Opis bloga s druge strane ogledala

Izgubljena između dva navodnika, uplašena velikim neonskim svjetlima trčim u susret namrgođenoj ludosti...Keira

...which started the whole world crying...

srijeda, 16.01.2008.

Ljubavni post

Nema sreće bez tuge…
Tuga je najdivnija i najpouzdanija stvar na svijetu. Nikad nisam bila doista sretna ako nisam bila iskreno tužna. Apsurd, mislite? Nije! Kada spoznaš onu istinsku tugu…ne sevdah, ne žalost…nego iskonsku tugu koja prožima cijelo tvoje biće, od koje te tresu trnci, zbog koje činiš ludosti, koju stalno priželjkuješ jednim dijelom svoga bitka… Zvuči pomalo bolesno, ali ona ti je odana. Kada znaš da gore ne može biti osjećaš olakšanje, ne možeš pasti niže od dna, a na dnu može biti lijepo, kada se smjestiš i opustiš. Sreća je varljiva i nestalna…tuga je zagarantirana.
Držim srce na srebrnom pladnju i nudim prolaznicima, nemam straha, najgore što mi se može desiti je jedina stvar koju iskreno želim. Neki prolaze i više se nikad ne vraćaju, smiju se ili krste. Mnogi ipak staju…i ostaju. Najgori su Oni koji se sažale nad krvavim izmučenim srcem. Oni ga liječe Svojim suzama, zavijaju kosom, uspavljuju najljepšim pjesmama, hrane Svojom srećom, ali Oni ga na kraju i najviše zgnječa…rane Njihovih noževa su najdublje i najteže izlječive. Oni nikad ne odlaze, ako i odu uvijek se vrate. Moje srce ne jača, ono je sve slabije i slabije, ali uporno se prsi na pladnju i nudi se…svima…promiskuitetno je, moglo bi se reći. Naivno? Naravno! Nije li svako srce takvo? Moje ne voli glumu, ono ne šmira, ono ne recitira, ne pjeva…očajno traži pozornost…traži…
Lakše bi bilo biti sam, sagraditi zid i uživati u samoći, čuvati srce od pohotnih prolaznika…moj put je mazohistički. Želim samo ono što nemam, tražim samo ono što neću naći, nadam se samo onome što neću dobiti, čekam samo one kojih nema…
Svaki šamar daje mi lekciju, koju ne učim. Police su prepune knjiga - čitanje me umara...učenje je besmisleno, volim urođenu mudrost…ili ludost…nema razlike.
Nema sreće bez tuge. Iz nje nastaje umjetnost. Ona me jedina podsjeća da sam još živa. Zato ja svoju tugu sebično čuvam zaključanu u ladici svog pisaćeg stola, skrivam je od pogleda, od drznika. Sreću mi možete oduzeti i uništiti, ali tugu vam ne dam! Ona je samo moja...

- 20:21 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

0

< siječanj, 2008 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (9)
Prosinac 2007 (6)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Eto, poslije havarije koju sam sam izazvao zbog prije svega velike razmaženosti (naravno, jer mi se može) i dekadentnosti vratija se opet. Diploma sa psihijatrije u Vukovaru koja svjedoči da sam ponovno potpuno zdrav ulila mi je novu snagu da krenem naprijed. Hvala! srdačno vaš Mizantrop von der Paaksh


online



Mjerač ega blogovog








Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se