Iskreni trol

12.01.2017., četvrtak


Žene i kile!
Mračne su to sile!

Pitaj ženu sve ; ali za kile i godine.... e to; ne ne.

I zašto je tomu tako; meni nije jasno ? A znam da je tako , očito, od kada je vijeka i svijeta. Tko je to ukalupio u ženski mozak, tko je ženama rekao da se te brojke trebaju skrivati, prikrivati, lagati o njima?!

Danas možete kupovati na razno razne načine, možete preko interneta, bez da prodavača i vidite. Veliki je to biznis, internet kupovina. Sjediš sa svojim kilama i godinama u kutku svoga doma pa listaš, tražiš, trpaš u košaricu.

I mnoge žene tako vole; nikuda ne moraju ići, ne moraju se po dućanima povlačiti i po kabinama za isprobavanje svlačiti. Sve iz mira svoga doma, i bez stresa, bez onih neonskih svjetala, bez ogledala koja istinu kažu, ogledala koja ne lažu.

Ima samo jedna caka, u toj internet trgovini. Moraš poznavati jako dobro svoje tijelo i biti iskren spram sebe; ili najčešće fulaš i broj i kroj kupljene robe. Jer šta, internet prodajom nema isprobavanja, nema naštimavanja. Odabereš broj, pogledaš kroj i stisneš " kupi" pa šta bude neka bude. Vrlo često, to nikako nije to i nebude onako kako žene zamisle. Jer žene lažu. Same sebe. I kada doma sjede.

I svaka sebe smanji barem za broj, promaši si kroj. Zaboravi da je u bokovima šira, da joj i salo po trbuhu ne da mira. I onda kupi hlače niskog struka, broj 38; jer je tamo neka prodavačica ( ne bi li prodala bolje ) napisala da je takav model koji ide i na žene konfekcijskog 40. Ma da, nemojte se šaliti.

Odlični su mi takvi oglasi. Prodajem suknju, broj 36 ali može i na 38!! Kako to 36 može na 38?? To nema nikakve logike, nikakve veze, fizika jednostavno to ne dozvoljava, a ni matematika. Kako ugurati nešto veće u manje? Kako ugurati naranču u limun? Obrnuto može, zašto ne. Cipele broj 40 svakako može obuti soba koja ima nogu i 38; jedino što će joj biti prevelike. Ali netko sa nogom 42 apsolutno nikako ne može obuti nešto broja 38. Ako govorimo o brojevima koji su klasični; a ne onim azijatskim, gdje je XXXL jednako našem M broju.

Ali, žene i dalje lažu, trpaju sebe pod manji broj i krivi kroj. I dalje ne znam zašto je tomu tako?!


Imala sam priliku i sama kupovati preko interneta; odabirati samo prema slici i ponuđenom broju. Ne griješim ; jer sama sebe ne lažem, znam točno koliko važem.

I znam koji mi je godina broj.

Pojasnite mi, zašto i tko je ženama utuvio u glavu da ne govore brojku pravu?!

Oznake: kilogrami, godine, žene, Kupovina


- 08:39 - Komentari (24) - Isprintaj - #

01.01.2017., nedjelja


Lanjska torta i običaji!
Nedjelja, ko i svaka druga, samo nedjelja. Sunčana je bila i predivna. Hladna i suha. Nedjelja. Dan prije ponedjeljka. A ponedjeljak ne volim previše.
I prvi dan u novoj godini. Prvi novi dan u novoj godini a opet sve isto, isto kao i jučer. I sunce, i temperatura, i osjećaj divote, i mi.
Jer život ide; ne briga njega kako smo dočekali ili nismo tu novu godinu.
No ljude briga, jer ljudi su ljudi, u svojoj čudnoj ćudi. Puno nametnutih stvari, puno i onih lijepih naslijeđenih. Puno objesti i odmjeravanja; puno natjecanja.
A život to ne pita, on ide ovako ili onako; s francuskom ili bez nje. Nisam nikada istraživala; odakle ta navada da se jede francuska salata u periodu kada kalendar kaže da je 31.12. Mala svinja, još mi je jasno, iako, ni to mi nije prejasno; jer nekada je bilo nezamislivo žrtvovati malu svinju, odojka. NIje bilo ekonomično ubiti nešto što treba rasti još barem devet mjeseci nebili doseglo svoju punu veličinu pa bilo puno iskoristivije.

