ISKONSKI PAG

petak, 28.07.2017.

PERUŽINKE U PAŠKOM ATRIJU KNEŽEVA DVORA





Sinoć je ženska klapa «Peružini» svojim nastupom u atriju Kneževa dvora u Pagu počastila sve svoje vjerne pratitelje i poklonike klapske pjesme koncertom pod nazivom «Portret duše» nakon velikog rezultata na nedavno održanom festivalu klapa u Omišu. Bez obzira na športska događanja, atrij Kneževa dvora je bio popunjen do posljednjeg mjesta.


Ovom večeri i programom u dva dijela koji su nam pripremile članice klape «Peružini», kao inkubator kulture u staroj gradskoj jezgri, potvrdilo je činjenicu važnosti i kvaliteti klapske pjesme, koja na sentimentalan način već više od dvadeset godina veže simpatizere spomenute klape.

«Portret duše» je slika na zahtjev, u kojoj imamo veze sa svojim najčišćim djelom duše. Svojim povratkom na bis članice klape «Peružini» dokazale su nam da ta slika može biti tretirana kao žrtvenik, ona koja ima svoju vezu sa Bogom, sa njegovom Majkom, ili čak sa tišinom, mirom i udobnosti vremena kojeg smo odvojili za «napuniti» se tom duševnom snagom nakon tjelesnog ili mentalnog umora.
U pauzi prvog dijela programa obradovao je nastup brata i sestre Dobrijević, čija je majka Sanja članica klape. Njihovim nadahnutim nastupom Pag ne treba brinuti za glazbenom mladošću.

Publika je u dva navrata vratila članice klape na bis uz dugotrajan aplauz. Aplauz je najveća nagrada izvođačima, a klapa «Peružini» sinoć ga je imala u izobilju.

Na kraju koncerta drago mi je da me došla pozdraviti članica klape Dragica Fabijanić i zahvaliti na postu nakon nastupa u Omišu. Kazala mi je da je izvijestila i ostale članice klape da pročitaju post. Nisu se mogle sjetiti, ali ih je Dragica upozorila da sam ih još u Senju 2011. g. pomno pratio i zabilježio njihov nastup.

I ova će večer ostati zabilježena i trajno sačuvana u portretu duše.

28.07.2017. u 14:54 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 25.07.2017.

ANTONELA BRAČANOV – KRALJICA JADRANA





Da novinar Slobodne Dalmacije Goran Novotny u svojoj reportaži predstavljajući novoizabranu Kraljicu Jadrana Antonelu Bračanov nije napisao da njeni korijeni sežu čak do Paga, ovoga posta zasigurno ne bi nikada bilo.


Kada je Antonela i dio obitelji, onda imaš još veći osjećaj za ponos i pisanje.
Novinar Novotny zapisao je: «Što se dogodi kad jednoj curi u gene usadite malo Šibenika, bokun Kaprija, mrvicu Primoštena i djelić Jezera? Odgovor je jednostavan: dobijete novu Kraljicu Jadrana! Još jednu privlačnu djevojku u impozantnom nizu šibenskih ljepotica i misica. Nova Kraljica Jadrana, 18-godišnja Antonela Bračanov izgleda kao da je pozirala pjesniku Jakši Fiamengu dok je pisao «Nadalinu». Sva puca od lipote, a jema je ča i vidit! Vjerojatno se i zbog toga spomenuti gradovi, mjesta i otoci «kontreštavaju» oko toga čija je zapravo Antonela.
Zbrku samo potencira podatak da kraljica Jadrana živi u Vodicama, a da je obiteljsko stablo seže do Paga.»


Pa kakve to veze Antonela ima sa Pagom? Idem redom. Njena pranana (šib. pra baba, pra nona) je Paškinja, Beneta rođ. Redić-Žgorika udata Jurišić u Šibeniku za Antonelinog pra djeda.
Tim slijedom Antonelin djed (dida) Vice i moj otac Mate su djeca dviju sestara Redić, u Pagu znane kao Žgorike. Na posljednjem ispraćaju mojeg oca na paškom groblju, mnogi su me pitali za dvije žene koje su došle nepoznate i koje smo postavili pored sebe. Pažani danas slabo znaju da prvi rod mojeg oca živi u Šibeniku.


Moji dragi rođaci Joško, Branka i Anita održavaju veze sa obitelji i to nas čini ponosnima. Posebno veseli da se njih troje ne odriču svojih paških korijena. Podršku koju sam imao od barba Vice i tete Marije prilikom mojeg dolaska i življenja u Šibeniku je neprocjenjiva. Prvih pola godine sam živio u stanu kod tete Marijine mame u strogom centru Šibenika, u ulici koja se zove kao i ona zadarska, «Kalelarga». Vice je bio posebno ponosan kada sam radio sa košarkašima «Šibenke». Bio je prijatelj sa ocem mojeg igrača Roberta Jablana, te kolega i prijatelj od Šime Šupe koji je bio vlasnik tada najboljeg šibenskog restorana «Uzorita». Šime je bio sponzor kluba, onaj koji je svesrdno pomagao i koji se žrtvovao da Dražen ostane u Šibeniku nudeći svoj novac. Česta košarkaška okupljanje u «Uzoriti» bili su trenuci kada sam se susretao sa barba Vicom. Na njegovom posljednjem ispračaju na gradskom groblju «Kvanj» u Šibeniku prišao mi je Šime i pitao me da kako to da sam ja došao na sprovod. Kada sam mu objasnio da je Vice prvi rod mojeg oca ostao je bez riječi. Odgovorio je: nisam to znao, ja sam mislio da ga Ti znaš preko sporta.


