utorak, 30.01.2007.

Ni Sveta Stolica ne preporučuje


Na dopis umirovljenoga nadbiskupa splitsko-makarskoga msgr. dr. Frane Franića o Izjavi BK s obzirom na međugorske pojave, objavljen u Slobodnoj Dalmaciji, 27. 6. 1997, str. 14. odgovorio je mjesni mostarski biskup msgr. Ratko Perić, osvrtom od 30. lipnja. Kako Uredništvo Slobodne, od 9. 7. 1997., str. 12, nije donijelo potpuni tekst biskupova odgovora, ovdje radi cjelovite istine objavljujemo cjelovit tekst.

Uredništvo Crkve na Kamenu

U Slobodnoj Dalmaciji, od 27. lipnja 1997., str. 14, objavljen je osvrt msgr. dr. Frane Franića, splitsko-makarskog nadbiskupa u miru, pod naslovom: "Biskupi nisu kazali ’ne’ Međugorju". Izlazeći na "tribinu" s msgr. Franićem o temi kao što je autentičnost "međugorskih ukazanja", koju on brani i na temelju osobnih "Gospinih glasova", ne mogu drugo doli dokumentarno pokazati da je njegova obrana u neskladu sa službenim stavom i Svete Stolice, i nekadašnje Biskupske konferencije, i mjesnoga biskupa ordinarija, mjerodavnog za župu Međugorje. Pri tome nije suvišno ukazati i na određene previde na kojima kao da počivaju neki dokazi msgr. Franića.

1) Sveta Stolica.
Msgr. Franić piše: "Prvih dana lipnja ove godine nadbiskup tajnik Sv. Kongregacije za nauk vjere izjavio je:
’Ništa se nije promijenilo od procjene Crkve događanja u Međugorju od onoga kako su ta događanja procijenili biskupi ex Jugoslavije u Zadru 11. travnja 1991’".
Ako je preuzvišeni sugovornik uvjeren da je točan u navodima i mislima, neka mi dopusti da iznesem ove svoje primjedbe:

- Prvo, volio bih znati koja je to izjava nadbiskupa tajnika Kongregacije iz "prvih dana lipnja ove godine".
Datum? Mjesto objavljenja? Točan prijevod? Za tu izjavu prvi put čujem. Poznato je da je nadbiskup tajnik Kongregacije za nauk vjere msgr. Tarcisio Bertone odgovarao francuskim biskupima prošle i
pretprošle godine. I jasno rekao da službena hodočašća u Međugorje, na razini župa i biskupija, nisu dopuštena, tumačeći Izjavu naše BK.

- Drugo, nakon apostolske konstitucije Pastor bonus (28.6.1988) ne pridaje se više naziv "sveta" nijednoj Kongregaciji Svete Stolice. Taj naslov pripada samo Svetoj Stolici. Priznam da
to nije toliko važno.

- Treće, neuobičajeno je da nadbiskup Bertone kaže: "Ništa se nije promijenilo od procjene Crkve događanja...", jer on govori u ime Kongregacije ili Svete Stolice, a ne u ime "Crkve". Msgr.
Franić zna da su i biskupi i njihova Biskupska konferencija - Crkva! Prema tome citat bi mu mogao biti ili netočan ili više onako odoka nego doslovan. Ovo je važno! I bio bi poželjan točan
odgovor na ovo.

- Četvrto, nemoguće je da je msgr. Bertone rekao da je izjava BKJ bila 11. travnja 1991. kad je redovito citirao da je bila 10. travnja te godine! Dan prije ili poslije, hajde nije ni to važno.
Ali msgr. Franić na tom se ne zaustavlja. On pridaje i miješa naslove nastavljajući: "Međutim, nadbiskup Navarro Valls, glasnogovornik Vatikana je dopunio tu izjavu svoga kolege nadbiskupa Bertona protumačivši je na ispravan način...’Ne može se ljudima reći da ne idu onamo - tj. na hodočašće u Međugorje’ - sve dok se ne dokaže da su ukazanja lažna. To još nije dokazano.
Svatko, dakle, može ići onamo ako želi."
I msgr. Franić citira Catholic News Service (CNS), od 21.8.1996!

Ovdje je i služeni nadbiskup stvarno upao u više neugodnih zamjena:

- Prvo, Joaquin Navarro Valls nije uopće ni svećenik, kamoli biskup, a još manje nadbiskup. On je obični laik, novinar, liječnik. Ravnatelj Tiskovnog ureda Svete Stolice. Zašto ga msgr. Franić promiče u nadbiskupa, i to tri puta u svom osvrtu, i zašto ga stavlja uz bok "kolege nadbiskupa Bertonea", nije jasno. Treba li mu to u dokazivanju teze o "međugorskim ukazanjima"?

- Drugo, kako se može navoditi izjava CNS-a iz kolovoza 1996. kojom je glasnogovornik "dopunio" Bertoneovu izjavu iz početka lipnja ove godine? Vjerojatno i msgr. Franić vidi sada ovu svoju kronološku izvrnutost?

