ispodure

18.01.2018., četvrtak

Agava



Olja pleše u starim kožnim klompama
sanja put u Zemlju suncokreta
mašta o pamučnim oblacima
ponad procvale agave
a kažu da ona ne cvate tek tako.
Grli je proljeće sunčanim rukama
omata toplinu oko tijela
pokušava rasklopiti dlanove
čvrsto stisnute poput rozete.
Miriše proljeće na nemir
lepeće krilima ptica što se tek uče letjeti
zeleni bojama nazubljenog lista s urezanim imenima
kola žilama bučno poput slapa niz sedrenu barijeru.
Koračaju proljeće i Olja
uz miris ružmarina i zvuk moćnog vodopada
pitaju se je li stvarno kraj?
Agava šuti ovjenčana žutim cvatom
ponosno s visine carski gleda
i čudi se ovom malom ljudskom mravu
u starim klompama
u Zemlji bez suncokreta.
- 22:45 - Komentari (13) - Isprintaj - #

16.01.2018., utorak

Nova dimenzija



Tajna je otkriti vid
onkraj gledanja
osjetiti ono što gledamo
jer vid je varljiv
a osjet pamti
Kada se dvije vibracije poklope
to bi bila ljubav, zar ne?
Najvažniji je trenutak u životu
spoznaja
Otkriti sebe. Zakoračiti.
Istinski živjeti.
Ne samo ćutjeti
onako iz prikrajka
sakupljajući nagovještaje.
Kad zakoračimo
više ništa nije isto
vrijeme je nova dimenzija.

Nisam sačuvala stara pisma
uvijek napravim lomaču od prošlosti.
- 00:17 - Komentari (18) - Isprintaj - #

12.01.2018., petak

Glagolski pridjev trpni



Nosim ga u peti, u ključnoj kosti
Osjećam ga u lijevom bubregu
Udomaćio se, prilagodio,
Preuzeo kormilo.
Crpi energiju iz koštane srži
Razrjeđuje krv, usisava kisik
Razgrađuje vitamine, otapa minerale.
Ne da mi plivati, trčati
Disati.
Kalcificirao se.

Zagropana sam
Od nožnog palca do posljednje kovrče
Možda bih trebala roniti, kao podmornice
Iščupati periskop
Nestati u nepreglednoj dubini
Ili se istaložiti ispod koraljne stijene
Uljepšavati put zalutalim ribama.
Kao putokaz.

Ona šuti.
Ispekla je moj najdraži kolač
Skuhala čaj
Kao usput pogladila me po kosi
Sve pazeći da ne naruši.
Tišinu.
Zna da ne može iščupati riječi
S dna bunara
Dok se u svom viru bore
Umjesto konverzacije
Namačem kolačiće u čaj
Gutam tišinu.
Nasukana. Ogoljena.
Iskrzana.
Ovapnjena.
- 14:09 - Komentari (24) - Isprintaj - #

11.01.2018., četvrtak

Margarite



Jutros se prikrao Božić, uronjen u njedra akvatorija, raspršen slanim ledenim sigama, što ga bura neumorno nosi. A ona, zaogrnuta tek u bijelu haljinu od svile, s promrzlim usnama preskače po dvije stepenice nadajući se kako će ga još jednom iznenaditi i neovlašteno, bez kucanja, banuti u špilju predvorja srca.

Na uglu, kod Svete Magdalene, djevojčica u lakiranim cipelicama veselo pjevuši u crvenom kaputu. Malena zastane, nakrivi glavu, pa poliže šećer s punih crvenih usana. Zatim se zavrti, mašući ručicama,pa potrči niz kaletu. Njen smijeh odzvanja kamenim voltima. Na trenutak pomisli kako se igra skrivača s njom pa potrči u previsokim potpeticama.

Kod zadnjeg volta zastaje gotovo bez daha. Nad plavim drvenim odškrinutim vratima njišu se zvončići s dupinima koje je objesila jednom davno, kako bi osluškivala sve silnice vjetrova od bure do levanta. Koralji je grebu po vratu. Nesigurno se premješta s jedne potpetice na drugu. Promrzla, pognutih ramena stišće bijeli plet. Čak su i margarite, ručno oslikane, na rubovima haljine izgubile ritam u svom nemiru.

Trebala bi pokucati. Ne, nikako kucati, utrčati poput olujnog nevremena. Stišće dlanom narukvicu i dopušta da joj se zarije toliko da osjeti krvavi topli potočić kako traži put na zemljovidu kože.

Plava vrata se otvaraju. Dupini plešu svoj čarobni ples. On se smiješi, vidno raspoložen.Modro odijelo i kravata koju su zajedno birali satima, za neku davnu prigodu.Pruža dlan, a potom iz hodnika izranja crna haljina, biserna narukvica i plava pletenica.

Veselo društvo pije kuhano vino na verandi i navaljuje, pa novopečeni par prepričava kako su se upoznali. Ona drhti pored oleandra, umotana u oblak otrova s njegovog lišća.

Danas margarite na vrhovima prstiju, plešu svoju baletnu točku, negdje u zakutcima sjećanja.Na mjestu pekarnice montažna blještava trafika odudara od stoljetnog kamena. Ona ponovno hoda po izlizanim utabanim tragovima, grčevito stišćući svu bol komprimiranu u prorezu pera, pa si svakog dana iznova zabranjuje hraniti je novim stihovima. Tinta s vremenom izblijedi, poprimi neke nove nijanse, iskrzana burom i prošarana otrovom oleandra.

Samo još pecivo miriše, kao nekad, reflektirajući tisuće boja s bijelih kristalića šećera.
- 00:53 - Komentari (18) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< siječanj, 2018  
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Opis bloga

Linkovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se