7 dana https://blog.dnevnik.hr/islak
četvrtak, 18.10.2007.
oprez! : Alzheimer Dementia!!!!
9 godina. Toliko traje naš put. Mama ima 69, tata 73 a ja 35 godina. Skupa imamo 177 godina životnog iskustva. Ako se nisam zabrojila. Uglavnom,htjela sam istaknuti da nas cijeli život nije naučio o ljudima koliko poslijednjih 9 godina.
Eto tako. Gdje su nestali svi ti ljudi? Na sve strane ih je bilo,svi su dolazili,na par dana,tjedana, preko ljeta...Zvali,slali čestitke i pisma...Pozivali u posjete,izlazili s nama,jeli,pili,smijali se i plakali kod nas. Mislili smo daimamo veliku,skladnu obitelj.
Krivo smo mislili.Imali smo hrpu niškoristi. Nestali su skoro svi,kao mjehurići od sapunice. I naše iluzije o čvrstim obiteljskim i prijateljskim vezama,građenim i njegovanim cijeloga života. puf! nema više...Iluzija.
i dobro,bar se raščistilo dosta toga...Ipak,ne mogu se oteti dojmu da je mama kojim slučajem oboljela od bilo koje druge bolesti,svi bi oni hrlili s vrćicama punim voća i otvorena srca,željni pomoć i utješiti,pokazati potporu... Pa što je onda drugačije s Alzheimerom? Ne znam i ne da mi se izmišljati isprike i objašnjenja.
Znam samo da mi se čini kao da postoji tajni zakon koji kaže da je kod ove i ovakvih bolesti u redu otpisati i prijatelja i brata...Nitko se ne grize što su nas ostavili same. Jer "ona više i tako ništa ne zna".
Znam samo da umjesto posjete i vrećice voća ja dobivam 100kuna i "kupi mami neštood mene" i obavezno "tvoja mama je sretna da te ima,ti ćeš u zlatnim cipelicama u raj,blago njima,samo bog ti tomože platit..." OK,najiskrenije, mislim da oni i ne čuju kad im kažem da sam ja ta koja je sretna da imam mamu...i baš me briga!
I malo tko pita kako smo ja i tata i kako mi sve to izdržimo sami. Nitko od naših bliskih i dragih ne osjeća potrebu zaboraviti na sebe i učiniti nam radost i posjetiti mamu,popričati s njom,nasmijati se s njom...
Osjećam kao da je mami oko vrata obješen nevidljii znak :Oprez! Alzheimer! I vrijeđa me to i boli. I pišem ovaj blog,da ga može pročitati tko god želi. Želim da ga pročita onaj koji je na istom putu i zna-nije sam.
| listopad, 2007 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Kolovoz 2011 (1)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (1)
Kolovoz 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (4)
Ožujak 2010 (3)
Veljača 2010 (3)
Siječanj 2010 (3)
Prosinac 2009 (2)
Studeni 2009 (2)
Listopad 2009 (5)
Rujan 2009 (1)
Kolovoz 2009 (3)
Srpanj 2009 (4)
Lipanj 2009 (3)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (3)
Ožujak 2009 (10)
Veljača 2009 (10)
Siječanj 2009 (11)
Prosinac 2008 (16)
Studeni 2008 (9)
Listopad 2008 (13)
Rujan 2008 (8)
Kolovoz 2008 (11)
Srpanj 2008 (11)
Lipanj 2008 (13)
Svibanj 2008 (20)
Travanj 2008 (18)
Ožujak 2008 (22)
Veljača 2008 (22)
Siječanj 2008 (20)
Prosinac 2007 (9)
Studeni 2007 (27)
Listopad 2007 (31)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
helou
tiredincro@gmail.com
hit counter
"...više nego celi svit i okolicu!"
sewen mi je poklonio pjesmu koja mi puno znači
NEZABORAVAK
FORGETMENOT
FERGIßMEINNICHT
Hrvatska udruga za Alzheimerovu bolest
aj lajk
Grazy Heart
brodjanka
Vukovarski Som
RADOZNALI
lomic
premijer dični ;)
Aribica
Joso49
Advent
nima
Boljun
klarica
samo zore ;)
čiovka
filipinka
maslačkica
umorno oko
gustirna
skaska
fata ;)
kore
slatkogrko i obratno :)
kate misterija
kikica!
forza fiume
levantica
pushmepullme
fulvusica
malena zvijezdica
PUTUJMO
Naslonimo ljestve
Na oblak
Sačekajmo vlak
Pa krenimo dugom
Tom uskotračnom prugom
I putujmo…putujmo…
Između dva oblaka
Kao od stanice do stanice
Dok kraj prozora promiču
Nebeske plave oranice
Lijepo je brojati ciruse
Male bijele ovčice
Što u stado zbiru se
I putovati…putovati
Od kada te nema
Ne putujem često
Ali samo poželi
Jer još ti čuvam mjesto
I možemo zauvijek ovako
Putovati….putovati
BY Boljun
