda. Tako je do sada istjerano iz Franjevačkoga reda osam franjevaca, što je Sveta Stolica potvrdila. Nekoliko njih okupiralo je više župa u kojima, kažnjeni suspenzijom bogoslužja, nezakonito i svetogrdno pastoriziraju vjernike obavljajući nevaljane ispovijedi, prisustvujući nevaljanim vjenčanjima,
omogućujući dijeljenje nevaljane krizme.

Biskupi i svećenici koji iz svijeta dolaze u Međugorje i na traženje župnog osoblja ili drugih djelatnika daju izjave o
međugorskim "ukazanjima" ili "porukama" kao autentičnima, ne doprinose ni svojim dolascima ni svojim izjavama redu, miru i nužnu zajedništvu u ovoj biskupiji i Crkvi. Teška zloupotreba protiv jedinstva Crkve dogodila se 5. listopada 1997. kad je neki navodni biskup, ne kazujući ni imena ni porijekla, prolazeći kroz Međugorje, na poziv neposlušnih franjevaca, krizmao preko 400 djece u susjednoj župi Čapljini, protiv izričita crkvenoga zakona.

Prema kasnijim naznakama, to je učinio jedan hercegovački franjevac koji se svetogrdno predstavio "biskupom", a ove je 2001. godine otpušten iz Franjevačkoga reda. A još se veći škandal dogodio proljetos, u svibnju 2001., kad su neki neposlušnici pozvali starokatoličkoga đakona, koji se lažno predstavio "biskupom", naglašavajući da prihvaća "ukazanja" u Međugorju, i u trima župama obavio nevaljan obred krizme stotinama kandidata sv. potvrde.


Preporuka. Ponizno preporučujemo crkveno jedinstvo ove biskupije zagovoru Bezgrješne Djevice koja je snagom Duha
Svetoga začela i čovječanstvu rodila Razveselitelja svijeta, Isusa Krista Pravednika (1 Iv 2,1).
S
toga joj se i obraćamo u njezinim litanijama zazivom:

Ogledalo Pravde, moli za nas!


Ratko Perić, biskup

/14:56/ ..::nevermind or?::.. /0 lost souls)/

nedjelja, 16.09.2007.

Papa dolazi na poziv

Iz biskupova razgovora s novinarom Dnevnoga lista:

Novinar:

Govori se da ste vi biskupi pozvali Papu u Mostar i Banju Luku. Čak se govori da će Papa posjetiti Međugorje?

Biskup:

Biskupi iz BiH-a nisu ovaj put zajednički pozvali Papu u pohode u BiH. Ako bi jednom i došlo do posjeta Banjoj Luci i Mostaru, sigurno nije predviđen niti ikomu pada na pamet, osim kojem "ekskluzivnu" ili "otkvačenu" novinaru, Papin pohod u Međugorje, sve dok mjesni biskup, naše Biskupske konferencije i sama Sveta Stolica ona "ukazanja" smatraju neautentičnima, a Međugorje ne smatraju svetištem ni na biskupijskoj niti i na kojoj drugoj razini.

To su sve puke izmišljotine novinskih zanesenjaka koje takva priča ništa ne košta pa im zato ništa i ne vrijedi!*

*Dnevni list (Mostar), 20. studenoga 2001., str. 5.

/23:59/ ..::nevermind or?::.. /0 lost souls)/

nedjelja, 09.09.2007.

Kriste,budi naša sreća! - 2001


Međugorje, Tijelovo, 14. lipnja 2001.

Crkva danas slavi svetkovinu Tijelova ili Brašančeva - brašance jest hostija - ili Korosanda, tj. Corpus Sanctum ili

Sveto Tijelo Isusovo. Mi pjevamo euharistijskomu Isusu: Kriste, budi naša radost! Kriste, budi naša sreća! Kriste, budi nam život Ti! Između te tri velike riječi: radosti, sreće i života, zaustavimo se samo jednoj, na sreći, i na njezinoj suprotnosti.

