Istarske freske

četvrtak, 16.07.2009.

Čirkoti

Čirkoti su naselje sjeverno od Završja, u općini Grožnjan. Preporučam doći u Završje iz pravca doline Mirne, bijelim putem - starom makadamskom cestom. Crkva Sv. Prima i Felicijana nalazi se na groblju nedaleko naselja. Spuštajući se cestom prema groblju pruža se lijep pogled na Kostanjevicu i dolinu Mirne prema Antenalu.

Arhitektura crkve je skromna. Jednobrodna s upisanom apsidom i zvonikom na preslicu na pročelju. U ziđu crkve uočavaju se antičke spolije, a na žbuci južnog zida, desno od prozora sačuvan je grafit goticom uparan u svježu žbuku - unikum u istarskim krajevima. U crkvi se nalaze dva sloja nedavno otkrivenih fresaka. Mlađi je s kraja 14. ili početka 15. st. a izradila ih je radionica koja oslikava i crkvu Sv. Jelene kraj Oprtlja. Ova radionica je friulanske provenijencije i pod utjecajem dalekih odjeka Vitalea da Bologna. Ove freske nalaze se u apsidi. Prikazuju Krista na prijestolju u mandorli okružena simbolima evanđelista, dok je u donjoj zoni prikazan niz apostola pod arkadama. Freske su živih, pastelnih boja. Likovi nestvarnih i nježnih, lirski stiliziranih fizionomija, bademastih očiju i tonski modeliranog inkarnata.
Starije freske su izrađene barem stoljeće prije. Nalaze se na sjevernom zidu. Prikazuju Poljubac Judin, Molitvu na Maslinskoj gori i Krista pred Pilatom. Paleta slikara ograničenih je boja, dominira crna boja crteža te crveni i ružičasti okeri. Ispod ovog sloja fresaka nalazi se još jedan sloj žbuke na kojemu se nalaze ostaci boje što svjedoče o još jednom starijem sloju fresaka te dataciju crkve pomiču barem u početak 13. st.


16.07.2009. u 15:58 • 2 KomentaraPrint#

utorak, 14.07.2009.

Bačva

Bačva (tal. Mondellebotte) naselje je južno od Višnjana u istoimenoj općini.

Crkva Sv. Jakova jednobrodna je crkvica s upisanom apsidom. U njoj se nalaze zidne slike Dominika iz Udina. Ispod njih nalazi se stariji sloj fresaka geometrijskog uzorka, najvjerojatnije iz romaničkog perioda. Freske su otkrivene i restaurirane 1913, za vrijeme Zentralkommissiona. Ispod naliča koji je skinut 2007. uočeni su restauratorski zahvati (retuš), što je dokaz da su crkvu preličili nakon restauracije iz 1913. Branko Fučić je lokalitet posjetio već 1946. i u to vrijeme je crkva već bila preličena. Fučić je mislio da je Dominik iz Udina ime dvojice slikara koji su djelovali u Istri, u prvoj polovici 16. st. Ovaj zaključak je izveo na osnovu dvaju potpisanih radova. Jedan je u Sv. Roku u Sovinjaku, a drugi je u Sv. Antonu u Višnjanu. Prema Fučiću likovni izraz zidnih slika na ova dva lokaliteta se razlikuje. Prvom, kvalitetnijem slikaru, osim fresaka u Sovinjaku, pripisuje i dio fresaka u crkvi Sv. Jakova u Bačvi (Sv. Nedjelja, Navještenje i Bog Otac u apsidi). I zaista, vide se mnoge sličnosti u ovim slikama, kako oblikovne, tako i ikonografske. No, u crkvi Sv. Jakova u Bačvi leži ključ razumijevanja i onih slika u Sv. Antonu u Višnjanu. Onaj slabiji slikar u Bačvi podsjeća u nekim elementima na onog u Višnjanu. Najveća razlika je u koloritu, no treba ju zanemariti, jer su slike u Višnjanu dosta oštećene zbog vlažnosti zidova, a nakon najnovijih restauratorskih istraživanja utvrđeno je da su ove razlike nastale prvenstveno zbog retuša izvedenog pod austrougarskim Zentralkommissionom. Ovaj retuš sakrio je izvornu slikanu površinu te time onemogućio ispravnu povijesno-umjetničku interpretaciju. Ovaj zaključak definitivno je potvrđen kada je u zoni velarija u Sv. Antonu u Višnjanu utvrđena originalna marmorizacija kakva je prisutna i u Sv. Jakovu u Bačvi. Na oba lokaliteta postoje slična kompozicijska rješenja i jednako oblikovanje anatomija i draperije, te slične greške u prostornom postavljanju likova. Ako znamo kolika je udaljenost od Bačve do Višnjana (oko 1 sat pješice!) postaje začuđujuće da u tom vremenu (pol. 16. st.) na ovako bliskom prostoru imamo dva Dominika iz Udina. Prihvatljivije je mišljenje da je na sva tri lokaliteta djelovala jedna radionica, koju je vodio majstor Dominik iz Udina, koji je ugovarao poslove pa se čak i potpisao na djelo radionice, iako ga možda sam nije oslikao.