- Treće, msgr. Franić, ističući da je dr. Navarro Valls "dopunio" izjavu "svoga kolege nadbiskupa Bertona", protumačivši je na "ispravan način", puno je obzirniji u prikazu odnosa između vatikanskih "nadbiskupa" nego što su to međugorski novinari u Glasu mira Međugorje, listopad 1996., str. 24, i u Slobodnoj, 8.10.1996., str. 15, gdje stoji da je Navarro Valls "opovrgnuo" nadbiskupa Bertonea. Inače u svemu drugome osvrt msgr. Franića sliči kao jaje jajetu izvještajima u spomenutim
glasilima. Istini za volju laik liječnik Navarro Valls, ravnatelj Tiskovnog ureda Svete Stolice, nije ni "dopunio" ni "opovrgnuo" tajnika Kongregacije za nauk vjere msgr. Bertonea, nego je izjavio onako kako je doneseno u Biltenu Tiskovnog ureda Svete Stolice, br. 233, od 19.6.1996. A taj tekst u doslovnu prijevodu s talijanskoga glasi:

"S obzirom na vijesti ovih dana o hodočašćima u Međugorje, dr. Navarro Valls ovako je jutros odgovorio na pitanje novinara:

’Ništa nova nije se dogodilo u tom pogledu. Kao što je već u prethodnim prilikama potvrđeno, potrebno je u ovakvim slučajevima poštovanje neposredne mjerodavnosti mjesnog
episkopata. U tom smislu, dne 10. travnja 1991. biskupi nekadašnje Jugoslavije izjavili su: ... Na temelju dosadašnjeg istraživanja ne može se ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima ili objavama.
Međutim, brojna okupljanja vjernika s raznih strana koji u Međugorje dolaze potaknuti i vjerskim i nekim drugim motivima zahtijevaju pažnju i pastoralnu skrb prvenstveno dijecezanskog
biskupa, a s njime i drugih biskupa, kako bi se u Međugorju, i povezano s njime, promicala zdrava pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji, u skladu s učenjem Crkve...


Međutim, ističe se neodgodiva potreba da se nastavi produbljenje i razmišljanje, uz molitvu, pred bilo kakvom navodnom nadnaravnom pojavom, do definitivna proglasa.’"
Ovo je, dakle, službena izjava službenog glasnogovornika u službenu glasilu Tiskovnog ureda Svete Stolice, za koju msgr. Franić ili ne zna ili neće da je citira, nego, poput međugorskih novinara, navodi CNS, od 21.8.1996. E sada: ako se usporedi službena izjava dr. Navarra Vallsa od 19.6.1996, koja je sama ozbiljnost, s ovim što je navedeno u američkom CNS-u i prevedeno u Slobodnoj, onda je lako zaključiti ili da je spomenuti ravnatelj Tiskovnog ureda "opovrgnuo" samoga sebe, što je nevjerojatno, ili je posrijedi obično novinarsko neispravno prekivanje koje je dobro došlo međugorskoj propagandi
spomenutih listova iz kojih umirovljeni nadbiskup Franić crpe svoje informacije. Kako to da umirovljeni nadbiskup nije uočio da u svojoj "drugoj izjavi" dr. Navarro Valls uopće ne spominje "mjerodavnost mjesnog episkopata", što je u svemu bitan element?

2) Biskupska konferencija.
Msgr. Franić u Slobodnoj, od 5.6.1997. kaže: "da su naši biskupi 1991. godine priznali Međugorje kao mjesto hodočašća i molitve i da su ga kao takvo preporučili vjernicima, što je ono i postalo na svjetskoj razini".

- Više je nego zanimljivo da naši biskupi nisu uopće spomenuli ni jedne jedine od ove četiri značajne riječi msgr. Franića: ni "priznali", ni "hodočašće", ni "molitvu", ni "preporučili". To su sve "dopunske" konstrukcije msgr. Franića. A biskupi su jednostavno rekli, saslušavši prethodno Kongregaciju za nauk vjere, da, prvo, "ne može se ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima ili objavama", i, drugo, da u Međugorju pobožnost prema Gospi treba biti zdrava, "u skladu s učenjem Crkve", kao i u drugim katoličkim župama. Međugorski "vidioci" stali su stavljati u "Gospina" usta ponešto što odudara od katoličke nauke, i ujedno je postojala pogibelj da župa postane neko sinkretističko središte nekakva međureligijskoga mira. Zato biskupi naglašavaju katoličko učenje u katoličkoj župi! Stoga ni
nedavna izjava msgr. Franića u Međugorju o "ukazanjima":
"Možemo biti sretni što imamo takvo jedno hodočasničko mjesto priznato od naših biskupa još u Zadru 11. travnja 1991. godine",(Slobodna Dalmacija, 25. lipnja 1997., str. 4.) niti ima kakve utemeljenosti niti uvjerljivosti. A još je maštovitiji njegov prijedlog "da bi 2001 godine naši biskupi s odobrenjem Svete Stolice, a papa Ivan Pavao II. je za to, mogli upriličiti zahvalno slavlje Gospi u Međugorju"!(Slobodna Dalmacija, 19. travnja 1997.)