Al , običaji, da. Ima ih svakojakih. I volim običaje, ali samo one koji su razumni, takve sam si i prisvojila od svojih predaka; samo one koji imaju smisla. A onda, s treće strane, nisam nešto mjerodavna za sprovođenje tih nekih običaja u baš to neko određeno doba godine. Jer, svoj život živim podjednako, maksimalno dobro i kvalitetno, koliko okolnosti dopuštaju, kroz cijelu godinu. Volim biti dosljedna sebi, nezamislivo mi je slijediti neko otrcano pomodarstvo.

Ne radim francusku 31.12. jer ju kod nas doma nitko ne konzumira. A još mi je luđe da bi ju radila za 25.12; tada ju nikada nismo jeli, ni u roditeljskoj kući.

Al običaji, običaji koji kažu i nalažu kako treba otpratiti 31.12. i dočekati prvi dan nove godine, ima ih puno; a meni najdraži su oni koje nosim iz svog doma; više i ne znam jesu li nasljeđeni ili stečeni.

Prostor u kojemu živimo treba maksimalno dobro počistiti, i ne nužno da se sve sjaji već je poanta posložiti sve na svoje mjesto; da nam nepotrebne stvari ne zatrpavaju životnu energiju.
Sve stvari koje imamo a da nisu naše, koje smo dobili na posudbu; vratiti vlasnicima.
Promjeniti posteljinu na krevetu gdje spavamo i na mjestima na kojima obitavamo; ne želimo staru prašinu da nas prati i guši novopristiglu energiju.
Sebe dobro oprati i urediti; da nebi smrdljivi krenuli u novi dan.
Na stol staviti kakvo jelo i pilo; da bi ga i dalje uvijek, barem malo, bilo.
Dobro se izljubiti i poseksati; ako se ima s kime.
A u čestitare, za prvu osobu 1.1. u kuću pustiti muškarca da uđe.


I evo, od svih tih običaja svaki ima smisla; jer nije dobro kada su nam životni prostori zamazani, nije dobro kada smo sami zamazani, nije dobro da nemamo ama baš ništa za jesti; i sve to su stvari koje potpomažu da život bude lakši, da energija lakše kola.

Za ono s muškarcem da prvi uđe; nemam pojašnjenja, bakice moje to je navada stara; nikada mi ni sama nije znala reći zašto je tomu tako.


I nikada nije bilo pretjerivanja, ni u jelu ni u pilu.


Zato, bez pretjerivanja i dalje, evo vam jedan recept, za laganu tortu koja se peče 31.12. a jede od 1.1. pa na dalje; ili dok se ne pojede ili pokvari.


Lanjska torta

Za biskvit :

4 jaja
20 dkg šećera
150 dkg oštrog brašna
150 dgk glatkog brašna
25 dkg maslaca
3 praška za pecivo
1dcl mlijeka
3 žlice kakaa u prahu
žličica mljevenog cimeta

25 do 30 dkg ananasa; bilo iz konzerve ili friškog

Maslac i šećer temeljito izraditi, postepeno dodavati žumanjak po žumanjak; nadolijevati mlijeko. Prosijano brašno pomješano sa praškom za pecivo sjediniti sa smjesnom. Od bjelanjaka napraviti lijep i čvrst snijeg pa ga nadodati na samome kraju . Snijeg nikako ne miksati već ga postepeno umješati drvenom kuhačom.

Polovicu smjese uliti u kalup za torte. U drugu polovicu dodati one tri žličice kakaa, promješati i nadodati u kalup na žuti dio smjese. Po svemu posložiti ananas.

Peći u zagrijanoj pećnici oko 35 - 40 minuta na 180; ovsno kakvu pećnicu imate. Provjerite dali je pečeno tako što ćete propiknuti nož u smjesu; nož ne smije biti mokar.

Za vrijeme dok se peče biskvit, napravite kremu.

Za kremu vam treba :

75 ml mlijeka
2 pudinga od vanilije
2 vanili šećera
20 dkg maslaca
2 žlice šećera u prahu ( nije nužno, može i kristal šećer a svakako da možete i koristiti zaslađivače koje vi najviše preferirate. Tipa stevije ili nečeg drugog.

U malo mlijeka, od onih 75 ml; zamješajte puding i vanilin šećer. Stavite mlijeko na vatru i dodajte puding, kuhajte na laganoj vatri dok se ne krene stiskati. . Maknite s vatre.
Izradite maslac i šećer. Dodajte ga u rashlađeni puding.

Kada se biskvit ohladi, maknite donji dio kalupa; smjestite tortu na neku tacnu, podložak, vratite obruč i prelijte kremu na vrh. Pustite da se malo stisne pa na kraju svega otopite 20 dkg čokolade za kuhanje i zalijte na kremu.