Životne priče odvode nas na sve strane svijeta. Sestra mojeg oca živi u New Yorku, Vicine sestre, Ankica je živjela u Splitu, Biserka u Dubrovniku. Kada god je imao prigodu moj otac je posjećivao svoje rođakinje, posebno Biserku u Dubrovniku. Tamo je služio vojsku i često dolazio sa brodom navigavajući.

(fotografirano za ovoljetnu posjetu tete Marije Pagu-slijeva na desno: Mateo Maričević, Marija Maričević-Badurina (kći Marije Žgorike), Christie Stevkovski (unuka), Nino Badurina, Oriana Badurina-Stevkovski (kći)).

Finalno takmičenje za Kraljicu Jadrana održano je na otoku Rabu 7. srpnja, na terasi hotela International i u lounge baru Escape.


Tvrdnja novinara Novotnya kako Antonelini korijeni sežu do Paga, sada su bolje pojašnjeni za čitatelje ovog bloga.

25.07.2017. u 19:55 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 23.07.2017.

PERUŽINKE PRIDOBILE OMIŠ





Upustiti se u pisanje o klapskom pjevanju «a capella» bilo bi ravno onoj dalmatinskoj: «upasti u kašetu brokava». Napisati osvrt na nastup ženske klape «Peružini» na Festivalu dalmatinskih klapa u Omišu, je moja blogerska obveza.
Pomno sam pratio preko službene stranice Festivala dalmatinskih klapa u Omišu koji se ove godine održava po 51. puta, nastup ženske klape «Peružini» iz Paga. Kroz tri izborne večeri, deset ženskih i muških klapa osiguralo je nastup u finale Festivala koji se održavao tijekom ovog vikenda.


Neposredno pred odlazak na ovaj najvažniji Festival klapa u Hrvata, žensku klapu «Peružini» u živo sam poslušao na 17. Smotri klapa otoka Paga i gostiju na Trgu Petra Krešimira IV 5. srpnja ove godine. Po okončanju smotre neposredno još dok su dojmovi bili svježi, razmjenio sam mišljenje sa Antom Kurilićem-Vijolom, koji ima iskustva pjevanja u klapi, da mi prenese svoje utiske. Obojica smo se složili da su «Peružinke» sa strane ženskih klapa i muška klapa «Munita» iz Zadra na nas ostavila najsnažniji dojam. Obojica smo ustvrdili da bi «Peružinke» ovakvom izvedbom mogle doći daleko na Festivalu klapa u Omišu.

Nismo se prevarili, potvrdili smo naše osjećaje za pjesmom, plasmanom «Peružinki» u završnu večer ženskih klapa u Omišu.

U samim počecima Festivala na pojavu ženskih klapa gledalo se kroz kuriozitet i sa simpatijama.
51. izdanje Festivala dalmatinskih klapa u Omišu, njenu završnu večer ženskih klapa prvi puta u njegovoj povijesti izravno je prenosila HRT-e.
Za mene je to značilo ne maknuti se od televizijskog prijemnika i poslušati Festivalsku večer u kojoj mogu uživati u izvedbi deset najboljih ženskih klapa u Hrvatskoj. Htio sam vidjeti koje su mogućnosti klape «Peružini» u toj takmičarskoj večeri. Jednako tako, moje sportsko iskustvo mi je govorilo da u sustavu takmičenje ne pobjeđuju uvijek najbolji. Mogao bih ustvrditi da je tako bilo i u ovoj takmičarskoj večeri, a pokušati ću dokazati i zašto.
Paška ženska klapa «Peružini» imala je čast slijedom njihovog plasmana da otvori Festivalsku večer i cjelokupnoj hrvatskoj javnosti pokaže sve svoje pjevačko umijeće.

Ženska klapa «Peružini» plasirala se u završnoj večeri sa 25,2 boda, gdje su pored šest klapa koje su se plasirale ispred njih zaostajale 0,3 boda. To je bio znak da će borba biti grčevita i da će nijanse odlučivati o konačnom plasmanu.
Sutradan po okončanju Festivalske večeri očekivao sam službenu objavu rezultata i tek tada sam dobio potvrdu tvrdnje da ne pobjeđuju uvijek najbolji i da krilatica: »važno je učestvovati» u ženskoj Festivalskoj večeri nema utemeljenja.
Poredak na osnovu stručnog ocjenjivačkog povjerenstva kojeg su sačinjavali: Mirko Barišić, Mojmir Čačija, Mićo Friganović, prof. Rajmir Kraljević, dr. Marko Rogošić, dr. Ivana Tomić-Ferić i prof. Velebit Veršić odlučili je da su pobjednice Festivala klapa «Orca» iz Splita.
Poredak je izgledao:
1.Klapa «Orca» - Split 47 bodova
2.Klapa «Teranke» - Pula 47
3.Klapa «Ankora» - Podstrana 46,1
4.Klapa «Čakulone» - Zagreb 45,6
5.Klapa «Oršulice» - Vodice 44,4
6.Klapa «Kurjože» - Podstrana 43,2
7.Klapa «Karmel» - Turanj 43
8.Klapa «PERUŽINI» - Pag 42,4
9.Klapa «Ventula» - Split 42,2
10.Klapa «Salona» - Solin 41,6
Sedam članova stručnog povjerenstva glasuje sa ocjenama od 1-10 sa time da se prilikom zbroja križaju najveća i najmanja ocjena.