Što se tiče produbljenja i studija, koje dr. Navarro Valls donosi kao načelo koje vrijedi "pred bilo kakvom navodnom nadnaravnom pojavom" do konačna pravorijeka, na biskupskom ordinarijatu u Mostaru s pomnjom se vodi poseban odjel koji registrira sve što mu dođe na stol u vezi s Međugorjem, pa i prvoklasne besmislice koje bacaju posebno rasvjetljenje na međugorske pojave i događanja.

3) Mjesni ordinarij.
Ne mogu ovdje ne priznati da sam začuđen zbog izazovnih "izjava" i "hodočašća" msgr. Franića u
Međugorje, i za vrijeme biskupovanja msgr. Pavla Žanića, pa i nedavno, kako nam donosi SD, 25.6.1997.,str. 4, i to bez kolegijalne najave mjesnom ordinariju. Začuđen sam, velim, i zaprepašten kakve izjave tom prigodom daje msgr. Franić o autentičnosti "ukazanja" u Međugorju, koje su u suprotnosti i sa stavom Svete Stolice i Biskupske konferencije. Ne mogu se javno ne ograditi od njegovih "privatnih hodočašća" i "javnih izjava" s obzirom na međugorske pojave i poruke. Ni u čemu ga s tim u vezi ne mogu podržati. On je zaista u tom pogledu bio i ostao "mirakul" u hrvatskom episkopatu!

Stoga bi - ovo sada govorim sa svom odgovornošću za jedinstvo Crkve u Hercegovini! - umirovljeni nadbiskup Franić učinio veliku uslugu Svetoj Crkvi Božjoj i Svetoj Stolici i ovoj biskupiji mostarsko-duvanjskoj, razvikanoj po "hercegovačkom slučaju", da se već jednom primiri u svojoj nadbiskupiji, da uživa plodove svoje mirovine, da ne unosi pomutnju u Crkvu u Hercegovini, da pusti na miru i navodnu "Kraljicu mira" u Međugorju i ovu biskupiju! Ovaj moj javni odgovor msgr. Franiću s obzirom na međugorske pojave, za koje je naša BK dala razložan sud da je "nemoguće ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima ili objavama" a koje on suprotno tumači i to sustavno širi i svojim čudnim izjavama i još čudnijim izletima u Međugorje, ne želi umanjiti moje dužno poštovanje prema njemu kao starijem subratu u episkopatu, kao uglednu koncilskom ocu, cijenjenu hrvatskom teologu, priznatu svjedoku vjere i zaista u mnogo čemu drugome velezaslužnu u Crkvi među Hrvatima. Zato mi je iskreno žao što umirovljeni nadbiskup i metropolita msgr. dr. Frane Franić, ako mu je uvijek bio dobro poznat stav i biskupa msgr. Pavla Žanića i sada njegova nasljednika na mostarskoj katedri, može pisati u spomenutom osvrtu da time ne želi unositi "pomutnju u bratsku i biskupsku ljubav i iskreno uzajamno poštovanje" naše! Ja to njemu, braćo, ne bih učinio, osim "u neznanju"! (1 Tim 1, 13).( Crkva na Kamenu, 8/1997., str. 3.239)

/11:43/ ..::nevermind or?::.. /1 lost souls)/

petak, 26.01.2007.

Biskupska konferencija ne preporučuje

Umirovljeni splitsko-makarski nadbiskup msgr. dr. Frane Franić izjavio je "da je osobno čuo Gospin glas..." i "da su naši biskupi 1991. godine priznali Međugorje kao mjesto hodočašća i molitve i da su ga kao takvo preporučili vjernicima, što je ono i postalo na svjetskoj razini" (Slobodna Dalmacija, 5. lipnja 1997., str. 5).

Papa Ivan Pavao II. prihvatio je ostavku msgr. Franića na nadbiskupsku službu 10. rujna 1988. Od tada on nije više aktivni član Biskupske konferencije.

O biskupskoj izjavi iz 1991. godine mjerodavno tumačenje daje Biskupska konferencija ili Sveta
Stolica.