Torta se mora lijepo i dobro ohladiti ; iz tog razloga se peče 31.12. a jede se, kako sam rekla; dan nakon pa sve dotle dok se ne pojede.

I to bi bilo to.

Sutra je ponedjeljak, dan za posao.

Ugodan početak novog tjedna svima.





Oznake: nedjelja, torta, Sunce, Zima, ispočetka


- 17:18 - Komentari (18) - Isprintaj - #

26.12.2016., ponedjeljak


Sve je bijelo, ili ne?!
Čekali smo tog Pošića, 24.12. čekali smo ga od ranog jutra pa sve do polnoći, kada i vele da dolazi. Nije došao, ali i nema veze, ionak mrtav čovjek ne može doći!

A za pravo, sve je to izmišljotina. Taj čovjek, Isus, ionak se nije rodio 25.12. nek tam nekak krajem prvog mjeseca.

I u pustinji nema snijega, a ni borova, ni Mickey Mausa a pogotovo ne Djeda Božićnjaka. Dede Mraza, možda....

A deda, moj deda, jedan je mrtav a jedan živ.

Obadvojica su me naučila koječemu, mnoge mudre misli usadili su u mene, obojica su podosta utjecala na moj rast i razvoj.

I prosinac je, bio je prvi dan zime, bio je i moj rođendan. Na dan kada sam se rodila, snijega je bilo, puno puno, do koljena.

Bilo je i pjesme. A jednu pjesmicu me naučio i deda; ovaj kaj je mrtav, pjesmicu koju je on naučio u prvom razdredu osmoljetke.

I makar nema snijega, podijelit ću je s vama, neka traje i dalje....


Prši sn'ježak pahuljama
_____________________

Zimska večer. Selo malo.
Nad seocetom pršit stalo.
Prši sn'ježak pahuljama,
B'jeleć krove kolibama.
Napalo ga sila tušta,
A na zemlju noć se spušta.
Nigdje glasa, ćuka nema,
Sve već spava, sve već dr'jema.
A kolibe one male
Kano da su bliže stale.
Kano da su zagrljene
Da ne smrznu osamljene.




Da sam danas manja, kao onda kada sam pjesmicu naučila; ne bih vam je ovako ispravno napisala, ne bih vam ni znala reći tko je autor. Sve te činjenice sam naknadno naučila, a onda i dedu podučila. Jer i sam je zaboravio tko je pjesmicu napisao.

Autor je Josip Milaković ( 2.8.186. - 4.8.1921. ) , hrvatski književnik ;a pjesmica je izdana u sklopu zbirke pjesama : Izabrane Pjesme za mladež ( 1880 - 1896 )


Ugodan vam ostatak večeri poštovani blogeri!!!

Oznake: Zima, snijeg, bijelo, Književnost, pjesma


- 16:59 - Komentari (6) - Isprintaj - #

17.09.2016., subota


Žao mi je....
Žao mi je mlađa generacijo, mlađa i po desetljeće od mene same, žao mi vas je jer, velika većina vas, nikada nećete okusiti pravi paradajz, nikada nećete očutjeti njegov miris, pravu teksturu i slatkoću, onaj divan okus. Predivno podatno meso. Žao mi vas je jer nikada nećete pojesti onu pravu , ljetnu, miješanu salatu; koja pliva u vlastitim sokovima. Nećete nikada moći okusiti kako je to namakati kruh u te sokove; dok se u ustima rađa vulkan predivnog okusa.
Žao mi vas je mlađa generacijo, zato jer ne znate što je pravi okus breskve, što je ona prava marelica, ma nemate pojma niti ćete ikada okusiti onu vinogradarku; od čije miline ti se zavrti u glavi. Šljive; nećete znati što su prave šljive; nećete spoznati okus prave šljive. A tek pekmez od istih, pekmez od šljive sa kožom. Palačinke sa takvim pekmezom.
Uh, žao mi vas je mlađa generacijo, jer nemate pojma šta je glavica zelene salate ; žao mi vas je jer jedino što ste probali je ono iz velikih trgovačkih centara. A tek jabuke; mlađa generacijo, jabuke su tako divne, te domaće, stare sorte, toliko ukusne da vam ne znam taj okus dočarati.
Žao mi je što jabuke morate kupovati samo iz nasada koji su tretirani velikim količinama raznoraznih kemija; žao mi je što morate jesti jabuke stare po par sezona, jabuke koje su čučale u nekim hladnjačama, skladištene u kontroliranim uvjetima. Pa kada dođu na vaš stol; nemaju vam što drugo podariti sem svojeg kraja; odvratnog kraja.
Žao mi je što ne znate niti ćete znati što je netretirani krumpir; koji ima jedan sasvim drugačiji okus dok se spremi, na koji god način odaberete. Netom izvađen, oplahnut od zemlje, skuhan zajedno sa ljuskom; prepolovnjen i pošteno zaliven maslinovim uljem i posut češnjakom. Eee, da, baš mi vas je žao mlađa i novija generacijo. Vas će hraniti krumpirom iz vrećica.

