ISKONSKI PAG

subota, 31.12.2016.




31.12.2016. u 11:41 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 27.12.2016.

USUSRET KARNEVALU





Teško je zamisliti Božićne i blagdanske dane bez kićenja borića, pripremanja bakalara i fritula, suhih smokava i bićerina dobre travarice.


Nakon silnog truda uživanja u jelu i piću, i čestitanja blagdanski dani ostaju za nama. Naši stari znali bi kazati da je od Božića već lakše, a sjećan se naše tete Marije Lučinke koja bi govorila da je od Božića dan veći za onoliko koliko peteh preko praga skoci. A kada je dan dulji, sve se lakše potrpi. Ovoj izjavi tete Lučinke ide u prilog ispravnost da se u Pag dobro kaže:"Sveta Kate kreši dan, do Božića misec dan".
Na kraju svake godine zbrajaju se rezultati onoga što ostaje za nama, i već mislimo na ono što je pred nama, jer neki uživaj momenat a neki puniju takujini.
Živeći desetljeće na Grobnišćini vidim kako Čavljani vole svoju tradiciju, svoj karneval! Tako oni svoje običaje čuvaju tolika ljeta, zapravo kako oni rado kažu – odvavik.
Dan prije Badnjaka u centru Čavli osvanuo je veliki plakat sa najavom nadolazećeg karnevala.

Na Blagdan Sveta Tri kralja okupljaju se "Dondolaši" grobnički zvončari prvi u ovom kraju i najavljuju da je karneval službeno u ovom kraju započeo.

Duško Žeželić kojeg sam već spominjao na ovom blogu koji je spiritus movens karnevalskih običaja na Čavle, pred neki dan došao je fotografirati Mateovu glavu od brava koju mu je ostavio Ivo Madona ovo ljeto, kako bi mu izradili masku da može postati ravnopravni član "Dondolaša". 13.12.2016. gospodin Žeželić mi je posalo fotku e-mailom i napisao:"Štovani g.Branimir, spravjamo se.....odlična glava, lp".

Da nema paškog blogera nebih ni znao da je Udruga Markova kumpanija održala svoju Skupštinu 9.12.2016., jer službena stranica Udruge to nije objavila. Znam da se Elvis neće ljutiti što sam mu otuđio ovu fotografiju.

Kao i svake godine pomno ću pratiti zbivanja kako za vrijeme karnevala na Grobnišćini, tako i na Riječkom karnevalu. Vjerujem da će se na službenim stranicama Udruge Markova kumpanija, pa tako i one blogerske baviti paškim karnevalom i donositi nama iseljenim Pažanima dašak paške tradicije.
Veseli i zdravi bili, karnevalu se veselili!

27.12.2016. u 17:10 • 0 KomentaraPrint#

subota, 24.12.2016.





24.12.2016. u 14:11 • 0 KomentaraPrint#

srijeda, 21.12.2016.

NANIN BAKALAR (u spomen na dida Madonu)




"U očima moje none"

Godinama je bila jedini sudac mojih čina,
i raskrižje mojih puteva.
Energija revolucije u mojim snovima,
pratilja bijegova iz stvarnosti, neumorna, nesalomljiva
prihvatila je moje postojanje
kao produžetak njene mladosti.
A njena mladost ?
Njena ljepota na izbljedjeloj fotografiji
i njene oči
skrivaju tajnu nekih davnih želja
i neostvarenih snova.
(Dijana Jelčić-Starčević)

Čitajući knjigu "Odakle dolazi ljepota" navedene književnice, citirana pjesma iz te zbirke zauzima posebno mjesto u mome srcu i kada god se sjetim nane Katice, sjetim se i predivnih stihova ove pjesme. U toj pjesmi sažet je sav moj odnos prema mojoj nani Katici.


