Iskreni trol

09.03.2017., četvrtak


Maknite se s vrata!!!
Nekada, javni prijevoz je bio drugačiji nego danas. Danas je sve napredno.

Nekada su se vrata otvarala i mehanički, onda su došli gumbi pa je posao odrađivala hidraulika.

Nekada je u tramvajima, grada Zagreba, bilo i prodavača karata, koji su lupali štambilje , ogromne štambilje, na karte i tako ih poništavali. Oni su i otvarali vrata, zadnja.

Nekada su ljudi znali kako ulaziti a kako i gdje izlaziti.

Danas, danas je javni prijevoz sve moderniji, čak i u našoj državi.

Autobusi i tramvaji, sve imaju na senzore, sve funkcije se prate kamerama.

No, i dalje postoje vozači; koji upravljaju svime time. I voze, jasno.

Svuda, kao i nekada, na prvim vratima piše ULAZ; a na svim slijedećim IZLAZ.

Jasne su to riječi. Na ULAZU se ULAZI a na IZLAZU IZLAZI.

No, nije svakome jasno to što je jasno.

Ne dolaze svi iz iste okoline, iz okruženja gdje je pod normalno da ih se tomu nauči..

Nisu svi kulturni po jednom , najnormalnijem, defaultu; po rođenju reklo bi se. Genetski.

Nisu, jer nije ni sve te nove generacije napravio netko tko u sebi nosi iste sposobnosti.

Kultura se to zove. Kultura življenja. Životna inteligencija.


Bila sam mala ranih 80tih godina prošlog stoljeća. I to baš kul zvuči.

Od malena, učili su me sve što su i oni znali. Ti koji su me stvorili; a i njihovi stvoritelji.

A učili su me tako perfidno pa se ja gotovo ni ne mogu sjetiti toga. Ne pamtim ništa kao neke lekcije koje su mi bile prezentirane kroz neku deračinu ili na grub način.

Ali, zato se sjećam mnogih situacija kada su mi fino govorili i pokazivali mi, na svojem primjeru. Očekivalo se samo da kopiraš. A kopiranjem si učio.

" Na ulaz se ulazi, vidiš" ! Pa bi sačekali da se vrata otvore. Nije bilo gužvanja na prvim vratima tada. Jer na ulaz su ljudi isključivo ulazili.

" A gledaj, izlaz su svaka slijedeća vrata, na izlazu se izlazi. I kada uđemo u javni prijevoz, normalno je pomaknuti se odmah dalje, ka izlazima" Pa bi me proveli niže kroz tramvaj i/ili autobus.

" Kada ulazimo i/ili silazimo, nikada se ne naguravamo" " Uvijek dajemo prednost potrebitijima; a to su ti sve ljudi stariji od tebe, jako umorni ljudi, trudnice, dječica mala koja ne mogu dobro stajati sama ...... "

I ostaju takve stvari, apsolutno ostaju, od prvog momenta. Naučiš ih, usvojiš i primjenjuješ - zauvijek.

Danas, danas se većina voze kao šupljoglavci. Kao loše utovaren teret.

Kao da su sat vremena prije ispuzali iz neke rupe i evo ih sada , u stvarnome svijetu, među ljudima. A snalažljivosti i logike ni od kuda.

Stoji dečko na zadnjim vratima, izgleda izgubljeno a očito da i je izgubljen, sam sa sobom u svojoj glavi. Šupljoj, dala bih se okladiti.

Autobus i dalje stoji. Vozač se okreće i moli putnike da zamole tog šupljoglavog neka se makne s vrata.

Senzor vratiju očitava prisutnos te ne dozvoljava zatvoriti vrata ( sigurnosti radi ) .

Dečka je teško zazvati. Ima slušalice u ušima.

Napokon, trkaju ga. Vadi slušalice, izgubljeno gleda. Pao s marsa.

Miče se unazad. Nije mu pravo. Jer, zašto baš njega sada netko maltretira. On , eto, želi stajati gdje ON baš želi.

Nije li ovo demokratska država.

Je dečko, kao je. Ali ti si šupljoglav, takav si se rodio nažalost.

A za takvo društvo, demokracija je živo sranje.

Za takvo društvo, potrebne su rigorozne regule. Pravedne kazne. Čvrsto i pravedno vodstvo.

I edukacija. Edukacije toliko nedostaje.

Nekoliko, već, generacija!!

Oznake: javni prijevoz, vrata, Kultura, nauk, ulaz, izlaz, šupljoglavstvo, životna inteligencija


- 10:02 - Komentari (14) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.