Žao mi vas je jer vas lažu, i na tržnicama vas lažu, tamo gdje sve vrvi od " domaćih " proizvoda. Žao mi je što vam prodaju domaću mrkvu kupljenu na zelenoj tržnici na veliko, mrkvu koja u zemlji, maltene nije ni rasla. Žao mi je što vam prodaju domaće grožde koje je toliko špricano da ne možeš od svega toga okusa očutjeti.
Baš mi je žao što nas je sav taj veliki napredak uzeo u žrvanj; i žao mi je što se svaka nova generacija, instruirana svojim roditeljima; pretvara u svojevrsne hibride.
Žao mi je kada vidim koliko se pomamite nad reklamom za bijeli Kinder Bueno u teglici, kao neka bijela nutela, žao mi je da vas nema tko naučiti da je cijela ta teglica prepuna aditiva, te da ne jedete ništa osim onih najgorih umjetnih masnoća. NIšta vam lošije nebi bilo ni da ste nafte ili tovatne masti pojeli - na žlicu.

Žao mi je da nemate pojma odakle koja namirnica dolazi, da niste nikada vidjeli ni kravu, ni ovcu ni kozu. Žao mi je da vjerujete kako onaj tetrapak mlijeka zaista ima 2,8 % mliječne masti. Žao mi je da nikada niste i nećete probati friško pomuzeno mlijeko od kravice koja živi jedan dostojanstven život, koja uživa svakodnevno na ispaši i spava nezavezana lancem na najdivnijem sijenu.

Ma baš mi je žao što vam je svima postalo bitnije ono nebitno. I što od šume više nitko ne vidi drvo.
I žao mi je; jer ne mogu zamisliti da i sama moram tako.

Žao mi je vas i svake nove generacije; i neizmjerno sam sretna što sam se rodila u neka prijašnja vremena; vremena koja su odisala pravim stvarima; vremena koja su njegovala život i nisu marila za umjetno a ni poznavala umjetno!


Oznake: pravo, krivo, žao, umjetno, krave, trava


- 14:02 - Komentari (35) - Isprintaj - #

13.09.2016., utorak


Kupi ciglu?!
Odvajkad popularan i ,mnogima, zanmiljiv način reketarenja.

Ajde, kupi ciglu!
Oo-o-ovaj, pa ne trebam ciglu; upravo idem po gablec!
Nećeš ciglu?!
Tras, pljas, bam, bum!
U redu, u redu, pošto cigla?
Evo, sića; 20 kuna, ko za tebe!


Posvuda su se te cigle prodavale; i jao si ga onome tko je kupac morao biti.

Kupila sam i sama cigle; nekolicinu.

Stara, očišćena, 1 kn/komad.

Dođeš po robu sam, sam si ju utovariš, sam ju istovaruješ.

Kupio si ciglu.

Pogodna je za razno razne radove; za izgradnju vanjskih kamina; za uređenje određenih podova , za ukrašavanje, za dovršavanje.

I teška je, ta cigla. Stara. Pravi pravcati trening se odradi kada se ciglom barata.

A ako vam je neočišćena; treba ju prvo iskljucati. Čekić u ruke, pa s manje ili malo više muke; udri po cigli; da otpadne žbuka.

Posao od kojeg, ako si žena, malo dođe muka. Dok ne uđeš u štos i ne upališ određenu skupinu mišića; za koju malo nas zna da ju i posjeduje.

I cigla po cigla; i evo divnog i jeftinog poda, po kojemu se hoda. Pa malo finog pijeska gore; evo i fuga.

I ne treba ti mudrolija druga!

Kupi ciglu!!

Oznake: cigla, kupovanje, POD


- 11:03 - Komentari (13) - Isprintaj - #

25.08.2016., četvrtak


Djetinjstvo
To su ona jutra, rana jutra, kada prve zrake sunca prođu kroz vrata pa pokucaju na vrh galendera, zavuku se u spavaću sobu i poškakljaju lice. Zazvoni zvonce na vratima. Mlijekarica ide. Nosi mlijeko. Nožicama brzo , bosim, potapkam po parketu, naginjem se nad galender, gledam kako se otvaraju vrata, baka i mlijekarica razmjenjuju tople riječi,prazne staklene boce za pune, nofčiće za mjericu vrhnja, sirek jedan i kvrgu maslaca.