Slabija ostvarenja ove radionice, bliska likovnoj kvaliteti ciklusa u Sv. Antonu u Višnjanu možemo prepoznati i na drugim lokalitetima kao što su Sv. Marija na Placu u Gračišću i Sv. Duh kraj Štrpeda. Bolja ostvarenja radionice možemo prepoznati u sakristiji župne crkve Sv. Kuzme i Damjana u Fažani gdje se nalazi prikaz Raspeća s Marijom Magdalenom te Svetim Kuzmom i Damjanom. Ova atribucija je zanimljiva stoga što se u Višnjanu Dominik potpisuje kao stanovnik Vodnjana. Ovaj "Dignano" je znao biti interpretiran kao mjesto u Friuliu. Sudeći po obimnoj produkciji ove radionice u Istri priklanjamo se tezi da je Dominik ipak bio stanovnik istarskog Vodnjana. Posljednji lokalitet koji se može pripisati Dominikovoj radionici bio bi Sv. Sebastijan u Lindaru. Tu je zasad vidljiva samo prizor ruke s mačem, vjerojatno Sv. Pavla, koji se nalazi desno od baroknog oltara. Jedan od zajedničkih detalja na slikama u Sovinjaku, Višnjanu, bačvi i Fažani je isti ornamentalni repertoar, tj. korištenje iste bordure, narančaste dvoprute trake te već navedena marmorizacija u donjim zonama oslika.


o ovim freskama vidjeti slijedeću literaturu:

Mittheilungen der k.k. Central-Commission für Erforschung und Erhaltung der Kunst und historischen Denkmale, 1913., str. 16.
I. Perčić, Zidno slikarstvo Istre, Zagreb 1963.
B. Fučić, Majstor Dominik iz Udina
Branko Fučić, Freske u Sovinjaku, Buzetski zbornik 10, 1986.
Željko Bistrović, Šareni kaleidoskop fažanskih fresaka, Fažanski libar, sv. 3, Fažana, 2008.

14.07.2009. u 13:26 • 0 KomentaraPrint#

Barban

Barban je naselje u južnoj Istri, na istočnom rubu nekadašnjeg agera Colonie Pola. Njegova pozicija na uzvisini nad dolinom Raše utjecala je na to da je tijekom povijesti zauzimao važan strateški položaj. Nalazi se na cesti Labin-Pula od koje je udaljen 28 km. Cesta prolazi južno od naselja i prolazeći njome nikad se ne bi ni pomislilo kakve sve zanimljivosti Barban u sebi skriva. Stoga, na svoju žalost, mnogi prolaznici nikada ni ne pomisle da stanu i otkriju njegove ljepote. U Barban možete doći i cestom iz Žminja, a moguće je doći i cestama od Vodnjana ili iz Savičente preko sela Peresiji-Pusti-Orihi-Petehi. Do Barbana je moguće doći iz smjera Pazina ako krenete cestom za Gračišće pa skrenete prema Katunu Gračaškom te nastavite prema jugu.