Pobjednik Festivala je uvijek ona klapa koju svojim glasovima odabere publika na Omiškom Trgu Sv. Mihovila. Struka uvijek može obrazlagati zašto je netko dao takvu ocjenu klapi kakvu je dao. Međutim istančano uho publike uvijek u konačnici pokaže onoga tko je uistinu zaslužio njihovo povjerenje.
Stručni ocjenjivački sud žensku klapu «Peružini» postavio je na osmo mjesto, što ni same «Peružinke» nisu mogle niti sanjati. Evo kako je to odradila publika.
1.Klapa «Ankora» - Podstrana 69 bodova
2.Klapa «Orca» - Split 53
3.Klapa «Oršulice» - Vodice 46
4.Klapa «Karmel» - Turanj 40
5.Klapa «Teranke» - Pula 36
6.Klapa «Kurjože» - Podstrana 34
7.Klapa «PERUŽINI» - Pag 28
8.Klapa «Čakulone» - Zagreb 26
9.Klapa «Ventula» - Split 25
10.Klapa «Salona» - Solin 11

Publika je pomakla žensku klapu «Peružini» u odnosu na stručni ocjenjivački suda za jedno mjesto više.
Ženska klapa «Peružini» ušla je u prvu ligu ženskog klapskog pjevanja. Po svemu učinjenom u svojoj dvadesetogodišnjem postojanju to mjesto su i više nego zaslužile. Njima će ovo sigurno biti veliki poticaj za daljnjim radom. Samostalno sigurno neće moći. Grad Pag je taj koji svesrdno mora stajati iza njih. Demagoške priče sa pijace neće donijeti nikakvu korist niti klapi,a niti Gradu Pagu u konačnici.

Grad nije našao potrebu niti na svojim službenim stranicama objaviti ovaj veliki rezultat. Toliko o tome koliko je vodećim ljudima u Gradu Pagu stalo do kulture i kulturnih djelatnosti a volimo se kititi svojom povješću. Ili možda ja ne razumijem što je to kultura ili kultura na paški način.
Drage članice klape «Peružini» od srca Vam čestitam na Vašim pregnućima i uspjesima. Ovo je moj četvrti post na blogu kojeg sam posvetio Vama i Vašoj nesebičnoj ljubavi prema klapskoj pjesmi.



23.07.2017. u 15:54 • 0 KomentaraPrint#

petak, 21.07.2017.

DA SE NE ZABORAVI - ANGURJA





Di su oni dani kada se na pijacu preko puta kuće od Marcovki prodavale angurje. Danju i noćon judi su bili spremni ponudit svoje angurje. Spali su ispod banka i cuvali angurje. Svejedno smo ih znali prevarit. Di je danaska pijaca u Pag? Danas su tamo pusti kafići. To su bila mista pregovora a ne ispijanja pustih pića. Vi se odlucite ca je bilo boje.


I tako dok bi jedan sa njima pregovara oko cijene angurje i nogamin riva angurju, drugi je u popovu ulicu ceka da se angurja dotace da gazda ni bi ni svijestan kako je osta bez angurje.

Bila su to lipa vremena, puna smiha. Peca Šanković je bi glavni pregovarač, ja bi ceka angurju i na kraj bi još pasali pored njih sa ton iston angurjon. Kako je kuća od tete imala gušternu, angurju bismo stavili u mrižu i pustili je da se hladi u hladnu izvorsku vodu. Ni jedan frižider na svitu ni moga tako ohladit i osvježit angurju.

Angurja, književno lubenica (lat. Citrullus lanatus) pripada porodici bundeva, jednogodišnja je biljka raširena općenito u teplijim krajevima. Zato su naši Ravni kotari raj za angurje, samo da je vode, jer angurja oće puno vode.
Danaska ćeš na pijacu ili po trgovačkin centrima nać angurje iz Grčke, Italje, iz Metkovića pa čak san vidi iz Slavonije, ali angurje iz Benkovca, Sopota, Nadina više ne moreš nać, baren ne u Pag. Judi su znali po mirisu prepoznat pravu angurju ili tuć po njoj, pa kako bi odzvanjala tako je davala šinjal dali je dobra, neki su je znali i pretisnut na kraji, ako je pucala i to je značilo da je dobra. Ovi pervi ki san spomenu su van znali otvorit barkunić na angurju da vidiš ako je i koliko zrela angurja. Dali bi ti kušat i reć: - «slatka je kao šećer,prava domaća».

Angurja je krajica voća za litnje vrime. Ništa covika ne može osvježit kako lipo rashlajena angurja. Sve moguće delicije se spravjaju od angurje u litnjim vrimenima.
Pijaca je bila naš svit. Ne volim ovi suvremeni marketi sa voćen koda ga je ki nacrta, više mi je drag onaj šušur stare pijace, pogotovo pod vedrin litnjin nebon.



21.07.2017. u 14:30 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 16.07.2017.

