17.08.2017., četvrtak
Iz prakse ; i na licu mjesta!
|
Životni nauci. Za generacije koje slijede. Bila su neka drugačija vremena. Prije one grde poplave u Zagrebu. Ivančica je rođena još prije toga, prije 1960, u Zagrebu. Bila je zgodan mladi curetak, baš fajn puca. I danas, divna je žena. Dama. Majka. Prijateljica prava. Kraljica. Fakinka! Kvartovska škvadra je bila velika i stalna. To se družilo svaki dan. Terale su se zajebancije i zafrkancije. Veli da je bilo izuzetno puno smjeha. Rondali su po kvartu i po cijelom gradu. Bili su baš prava ekipa! Bila je nekako i zaštićena. Jer, imala je starijeg brata. Fakina . Ono, pravog fakina. I znalo se; Ivančica je njegva sestra, nju se poštivati mora. A gledali su je. Furt su je gledali. Kad god bi ju mamek poslal u dućan, nazad se po cesti nikad nije peške vratila. Fakini su terali već kojekakve aute. "Odi Ivančica, kaj buš peške išla" ? I tak se ona furt nekam vozila. Veli da joj nikad nisu dali ići peške. A sve domaći, sve škvadra. Nemaš brige. I tak, jedan dan, vraćala se s glavne ceste. I stali su. Njih trojica. Lijepo je vrijeme bilo, ljeto. " Oooooo Ivančica. Pa to si ti. No, odi, popelamo te ". Kaj, nije si baš preveć razmišjala, pa to je sve najuža škvadra od braceka joj. Pa to su kućni dečki. Skoro familija. A nije ni ceker bil baš lagan. I tak, krenuli su. Taj čas su i prešli ulicu di su je trebali ostaviti. Fakini su se smijali, međusobno se nekaj trkali. A put se nastavljao van kvarta. I taj čas si bil; nigde. Skoro pa u šumi. Rubni dio. Šutila je veli; nije se usudila niš pitati. Onda su stali. Ptice su lijepo pjevale, šumica se zelenila. Nigde nikoga. Samo je onaj ceker čvršče stisla. Fakini su zvadili cigarete. Jasno, i damici su ponudili. Kolko god je već potajice čikala, tada je odbila. Knedla joj je v grlu bila preteška. I onda je onaj crni, a zgodan je bil, progovoril : " Znaš Ivančica, gledamo mi tebe, pratimo. Znaš, nisi ti nama kaj god. Sestrica od našega pajdaša. Curetak za čuvati. Vidimo da se očeš popelati dole z glavne ceste skoro sa svakim koji stane. Pa, onda smo se i nas tri setili. Bumo te i mi pokupili. No, kad već tak rado očeš " " Pa smo se i smislili, znaš. Gle, tu imam tri šibice. Sad bumo nas tri izvlačili. Ko zvleče najdužu, taj bu te prvi " Veli da je šutela ko zalivena, samo se u kutu oka jedna suza nakupila. Odlučno i ponosno ju je susprezala pustiti. Pasmater, vragovi prokleti. Kam je to dospela. I izvlačili su oni. Najdužu je zvlekel baš taj lepi crni. Isti čas je onu dvojicu steral van. " Dečki, šlus, ja sam prvi " Čuka je sto na sat bubnjala. Veli da joj je u uhima šumelo. Jezuš, pa ona je nevina još. Ni osamnajsta joj još nije. Nikak se nije zamislila da bi junfa sam tak ostavila kome god. A od straha ni slova ni mogla beknuti. Gleda crni u nju, gleda ona njega. A bila je već i tada vrag zajebani; nije to bil pogled koga bi svak samo tak izdržal na sebi. No on se ni dal smesti. Onda je napokon opet progovoril. " Mala, sad je dosta zajebancije. Ti znaš ko smo mi. Jesmo il nismo najbolji pajdaši bratu ti. Znamo te od kad si pelene po kvartu nanašala. Smo te u školu pratili, tobu ti nosili. Gledamo te kak rasteš. Bome, pošteno si narasla. Lepo ti se majčica priroda osmjehnula. A znaš, znaš da nisu svi na svetu ovak kak mi. Nebu te nigdo pazil ak se sama nabuš pazila. Kak se to daš popelati tak, skoro svakome?! To nek ti zajde van s te lepe glave. Nemreš naivna dalje kroz svet ". " Ne, mi ti nebumo niš. Nikad. Al nisu svi ko mi. Ak se nebuš pazila; buš najebala. Bez da buš htela " ! " Ajde sad. Sad se fino skuliraj pa te vozimo doma. I zapamti kaj smo te danas naučili. Zapamti i drž se toga! Si razmela! " Kak je završil s pričom tak su njoj suze krenule. Radosnice. Suze od olakšanja. Fakin je mahnul onoj dvojici. Svi su se opet smijurili i zabavljali. A nije ni puno doma zakasnla. Životnu lekciju je naučila. I prenjela ju je nama. Od malih nogu nas je savjetovala. I rano nam ovu priču ispričala. I nikada, ali nikada se nisam vozila sa nepoznatima, sa površnim poznanicima, i nikada se nisam dala na ništa nagovoriti. Ni poradi društva, ni poradi fore. Budite iskreni svojoj djeci, učite ih onome što ste i sami naučili. Dajte im priliku da vas slušaju i čuju. Jer mudrost se prenosi generacijama! Sto let ti još želim moja kraljice!! Oznake: lekcije, životne lekcije, mudrost, generacije, edukacija, životna inteligencija |
09.03.2017., četvrtak
Maknite se s vrata!!!