Djetinjstvo je miris friške divke koji se šulja po stepenicama i ulazi u kupaonu dok se umiva; peru zubi. Jer, na fruštuk se ne može krmeljav ,nepočešljan i ko halek doći.

A fruštuk čeka; i bogatstvo stola se prostire. Bogatstvo drugačije od onoga što se danas bogatstvom pojmi. Pekmez od domaćih šljiva, s kožicom. Pekmez od domaće marelice, kupina. Domaći maslac od mlijekarice. Ona divka, ona divna divka. Miris koji nikada ne izlazi iz nosnica. Dok si živ.

Djetinjstvo je rupček za gupček i vanjkuš. Djetinjstvo je dobaaaar daaaan sused, kak' ste?! Djetinjstvo je poštivati starije, ulaziti na ulaz a izlaziti na izlaz.
Djetinjstvo je prepuno životne škole; tako perfidne i nenametljive škole; gdje sve smiješ, nema zabrana a opet, opet , sada vidim, bilo je svakodnevnog usmjeravanja, učenja iz primjera, iz i na primjerima najbliskijih ljudi koji kazuju i ukazuju kako je nešto bolje odraditi, kako je lakše, jednostavnije!

Djetinjstvo, prepuno je smijeha i igre. To su dani prožeti toplinom, u svakom godišnjem dobu drugačijom; jer nije toplo samo ljeti.Toplo je svih 365 dana u godini, neovisno o godišnjem dobu, kada imaš oko sebe ljubav da ti srce i tijelo grije. Djetinjstvo, to su i zime; one prave čvrste zime, kada sve škripi pod nogama, kada je snijega do pasa. Djetinjstvo su negrijane spavaće sobe; a samo u kuhinji peć na drva. Djetinjstvo su karnisteri puni vruće vode ili cigle zamotane u krpe pa stavljene u krevet pod noge.

Proljeća, kada se novi ciklus života rađa; djetinjstvo su odlasci na grunt. Djetinjstvo su prijenosni frižideri ispunjeni svakojakvim delicijama. Djetinjstvo su cjelodnevni boravci na otvorenom; okopavanje vrta, sadnja, plijevljenje, djetinjstvo je ručna kosa i brus koji visi u futroli za dedinim pasom. To su kotrljanja i bacanja po sijenu, prekobicavanja niz padinu, vriska i cika.
Djetinjstvo je poštivanje svakog živog bića; sati i sati provedeni u razgovoru sa kravicama koje preživaju na friškim steljama, sa pajcekima koji pasu travu, sa konjekima koji te gledaju u oči pa ti se zavuku u srce i cijelo biće - zauvijek. Djetinjstvo su najodaniji psi koji čuvaju dječja kolica , koji vuku sanjke i koji te nađu ma gdje god se sakrio. Djetinjstvo su psi , najodaniji prijatelji, psi koje susrećeš u snovima kroz cijeli život, psi koji te nauče da se bez pasa život živjeti ne može.

Djetinjstvo su mirisi friško ubranog povrća; okusi domaćih sokova; teksture prefinih domaćih jela. Djetinjstvo je i kuhanje, samo u svojim malim rajnglicama. Loženje peći je djetinjstvo, skupljanje treski po šupi za potpalu, gledanje kako se cijepaju cjepanice u rano zimsko jutro; kada je sve bijelo, kada je "debeli" minus; a osmjeh sa lica ne silazi - unatoč zubima što cvokoću!

Djetinjstvo su najdivniji roditelji, brat, baka i deda, i sva ostala familija koja te oblikuje, koja te podupire, koja ima razumijevanja za tebe; u kojoj si punopravni član bez obzira na mladu "starost". Djetinjstvo je škola za dalje; djetinjstvo je temelj, jako bitan temelj za izgradnju osobnosti s kojom se rodimo; za nadogradnju i razvoj karaktera.

Djetinjstvo je; i sada, ono nikada ne nestaje i ne prestaje.

Ne trebam " tražiti dijete u sebi" ; nikada ga nisam potisnula ili zagubila, izgubila. Ono živi i smješi se, svaki dan, svako jutro, raduje se i kliče novom danu. Djetinjstvo trči poljima i livadama, svaki dan, djetinjstvo plače od sreće a i tuge; djetinjstvo nisam zatrla; moje nije izgubljeno; dio je mene.