NEZAOBILAZNE PAŠKE UMJETNIČKE HEROINE - ROSANA ŠAVAR-FABIJANIĆ i JELICA PARO VIDOLIN-BATIĆ





Rosana Šavar - Fabijanić

U ponedjeljak, 10. srpnja, u 20.00 sati u Crkvi sv. Jurja otvorena su vrata svim zainteresiranim posjetiocima izložbe, koju je postavila Rosana Šavar-Fabijanić sa osnovnim konceptom «Paški baul», gdje je autorica pokazala da se odjevni predmeti iz tih «baula» mogu koristiti u svakodnevnoj uporabi.


Nisam nazočio otvaranju izložbe, ali sam u svakom slučaju htio pohoditi postavu i doživjeti na koji način autorica prilazi modi na paški način.
Autorica izložbe me dočekala prilikom mojeg ulaska u izložbeni prostor, uočivši da joj je drago da sam došao pogledati postav.

Na izložbi su pored fotografija predstavljeni predmeti ženske materijalne baštine koji su osmišljeno uklopljeni sa novim odjevnim predmetima koje je autorica uspjela spojiti oživljavajući prošlost i sadašnjost, govoreći o širokom spektru uloge koju je žena imala u stvaranju modnih mijena. U svakoj postavi može se zamjetiti da autorici ideja ne nedostaje.


Rosana Šavar-Fabijanić mogao bih slobodno ustvrditi, vizuelna umjetnica, kolegica blogerica, prije svega Paškinja koja svim svojim bićem nastoji oplemeniti ovaj kulturni krug, bilo svojim stvaralaštvom, pisanjem pa u konačnici i vožnjom biciklom po otoku. Teško je to koji puta razumjeti a još više prihvatiti.



Jelica Paro Vidolin - Batić

Opraštajući se od Rosane žurio sam da stignem na otvaranje druge izložbe koja je 14. srpnja, u 21.00 sat otvorena u Kneževom dvoru, koju je postavila Jelica Paro Vidolin-Batić.

Ulazeći unutar izložbenog prostora susrećem se sa mnogim dragim ljudima koje uspijevam vidjeti od ljeta do ljeta. Ja sa svojim foto aparatom bilježim neke detalje za koje mislim da će svjedočiti jednom vremenu.

Jednom prigodom sam na ovom blogu bio upozoren da previše tekstova posvećujem Zdravku Matkoviću a da o likovnom stvaralaštvu Jelice Batić ne pišem ništa. To je samo djelomično istina, zato što sam napisao osvrte na Jelicine izložbe u Pagu, koje sam posjetio. Druga je stvar što moj blog nije službena stranica Grada Paga, nego moj pristup svemu onome što se događa u Gradu Pagu na način kako ja to doživljavam. Raduje me da ima sve više onih koji rado navrate i čitaju moje tekstove.

Prije nego je započelo službeno otvaranje izložbe i dok još nije bila gužva u miru sam razgledao eksponate i usput fotografirao.

Imponira slikarska zrelost i koloritnost kojima Jelica istražuje svoj rodni, odnosno kulturni identitet primjenjujući u svojim radovima jezik vremena u kojem djeluje.
Na više slika pronalazim pitanja o čovjeku i njegovom identitetu, o rodnim razlikama, iskrivljenom kriteriju ubrzanog života, problematičnoj tranziciji vremena svake nove generacije u Gradu Pagu koja traži svoj osobni odgovor, to se osjeti u umjetničkim ostvarenjima Jelice.

Navikli smo na «akademskih petnaest minuta» zakašnjenja kada je izložbu otvorio prof. Vlatko Majić, prozboreći nekoliko rečenica o autorici i njenom stvaralaštvu. Između ostalog treba upamtiti da je ovo 10. samostalna izložba, 9. u Gradu Pagu.

Nakon toga obratila nam se i sama autorica izložbe, koja je ustvrdila da se divi prof. Majiću koji u jednoj rečenici može kazati sve ono što ona municioznim radom mora prenijeti na svoja platna.

Jelica Paro Vidolin – Batić već deveti puta u svom rodnom Pagu daje nam prigodu da u njenoj stvaralačkoj ideji osjetimo povijesno i kulturno pamčenje u koje je oplemenjeno osjećanje za sadašnjost.



Ovogodišnje Paško kulturno ljeto najvažnija kulturna ali i zabavna manifestacija, bila bi prikračena bez ovih dviju paških umjetničkih heroina i njihovog kreativnog rada.
Vjerujem da ima i onih kojima ovakva vrsta umjetnosti nije razumljiva niti prihvatljiva, ali da je oplemenila domaću kulturnu zbilju, je nepobitno.
Meni je posebno drago da još uvijek ima Paškinja koje u fuštanima nazoče ovim izložbama jer će i to uskoro biti povijest koje ćemo se samo sjećati ako ove dvije umjetnice budu oživljavale uspomenu na ta vremena.


Rosana i Jelica su nova kreativna snaga domaće kulturne scene i stoga ih trebamo podržati svim svojim snagama, kako od nas građana, tako i do onih koji vode kulturu Grada Paga.


16.07.2017. u 19:47 • 0 KomentaraPrint#

četvrtak, 13.07.2017.

GE-GE-TE !