Sreća. Kriste, budi naša sreća! Ne slučajnost, pogodak, lutrija, potrefilo, a da nismo uopće ni očekivali. Latini imaju dva
pojma za sreću: felicitas – a to je sreća zaslužena, stečena, za koju si se zalagao, borio i molio. I fortuna, a to ti je slučajnost, izvlačenje na sreću pa što bi – bi, nabasao putem na tisuću maraka. Netko je za to gorko zaplakao, a ti se, eto, usrećio. Čuj, usrećio, umjesto da prijaviš župniku ili policiji. Ne govorimo o sreći na koju si slučajno naletio. Govorimo o sreći koja dolazi od sresti se, sretan, susresti se s osobom, s roditeljima, braćom i sestrama, s osobama koje cijeniš, voliš i duguješ im zahvalnost.

Susret jest sretnost, sreća. Susret s Bogom jest najveća sreća. A taj je susret sam Bog izmislio i priredio. Njemu dugujemo susret i sreću. Mi molimo Isusa da bude naša sreća. Da se susretnemo s njime. Evo ga danas slavimo kao Presveto Tijelo, kao susret i svoju sreću. Susrećemo ga svaki dan, i u Euharistiji, i u molitvi, i u poklonu. Molimo ga za duhovna zvanja u našoj Crkvi, neka ih on izabere po Očevu planu. Žetva je velika, a radnika premalo (Lk 10,2).

U Crkvi je oduvijek vrijedio zakon: "Ako želiš biti sretan, i ako želiš druge usrećivati, onda sam ništa ne traži i ništa ne otkaži." Ne nameći se i ne razmeći se! Znaju drugi za te. Ne traži da budeš provincijal! Ali ako je zakonit izbor pao na te,
ne bježi, nego stisni zube i povedi provinciju u sreću, a ne u nesreću. Ne traži da budeš biskup! Ali ako je zakonit izbor pao na te, izdrži do kraja u istini i pravdi i upravljaj biskupijom u jedinstvu vjere i ljubavi sa Svetim Ocem Papom.

Je li tko radostan, neka pjeva hvalospjeve! (Jak 5,13). Je li tko sretan, neka usrećuje i druge.
Nesreća. Možda ti sreća još razumljivije zvuči kad se spomene nesreća: nesreća na poslu, na putu, nesreća u braku, u
zraku, u mraku, nesreća kao tragedija, sudar auta ili vlakova, povreda, gubitak, propast, smrt. Ima raznih vrsta nesreća, namjernih i slučajnih, sve do velikih crkvenih nesreća. Pitali me ovih dana putem faksova i telefona pojedini novinari i iz
domovine i iz inozemstva: što mislim o takozvanim "ukazanjima", o kojima već 20 godina ne prestaje novinarska i
druga senzacija. Mislim ono što sam stalno držao, i što sam kao mjesni ordinarij ove biskupije i prošle godine rekao s ovoga svetog mjesta.

Mislim i govorim ono što Crkva Katolička na temelju stručnih i odgovornih ispitivanja službeno drži: da nema u svemu ovome, kroz svih 20 godina, nijednoga priznata nadnaravna autentična ukazanja, nijedne priznate nadnaravne poruke, nijedne priznate nadnaravne objave. Eto što mislim i javno i jasno govorim, da ne bude apsolutno nikakve zabune, izražavajući duboku vjeru u presvetu osobu i ulogu ponizne i poslušne Blažene Djevice Marije u djelu Isusova spasenja, kako Katolička Crkva naučava.

Ali od svih tih pustih zainteresiranih vrlo su rijetki oni s pitanjem koje bi se odnosilo na domaću situaciju koja unesrećuje brojne vjernike u ovoj biskupiji, situaciju kojoj pogoduje neljudska, nekršćanska, neredovnička i nesvećenička neposlušnost odlukama najviše crkvene vlasti.

Da su me pitali, s bolju bih u duši odgovorio da je, prema objavljenim podacima i ni od koga uvjerljivim argumentima opovrgnutima, već godinama njegovani neposluh prema Svetoj Stolici, vlastitomu Redu i mjesnoj Crkvi u posljednje vrijeme najviše urodio svojim gorkim plodovima nevaljanih i svetogrdnih ispovijedi, nevaljanih krizama i
svetogrdnih misa.

