7 dana https://blog.dnevnik.hr/islak

utorak, 09.06.2009.

evo, savjesno upozoravam...da ne bude više sl. komentara =)

draga moja ziben, moram ti ko i uvijek iskreno reći da debelo pretjeruješ. znam da me ko i uvijek nećeš ozbiljno shvatiti, ali vjeruj mi na časnu pionirsku riječ, ovo prelazi sve granice pristojnosti ophođenja na jednom ovakovom respektabilnom blogu. NITKO NIJE BAŠ TOLIKO ZAPOSLEN! nitko!
blog ti se usmrdio od neprovjetravanja, tekst ti se upljesnivio od ustajalosti, isteko mu je rok trajanja i razmišljam da ti pošaljem radnu i sanitarnu inspekciju, jer u ovoj žabokrečini se ne može ništa dobroga izleći, čak štoviše i naprotiv, mislim si da je lako moguće da upravo ovdje genetski mutira i pokosi svijet virus najopakije gripe ikada, koju će znanost inspirirana tobom nazvati maštovito ziben-gripen. osjećam da sam u opasnosti dok ovdje boravim u dobroj namjeri da te upozorim na tu mogućnost virusnog armagedona začetog na tvojem prašnjavom blogu kojem rubovi već vonjaju na trulež i propadanje usljed tvojeg nečuvenog zabušavanja. i besramnog. i drskog. i neoprostivog. i ljigavog. i gnjusnog. moraš, draga moja ziben, shvatiti da čovjek ili jeste bloger ili nije. nije ti to ko stranačka pripadnost: sad jesam, sad nisam, malo jesam, malo nisam, a ako i jesam ko da nisam i obratno. pravi bloger nikada nije kviter. nema odmora dok traje obnova. pravi bloger leprša svojim gipkim izvježbanim prstima nad tastaturom vješto ko primabalerina svojim ljupkim nožicama po daskama teatra i izvodi jezične bravure i eskapade hrabro i božanstvenom jednostanovšću i lakoćom ko što galeb džonatan livingston svojim krilcima reže zračne struje nad usnulim morem. eto. jesi me shvatila? moja današnja spisateljska vježba upravo je sada i ovdje zgotovljena. zahvaljujem ti na prostoru i vremenu. nisi nikakav domaćin, budući te nikada nema. no, ja se snađem i bez tebe. kriška voćne torte bi prijala i možda malo limunade u orošenoj čaši.....no, stvari jesu kakve jesu. odlazim sad i žestoko bih zalupila na odlasku vratima u znak protesta, ali puna su crvotočine i termita, raspala bi se ko dotrajali leš...ovdje je sve zapušteno, napušteno i neodržavano.....no, nema veze, došla sam da ti kažem da odlazim, odlazim, odlazim............

-- Greentea -- 08.06.2009. u 21:10

<	lipanj, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30

Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Kolovoz 2011 (1)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (1)
Kolovoz 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (4)
Ožujak 2010 (3)
Veljača 2010 (3)
Siječanj 2010 (3)
Prosinac 2009 (2)
Studeni 2009 (2)
Listopad 2009 (5)
Rujan 2009 (1)
Kolovoz 2009 (3)
Srpanj 2009 (4)
Lipanj 2009 (3)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (3)
Ožujak 2009 (10)
Veljača 2009 (10)
Siječanj 2009 (11)
Prosinac 2008 (16)
Studeni 2008 (9)
Listopad 2008 (13)
Rujan 2008 (8)
Kolovoz 2008 (11)
Srpanj 2008 (11)
Lipanj 2008 (13)
Svibanj 2008 (20)
Travanj 2008 (18)
Ožujak 2008 (22)
Veljača 2008 (22)
Siječanj 2008 (20)
Prosinac 2007 (9)
Studeni 2007 (27)
Listopad 2007 (31)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?

helou

tiredincro@gmail.com

hit counter

"...više nego celi svit i okolicu!"

sewen mi je poklonio pjesmu koja mi puno znači



NEZABORAVAK
FORGETMENOT
FERGIßMEINNICHT

Hrvatska udruga za Alzheimerovu bolest

aj lajk

Grazy Heart
brodjanka
Vukovarski Som
RADOZNALI
lomic
premijer dični ;)
Aribica
Joso49
Advent
nima
Boljun


klarica
samo zore ;)
čiovka
filipinka
maslačkica
umorno oko
gustirna
skaska
fata ;)
kore
slatkogrko i obratno :)
kate misterija
kikica!
forza fiume
levantica

pushmepullme
fulvusica
malena zvijezdica

PUTUJMO

Naslonimo ljestve

Na oblak

Sačekajmo vlak

Pa krenimo dugom

Tom uskotračnom prugom

I putujmo…putujmo…



Između dva oblaka

Kao od stanice do stanice

Dok kraj prozora promiču

Nebeske plave oranice

Lijepo je brojati ciruse

Male bijele ovčice

Što u stado zbiru se

I putovati…putovati



Od kada te nema

Ne putujem često

Ali samo poželi

Jer još ti čuvam mjesto

I možemo zauvijek ovako

Putovati….putovati

BY Boljun