Lupi san u covika, koliko me Mateo poludi, kada san diga glavu, bradon i likon on.
- Da smo stili nebimo se ovako našli, ca si u spizu doša?
- Da ti recen di san doša?
- Nemoj, boje Ti je mucat.
- Ca je mali? – obrača se Mateu, te čuha otac? – Mateo ga čudno geda.
- Ajmo na kafu dok imamo vrimena.
- Ajmo ča.


- Baš san misli na tebe, sti san te zvat, bi san kod doktora i cini nalazi pa su mi rekli da mi je ge-ge-te povišen.
- A, nisu Ti rekli da Ti se pamet povisila.
- Pa neka covik sa tobom ozbilno govori. Ja svima govorin: - Bebić je ozbiljan covik, a ti mene svako malo u đir.
- Ca se nabodeš na svaku. Manje bumbit pa će Ti i ge-ge-te bit manji.
- Kako ti odma sve znaš?
- Nisan to ja reka, nego Tvoja kerv i ge-ge-te.
- Jebi ga, to mi je isto i doktor reka ali mu nisan verova.
- Nisi mujen bilo kome verovat, a najmanje doktoru. Ništa se ne javjaš, ne pratiš me, nisi pita kako je bilo na rukomet, dali mi Golija fali, ništa. Glavno da Ti je hladni gemišt i neka ge-ge-te gre unebo. A, kad se critimo uvik receš, ajmo popit kafu pa Tebi kafu serviraju u žmuj od dva deca.

- Ala, fermaj više, malo nju doma čuhan pa češ mi i ti sada ovde drobit. Ja ću pit koliko je mene voja, jebe se meni za ge-ge-te.
- Pa ca si se onda prestraši, umrit ćeš i ovako i onako, ni boje sa više ge-ge-tea nego bez njega, pa će te teže rivat u onu karjolu.
- Kada malo razmislin koliko ih je već partilo od moje generacije, još bi sti malo poživit.
- Donesite mu makijato veći sa više mlika. Oćeš hladnoga ili mlakoga?
- Fermajmo više sa ton zajebancijon, ca bude bit će. Nego reci ti meni kako ti je na Vodice, vidin da si i boju dobi, to znači da se kupaš, bit će sa čehinjamin.
- Ca mene briga ki se narod tote kupa, glavno da je Mateo zadovojan, on nikada od mora nebi izaša vanka. Društvo nam ki put cini i Jadran od rodice mi Lidije, a dojdeju mi i rodice Ogujke, pa sa njima čakulan. Da znaš ca mi se dogodilo pred neki dan?
- Ca? Cekaj ke rodice Ogujke?
- Ćere od Davora Oguića.
- Pa kako su one tebi rodice?
- Ajmo, opet Jovo – nanovo.
- Jesu Davor i moja mat drugi rojaci, jesu in nane Telerovice, kako da ja to više Tebi objasnin. Tebe muti tako velika razlika u godišćima između moje matere i Davora. Ja ću to morat ucint sa slikamin, da bi Ti razumi.
- Imaš pravo. Bogami, ti moraš dobro ovome malome objasnit rod da se nebi zajeba.
- Vidiš kako su se oni zapleli oko prezimena Fabijanić, da je teško poverovat da nisu ništa u rodu.
- Kako?
- Pa Telerovi su po prezimenu Fabijanić i Davorova nana je šla u Oguića. Davor je oženi Fabijaniku, ćer mu je šla u Fabijanića i Davorova sestra je šla u Fabijanića. Oguići u Fabijanića, Fabijanići u Oguića. Nikad kraja.
- Pa sada ti budi pametan, a ki je to covik koga si prepozna?
- Gedan covika, pa nisan siguran dali je to covik za koga mislin da ga poznivan. Sti san ga pitat, ali da covik nebi reka da san mujen, nisan ga ništa pita. Sutra dan doša je do Jadrana, pa me Jadran pita: - znaš ki je vo covik? Cekaj malo još cera san geda, cini mi se da je to Šime Dudo. I njemu je sestra u Fabijanića i mat ovoj ca je šla u Oguića.
- A, ki ste vi? – pita me covik.
- Ja san Van sin od Marice Madonke.
- Baš san ti bi kod matere pred neki dan, znaš kako su moj otac i tvoj ded Madona bili povezani. Mi smo bili jedna fameja. Znaš da je moj brat Nedeljko ki je šesnaest godišć mlaji od mene i tvoja teta Neda rojeni po dogovoru.

- Nisan to zna, ali da su generacija to san siguran. Moran Van reć da kako sređujen svoje stare filmove ke san slika, baš pred neki dan prije nego san doša na godišnji san naleti na Vašu sliku kada san Vas slika za legitimaciju pred puno godišć, više od cederset.
- Možeš mi kako dostavit tu sliku?
- Ako imate mejl odmah ću Van je poslat.
- Niman ti ja toga Boga, ali ćemo izmislit kao to more doć domene.

- Tako smo ti nas dva ostali još dvi ure u čakulama. Vidiš da meni ni dosadno na žal, uvik se najde neki sa kin možeš čakulat. Ali ni ovo di san ja doma. Ono malo ca san živi u Pag, najviše san živi na Goliju, tako da san tamo bi najsigurniji. Život je takav, gremo naprid.

