Iskreni trol

25.08.2016., četvrtak

Djetinjstvo

To su ona jutra, rana jutra, kada prve zrake sunca prođu kroz vrata pa pokucaju na vrh galendera, zavuku se u spavaću sobu i poškakljaju lice. Zazvoni zvonce na vratima. Mlijekarica ide. Nosi mlijeko. Nožicama brzo , bosim, potapkam po parketu, naginjem se nad galender, gledam kako se otvaraju vrata, baka i mlijekarica razmjenjuju tople riječi,prazne staklene boce za pune, nofčiće za mjericu vrhnja, sirek jedan i kvrgu maslaca.

Djetinjstvo je miris friške divke koji se šulja po stepenicama i ulazi u kupaonu dok se umiva; peru zubi. Jer, na fruštuk se ne može krmeljav ,nepočešljan i ko halek doći.

A fruštuk čeka; i bogatstvo stola se prostire. Bogatstvo drugačije od onoga što se danas bogatstvom pojmi. Pekmez od domaćih šljiva, s kožicom. Pekmez od domaće marelice, kupina. Domaći maslac od mlijekarice. Ona divka, ona divna divka. Miris koji nikada ne izlazi iz nosnica. Dok si živ.

Djetinjstvo je rupček za gupček i vanjkuš. Djetinjstvo je dobaaaar daaaan sused, kak' ste?! Djetinjstvo je poštivati starije, ulaziti na ulaz a izlaziti na izlaz.
Djetinjstvo je prepuno životne škole; tako perfidne i nenametljive škole; gdje sve smiješ, nema zabrana a opet, opet , sada vidim, bilo je svakodnevnog usmjeravanja, učenja iz primjera, iz i na primjerima najbliskijih ljudi koji kazuju i ukazuju kako je nešto bolje odraditi, kako je lakše, jednostavnije!

Djetinjstvo, prepuno je smijeha i igre. To su dani prožeti toplinom, u svakom godišnjem dobu drugačijom; jer nije toplo samo ljeti.Toplo je svih 365 dana u godini, neovisno o godišnjem dobu, kada imaš oko sebe ljubav da ti srce i tijelo grije. Djetinjstvo, to su i zime; one prave čvrste zime, kada sve škripi pod nogama, kada je snijega do pasa. Djetinjstvo su negrijane spavaće sobe; a samo u kuhinji peć na drva. Djetinjstvo su karnisteri puni vruće vode ili cigle zamotane u krpe pa stavljene u krevet pod noge.

Proljeća, kada se novi ciklus života rađa; djetinjstvo su odlasci na grunt. Djetinjstvo su prijenosni frižideri ispunjeni svakojakvim delicijama. Djetinjstvo su cjelodnevni boravci na otvorenom; okopavanje vrta, sadnja, plijevljenje, djetinjstvo je ručna kosa i brus koji visi u futroli za dedinim pasom. To su kotrljanja i bacanja po sijenu, prekobicavanja niz padinu, vriska i cika.
Djetinjstvo je poštivanje svakog živog bića; sati i sati provedeni u razgovoru sa kravicama koje preživaju na friškim steljama, sa pajcekima koji pasu travu, sa konjekima koji te gledaju u oči pa ti se zavuku u srce i cijelo biće - zauvijek. Djetinjstvo su najodaniji psi koji čuvaju dječja kolica , koji vuku sanjke i koji te nađu ma gdje god se sakrio. Djetinjstvo su psi , najodaniji prijatelji, psi koje susrećeš u snovima kroz cijeli život, psi koji te nauče da se bez pasa život živjeti ne može.

Djetinjstvo su mirisi friško ubranog povrća; okusi domaćih sokova; teksture prefinih domaćih jela. Djetinjstvo je i kuhanje, samo u svojim malim rajnglicama. Loženje peći je djetinjstvo, skupljanje treski po šupi za potpalu, gledanje kako se cijepaju cjepanice u rano zimsko jutro; kada je sve bijelo, kada je "debeli" minus; a osmjeh sa lica ne silazi - unatoč zubima što cvokoću!