Oni koji su prethodnih godina sami nevaljano krizmavali ili pozivali slične sebi da "krizmaju", ove su se godine
sunovratili do te nesreće da su zaobišli mjesnoga ordinarija i zovnuli kao "krizmatelja" čovjeka koji nije uopće ne samo
biskup, ni svećenik, nego je po svome uvjerenju nekatolik. On je izjavio: "Želimo kroz krizmu postići da Papa povuče dekret Romanis pontificibus… I fratri i ja vjerujemo u Marijino ukazanje u Međugorju".
Što se tiče celibata, "kad se ukine, svećenici će se moći ženiti. Mi to želimo". Kao nekatolik kaže: "Nepogrešivost pape ne može biti dogma" (izjava: 23. svibnja 2001), misleći valjda na nezabludivost u vjeri i moralu. Eto, takva su čovjeka pozvali da u trima župama: Grudama, Čapljini i Tepčićima podijeli nevaljani obred krizme sedam stotina sedamdeset i devetorici kandidata.
Nisu posrijedi samo nevaljane krizme, poniženje i svetogrđe Duha Svetoga, nego su posrijedi i nevaljane mise, koje je taj ne-svećenik glumio pred vjernicima, a ljudi se poveli za najamnikom kao ovce bez pastira (Iv 10).
S bolju bih u duši odgovorio takvim upitima o domaćoj situaciji - sa svjedočanstvom iz prve ruke - da su neki franjevci prošle godine otišli jednomu starokatoličkom biskupu u Švicarsku i molili ga da im zaredi "tajnoga biskupa" (Geheimbischof) da bi oni mogli snagom sakramenta sv. reda rediti nove svećenike i dijeliti krizme.
Taj je starokatolički
biskup to, naravno, odmah otklonio i prekinuo razgovor (naš upit: 25., a njegov odgovor 28. svibnja 2001). Nemam razloga ne vjerovati tomu starokatoličkom švicarskom biskupu, koji je nastupio u duhu neprozelitskih zasada suvremenog ekumenizma.
O tome sam obavijestio mjerodavne u Crkvi.

S bolju bih u duši odgovorio da sam službeno obaviješten da je Franjevački red ovih dana još trojicu svojih hercegovačkih članova otpustio iz Reda zbog teškoga neposluha, a trojicu drugih suspendirao od svećeničke službe; da
je njih četrdeset odbilo potpisati Izjavu crkvenoga posluha, koju je dogovorio generalni ministar Franjevačkoga reda i mjesni biskup, a Sveta Stolica potvrdila. Ali, sa zahvalnošću ističem da su dvije trećine otaca franjevaca potpisale Izjavu i pokazale crkveni duh posluha, i s kojima računam u dušobrižništvu u ovoj biskupiji.

Posebno ističem da su franjevci zaposleni u pastoralu ovdje u Međugorju i od provincijalata predloženi i od Ordinarijata zakonito imenovani.

Eto, to nas pozitivno raduje, a ono nas negativno boli do dna duše, taj pokušaj razbijanja katoličkoga jedinstva, i to od
raznih prema raznim crkvenim područjima: u vjeri, u bogoštovlju, u disciplini. Iznosim to u okviru ove sv. krizme - i nemojte mi reći da ovo nije prigoda - i to s pozivom svima u biskupiji, u domovini i u svijetu s usrdnom molitvom
Presvetomu Trojstvu da nas očuva od sličnih nesreća i o nesretnih crkvenih slučajeva.

Stoga se za vas, krizmanike, molim svemogućem Bogu i pozivam vas da primanjem valjane krizme budete vrijedni svjedoci katoličkoga jedinstva, vjere i Crkve; autentični svjedoci Duha Svetoga i njegovih sedam darova, od mudrosti do straha Božjega; svjedoci Isusa Krista, koji nam je objavio svoga Oca nebeskoga. Kriste, budi naša sreća! Duše Sveti, daj nam svoje plodove: "ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrotu, vjernost, blagost, uzdržljivost" (Gal 5, 22-23).