- Prati san sve ca se dogajalo, drago mi je da su te zvali na oproštaj rukometaši jer ti si to i zasluži, isto kako mi je drago da si napisa za Dodu i Vijolu jer ono je istina i oni su to zaslužili. Općinari samo gedaju ako si akademski obrazovan onda more bit konkuriraš za nagradu jer oni misliju da su svi drugi nepismeni. Ca je koludrica bila akademski obrazovana da su njoj dali nagradu. Morat ću in reć jednome i drugome da pojdeju u fratre pa morebit dobiju nagradu.

- Da Ti je podbadat.
- Isto kako i tebi.
- Lipo smo se raščakulali, pasala je ura vrimena a da se nismo okrenuli. Sva srića je da je Renci ucini ovo igralište za dicu, jer ki bi izaša na kraj sa Mateon, ovako smo baren malo mira imali. Ja se nadan da se nećemo više ovako critit da lupimo jedan u drugoga, nego se moremo još ki put nać na čakule.

- Jušto, ću tebe doć ćuhat. Rijeka ti je dobila pa si kuntenti.
- Šampioni!!!
- Zajebavaj, samo zajebavaj.
- Zaboravi san Ti reć da san vidi jedan gerb Hajduka u Pag pituran u cerno, pa mi ni bilo jasno ca ste prominili boju i tugujete za titulamin.
- Ili reci di je taj gerb ili ću te bertvolinon.
- Poceli smo se i pritit. Prošeći malo Pagon pa ćeš nać taj gerb, to će Ti bit dobro i za ge-ge-te.

- Odi ća više, molim te živin Bogon.
- I gren, sam sebi se cudin ca san toliko vrimena izgubi stobon. Bog kumpanjo.
- Bog Bebiću. Mali neka ti otac kupi čikulatu.
Ni Mateo previše abada na njega, niti ca mu on govori, on je bi u svom filmu sa dicon na igralište. Lipo ga je uvik critit i pogotovo kada mu malo temperaturu dignen. Koliko god se on pravi da mu je sve jedno, ja san siguran da to ni tako. Verujen da ceka da mu otkrijen identitet ali još će se malo nacekat, a i njemu je to drago. Cuvaj se kompanjo. Na Tebi je da odluciš oćeš kalat ge-ge-te ili nečeš
.

13.07.2017. u 20:38 • 0 KomentaraPrint#

subota, 08.07.2017.

ANTE TIČIĆ – DODA I ANTE KURILIĆ - VIJOLA





Ljetna paška noć na glavnom gradskom trgu uz nastup klapa ne može biti nego pravo olakšanje i osvježenje nakon dnevnih vrućina.
Takve trenutke najviše posjećuju oni koji su na neizravan način povezani sa glazbom. Pred koji dan prije ove Smotre susreo sam svoja dva prijatelja iz VIS «Melodija» u ugodnom druženju u hladu paške «Vele crikve». Riječ je o Anti Tičiću-Dodi i Anti Kuriliću-Vijoli bez kojih bi paška glazbena scena bila uskračena za puno toga.


Gledam ih na Smotri klapa svakog u svojoj poziciji. Doda kao pomoćnik svojem sinu Tonću na razglasu i Vijola kao nezaobilazni dio kulturnih događnja u Gradu Pagu. Ne mogu zamisliti da njih dvojica nebi nazočili tamo gdje je pjesma.
Vratilo me to u dane kada smo nas trojica bili dio spomenutog VIS-a kojeg su pored nas trojice još sačinjavali: pok.Žorži Tičić-Ganjaša, pok. Josip Fabijanić, i Ante Donadić. Dvojice više nema među nama.

Cijelo vrijeme sam promatrao obojicu koliko su zaneseni pjesmom. Vijola red ispred mene stalno je pjevušio, onako ispod glasa, a Doda je cijelo vrijeme bio u razglasu, podizao mikrofone, vodio računa da sve bude u najboljem redu, čak kada se u jednom trenu interveniralo da se nešto događa sa razglasom.


Kada je na scenu pristigao Mladen Biočina i vratio nas u ta naša vremena sa nekoliko starih uspješnica sa kojima je bio prepoznatljiv čuo sam sav raskoš Vijolinog glasa. Htio sam mu se približiti i pripomoći mu u pjesmi kada je publika bila pozvana da pomogne, da se još jednom vratim u vremena kada smo zajedno pjevali.
Po okončanju koncerta nakon što su svi sudionici Smotre zajedno otpjevali himnu otoka «Kamena lađa» približio sam se Vijoli govoreći mu:
- sti san Ti doć pomoć kada si piva sa Biočinom.
- Ca si me cu?
- Di Te neću cut čoviče, kada mi taj glas stalno odzvanja u ušima.
Bilo mu je drago, kao i svakom interpretu kada ga se pohvali ili nagradi pljeskom. Vijoli takvih nagrada u svom pjevačkom životu nije nedostajalo. Dali bi «Robinja» bila to što je da nema Tonća Vijole?! Danas se mnogi profesionalni kazališni umjetnici ne mogu pohvaliti da su nastupali na dvije najveće kazališne priredbe u Hrvata kao što su: «Dubrovačke ljetne igre» i «Dani hvarskog kazališta». Izuzetno sam ponosan da sam na obje priredbe bio pored Vijole u ulozi onoga koji Robinji briše suze.

Na kraju je trebalo otići i do Dode, pohvaliti ga pored voditeljice programa koja je na kraju Smotre kazala da su svi učesnici posebno pohvalili ozvučenje i da bi bili sretni kada bi na svakom njihovom nastupu imali ovako dobro ozvučenje.

