Biskup je na traženje Th. Bouteta, urednika francuskoga časopisa Famille chrétienne, poslao pismo koje ovdje prenosimo na hrvatskom:

Mostar, 2. listopada 1997.

Poštovani gospodine Boutet,

odgovaram na Vaše pismo od 29. rujna 1997. koje sam primio faksom preko Nuncijature u Sarajevu.
Što se tiče stajališta ovoga Biskupskog ordinarijata s obzirom na formulu: Non constat de supernaturalitate ili Constat de non supernaturalitate,1 mogu vam izjaviti sljedeće:

1) Druga biskupska komisija, koja je radila od 1984. do 1986., izričito je izglasala, u najvećoj većini, 2. svibnja 1986.: Non constat de supernaturalitate (11 negativni, 2 pozitivna, 1 "in nucleo", 1 suzdržan).

2) Izjava Biskupske konferencije iz 1991. kaže: "Na temelju dosadašnjeg istraživanja ne može se ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima ili objavama."

3) Kongregacija za nauk vjere, navodeći cjelovito Izjavu biskupa bivše Jugoslavije, u dva identična pisma poslana francuskim prelatima: msgr. Dalozu, nadbiskupu Besançona (4. srpnja 1995) i msgr. Taverdetu, biskupu Langresa (23. ožujka 1996) kaže:

"Iz ovoga što je upravo rečeno proizlazi da se službena hodočašća u Međugorje, shvaćeno kao mjesto autentičnih 1Non constat de supernaturalitate znači: Ne rezultira da su posrijedi nadnaravna ukazanja, a Constat de non supernaturalitate znači: Rezultira da nisu posrijedi nadnaravna ukazanja.
marijanskih ukazanja, ne smiju organizirati ni na župnoj ni na biskupijskoj razini, jer bi bila u proturječju s onim što su Biskupi bivše Jugoslavije ustvrdili u svojoj prethodno navedenoj Izjavi."

4) Na temelju ozbiljna proučavanja slučaja, koje je poduzelo tridesetak naših stručnjaka (čak u trima Komisijama), na temelju moga biskupskog iskustva od pet godina u biskupiji, na temelju škandalozna neposluha koji okružuje pojavu, na temelju laži koje se ponekada stavljaju u usta "Gospina", na temelju neuobičajeno učestalih "poruka" od 16 godina, na temelju čudne mode da i "duhovni vođe" takozvanih "vidjelaca" vode ih po svijetu praveći s njima propagandu, na temelju prakse koju "Gospa " očituje na "fiat" ("neka bude") "vidjelaca", moje je uvjerenje i stajalište ne samo Non constat de supernaturalitate, nego i ono: Constat de non supernaturalitate međugorskih ukazanja ili objava.

5) Ipak otvoren sam proučavanju koje bi htjela poduzeti Sveta Stolica, kao najviša uprava Katoličke Crkve da izrekne vrhovan i konačan pravorijek o samom slučaju, i to što prije, za dobro duša i na čast Crkve i Gospe.( Famille chrétienne, 1. studenoga 1997., Le cahier n° 1 d'Edifa,
str. 92-93. na francuskom i talijanskom jeziku.)

S osobitim poštovanjem…

Msgr. Pavao Žanić, biskup u mirovini, u CnaK-u, 8- 9/1987., str. 2:

"Gospa se, kažu, počela ukazivati na Podbrdu na brdu Crnici, pa kad je milicija zabranila ići tamo, sišla je u kuće, u ograde, u polja, u vinograde, u duhaništa, ukazivala se u crkvi, na oltaru, u sakristiji, na koru, na krovu, na zvoniku, po putovima, na putu u Cerno, u automobilu, u autobusu, u kolima, u Mostaru na nekoliko mjesta, u Sarajevu na više mjesta, u Zagrebu po samostanima, u Varaždinu, u Švicarskoj, u Italiji, opet na Podbrdu, na Križevcu, u župi, u župnoj kući, itd. Sigurno nije nabrojeno ni pola mjesta navodnih ukazanja pa se trijezan čovjek, koji Gospu časti, pita: Gospe moja, što to od tebe čine?"


Don Živko Kustić, zvani Don Jure, 10 godina kasnije, u Glasu Koncila, 24. kolovoza 1997., str. 17:

"Ali kad se na rubu neke šume ili drvoreda, na strništu ili u kukuruzištu skupi mnogo ljudi pa mnogi kažu da vide ili da su vidjeli, a svaki drugačije, onda redovito nema ukazanja, nego su samo priviđenja. Ljudi pilje u sjene i odsjeve, u orise drveća i oblaka u sumraku, i vide što žele vidjeti. Mnogo je živčano
nemirnih i duševno uznemirenih koji ni sami ne znaju što su vidjeli i koji ne mogu pouzdano svjedočiti".

(Crkva na Kamenu, 11/1997., str. 3.)