Ratko Perić
biskup

/22:10/ ..::nevermind or?::.. /2 lost souls)/

četvrtak, 06.09.2007.

Tako prolazi novinarska senzacija


Slovenski kipar Andrej Ajdič napravio je kip Isusova uskrsnuća, koji je 1998. postavljen u crkvenome dvorištu u Međugorju. Visok je šest metara, težak dvije i pol tone (41 x 277 x 38,3 cm). Kopiju u srebru isti je umjetnik dao Svetom Ocu koji je prije tri godine pohodio Sloveniju.

Prvi dan, 30. lipnja 2001. subota navečer, oko 20.30 župom Međugorje pronijela se vijest kako je Kristov kip iza crkve svetoga Jakova - pustio suze.
Naime jedan talijanski hodočasnik primijetio je kako iz Isusove rane na desnoj nozi kaplje voda.(M. SIVRIĆ, Voda iz Isusova kipa privukla mase vjernika, u: Slobodna Dalmacija, 2. srpnja 2001., str. 5.)
Čudo! Potvrda međugorskih ukazanja, poruka, pojava, što će biti drugo?!

Treći dan, ponedjeljak, 2. srpnja 2001: kapale su kapljice vode iz ranjena koljena Kristova kipa u Međugorju.(M. SIVRIĆ, Iz Isusova kipa voda kaplje na dva mjesta, u: Slobodna Dalmacija, 3. srpnja 2001., str. 5.)

Čudo se nastavlja, a novinari pojačavaju!

Posebno uokvireno: "Ne, ne želim to komentirati – bilo je sve što nam je u vezi s najnovijim međugorskim 'fenomenom' kazao msgr. dr. Ratko Perić, mostarsko-duvanjski biskup, kojeg smo zatekli na Hvaru gdje je predvodio procesiju u Dolu prigodom blagdana Gospe od Sela. Biskup Perić, poznat kao žestoki osporavatelj ukazanja, kao i navodnih natprirodnih pojava u Međugorju, ipak nam je dometnuo: - A što ako je to
prestalo dok mi razgovaramo?!" (D. Š. (DAMIR ŠARAC), "A što ako je to prestalo?", u: Slobodna Dalmacija, 3. srpnja 2001., str. 5.)

Četvrti dan, utorak, 3. srpnja 2001., otkako je jedan talijanski hodočasnik primijetio kako kapljice vode kaplju iz Isusova kipa, koji se nalazi stotinjak metara iza crkve svetoga Jakova u Međugorju, znatiželjnici i dalje dolaze, novinari sveudilj napuhuju nečuvenu senzaciju: prosuzio na koljena! (M. SIVRIĆ, Hodočasnici se nadaju ispitivanju Isusova kipa, u: Slobodna Dalmacija, 4. srpnja 2001., str. 4.)

Ispravak: Iz Isusova kipa u Međugorju kapljice vode nisu počele teći 30. lipnja, nego na 25. godišnjicu Gospina ukazanja! (J. PAVKOVIĆ, Večernji u potrazi za očevicem, u: Večernji list, 4. srpnja 2001., str. 20.)

Novo neviđeno čudo! Eto sam Gospodin Isus potvrđuje Gospina ukazanja! Hajde sada ne vjerujte, nevjerni Tome na Ordinarijatu u Mostaru!

Peti dan, srijeda, 4. srpnja 2001. otkako su se mase hodočasnika počele okupljati oko Isusova kipa u Međugorju, nakon svjedočenja jednoga talijanskoga hodočasnika kako iz velike brončane skulpture Uskrsnuća teku kapljice vode, nije donio nikakve nove promjene. Naime, i dalje iz Isusova kipa s dva mjesta kaplju kapljice vode.(M. SIVRIĆ, Hodočasnici: Voda je čista kao kap suze, u Slobodna Dalmacija, 5. srpnja 2001., str. 4.)