Vratilo me to u dane našeg zajedničkog sviranja kada je on uvijek zahtijevao da dan ranije odnesemo instrumente na mjesto gdje ćemo nastupati, prilagoditi ih prostoru gdje nastupamo. Da sve bude savršeno, svi kablovi spremni. Pored njega u njegovoj opremi nije nikada nedostajala lemilica poučen iskustvom kada ode kabel a nema ga tko popraviti. Takav je bio Doda, čovjek od savršenstva.
Za kraj ću modificirati stihove pjesme: «Majstori pivači», koju izvodi klapa «Šibenik».
Fali pisma, pisma im je sve,
Sve će proći samo pisma ne,
Pravom pismom zajedno su jači,
Jer njih dvoje su naši majstori pivači.

Domagoj Vičević novo izabrani je predsjednik Gradskog vijeća, sa kojim sam prije same Smotre prozborio nekoliko rečenica, ne znajući da će Domagaj biti izabran na toj značajnoj i odgovornoj dužnosti. Domagoj mi je dao do znanja da prati blog i zbivanja na njemu. Ovom prigodom čestitam Domagoju na njegovoj dužnosti i odmah podsjećam Domagoja da se drži Statuta Grada Paga za kojeg je jednom ustvrdio da je to «Sveto pismo» grada i da ne zaboravi na članak 9. tog istog Statuta.


STATUT GRADA PAGA
III JAVNA PRIZNANJA
Članak 9.

Gradsko vijeće dodjeljuje javna priznanja za iznimna dostignuća i doprinos od značaja za razvitak i ugled Grada Paga, a poglavito za naročite uspjehe u unapređivanje gospodarstva, znanosti, kulture, zaštite i unapređenje čovjekovog okoliša, športa, tehničke kulture, zdravstva i drugih javnih djelatnosti, ta za poticanje aktivnosti koje su tome usmjerene.
O uvjetima za dodjelu javnih priznanja, sadržaju, obliku i postupku dodjele javnih priznanja Grada odlučuje Gradsko vijeće posebnom odlukom.

Obojicu spomenutih i zaslužnih građana ovoga grada kao što su Ante Tičić-Doda i Ante Kurilić-Vijola predlažem da ih se nagradi kao zaslužne građane Grada Paga. Svojim višedesetljetnim djelovanjem u kulturi su to više nego zaslužili.

08.07.2017. u 21:15 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 04.07.2017.

OTVORENO PAŠKO KULTURNO LJETO





Biti u Pagu i ne doći na svečano, prije bih ustvrdio službeno otvaranje Paškog kulturnog ljeta, bio bi grijeh ako ništa drugo a ono radi Marka Škugora, šibenskog tenora koji je svojim osebujnim glasom odzvanjao Atrijem Kneževa dvora izrazivši sve svoje osjećaje.


Nazočni su dva puta svojim dugotrajnim pljeskom vračali Marka na bis.
Atrij je bio pretijesan za interes koji je vladao, vjerujem ponajviše radi spomenutog umjetnika kojeg je uz klavirsku pratnju glazbeno pratio, maestro Jurica Karuza.

Kroz program nas je vodila Vlatka Vučić, koja se može svrstati u red najboljih hrvatskih voditeljica, bez imalo podilaženja. Predmnijevam da trenutno u Hrvatskim elektronskim medijima nema takvog voditeljskog glasa kao što ga posjeduje Vlatka, zato je velika šteta što nitko u tim medijima ne prepoznaje njenu voditeljsku kvalitetu.

Ono što je bitno spomenuti za Paško kulturno ljeto je, da je to najduže kulturno ljeto na hrvatskoj obali, da je organizator Centar za kulturu i informacije Pag, koji nam je na ulazu dijelio Vodič ovogodišnjih zbivanja kojih će biti više od 50 kulturnih događanja. Za svakoga se može naći ponešto, od koncerata, do raznih izložbi, kazališnih predstava kako i tradicionalnih događanja.

Posebno me se dojmilo što smo bili lišeni raznih političkih govora, jer ovdje je ipak riječ o kulturnim zbivanjima u Gradu Pagu.

Nakon «svečanog» otvaranja bio je upriličen domjenak, nisam razumio dali je i on svečan, voditeljica je svih pozvala na okrjepu, što smo ja i Mateo zaobišli, ipak je tamo bilo mjesta samo za kulturnu elitu Grada Paga, a ja sam procijenio da mi tamo ne pripadamo.

04.07.2017. u 12:38 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 02.07.2017.

PAG – ISTO, A DRUGAČIJE br.45.





Nekada nogometaš, danas rekonvalescent. Predstavljam Juru Kustića kojeg uz oproštenje svi u Pagu više znaju kao «Krina».
Dio moje mladosti vezan je za tog čovjeka, koji je sedamdesetih godina bio zaštitni znak Grada Paga. Bio je vjerni pratilac kako «Melodije» mojeg prvog sastava, tako kasnije i «Novih Horizonta».
Ne fotografirati tada Juru Kustića bilo bi isto kao ne fotografirati finale Svjetskog prvenstva u nogometu.
Mi smo na jedan neposredni način i rodbinski vezani, jer mnogi neznaju da je Jurina sestra bila udana za prvog rođaka mojeg oca Pavu Buljanovića.