Za vrijeme ovih blagdanskih dana, na sam dan kada je moj dide Madona napustio ovozemaljski hod, posebno se sjetim moje nane, poglavito na Blagdan sv. Kate kojeg je moja nana posebno štovala. Za tim blagdanom dolazi Badnjak i Božić kao veliki katolički blagdani, koji su se posebno njegovali u svim našim kućama. Gurman kao što je bio moj dide Madona, koji je uvijek težio obiteljskom okupljanju, blagdanski stol nije mogao proći bez domaćih jela. Za to je bila zadužena moja nana Katica, koje se trudila da blagdanski stol nebi oskudijevao obiljem hrane.
Nekada su dani nadolazećih blagdana bili radni i nije im se davao toliko značaj. Moja nana Katica nije mogla proć bez bakalara koji se priprema za Badnjak. U kući se uvijek osjećalo jedno posebno ozračje, jedna napetost u iščekivanju blagdana. Običaj pripreme bakalara odavao je duhovnost običaja i svijeta u kojem živimo.
Uvijek me interesirala ta priprema baklara i nisam mogao razumjeti zašto nana najprije dobro namlati bakalar, a onda ga stavi "mocit".



U naninoj kući nije nedostajalo bakalara niti kada sustav nije dozvoljavao da se tim činom oživljavaju one tradicijske vrijednosti, koje su bile izravno naslonjene na crkvu, jer je moj otac uvijek sa broda donosio bakalar.
Na to nas je podsjećala serija Malo misto i "Borbena Polnoćka" kada je popularni lik Roko Prč tražio od svoje Anđe da mu spremi bakalar:
- Bakalar bi ti na ovi dan? A di ti je svist, nesrićo jedna? To zatucani slave, njima je sutra Božić, a nama je radni dan ki i svaki drugi.
- Jedno je svist Anđo, a drugo je bakalar. Oli bi ja bija manje svistan i napridan da san večeras izija malo bakalara i koju fritulu?
Teško bi bilo razumjeti naše otoke i cijelu Dalmaciju, da ne kažem cijeli Mediteran bez bakalara i svih jela koja su se pripremala od te suhe i teško mirišljive ribe.
Prolaze tako godine bez moje nane, oni sretnici koji imaju svoje nane u blizini, nisu ni svjesni što sve imaju.
Bakalar se danas sprema na tisuću i jedan način, a ja ću na osnovu svojih sjećanja prenjeti kako je moja nana pripremala bakalar.
Nakon što je već pripremljeni bakalar, istučen i dobro namočen nakon kuhanja, valjalo ga je očistiti od drača i kostiju, ako je bio dobro namočen, koža se jednostavno skidala.

Prije toga je pripremila krompir kojeg je iskosala na kolute, isto tako na sitno isjeckala češnjak i peršin. Nana je napominjala da bi bilo dobro imati i domaće "konšerve" (pasiranu rajčicu), svakako paškog vina "žutice" i maslinova ulja.
Nakon toga je počeo ritual slaganja. Dno veće posude je pokrla maslinovim uljem, poslagala krompirom, na krompir je složila bakalar, dodala češnjaka i peršina, malo domaće "konšerve", zalila sa "žuticom" i tako slagala red po red do vrha posude.

Pred sam kraj sve bi zalila sa tekućinom u kojoj se kuhao bakalar, dodala malo mirodija, najčešće lovorov list i koju grančicu ružmarina (javorike i lucmarina), rijetko kada je stavljala papra. To bi pustila da se na laganoj vatri krčka još najmanje dva do tri sata.
Ovako pripremljen bakalar mogao se poslužiti odmah nakon kuhanja, a njegova vrijednost i sljubljenost svih namirnica se očitovala, ako je jelo malo odležalo.
Danas i ja pripremam bakalar na način kako je pripremala moja nana Katica i uglavnom svi najviše vole da spremim na takav način, nanin način.
Ne treba napomenuti da je nakon ovakvog jela dobro došla čaša dobrog vina, ovdje sam spominjao našu pašku "žuticu", ili bilo koju čašu dobrog bijelog vina.

Neka nam je svima sretno blagdansko okupljanje uz obilje naše domaće "spize".

Danas u predvečerju njenih snova
žive još samo oči
i tiha sjeta u mom umu,
tuga za izgubljenim vremenom
jer nisam osjetio
s koliko je napuklih emocija
ona poželjela biti Orfej
na dan smrti čovjeka
s kojim je djelila, život, djecu
i ljubav.
(Dijana Jelčić-Starčević)



21.12.2016. u 00:03 • 0 KomentaraPrint#

četvrtak, 08.12.2016.