Posebno uokvireno: "S druge pak strane, biskup iz Mostara, Ratko Perić, lakonski odgovara našem novinaru: 'A što ako je to prestalo dok mi razgovaramo?!'.
Ja se pitam što ako to još uvijek traje i gledam nadnevak Slobodne u kojoj je Perićeva izjava objavljena: utorak 3. srpnja, blagdan sv. Tome apostola.
Da, upravo onog nevjernog Tome koji nije htio vjerovati da je Isus uskrsnuo dok nije stavio svoje ruke na mjesto rana", natječe se trijumfalno novinar s drugima iste vrste. (I. UGRIN, Kristov kip i nevjerne Tome, u: Slobodna Dalmacija, 5. srpnja 2001., str. 4.)

Šesti dan, četvrtak, 5. srpnja 2001: za komentar o "suzama" upitan je i Ivan Dragićević, koji od 1981. godine ima svakodnevna "ukazanja:"

– "Gospa nam do sinoć ništa nije govorila o toj pojavi. I nemamo do sada nikakve poruke glede toga što se događa na Isusovu kipu. S obitelji sam prije dvije večeri pohodio to mjesto, ali zbog velikog broja ljudi nisam se mogao približiti mjestu iz kojeg izviru kapljice vode". (D. ŠARAC i M. SIVRIĆ, Kap po kap Božje milosti, u: Slobodna Dalmacija, 6. srpnja 2001., str. 11.)

Balon se pomalo ispuhuje…

Marija Pavlović-Lunetti: "Gospi sam uputila pitanje o kapljicama vode na Isusovu koljenu. Ona, međutim, nije ništa odgovorila, samo je počela moliti. Čak ni po njezinu izrazu lica nisam mogla ništa zaključiti. Jedino što je ustvrdila jest da kapljice nisu vidljiv znak koji je Gospa preko vidjelaca poručila da će ostaviti u Međugorju. Taj znak Gospa će ostaviti na Brdu
ukazanja".(J. PAVKOVIĆ, Kapljice nisu znak koji je Gospa obećala ostaviti u
Međugorju, u: Večernji list, 7. srpnja 2001., str. 15.)

Pravi udar po novinarima i njihovoj fantazmi.

Sedmi dan, 6. srpnja 2001. u petak navečer prvi je put primijećeno kako je voda prestala kapati iz kipa.(M. SIVRIĆ, Međugorje: Voda više ne kapa iz Isusova kipa, u: Slobodna Dalmacija, 8. srpnja 2001., str. 5.)

I tako završila velebna novinarska praznorječivost i njihova maštovita i praznovjerna kombinatorika.


/00:35/ ..::nevermind or?::.. /3 lost souls)/

nedjelja, 02.09.2007.

Kada jednom popusti...


Pismo generalnoga vikara don Živku Kustiću:

Mostar, 30. lipnja 2001.

Velečasni Živko!

Najprije smo mogli pročitati u Jutarnjem listu, 19. lipnja 2001., Vašu propovijed s rečenicom: Kad je već lažni biskup u Grudama i drugdje po Hercegovini svetogrdnim činima toliko ranio slogu među vjernicima, zar je pravi biskup baš morao u Međugorju ranjavati pobožnost tolikih vjernika iz cijeloga svijeta tvrdeći kako je sigurno da ondje nije bilo nikakvih
Gospinih ukazanja.

Zatim nismo mogli pročitati u Jutarnjem listu Priopćenje Biskupskog ordinarijata iz Mostara, od 20. lipnja (u prilogu), u
vezi s tom Vašom rečenicom, poslano faksom.

Konačno smo mogli pročitati Vašu propovijed u Jutarnjem listu, od 28. lipnja: "Želi li Papa u Dubrovnik ili u Međugorje?" Tu odgovarate samomu sebi i čitamo Vašu novu "primisao":

Ako mostarski biskup ne priznaje ta ukazanja, ne mora značiti da ih nema, a sama se od sebe nameće primisao da je i to Božja volja. Uzdržljivost crkvenih vlasti ide u prilog autentičnosti događaja. Crkva se hvali kritičnošću, kada jednom popusti, tko će se više usuditi sumnjati. Velečasni Živko, Vi najprije biskupu podmećete svoju misao u obliku pitanja je li "baš u Međugorju morao ranjavati pobožnost tolikih vjernika iz cijeloga svijeta".

