četvrtak, 06.12.2007.

Kako mi dobro stoji..

Ovaj post pišem po zadatku, dobih ga od Anchie. Isprva sam mislio pisati kako mi dobro stoji neka Ukrainka ili zlatni zub, al ipak ovaj put, bescinično. Za Anchie.

Kako mi dobro stoji osmijeh, dok razgovaram s Tobom. Zaboravljam na cinizam, i sarkazam, postajem neoprezan, i zaboravljam da postoji ista drugo. Išta drugo od ovog osmijeha, kojeg mi ti nosiš, i koji mi siguran sam, tako dobro stoji.
Čak i ako znam da me ne voliš, ja se smijem. Jer poslije ljubavi ovaj osmijeh je naviše što mi možeš dati. I ja ga uzimam, i mi ga dijelimo, i taj osmijeh mi tako dobro stoji.
Smijemo se mojoj gluposti, i mojoj spremnosti da zbog tebe zaboravim na ovu vrhunsku tvorevinu cinizma, na moje životno djelo, na sebe. Gubim se i nestajem, i postajem osmijeh ,koji mi, siguran sam, tako dobro stoji. Al iza njega slijedi tuga, iza njega slijedim ja, al dok nosim osmijeh ovaj, ja ponovo osjećam ,nakon dugih pustih godina. I on, on mi siguran sam tako dobro stoji.. Ne želim krenuti dalje jer koraci mi dobro ne stoje, ne želim tražiti druge sreće jer ne stoje meni skupe stvari, ne želim lijek,zdravlje mi ne stoji , u stvari ja uvijek radije biram ovaj osmijeh, jer jedino on mi sada, tako dobro stoji...


Slijede:

Gitare, bilo koja od mojih 5. Iako možda ne zvuče tako dobro, stoje mi ,nadam se, kako samo gitare znaju.

Abnormalno veliki Ud. Po kojem me i zovu Genijalni.
| 14:58 | Komentari (10) | Isprintaj | #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.