|
Nekada, javni prijevoz je bio drugačiji nego danas. Danas je sve napredno. Nekada su se vrata otvarala i mehanički, onda su došli gumbi pa je posao odrađivala hidraulika. Nekada je u tramvajima, grada Zagreba, bilo i prodavača karata, koji su lupali štambilje , ogromne štambilje, na karte i tako ih poništavali. Oni su i otvarali vrata, zadnja. Nekada su ljudi znali kako ulaziti a kako i gdje izlaziti. Danas, danas je javni prijevoz sve moderniji, čak i u našoj državi. Autobusi i tramvaji, sve imaju na senzore, sve funkcije se prate kamerama. No, i dalje postoje vozači; koji upravljaju svime time. I voze, jasno. Svuda, kao i nekada, na prvim vratima piše ULAZ; a na svim slijedećim IZLAZ. Jasne su to riječi. Na ULAZU se ULAZI a na IZLAZU IZLAZI. No, nije svakome jasno to što je jasno. Ne dolaze svi iz iste okoline, iz okruženja gdje je pod normalno da ih se tomu nauči.. Nisu svi kulturni po jednom , najnormalnijem, defaultu; po rođenju reklo bi se. Genetski. Nisu, jer nije ni sve te nove generacije napravio netko tko u sebi nosi iste sposobnosti. Kultura se to zove. Kultura življenja. Životna inteligencija. Bila sam mala ranih 80tih godina prošlog stoljeća. I to baš kul zvuči. Od malena, učili su me sve što su i oni znali. Ti koji su me stvorili; a i njihovi stvoritelji. A učili su me tako perfidno pa se ja gotovo ni ne mogu sjetiti toga. Ne pamtim ništa kao neke lekcije koje su mi bile prezentirane kroz neku deračinu ili na grub način. Ali, zato se sjećam mnogih situacija kada su mi fino govorili i pokazivali mi, na svojem primjeru. Očekivalo se samo da kopiraš. A kopiranjem si učio. " Na ulaz se ulazi, vidiš" ! Pa bi sačekali da se vrata otvore. Nije bilo gužvanja na prvim vratima tada. Jer na ulaz su ljudi isključivo ulazili. " A gledaj, izlaz su svaka slijedeća vrata, na izlazu se izlazi. I kada uđemo u javni prijevoz, normalno je pomaknuti se odmah dalje, ka izlazima" Pa bi me proveli niže kroz tramvaj i/ili autobus. " Kada ulazimo i/ili silazimo, nikada se ne naguravamo" " Uvijek dajemo prednost potrebitijima; a to su ti sve ljudi stariji od tebe, jako umorni ljudi, trudnice, dječica mala koja ne mogu dobro stajati sama ...... " I ostaju takve stvari, apsolutno ostaju, od prvog momenta. Naučiš ih, usvojiš i primjenjuješ - zauvijek. Danas, danas se većina voze kao šupljoglavci. Kao loše utovaren teret. Kao da su sat vremena prije ispuzali iz neke rupe i evo ih sada , u stvarnome svijetu, među ljudima. A snalažljivosti i logike ni od kuda. Stoji dečko na zadnjim vratima, izgleda izgubljeno a očito da i je izgubljen, sam sa sobom u svojoj glavi. Šupljoj, dala bih se okladiti. Autobus i dalje stoji. Vozač se okreće i moli putnike da zamole tog šupljoglavog neka se makne s vrata. Senzor vratiju očitava prisutnos te ne dozvoljava zatvoriti vrata ( sigurnosti radi ) . Dečka je teško zazvati. Ima slušalice u ušima. Napokon, trkaju ga. Vadi slušalice, izgubljeno gleda. Pao s marsa. Miče se unazad. Nije mu pravo. Jer, zašto baš njega sada netko maltretira. On , eto, želi stajati gdje ON baš želi. Nije li ovo demokratska država. Je dečko, kao je. Ali ti si šupljoglav, takav si se rodio nažalost. A za takvo društvo, demokracija je živo sranje. Za takvo društvo, potrebne su rigorozne regule. Pravedne kazne. Čvrsto i pravedno vodstvo. I edukacija. Edukacije toliko nedostaje. Nekoliko, već, generacija!! Oznake: javni prijevoz, vrata, Kultura, nauk, ulaz, izlaz, šupljoglavstvo, životna inteligencija |
| < | svibanj, 2018 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Svibanj 2018 (1)
Travanj 2018 (1)
Kolovoz 2017 (1)
Travanj 2017 (2)
Ožujak 2017 (4)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Prosinac 2016 (1)
Rujan 2016 (2)
Kolovoz 2016 (4)
Srpanj 2016 (3)
Svibanj 2016 (3)
Travanj 2016 (7)
Veljača 2016 (5)
Siječanj 2016 (10)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Svakodnevna viđenja, mišljenja i čuđenja!!Do kosti - iskreno!
Brojalica