02.07.2017. u 13:17 • 0 KomentaraPrint#

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< srpanj, 2017 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Listopad 2017 (4)
Rujan 2017 (5)
Kolovoz 2017 (5)
Srpanj 2017 (9)
Lipanj 2017 (6)
Svibanj 2017 (7)
Travanj 2017 (5)
Ožujak 2017 (4)
Veljača 2017 (7)
Siječanj 2017 (6)
Prosinac 2016 (6)
Studeni 2016 (4)
Listopad 2016 (6)
Rujan 2016 (1)
Kolovoz 2016 (3)
Srpanj 2016 (4)
Lipanj 2016 (4)
Svibanj 2016 (4)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (5)
Veljača 2016 (6)
Siječanj 2016 (6)
Prosinac 2015 (5)
Studeni 2015 (4)
Listopad 2015 (7)
Rujan 2015 (3)
Kolovoz 2015 (5)
Srpanj 2015 (6)
Lipanj 2015 (7)
Svibanj 2015 (3)
Travanj 2015 (7)
Ožujak 2015 (9)
Veljača 2015 (5)
Siječanj 2015 (7)
Prosinac 2014 (6)
Studeni 2014 (6)
Listopad 2014 (4)
Rujan 2014 (5)
Kolovoz 2014 (4)
Srpanj 2014 (8)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (6)
Travanj 2014 (6)
Ožujak 2014 (10)
Veljača 2014 (4)
Siječanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (6)
Studeni 2013 (4)

Opis bloga

Ovaj Blog isključivo će se baviti Gradom Pagom, njegovim govorom, ljudima i običajima.

Najvećim dijelom, fotografije na blogu, moje su autorsko djelo.

Fotovremeplovom - "PAG - ISTO, A DRUGAČIJE"
prikazujem usporednicu svojih fotografija nekada i danas.

DA SE NE ZABORAVI

Želja da zabilježim riječi koje se upotrebljavaju u svakodnevnoj komunikaciji u mom Pagu motiviralo me da se fotografijom - fotogovorom izrazim, sjetim i "DA SE NE ZABORAVI", a što je najvažnije sačuva jezik koji je posljednjih desetljeća toliko ugrožen.
Preko ovih riječi želja mi je potaknuti druge, poglavito one starije Pažane da mlađe naraštaje podučavaju svojem jeziku kako bi time mogli razmišljati o podrijetlu Pažana.
Davajući time važanosti starog paškog govora ne treba shvatiti kao omalovažavanje značaja i uloge književnog standardnog jezika. Bez književnog jezika nebi bilo ni nacije, ali ne treba raditi dileme dali književni ili mjesni govor, nego afirmaciju jednog i drugog kao bogastvo jedne lokalne sredine.


"SLIKOVNI RJEČNIK"

1.LOKVA
2.GUŠTERNA
3.DOMIJANA
4.UŽAL ili GROP
5.ZIKVA
6.TRGATVA
7.KJUKA
8.CIMITAR
9.MAŽININ
10.LESA
11.KOMIN i NAPA
12.LUMBRELA
13.AFITANCA
14.TORKUL
15.PEMEDEVOR ili POMIDOR
16.ŽMUJ(L)
17.ŠTERIKA
18.ŠUFERIN
19.LUMACA
20.LUMIN
21.SUKVICA
22.BULAMAN
23.ŠPAHER
24.LEROJ
25.BOTUN
26.KABAN
27.BARJAK / BANDIRA
28.SALBUN
29.ANGURJA
30.ULICA



Posljednje vrijeme često imamo priliku čitati o slavnim i poznatim ljudima iz određenih hrvatskih regija. Tako su i hrvatski otoci dali puno zaslužnih Hrvata koji su obilježili povijest Hrvatske.
Slobodan Prosper Novak napisao je knjigu: "101 Dalmatinac i poneki Vlaj" za koju autor navodi, da je iz nostalgije i znatiželje napisao ovo djelo.
Moj interes prema ovom djelu bio je, dali je gospodin Novak našao kojeg Pažanina koji bi bio zaslužan da bude uvršten među svim tim Dalmatinskim velikanima.
Pažanin Bartol Kašić, pisac prve gramatike hrvatskog jezika, zaslužio je da bude prikazan u tom djelu.
Ova ideja Slobodana Prospera Novaka, bila je poticaj pronaći 101 Pažanina koji zaslužuju biti predstavljeni javnosti svime onime po čemu su posebno bili prepoznatljivi.
Biti će predstavljeni svi oni koji su rođeni u gradu Pagu ili koji su po roditeljima Pažani, a zaslužuju da budu dostojno prezentirani.


101 PAŽANIN


1.KAŠIĆ BARTOL
2.GRUBONIĆ PETAR
3.MATASOVIĆ VID
4.MRŠIĆ IVAN
5.TUTNIĆ IVAN
6.MIŠOLIĆ BENEDIKT
7.PALČIĆ ANTUN
8.CAPPO ANTE
9.RAKAMARIĆ FRANE PETAR
10.TRASONICO PETAR
11.SLOVINJA IVAN
12.RUIĆ MARKO LAURO
13.FABIJANIĆ DONAT
14.MEŠTROVIĆ ŠIME
15.BULJETA STJEPAN
16.PORTADA NIKOLA
17.VALENTIĆ IVAN

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se