Kongregacija za nauk vjere oglasila se svojim službenim tumačenjem biskupske izjave barem dva puta u posljednje dvije godine, i to nadbiskupu Besançona msgr. Lucienu Dalozu, prot. br. 154/81-00785, od 4. srpnja 1995. i biskupu Langresa msgr. Leonu Taverdetu, prot. br. 154/81-01985, od 23. ožujka 1996. Obojici francuskih biskupa tajnik Kongregacije nadbiskup Tarcisio Bertone poslao je identično pismo u kojem kaže:

- Preuzvišeni, pitali ste koje je sadašnje stajalište Crkve u odnosu na navodna "ukazanja u Međugorju" i je li dopušteno katoličkim vjernicima ići tamo na hodočašće. S tim u vezi čast mi je priopćiti Vam da su Biskupi nekadašnje Jugoslavije, što se tiče vjerodostojnosti predmetnih ukazanja, u svojoj Izjavi izdanoj u Zadru, 10. travnja 1991, ustvrdili:
"... Na temelju dosadašnjeg istraživanja ne može se ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima ili objavama. Međutim, brojna okupljanja vjernika s raznih strana koji u Međugorje dolaze potaknuti i vjerskim i nekim drugim motivima zahtijevaju pažnju i pastoralnu skrb prvenstveno dijecezanskog
biskupa, a s njime i drugih biskupa, kako bi se u Međugorju, i povezano s njime, promicala zdrava pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji, u skladu s učenjem Crkve. U tu svrhu biskupi će izdati i posebne prikladne liturgijsko-pastoralne smjernice. Isto tako preko svojih će Komisija i dalje pratiti i istraživati cjelokupno događanje u Međugorju."

Tajnik Kongregacije svoje pismo zaključuje:
"Iz ovoga što je upravo rečeno proizlazi da se službena hodočašća u Međugorje, shvaćeno kao mjesto autentičnih marijanskih ukazanja, ne smiju organizirati ni na župnoj ni na biskupijskoj razini, jer bi bila u proturječju s onim što su Biskupi bivše Jugoslavije ustvrdili u svojoj prethodno navedenoj Izjavi".

Prema tome, tumačenje umirovljenog nadbiskupa Franića o međugorskim događajima nije u skladu s tumačenjem Kongregacije za nauk vjere.( Slobodna Dalmacija, 18. lipnja 1997., str. 14.)
Ratko Perić
biskup



/00:33/ ..::nevermind or?::.. /9 lost souls)/

nedjelja, 21.01.2007.

Papa Kraljici mira u Hrasnu

Biskupovo pismo fra Miljenku-Mići Stojiću duhovnom pomoćniku u župi Međugorje:

Mostar, 18. svibnja 1997.

Velečasni fra Miljenko!

Kako sam Vas imenovao župnim vikarom u Međugorju, 25. kolovoza 1993. godine, nisam čuo da ste me javno prozivali na stranicama svoga "Press Bulettina - Međugorje", koji izdajete i bez obavještenja i bez dopuštenja ovog Ordinarijata (eto jedan abusus u Međugorja). Taj Vaš Press Bulletin ni ne šaljete na Ordinarijat. Ali poneki nam broj zaluta, netko ga sa strane, usputno, faksne. Tako u 64. broju od 7. svibnja ove godine čitam nepotpisan (je li "Ravnateljev"?) komentar Papina zaobilaženja
Međugorja:

Papa je došao i prošao Sarajevom, a da nije svratio u Međugorje kako su se mnogi tome nadali zbog očite Papine naklonosti događajima u župi Međugorje. Prisjetimo se i da je hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman neposredno prije Papina dolaska u Sarajevo posvjedočio pred okupljenim političarima i svećenicima da mu je Papa Ivan Pavao II. u njihovom zadnjem razgovoru rekao da bi prilikom posjeta
Sarajevu želio posjetiti i Međugorje. Ovome svjedočenju prisustvovao je i mjesni biskup dr. Ratko Perić koji na sve nije rekao ni riječi.

1) Što ste to Vi od mene očekivali? I što bih trebao reći na to predsjedničko "posvjedočenje"? Da je Predsjednik slučajno mene prozvao i nešto pitao s tim u vezi, budite uvjereni da bih mu dao odgovor, i to javno pred "političarima i svećenicima".

2) Predsjednik je možda mogao nešto poduzeti s obzirom na tu "želju" kad su se "mnogi tome nadali" da će se Papa ipak svratiti u Međugorje. Ja se nisam ni najmanje nadao. Zato sam i šutio. I to je moje svjedočanstvo!

3) Ja Vam mogu posvjedočiti da za sve vrijeme pripreme za Papin dolazak u Sarajevo, koliko je god puta Apostolski nuncij dolazio ili Delegacija Svete Stolice bila na ovim terenima, nije uopće bilo govora o tome da bi se Papa "svratio u Međugorje" prigodom pastirskog pohoda Crkvi u Sarajevu.
Jedino je gospodin Predsjednik izrekao svoje "posvjedočenje", ali to uopće nisam smatrao ozbiljnom međugorskom porukom, zato sam i odšutio.

4) Činjenica je da Papa ne spominje Međugorje ni u kakvu crkvenom ili službenom dokumentu. I to je mjerodavno i smjerodavno za sve nas.

5) Ako Sveti Otac spomene "Kraljicu mira", koju je - ako se ne varam - još papa Pio XII. za vrijeme Drugoga svjetskog rata unio kao zaziv u lauretanske litanije, nije valjda da svaki put misli na "Kraljicu mira" iz Međugorja, čiju autentičnost ukazanja nitko od službene Crkve ne prizna. I to je
svemu svijetu poznata stvar.