Djetinjstvo, to je ono poradi čega jesmo to što jesmo; živimo kako živimo i sa životom se nosimo kako se nosimo. Netko bolje, netko lošije.

Djetinjstvo; hvala ti što si bilo moje; što si ostalo moje i što si iz mene izgradilo čovjeka kakav jesam, hvala ti djetinjstvo što si stvorilo zadovoljnu odraslu osobu iz sretnog djeteta.

I nedam te, nedam te djetinjstvo, nedam dijete iz sebe; jer bolje je ; lijepše je, vedrije, nasmijanije - živjeti tako!!!

Oznake: djetinjstvo, život, sreća, mladost


- 10:38 - Komentari (26) - Isprintaj - #

24.08.2016., srijeda


Bartol i rode
Danas je Sveti Bartol, svetac kojega štuje kršćanstvo.

Zaštitnik je : mesara, proizvođača kože i cipela ,Armenije, oboljelih od grčeva, kožnih i živčanih bolesti.

Na dan Sv.Bartola, 24.8; danas, poznato je da rode kreću na put ka Africi, kako bi prezimile u toplijim krajevima.

Bijela roda ili po latinski Ciconia ciconia je ptica iz porodice roda a rode su na latinski Ciconiidae

Bijela roda ima dug vrat i duge crvene a tanke noge, kljun joj je također crvene boje.
Perje im je bijelo no krila su prošarana dugim crnim perima.
Mužjak i ženka se bojom ne razlikuju kao što je to slučaj kod većine drugih ptica.
Bijele rode nastanjuju staništa uz močvare, poplavne livade i vlažne šume.
Ishrana im je bazirana na raznim malim životinjama; svime što mogu uhvatiti ( žabe, zmije, kukci, mali glodavci... )
Zanimljivo je da rode, za razliku od drugih ptica, ne pjevaju već se glasaju klepetanjem. Let im je vrlo spor.
Gnijezda savijaju u krošnjama stabala, na krovovima kuća ili na raznim stupovima za vrijeme travnja i svibnja.
Gnijezda bijelih roda mogu težiti čak do 2 tone nakon što ih godinama dograđuju i obnavljaju.
Rode su ptice koje kada se spare; ostaju u toj zajednici cijeli život.
Parovi se najčešće vraćaju svake godine u isto gnijezdo - ukoliko ga nije preoteo drugi par.
Spolno su zrele tek u četvrtoj godini života kada ženka izlježe jedno do dva jaja što se s godinama ustali na pet komada.
Oba roditelja ravnopravno sudjeluju u ležanju na jajima i potrazi hrane za mladunce.



Bijele rode su po svemu fascinantne ptice; veselje je svake godine pratiti njihov ciklus; od dolaska, preko podizanja mladunaca, priprema za dalek put; i na kraju odlaska - na današnji dan. Izuzetno su pametne ptice; uvijek se zadržavaju uz ljude jer su naučile da uz ljude uvijek bude i veća mogućnost za naći hranu. Tako ćete, uvijek, gdje vidite traktor da kosi, ore ili tanjura; vidjeti i rode koje sasvim mirno za istim hodaju i skupljaju hranu. I nije mala stvar biti roda; dođeš iz Afrike u Europu u trećem mjesecu kalendarske godine, popraviš ili napraviš kuću; reproduciraš se; podižeš mladunce, sebe hraniš, vježbaš mladunce; i onda opet, a samo za pet mjeseci; odlaziš nazad na tako daleki put. Znači, roda od svog dolaska na svijet pa do trenutka kada kreće u Afriku ima samo pet mjeseci; u kojima je već dovoljno pametna, razvijena i vješta odletjeti tamo gdje nikada nije bila; i to po istoj ruti kojom su njezini roditelji došli!

Roda nije nimalo opasna ptica i nema straha od njih; štoviše, ljudi dobro znaju da je rodino gnijezdo sreća. Imati gnijezdo na krovu znači pred pragom nemati zmija ( kojih se ljudi pak oduvijek plaše ), i sitnih glodavaca. Također, i dan danas se roda povezuje sa rođenjem dijeteta; pa njen lik možemo gledati po raznim čestitkama, slasticama koji su poklon dobrodošlice novom ljudskom životu.

Zato, poželimo im sretan put ka Africi i još sretniji povratak u naše krajeve.