Djetinjstvo su najdivniji roditelji, brat, baka i deda, i sva ostala familija koja te oblikuje, koja te podupire, koja ima razumijevanja za tebe; u kojoj si punopravni član bez obzira na mladu "starost". Djetinjstvo je škola za dalje; djetinjstvo je temelj, jako bitan temelj za izgradnju osobnosti s kojom se rodimo; za nadogradnju i razvoj karaktera.

Djetinjstvo je; i sada, ono nikada ne nestaje i ne prestaje.

Ne trebam " tražiti dijete u sebi" ; nikada ga nisam potisnula ili zagubila, izgubila. Ono živi i smješi se, svaki dan, svako jutro, raduje se i kliče novom danu. Djetinjstvo trči poljima i livadama, svaki dan, djetinjstvo plače od sreće a i tuge; djetinjstvo nisam zatrla; moje nije izgubljeno; dio je mene.

Djetinjstvo, to je ono poradi čega jesmo to što jesmo; živimo kako živimo i sa životom se nosimo kako se nosimo. Netko bolje, netko lošije.

Djetinjstvo; hvala ti što si bilo moje; što si ostalo moje i što si iz mene izgradilo čovjeka kakav jesam, hvala ti djetinjstvo što si stvorilo zadovoljnu odraslu osobu iz sretnog djeteta.

I nedam te, nedam te djetinjstvo, nedam dijete iz sebe; jer bolje je ; lijepše je, vedrije, nasmijanije - živjeti tako!!!

Oznake: djetinjstvo, život, sreća, mladost

- 10:38 - Komentari (26) - Isprintaj - #

24.08.2016., srijeda

Bartol i rode

Danas je Sveti Bartol, svetac kojega štuje kršćanstvo.

Zaštitnik je : mesara, proizvođača kože i cipela ,Armenije, oboljelih od grčeva, kožnih i živčanih bolesti.

Na dan Sv.Bartola, 24.8; danas, poznato je da rode kreću na put ka Africi, kako bi prezimile u toplijim krajevima.

Bijela roda ili po latinski Ciconia ciconia je ptica iz porodice roda a rode su na latinski Ciconiidae

Bijela roda ima dug vrat i duge crvene a tanke noge, kljun joj je također crvene boje.
Perje im je bijelo no krila su prošarana dugim crnim perima.
Mužjak i ženka se bojom ne razlikuju kao što je to slučaj kod većine drugih ptica.
Bijele rode nastanjuju staništa uz močvare, poplavne livade i vlažne šume.
Ishrana im je bazirana na raznim malim životinjama; svime što mogu uhvatiti ( žabe, zmije, kukci, mali glodavci... )
Zanimljivo je da rode, za razliku od drugih ptica, ne pjevaju već se glasaju klepetanjem. Let im je vrlo spor.
Gnijezda savijaju u krošnjama stabala, na krovovima kuća ili na raznim stupovima za vrijeme travnja i svibnja.
Gnijezda bijelih roda mogu težiti čak do 2 tone nakon što ih godinama dograđuju i obnavljaju.
Rode su ptice koje kada se spare; ostaju u toj zajednici cijeli život.
Parovi se najčešće vraćaju svake godine u isto gnijezdo - ukoliko ga nije preoteo drugi par.
Spolno su zrele tek u četvrtoj godini života kada ženka izlježe jedno do dva jaja što se s godinama ustali na pet komada.
Oba roditelja ravnopravno sudjeluju u ležanju na jajima i potrazi hrane za mladunce.

Bijele rode su po svemu fascinantne ptice; veselje je svake godine pratiti njihov ciklus; od dolaska, preko podizanja mladunaca, priprema za dalek put; i na kraju odlaska - na današnji dan. Izuzetno su pametne ptice; uvijek se zadržavaju uz ljude jer su naučile da uz ljude uvijek bude i veća mogućnost za naći hranu. Tako ćete, uvijek, gdje vidite traktor da kosi, ore ili tanjura; vidjeti i rode koje sasvim mirno za istim hodaju i skupljaju hranu. I nije mala stvar biti roda; dođeš iz Afrike u Europu u trećem mjesecu kalendarske godine, popraviš ili napraviš kuću; reproduciraš se; podižeš mladunce, sebe hraniš, vježbaš mladunce; i onda opet, a samo za pet mjeseci; odlaziš nazad na tako daleki put. Znači, roda od svog dolaska na svijet pa do trenutka kada kreće u Afriku ima samo pet mjeseci; u kojima je već dovoljno pametna, razvijena i vješta odletjeti tamo gdje nikada nije bila; i to po istoj ruti kojom su njezini roditelji došli!