6) Dapače, postoje drukčija svjedočanstva: Papa je do sada nekoliko puta izričito spomenuo "Kraljicu mira" koja se zakonito i crkveno kao svetište i naslov svetišta štuje u Hrasnu.
Pa i nedavno, 11. svibnja, ondje je Papin nuncij, došao dakle u Papino ime, slavio Svetu Misu i propovijedao o Kraljici mira.

Bez buke i pompe. I Sveti se Otac nižepotpisanom oglasio telegramom ovog sadržaja:

U POVODU 20. OBLJETNICE OSNUTKA SVETIŠTA KRALJICE MIRA U HRASNU, SVETI OTAC IVAN PAVAO II. UPUĆUJE SVOJ POZDRAV S NAJBOLJIM ŽELJAMA VAMA, PREUZVIŠENI GOSPODINE,
I SVIM SUDIONICIMA SPOMENUTOGA SLAVLJA, TE ŽELI DA TA SVEČANA OBLJETNICA SVETIŠTA, ISTINSKOGA SREDIŠTA MARIJANSKE POBOŽNOSTI ZA CIJELU BISKUPIJU, UVIJEK SVE VIŠE
BIVA MJESTO IŽARIVANJA MIRA USKRSLOGA KRISTA U ŽIVOTU KATOLIKA TOGA KRAJA. MOLEĆI BOGA, DA PO MAJČINSKOM ZAGOVORU MARIJINU, HRVATSKIM KATOLICIMA UDIJELI POTPORU
U IZGRADNJI BUDUĆNOSTI NADE I MIRA, DOSTOJNE NJIHOVE BOGATE I PLEMENITE ČETRNAESTSTOLJETNE KRŠĆANSKE BAŠTINE, VRHOVNI SVEĆENIK RADO UDJELJUJE POSEBAN
APOSTOLSKI BLAGOSLOV VAMA, SVEĆENSTVU, REDOVNICIMA I REDOVNICAMA I SVIM VJERNICIMA TREBINJSKO-MRKANSKE BISKUPIJE.

KARDINAL ANGELO SODANO
DRŽAVNI TAJNIK NJEGOVE SVETOSTI.

7) Ali Vi i Vaši istomišljenici u Međugorju i po svijetu udarili ste u medijske talambase misleći da ćete "s mnoštva riječi biti uslišani" (usp. Mt 6,7), tj. ako ne posustanete u svojoj propagandi tisuća takozvanih "ukazanja," da će biskupi pasti pred vašom kampanjom i pred tolikim reklamiranim
obraćenjima;
- kao da treba prijeći stotine i tisuće kilometara do Međugorja da se čovjek može pomoliti Bogu, ako Isus preporučuje "uđi u svoju sobu" (Mt 6,6);
- kao da oni koji kažu da su došli u Međugorje više od trideset puta time dokazuju da su se "obratili";
- kao da upornim svojim imenovanjem "svetišta" protiv Crkve i priznanjem "ukazanja" isto tako protiv Crkve time to postaje zakonito i autentično;
- kao da Papu vesele mnoge crkvene nezakonitosti u Međugorju: neki franjevci bez kanonske misije, neke redovničke zajednice bez ikakva dopuštenja, pojedine gradnje objekata bez dozvole mjesnoga biskupa, itd. Ne mislite valjda da su i ti "događaji u župi Međugorje" oni koji privlače "očitu Papinu
naklonost"?

8) Vidim da u istom broju reklamirate prijenos "Međugorja" po drugim mjestima svijeta. Fra Slavko Barbarić vrti se po svijetu, sudjeluje u procesiji nazvanoj "Madonna del giro". Kad ste umnoge prekršili kanonska pravila u Međugorju, kad ste svoju Provinciju doveli do ruba nepodnošljiva nereda,
kad i Papu tumačite kako hoćete, još vam je preostalo da i s "Madonnom" postupate po volji, šireći joj "ukazanja" koja Crkva ne priznaje.

I očekujete da bi se sad hrvatski biskupi trebali izjasniti o prijedlogu umirovljenog nadbiskupa Franića, hoće li Veliki jubilej završiti u Međugorju?

S poštovanjem Vas pozdravlja…

/20:17/ ..::nevermind or?::.. /15 lost souls)/

ponedjeljak, 15.01.2007.

Kakvi su ovo "plodovi"


Dne 14. svibnja 1997. trojica biskupa iz Ugande posjetila su Međugorje i svratila u Mostar pozdraviti biskupa Ratka Perića, svoga školskog kolegu iz Rima, zanimajući se za stav mjesne Crkve prema tzv. međugorskim zbivanjima. Bio je nazočan i nižepotpisani.

Biskup je svojim kolegama dao neke dokumente iz kojih je vidljivo da su od 1982. do 1991. radile tri stručne komisije u službi mjesnog biskupa i tadašnje Biskupske konferencije. Biskup je Žanić prije deset godina 1987. svečano i službeno proglasio u župi Međugorju da se Gospa tu nije nikome ukazala.