Naselje je bogato svojom poviješću. Poznato je po trki na prstenac, no značajno je i kao središte najranije slavenske kolonizacije ovog dijela Istre. Važno je i zbog svog društvenog uređenja i važne uloge seoskih župana koja se u ovim krajevima čvrsto održavala.

Toponim Barban antičkog je postanja, on je predijalni toponim, a svoje ime dobija od rimske obitelji Parpanus. No do danas nisu pronađeni arheološki dokazi o postojanju antičkog naselja.

Prvi pisani povijesni podaci koji spominju Barban iz godine su 734. U dokumentu kojim papa Grgur III naređuje Kalistu, akvilejskom patrijarhu da vrati Antonu, gradeškom patrijarhu otoke Centenaria i Morsiano, spominje se samostan Sv. Marije iz Barbana. (Pietro Kandler, CDI, I, 38, str. 83.)
Važan povijesni dokument je i onaj od 10. veljače 1199. godine u kojemu se spominje sukob pulske komune i Barbana. U njemu se navodi kako je barbanski župan Pribislav u prisutnosti grofa Hengelparta postigao nagodbu s puljskim podestatom Rugerijem te mu prisegao da će pulskoj komuni davati četvrtinu i travarinu, proganjati zločince i podvrgavati se pulskome sudu. (Bernardo Benussi, Povijest Pule : u svjetlu municipalnih ustanova do 1918. godine, Zavičajna naklada "Žakan Juri", Pula, 2002.)

Tijekom srednjeg vijeka Barban je bio feud akvilejske patrijaršije kojim su upravljali gorički grofovi. Nakon smrti posljednjeg goričko-pazinskog grofa Alberta IV. Barban prelazi u habsburške ruke.
1516. godine Barban se predao Veneciji. Mlečani su Barbanštinu dali na dražbu te su ugovorom od 23. prosinca 1535. Barban i Rakalj prodani poznatoj mletačkoj obitelji Loredan za 14.760 dukata.

Za povijest Istre važan je barbanski kanonik i polihistor Pietro Stancovich čija se kuća i danas nalazi u naselju. On je napisao dvadesetak knjiga i članaka o povijesti Istre. Svoju bogatu knjižnicu ostavio je gradu Rovinju. Povijesno važna osoba je i Josip Anton Batel koji je prepisao mnogobrojne dokumente važne za povijest Barbana a koji se danas više ne čuvaju u izvorniku.


Od sačuvane spomeničke baštine valja istaći crkvu Sv. Nikole, ložu i palaču Loredan. Oni se nalaze na mjestu starijeg kaštela od kojeg se nazire polukružna kula sačuvana u korpusu crkve. Jugozapadno od župne crkve nalazi se obrambena kula koja je zidom spojena s glavnim gradskim vratima. Urbanistički Barban je naselje kolonatski ovisnih seljaka koje se razvilo uz kaštel, kao npr. Boljun ili Savičenta. Današnji glavni trg oblikuju sjeverna strana župne crkve i niz zgrada koji se prema istoku račvaju u dvije ulice od kojih se jedna spaja s manjim gradskim vratima.


Osim nabrojanih spomenika jedna od najvećih vrijednosti naselja dvije su barbanske crkvice oslikane freskama: Sv. Anton i Sv. Jakov.