Ove godine par prirode Lonjsko polje napravio je divnu stvar, imamo dvije rode koje su označene odašiljačima pa tako po prvi puta možemo pratiti njihova kretanja. I više je nego zanimljivo.

Pogledajte na linku naše rode koje lebde prema Africi; Tesla i Leta!

Tesla i Leta na putu za Afriku


I evo ga, baloner si je pripremila; neće ni kiša smetati!!




Sretan vam put rode!

Oznake: Rode, bartol, Afrika, lonjsko polje


- 07:55 - Komentari (13) - Isprintaj - #

22.08.2016., ponedjeljak


Nakon ljeta!
Iako još nije gotovo, ljeto se, ipak, bliži svome kraju. Maglovita su i rosna, hladnjikava jutra. Danas je i kišurina padala, baš onako, predjesenska, ranojesenska.

A ljeto, bilo je , iako i dalje ono je i traje, baš onakvo kakvime ga pamtim tamo negdje početkom svojih dvadesetih. Rano sam odlazila na posao, i uvijek sam morala imati na sebi jaknicu, vesticu, a noge ako bi imala bose - smrzli bi se tabani. I tako sve do negdje devet, kada je krenulo onako lijepo zatopljavati.

I večeri, nisu bile vruće da si mogao gol naokolo hodati, opet neka vestica i/ili jaknica; i još ako se zasjediš i zarundaš; ono oko 02 se sav stepavaš kak je zimica.

E , takvo mi je ovo ljeto bilo. Jutra friškija, dani lijepi i vrući, a noći milina, ni jednu nismo probdjeli poradi sparine i vrućine koja neda spavati.

I kad je takvo ljeto, odmah je sve lakše. Može se čovjek seksati pol sata do sat a da ne kolabira.

A nakon ljeta idu pripreme za jesen.

Treba nokte na nogama podštucati.

Zatvorene , čvršće cipele za kišu, zahtjevaju čarapicu, makar i neprimjetnu tanku stopalicu.

Od jutra, već sam troje promjenila. Kako god hodam, evo ti ga rupa. A od rupe, meni muka.

I svemu dođe kraj, i dugim noktima na nogama baj baj.

Bilo mi je lijepo ljeto; veselim se i jeseni.

Veselim se svemu.


Samo neka je zdravlja, sreće i veselja!!!

Oznake: kraj ljeta, pripreme za jesen


- 11:25 - Komentari (7) - Isprintaj - #

03.08.2016., srijeda


Kupaonska intima
Vrata kupaone i zahoda se ne zaključavaju.

Nije dobro tako. Slučajno se oklizneš, padneš, bude ti loše; ne može nitko do tebe.

Ulasci su dozvoljeni ostalim članovima obitelji; ukoliko je potreba. I dok se kupamo, i pišamo, i šminkamo, i čupamo dlake, i brijemo brkove i bradu......

Mir mi treba samo kada kakam; tada , ako baš nije Turska sila - ostavite me.


Ne učite djecu da se srame sebe i vas; ne učite ih da je normalno nešto nenormalno.

Budite opušteni, takav će i biti njihov život tada.


A kada se kupam, pa mi dođeš, sjedneš na školjku i popričamo, ili samo šutimo.....

.......velika je bliskost i intima.

Želim tako svima.

All of Me















Oznake: kupaona, razgovor, pjesma


- 11:35 - Komentari (13) - Isprintaj - #

23.07.2016., subota


Njezina njega!
Kao iz pičke ( vulva, vagina,stidnica, pipica, pica, pizda, minđa, curica.... ); rodimo se i umiremom.

Kao iz pičke, uzrečica je koju mnogi koriste za mnoge životne situacije.

" Sjebao sam lovu ko iz pičke"
" Pada kiša ko iz pičke"
" Nestalo je ko iz pičke "
" Razbio sam se ko pička"

A pička, pička je tako delikatan organ, organ od životna važnosti. Organ koji služi mnogočemu, a ne samo njemu.

I svi znaju za nju, znaju za pičku; no mnogi o njoj, ipak, mnogo toga, još, ne znaju.

Začuđujuće je, u današnje doba sveprisutnosti podataka, u doba interneta, da mnogi ljudi ( žene i muškarci ) imaju tako krnje znanje o oragnu iz kojega su ispali.

Pa tako, još uvijek ima onih koji ne znaju da pička ima dvije rupe; jednu za pišanje i drugu za reprodukciju.
Mnogi ( i opet, muškarci i žene ) ne znaju puno, a ni dovoljno, o menstrualnom ciklusu svake pičke; koji je, realno, vrlo jednostavan.