Biskupska konferencija 1991. ne samo da nije proglasila nijedno "ukazanje" autentičnim, nego je istaknula da je "nemoguće ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima ili objavama." Od 1981. godine iz Međugorja se svijetu šalju "poruke mira". Te poruke u našoj mjesnoj Crkvi nalaze i ovakve "plodove":

- Uprava Hercegovačke franjevačke provincije, koja je još 1976. bila svrgnuta, od 1982. nosi kazneni dodatak "ad instar" zbog neprovedbe odluka Svete Stolice s obzirom na dušobrižništvo u nekim župama u mostarsko-duvanjskoj biskupiji.

- Više su crkava na području biskupije franjevci s narodom i dobrotvorima podigli, i sami ih blagoslovili, a da mjesnog biskupa nisu o tome ni obavijestili, suprotno kanonima Crkve i karizmi sv. Franje. Jedna takva i u župi Ljuti Dolac 23. travnja ove godine. I u Međugorju je mnogo crkvenih građevina bez ikakva crkvenog odobrenja.

- Više od 10 franjevaca nema ispovjedne jurisdikcije na području hercegovačkih biskupija. Neki vlastitom krivnjom, neki krivnjom njihove redovničke zajednice koja ne provodi Papina dekreta.

- Više od 40 franjevaca nema potrebne ovlasti za pastoralno djelovanje na području Hercegovine, ali oni se ne osvrću na odluke zakonite crkvene vlasti. Ima ih takvih i u Međugorju.

- Više redovničkih zajednica živi i djeluje u župi Međugorju bez dopuštenja crkvenih vlasti: "Beatitudes", "Kraljice mira, potpuno tvoji", "Cenacolo", "Oasi di pace", "Franjevke pomoćnice svećenika". Tako je Međugorje postalo mjesto redovničkog nereda, neposluha i protucrkvenosti.

- Neki su "katolički vjernici" sa znanjem franjevaca prošle godine zazidali glavna vrata župne crkve u Čapljini, i katedralne filijalne u Miljkovićima. A trenutačno dvojica franjevaca, koji nemaju crkvenih ovlasti za Čapljinu, djeluju u zazidanoj crkvi. Sve što rade posve je nezakonito, a sklopljene ženidbe nevaljane!

- Neki franjevci u Mostaru ignoriraju zakonito uspostavljene župe, katedralu i četiri posvećene evanđelistima, i organiziraju obrede s narodom po svojoj samovolji, protiv odluka Svete Stolice i poglavara Franjevačkog reda.

- Provincijal "ad instar" u više je navrata pismeno opominjao subraću da su se ozbiljne mjere Franjevačke vrhovne uprave nadvile nad cijelu provinciju zbog neposluha.

- U Međugorju izlaze, mimo crkvenog odobrenja, glasila "Glas mira" i "Press Bulletin" ,koji podržavaju
"autentičnost ukazanja" i govore o "svetištu", iako nijedna odgovorna crkvena izjava nije podržala ni autentičnost ni proglasila "svetište".

- Protucrkvenoj udruzi "mir i dobro" franjevci su posudili svoj grb i geslo ne distancirajući se od njihova nezakonita djelovanja, iako je to izričito traženo od njih.(Provincijalat hercegovačkih franjevaca distancirao se od "Udruge Mir i dobro", 18. srpnja 1997.)

I to su neki od "plodova" onih koji preko Međugorja svijetu "prodaju maglu mira", a sami su otvrdnuli u neposluhu prema Svetoj Stolici i franjevačkoj karizmi.

15. svibnja čitamo izvještaj iz Međugorja u Slobodnoj Dalmaciji kako je s obzirom na ugandske biskupe "vidjelac" "Ivan Dragićević prenio Gospinu poruku koja je tom prigodom rekla da je vrlo radosna što su biskupi u Međugorju."
Ivan je inače bio u sjemeništu u Visokom (1981/82). U Visokom ga je ispitivala komisija o ukazanjima. On je 9.5.1982. napisao: "Znak će se dogoditi u 6 mjesecu". Ništa se nije dogodilo. Iz Visokog je zbog loših ocjena bio otpušten. Nastavio je u Dubrovniku (1982/83). U vrijeme svoga dvogodišnjeg boravka u sjemeništu govorio je da mu se Gospa priviđa i kazuje da će on biti svećenik. Ali je i odatle zbog loša učenja otpušten.
1994. našao je bivšu miss Massachusetts Loreen Murphy, s kojom se vjenčao u Bostonu (SD 9.11.94).
Na dan vjenčanja mladoženja je "imao ukazanje" u Massachusettsu. Gospa, eto, hoda za njim po svijetu, kao i za nekim drugim međugorskim "vidiocima". Sada Blaženu Djevicu Mariju prikazuje "da je vrlo radosna što su biskupi u Međugorju".
Takva "poruka" nije više samo prozirna međugorska reklama, nego obična izmišljotina zbog koje će naivni "od istine uho odvraćati, a bajkama se priklanjati" (2 Tim 4,4).( Informativna Katolička Agencija , 16. 5. 1997. – IV. (krivo je otiskano ime M. Kutleše, koji se potpisao na popratnom pismu).