Sv. Anton nalazi se pred glavnim gradskim vratima. Danas je "utonula" u zemlju, zbog kasnijeg nasipavanja ceste te zbog toga ima velikih problema s vlagom. U unutrašnjosti su očuvane srednjovjekovne zidne slike s početka 15. st. obilato prošarane mnogobrojnim glagoljskim grafitima. Povijesno-umjetnička interpretacija ovih zidnih slika ostala je na procjenama Branka Fučića iznesenim još 1963. u njegovoj knjizi "Istarske freske". Ovdje on zaključuje kako se radi o slikarstvu ranog kvatročenta no još uvijek pod trečentističkim utjecajima sjevernotalijanskog slikarstva. Na južnom i sjevernom zidu prikazane su scene iz života Sv. Antuna, dok je na svetišnom, tj istočnom zidu prikaz Bogorodice na prijestolju, te u donjoj zoni niz svetaca: Sv. Uršula, Sv. Blaž, Sv Duniž...
Karakterističan za ovaj ciklus je sustav bordura i ornamentalni repertoar koji ovaj ciklus zidnih slika povezuje sa zidnim slikama iz crkvice Sv. Katarine u Savičenti. Ove crkvice oslikala je slikarska radionica pod snažnim utjecajem onodobnog južnotirolskog zidnog slikarstva.

Sv. Jakov se nalazi na sjevernom rubu naselja. Izvorna gotička crkva imala je upisanu apsidu koja je u kasnijim intervencijama uklonjena. U kasnije intervencije spada i produženje crkve te probijanje otvora na sjevernom zidu u koji je uzidana kamena rozeta izvornog pročelja. Ovo probijanje otvora djelomično je uništilo freske.
Na zidu nekadašnje apside nalazi se Bogorodica zaštitnica ispod čijih se skuta nalaze sklonjeni članovi barbanske bratovštine, individualiziranih fizionomija. Na bočnim zidovima se nalazi legenda o Sv. Jakovu, a na južnom zidu mučenje Sv. Lovre. Na istom zidu u špaleti prozora nalazi se rijedak ikonografski prizor u istarskom zidnom slikarstvu - smrt kosac.
Prema najnovijim saznanjima crkvu Sv. Jakova oslikava radionica Ivana iz Kastva koja je izradila i cikluse zidnih slika u Sv. Trojstvu u Hrastovlju, Sv. Heleni u Gradišču pri Divači, Sv. Heleni u Podpeči kod Črnog Kala u slovenskom dijelu Istre te BDM na Božjem Polju kraj Vižinade.

Podrobnije o povijesti Barbana može se naći na slijedećim internetskim adresama:
http://www.barban.hr/content/view/12/91/lang,hrvatski/
http://swirl.bloger.hr/default.aspx?tag=barban
http://istrianet.org/istria/towns/lists/index.htm

ili iščitavajući slijedeću literaturu:
Dario Alberi, Istria-storia, arte, cultura, LINT, Trieste, 2001.
Dragutin Nežić, Iz istarske crkvene povijesti, Pazin, 2000.
Branko Fučić, Glagoljski natpisi, Djela JAZU, knj. 57, Zagreb, 1982.
Peter Štih, Goriški grofje ter njihovi ministeriali in militi v Istri in na Kranjskem, Razprave Filozofske fakultete. Ljubljana, 1994.

a o freskama u slijedećem članku:
Iva Perčić, Legenda o hodočasnicima sv. Jakova na zidnim slikarijama u Barbanu, Peristil, Br. 5, Zagreb, 1962, str. 52-60.

14.07.2009. u 10:26 • 0 KomentaraPrint#

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.




  srpanj, 2009  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga

Blog opisuje jedan od najljepših fenomena istarske i hrvatske kulturne baštine: srednjovjekovno zidno slikarstvo Istre. Namjera mi je opisati sve lokalitete u Istri, uključujući liburnijski, slovenski i talijanski dio Istre. No osim zidnih slika bit će govora i o ostalim znamenitostima naselja i krajeva u kojima se nalaze crkve s freskama.

Arhiva

Bačva
Barban
Čirkoti

Linkovi

ISTRA - kulturna povijest, općenito

Istrapedia

Cvergla blog

Istrianet.org


DIPLOMATIKA

Codice diplomatico istriano

Monumenta Germaniae Historica


PUTOPISI

Pietro Casola


FOTOTEKE

Deutsche Fotothek

REALonline - Digitales Bildarchiv

Bildindex der Kunst und Architektur



e-mail

zeljko.bistrovic@gmail.com

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se