Mnogi ne znaju ni one trivijalne a ni ozbiljne stvari. A pička, pička se lako pokvari, Ako se na nju ne pazi.
Jer pička, pa to je samo jedna rupa, tamna, vlažna, prokrvljena rupa. Idealna rupa za probleme.

Od malena, učili su me, da pičku treba paziti, i maziti. I da redovito istu treba sam znati pogledati, i da se istu treba , doktoru, na redovnu kontrolu predati.

A doktor neka bude muški. Uvijek je tako govorila baka. A nije svaka, moja baka.
A doktor za pičke, ginekolog se zove. I ne gleda iste jer je vudren u glavu na pičke. samo je doktor, ginekolog. Gleda pičke ko i onaj doktor za noge, ortoped, jel.
Gleda ih kao jedan organ. Organ koji služi - pa mnogočemu.

Taj doktor, ginekolog, uvijek su me učili, najbolje je da je muški; ne zato kaj je vudren na pičke; nego zato što svaki muškarac, ima nešto više poštovanja spram organa kojeg sam nema. A žena je ženi, počesto, vuk. I zbiljam je to tako. Uvjerilo me vlastito, a i tuđa iskustva. U postotku, više je bolji ginekologa muškaraca nego žena.
Žene znaju biti i grube ( u većem postotku nego muški ginekolozi ) ; jer šta; ima i ona pičku, rauba i ona svoju; pa šta bi sad pazila na tuđu - previše.


No da, ta crna, vlažna rupa; vrijedna je poštovanja i znanja.

Pa zato, nije dosta kod doktora ginekologa otići samo ponekad, ili kako su neke curice instruirane - samo onda kada postane spolno aktivna, ili bude trudna.
Jednom godišnje, svaka žena koja drži do sebe i svoje pičke trebala bi posjetiti doktora ginekologa.


I ne, ne velim da pičku treba nekaj specijalno štediti; ionako jedna studija kaže da se za sto godina istroši za debljinu cigaret papira.

Ali, za imati pičku, treba imati i pamet pa znati da se k njoj ne mogu pustiti svi , željni pičke, svati.

Poslije jebanja nema kajanja, još je jedna stara koja je apsolutno točna.

Zato, nema jebanja bez prezervativa; barem ne dotle dok ne nađemo onog kojeg ćemo provjeriti da je i s njim sve u redu .

Da, ne valja biti promiskuitetan samo tako; no ne valja ju ni držati pod ključem; jer život se uči na primjerima; primjerenim primjerima.

I higijena, higijena spomenutog organa; drage žene, neka nebude ni jednoj strana. Dlake danas nisu u modi, ali pokoja dlaka nikako ne škodi, jer da je tako, zauvijek bi nam međunožje ostalo ćelavo.

I odabir gaća; neka svaka žena ozbiljno shvaća. Je,tange su divna stvar; ali ih ne valja nositi svaki dan; jer iz pičke - mora se svakaj cjediti van. A s tangama, to se sve usafta na jedan krivi način. Pa onda mnoge danas, imaju picine gljive; a misle da , sirote, nisu one niš' krive.

I ovakve vrućine kada lupe, divno je imati golo dupe, pa neki šosek.....al nemojte onda sjedati na svaki stolac u javnom prijevozu i po kojekuda. Evo, sva se stepem isti čas od pomisli, i onak, malo , mi se želudac okrene.

Znate ono, ljeto, javni prijevoz, plastična stolica, digne se ona a dole sve mokro od znoja i tko zna čega; a milostiva u šosu.

Nebi si ja tam , razgolićena, sjela,;nema te love.

I ne nosite neprestance tampone; nije to baš za pičku zdravo. Jer, kako sam rekla, to je rupa, iz koje mora uvijek nešto van; i vlažne, tamne rupe nije poželjno na duže vrijeme zaštopavati - jer onda rupe oće stradavati. A ni preuske hlače, neprestance, koje žuljaju i pizdu bolno trljaju; ni to nije u redu.


Educirajmo i sebe i svoju djecu; jer pička nije misterij; bez obzira kaj je "duboka" rupa. U nju još nitko nije upao a da nije znao izači; nikoga još nije progutala ma šta god vicevi govorili.

Pička je svojevrsni hram; a u svoj puštajte samo najbolje, i neka samo najbolje iz njega proizlazi ponovo van.


napomena : poradi uzastopnog korištena riječi na P; predlažem da ovaj post, ako ga se bude čitalo, bude u kategoriji : Neprimjereno za mlađe od 15



Oznake: njega, nje


- 21:57 - Komentari (27) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se