Što mislite je li bila volja Božja da Vi to tako nekritički propovijedate o biskupovoj propovijedi? I je li bila volja Božja da Jutarnji list ne objavi službeno Priopćenje za javnost ovog Ordinarijata?

Drugo, kad već tako mislite ili primišljate što jest a što nije "volja Božja", što mislite je li volja Božja da je "Gospa Međugorska" (ovo citiram Vas) negdje 1981-82. mjesecima fanatično branila kažnjene franjevce u Hercegovini suprotiva biskupu ("vidjelica" je Vicka to čak i pisala), a onda već 20. godinu o fratrima i o "hercegovačkom slučaju" šuti kao zalivena? Je li volja Božja da Bog šalje Gospu u Međugorje sustavno svaku večer već 20 godina, a ona, kao kućno međugorsko čeljade, ni riječi o tisućama svetogrdnih i nevaljanih ispovijedi, vjenčanja, krizama po Hercegovini? Do pravoga raskola!

Je li volja Božja da ona to mirno promatra kao što to (ex)-franjevci mirno čine, a Vi preko svega toga u svojim "jutarnjim propovijedima" mirno prelazite? Je li volja Božja da su neposlušni franjevci "exempti" i od tisuća "Gospinih poruka" (opet Vi) razasutih na sve strane?

Treće, možete li Vi protumačiti je li volja Božja da Papa dođe ili da ne dođe u Međugorje? Mi bismo voljeli ne samo znati, nego i ispuniti volju Božju! Smatramo da je savjest Crkve neizmjerno iznad savjesti i jednoga biskupa i svih nas skupa ovdje na Ordinarijatu. Biskup Papu poziva u Hercegovinu, u svaku župu, od Trebinja do Duvna, osobito u Čapljinu, u Grude, u Crnač…, da se i sam uvjeri kako se Dekret "Romanis Pontificibus" konkretno ne ostvaruje od onih koji su od biskupa (in regimine) exempti, a Papi u svemu subjecti. Ali ga po svojoj biskupskoj savjesti ne poziva u Međugorje, gdje ni nakon najozbiljnijega crkvenoga proučavanja nije dokazano niti priznato ijedno "ukazanje". A ne poziva ga i zato da se ne bi dogodilo kad se "jednom popusti, tko će se više usuditi
sumnjati".

Što je u svemu tome volja Božja, ja ne znam, pogotovo ne znam koliko Vi znate, pa opet o tome tako nedosljedno
pišete. Ali sam siguran da nije volja Božja da vrijeđate "pravoga biskupa" svojim nesvećeničkim tumačenjem njegove propovijedi u Međugorju, kao što ste to učinili u svojoj "jutarnjoj propovijedi" 19. lipnja?

Siguran sam također da nije volja Božja da vrijeđate sve naše biskupe koji su nakon dugotrajna ispitivanja izrekli svoj
službeni stav 1991. proglasivši: "Na temelju dosadašnjeg istraživanja ne može se ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima i objavama".

Siguran sam isto tako da nije volja Božja da vrijeđate članove triju komisija, koje su se trudile doći do spoznaje istine
s obzirom na događaje u Međugorju.

Siguran sam napokon da nije volja Božja da vlč. Živko Kustić desetljećima u raznim prigodama sipa živu sodu na žive
rane Crkve u Hercegovini. Takvo vrijeđanje (Vi biste rekli: ranjavanje), ne doprinosi ni kritičnosti Crkve, ni autentičnosti događaja, ni
kršćanskoj ljubavi.

Zato biste učinili veliku uslugu ovoj Crkvi kad biste prestali uopće o tome pisati na tako nekorektan način!*

S dužnim poštovanjem
Don Luka Pavlović
generalni vikar

* Crkva na Kamenu, 8-9/2001., str. 3.

/23:11/ ..::nevermind or?::.. /3 lost souls)/

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se