Roda nije nimalo opasna ptica i nema straha od njih; štoviše, ljudi dobro znaju da je rodino gnijezdo sreća. Imati gnijezdo na krovu znači pred pragom nemati zmija ( kojih se ljudi pak oduvijek plaše ), i sitnih glodavaca. Također, i dan danas se roda povezuje sa rođenjem dijeteta; pa njen lik možemo gledati po raznim čestitkama, slasticama koji su poklon dobrodošlice novom ljudskom životu.

Zato, poželimo im sretan put ka Africi i još sretniji povratak u naše krajeve.

Ove godine par prirode Lonjsko polje napravio je divnu stvar, imamo dvije rode koje su označene odašiljačima pa tako po prvi puta možemo pratiti njihova kretanja. I više je nego zanimljivo.

Pogledajte na linku naše rode koje lebde prema Africi; Tesla i Leta!

Tesla i Leta na putu za Afriku

I evo ga, baloner si je pripremila; neće ni kiša smetati!!

Sretan vam put rode!

Oznake: Rode, bartol, Afrika, lonjsko polje

- 07:55 - Komentari (13) - Isprintaj - #

22.08.2016., ponedjeljak

Nakon ljeta!

Iako još nije gotovo, ljeto se, ipak, bliži svome kraju. Maglovita su i rosna, hladnjikava jutra. Danas je i kišurina padala, baš onako, predjesenska, ranojesenska.

A ljeto, bilo je , iako i dalje ono je i traje, baš onakvo kakvime ga pamtim tamo negdje početkom svojih dvadesetih. Rano sam odlazila na posao, i uvijek sam morala imati na sebi jaknicu, vesticu, a noge ako bi imala bose - smrzli bi se tabani. I tako sve do negdje devet, kada je krenulo onako lijepo zatopljavati.

I večeri, nisu bile vruće da si mogao gol naokolo hodati, opet neka vestica i/ili jaknica; i još ako se zasjediš i zarundaš; ono oko 02 se sav stepavaš kak je zimica.

E , takvo mi je ovo ljeto bilo. Jutra friškija, dani lijepi i vrući, a noći milina, ni jednu nismo probdjeli poradi sparine i vrućine koja neda spavati.

I kad je takvo ljeto, odmah je sve lakše. Može se čovjek seksati pol sata do sat a da ne kolabira.

A nakon ljeta idu pripreme za jesen.

Treba nokte na nogama podštucati.

Zatvorene , čvršće cipele za kišu, zahtjevaju čarapicu, makar i neprimjetnu tanku stopalicu.

Od jutra, već sam troje promjenila. Kako god hodam, evo ti ga rupa. A od rupe, meni muka.

I svemu dođe kraj, i dugim noktima na nogama baj baj.

Bilo mi je lijepo ljeto; veselim se i jeseni.

Veselim se svemu.

Samo neka je zdravlja, sreće i veselja!!!

Oznake: kraj ljeta, pripreme za jesen

- 11:25 - Komentari (7) - Isprintaj - #

03.08.2016., srijeda

Kupaonska intima

Vrata kupaone i zahoda se ne zaključavaju.

Nije dobro tako. Slučajno se oklizneš, padneš, bude ti loše; ne može nitko do tebe.

Ulasci su dozvoljeni ostalim članovima obitelji; ukoliko je potreba. I dok se kupamo, i pišamo, i šminkamo, i čupamo dlake, i brijemo brkove i bradu......

Mir mi treba samo kada kakam; tada , ako baš nije Turska sila - ostavite me.

Ne učite djecu da se srame sebe i vas; ne učite ih da je normalno nešto nenormalno.

Budite opušteni, takav će i biti njihov život tada.

A kada se kupam, pa mi dođeš, sjedneš na školjku i popričamo, ili samo šutimo.....

.......velika je bliskost i intima.

Želim tako svima.

All of Me

Oznake: kupaona, razgovor, pjesma

- 11:35 - Komentari (13) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>