Don Ante Luburić
kancelar

/12:30/ ..::nevermind or?::.. /8 lost souls)/

četvrtak, 11.01.2007.

Nema službenih hodočašća


Urednik fancuskoga časopisa Présent, Yves Chiron, postavio je nekoliko pitanja mostarsko-duvanjskom biskupu u vezi s međugorskim događanjima i crkvenim stavom.

Y. Chiron:
Posljednji službeni crkveni dokument, koji se odnosi na međugorske događaje jest izjava članova Biskupske konferencije Jugoslavije, Zadar, 10. travnja 1991. Ta je izjava jasno naznačila: "Na temelju dosadašnjeg istraživanja ne može se ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima ili objavama". Je li
sud isti i skoro šest godina nakon te izjave?

Biskup:
Sud je Crkve isti i jednako važeći. Nema nijedne činjenice, nijednoga dokaza, tvrdnje ili čuda koji dokazuje da se radi o "nadnaravnim ukazanjima ili objavama". Ista izjava iz 1991. traži da se u Međugorju promiče "zdrava pobožnost prema Djevici Mariji u skladu s naukom Crkve". Neki su autori protumačili taj zahtjev kao neko "priznanje kulta" prema "Mariji, Kraljici mira", naslov pod kojim se Sveta Djevica ukazala u Međugorju. Može li se reći da se u Međugorju priznao kult, koji prethodi priznanju nadnaravne autentičnosti činjenica ili taj zahtjev Konferencije u Zadru jednostavno
naznačuje želju da se u Međugorju ne odvijaju nekontrolirane i nepriznate liturgijske prakse i pobožnosti? Ne može se reći ni na koji način da je u Međugorju "priznat kult" niti je crkva u Međugorju priznata kao marijansko svetište ni na dijecezanskoj, ni na nacionalnoj, ni na međunarodnoj razini. Ovaj zahtjev Konferencije za "zdravom pobožnošću" prema "Djevici Mariji" znači jednostavno želju da u Međugorju, kao i u svakoj drugoj župi u mostarsko-duvanjskoj biskupiji, bude promicana liturgijska marijanska pobožnost u skladu s naukom Crkve (Marialis cultus, 1974; Redemptoris Mater, 1987, etc.).

- Neki autori tvrde da je istraživanje događaja u Međugorju bilo izuzeto ispod mjerodavne vlasti, Vaše, jer je biskup mostarski to povjerio "Svetoj Stolici". Što je s time? Hoće li jedna ili druga
komisija nastaviti istražiteljski rad i prouku?

- Bio bih sretan da Sveta Stolica hoće preuzeti istraživanje o međugorskim događanjima, formirajući svoju vlastitu komisiju i donoseći definitivan sud. Ona na to ima puno pravo. Ali do danas
nisam primio nikakav zahtjev u tom smislu. Godine 1993. Biskupska se konferencija bivše Jugoslavije raspala i formirano je više Biskupskih konferencija - Hrvatske, Slovenije, Bosne i Hercegovine itd. Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine (koja ima 4 biskupa) bila bi mjerodavna formirati novu komisiju. Nastojim posjećivati redovito župu Međugorje.
Ima mnogo nereda.
Ima otaca franjevaca bez kanonske misije, redovničkih zajednica bez dopuštenja dijecezanskog ordinarija, crkvenih građevina bez odobrenja crkvenih vlasti, širenja službenih hodočašća po župama, itd. Međugorje, shvaćeno kao mjesto navodnih ukazanja, ne služi promicanju mira i jedinstva, nego
stvara smutnju i podjelu i to ne samo u partikularnoj Crkvi. Rekao sam na Biskupskoj sinodi, pred Svetim Ocem, u listopadu 1994., to isto ponavljam i danas s istom odgovornošću.

- Svečanu izjavu o međugorskim događajima treba li očekivati od Vas ili od Kongregacije za nauk vjere?

- Mi, biskupi Bosne i Hercegovine, zabrinuti smo zbog posljedica četverogodišnjega ratovanja (1992-1995) i zauzeti za obnovu crkvenoga života: Ne osjećamo potrebu da formiramo drugu istražiteljsku komisiju i da dajemo nove izjave o Međugorju. Sa svoje strane objavio sam u svojoj posljednjoj knjizi
(Prijestolje Mudrosti – "Sičge de la Sagesse" na francuskom – Mostar, 1995, str. 266-286), članak naslovljen: "Kriteriji za prosuđivanje ukazanja. O međugorskim pojavama. Tu sam istaknuo deset točaka ili razloga zbog kojih se ne može priznati autentičnost Međugorja.
Uostalom zahvalan sam Kongregaciji za nauk vjere što je u dva navrata protumačila i primijenila tvrdnju Biskupske konferencije nekadašnje Jugoslavije: u pismu msgr. Dalozu, nadbiskupu Besançona, 4. srpnja 1995. i u pismu msgr. Taverdetu, biskupu Langresa, 23. ožujka 1996. Nakon što je navela
Biskupsku izjavu Kongregacija za nauk vjere nastavlja: "Iz ovoga što je upravo rečeno proizlazi da se službena hodočašća u Međugorje, shvaćeno kao mjesto autentičnih marijanskih ukazanja, ne smiju organizirati ni na župnoj ni na biskupijskoj razini, jer bi bila u proturječju s onim što su Biskupi bivše
Jugoslavije ustvrdili u svojoj prethodno navedenoj Izjavi".

