DA LI ZNAŠ KOLIKO BOLI TIŠINA?
Prošlo je mjesec dana od našeg zadnjeg razgovora u kojem si mi dao nadu da ćemo opet biti zajedno….i ne znam…ne razumijem…ništa te nisam pitala ti si sam to rekao… Zašto si lagao? Nakon svega zar sam to zaslužila? Zar sam zaslužila da se osjećam tako prazno…da me iznevjeriš ti kojem sam slijepo vjerovala…uz tebe sam bila jača od svih problema…hrabro se nosila sa životom...a na kraju tvoja tišina slomila me… Da li znaš koliko boli ta tišina? Ne znaš….zato jer si ti sretan…uživaš…ni ne sjećaš me se…a ja… nosim te u srcu…tugujem za tobom…u mislima stalno si prisutan…ne mogu više podnijeti dan bez tebe…
Borim se da se ne slomim do kraja…ali gubim snagu…ne mogu više…
A sada, saznala sam da ću te uskoro vidjeti…prije nego sam očekivala…znala sam da ćeš uvijek likom biti prisutan u mom životu…i da je susret neizbježan…željela sam da dođe dan kada ću te vidjeti i poslati ti poruku…posljednju poruku u kojoj ti želim napisati koliko mi značiš…i koliko me boli tvoj odlazak…jednostavno želim da to znaš…ali sada, bojim se…jer znam da ti jedino što mi možeš reći je ono što najviše boli…a nisam spremna na to…ova tišina budi lažnu nadu da ipak postoji mala šansa da nastavimo našu priču…a tvoje riječi ubile bi i taj posljednji tračak nade…a opet boljet će i susret…kada prođeš pored mene poput stranca…I samo se pitam gdje sam pogriješila? Da li sam nešto krivo rekla…napravila…koji je razlog tvog nesvakidašnjeg ponašanja…jer to nisi ti…
Jedno znam, prema tebi osjećam beskrajnu ljubav, koja je urezana duboko u moje srce, a neostvariva je!!!