Generalna izjava ravnatelja Tiskovnog ureda Svete Stolice, Joaquina Navarro-Vallsa, od 19. lipnja 1996., ne dodaje ništa novoga intervencijama Kongregacije za nauk vjere. On samo precizira: "Ističe se neodgodiva potreba da se nastavi produbljenje i razmišljanje, uz molitvu, pred bilo kakvom navodnom nadnaravnom pojavom, do definitivna proglasa".( Présent, 25. siječnja 1997.)

/01:12/ ..::nevermind or?::.. /2 lost souls)/

petak, 05.01.2007.

Kancelar Grafenaueru - godina 1997


Kancelar Biskupskoga ordinarijata u Mostaru uputio je dopis ocu Radogostu Grafenaueru, slovenskom isusovcu, sljedećega sadržaja:

Mostar, 8. siječnja 1997.

Velečasni oče Grafenauere,

pročitali smo u Kršnom zavičaju, Humac 1996, br. 29, str. 264-267, razgovor s Vama pod naslovom:

"Slovenski teolog o Međugorju".

U tome razgovoru Vi ne samo da neodmjereno opisujete i neodgovorno prosuđujete crkvene osobe i razne događaje, nego formalno neistinito izjavljujete kršeći Osmu Božju zapovijed, tvrdeći:

"Nedavno mi je pisao biskup Perić da se nisam proslavio time što sam napisao Žaniću svoj stav o ukazanjima.
Kršni zavičaj: Bez povoda vam je napisao to pismo?
Grafenauer: Da, bez povoda. Što ga je potaklo na to, ne znam. Ja ću mu odgovoriti...".

Prema dokumentima ovoga Biskupijskog arhiva biskupa je Perića na to potaknulo Vaše propagandističko pismo o "fenomenu Kurešček", od četiri stranice koje ste mu poslali, s naslovom i
svojim vlastitim potpisom, bez datuma, a koje je on primio 2. kolovoza 1995. i osobno Vam odgovorio istoga dana, prot. 803/1995. Šaljemo Vam u fotokopiji i Vaše pismo i Biskupov odgovor.

Oče Radogoste, Vi ste dužni po kršćanskom moralu demantirati u "Kršnom zavičaju" svoju neistinu. I ne budite više čovjek od kriva svjedočenja i bogumrske neistine, nego budite čovjek od istine! I ne unosite više, molimo Vas, svojim neistinama i klevetama nered u ovu patničku biskupiju! I bez Vaše
neodgovornosti i neistine imamo previše i neistine i nereda i nemira, kojemu i Vi na svoj način doprinosite već 15 godina!

Don Ante Luburić
kancelar

/17:50/ ..::nevermind or?::.. /3 lost souls)/

utorak, 02.01.2007.

Biskupska konferencija BiH o "hodočašćima" u Međugorje


Dana 2. i 3. srpnja 1996. u Sarajevu je održano VI. redovno zasjedanje Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine (BK BiH).

Bili su nazočni svi njezini članovi: predsjednik kardinal Vinko Puljić, banjalučki biskup Franjo Komarica, biskup iz Mostara Ratko Perić i pomoćni biskup vrhbosanski Pero Sudar.

Kao gost bio je prisutan i apostolski nuncij u BiH nadbiskup Francesco Monterisi. U priopćenju spomenut je i stav Konferencije prema takozvanim ukazanjima i hodočašćima u Međugorju:

"Biskup iz Mostara izvijestio je Konferenciju o službenim pismima Kongregacije za nauk vjere upućenim dvojici francuskih biskupa s obzirom na hodočašća u Međugorje. U pismima, između ostalog, stoji da se 'službena hodočašća u Međugorje, shvaćeno kao mjesto autentičnih marijanskih ukazanja, ne smiju organizirati ni na župnoj ni na biskupijskoj razini, jer bi bilo u proturječju s
onim što su biskupi bivše Jugoslavije ustvrdili' u svojoj izjavi 10. travnja 1991. (vidi Glas Koncila, 30. lipnja 1996.). Biskupi su to crkveno stajalište primili na znanje i na ravnanje na području svojih biskupija."
( Vrhbosna, 3/1996., str. 171.)

/22:30/ ..::nevermind or?::.. /2 lost souls)/

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se