MOZAIČNA PRIČA




Za vrijeme svojeg zadnjeg boravka u Pagu, povodom Blagdana Svih svetih čitajući jutarnje vijesti na raznim internatskim portalima, mater mi je uputila jedno pitanje koje me iznenadilo i zaintegriralo:
-Kako to da ti nisi bi slikat u škulu ovoga dečka ca cini mozaik?
-Ma ki dečko cini mozaik?
-Odi gori u sridnju škulu, pa ćeš vidit.
Odmah sam se ostavio laptopa, uzeo fotoaparat i otišao da pogledam i da se uvjerim u ono što mi je mater priopćila. Dva sam dana šetao po školskom dvorištu, a nisam zamjetio da se pred ulaznim vratima srednje škole stvara umjetničko djelo koje će mnoge posjetioce škole ostaviti bez daha. Jedino mi je žao što nisam uspio fotografirati autora u njegovom radu, koji je tada poprimao završne konture, niti sam upamtio ime mladog autora kojem je po navodima moje majke ovo diplomski rad.



Tri posta na ovom blogu su na izravan ili neizravan način govorila o mozaiku. Jedan koji je predstavljen u fotovremeplovu od 6.05.2016. kada sam predstavio mozaik, kojeg nažalost više nema radi ljudske gluposti.

Druga dva posta a vezano za istog autora mozaika dovela su do toga da su mi neki prijatelji skinuli pozdrav doživljavajući to kao moj izravni napad na Antu Zemljara. Tko je temeljito pročitao ta dva posta koji je prvi objavljen 25.08.2012. a sljedeći 20.11.2012., vidjeti će na koji način sam složio tu mozaičnu priču bez imalo ideoloških predznaka. Još uvijek sam spreman uči u polemiku vezane za ove tekstove ali ne odustajem od svoje rečenice u prvom postu objavljenom 25.08.2012.:"Priznavajući Vaš stvaralački rad i kroz pisanu riječ i kroz mozaike. Pažani moraju biti uz Vas zbog: "Mozaika", zbog "Ulice Propuha", zbog "Monografije o Pagu", zbog Vaših mozaika kojeg niti jednog niste poklonili svojem gradu, ali nikako zbog "Harona i sudbina".
Ovako su kao uspomena na paškog autora mozaika Antu Zemljara ostale tri knjige koje na svojim naslovnicama prikazuju Zemljarove mozaike, a to su redom knjige: "Mozaik" izdana 1975.g. preko cijele knjige se vidi mozaik urađen po Ruićevom crtanom slikom grada Paga iz XVI st. Oni koji su imali tu sreću vidjeti u živo taj mozaik u kući Ante Zemljara mogli su uživati u prikazu grada Paga jednom drugom slikarskom tehnikom.


Sljedeća knjiga je "Večernji razgovori (1995. – 2000)" koje je vodio naš paški novinar Ivo Palčić sa Antom Zemljarom, izdana 2001.g. Na naslovnici te knjige je mozaik "Crveno i crno", mozaik , kombinacija kamena i stakla koju posjeduje dr. Radmila Tomin iz Beograda.

I u konačnici knjiga "Kvarnerski Poliptih", koja je izadana 2004. godine i koja je izazvala toliko kontraverzi na ovom blogu, nalaze se dvije fotografije mozaika, na naslovnici mozaik "Jedra" iz 2002. godine, te na mozaik "Konjic" iz 1980. godine.


Nadam se da ovaj mladi autor mozaika nije bio vođen ideološkim motivima kako bi uradio mozaik, radeći nešto dobro za svoju školu, pa u konačnici i za Grad za kojeg je uradio svoje djelo. To ne znači da on ideološki nije opredjeljen, jer veliki Krleža je kazao: "Tko nije lijevo ili desno, uvijek je na početak", nego da ga ideološka opredjeljenost ne sputava u njegovom stvaralaštvu. Kako je grad Pag uvijek bio avangarda određenih kretanja u društvu, možda ovaj mladi umjetnik pokrene školu ili koloniju stvaraoca mozaika na Paga kao novi doprinos kulturnoj sveukupnosti grada Paga.

Preporučam svima koju se upuste u šetnji prema Bašaci da navrate do srednje škole i pogledaju mozaik, ne žaleći uraditi stepenice koje su jedina barijera za uživati u ovom djelu.

Za kraj samo nekoliko riječi o mozaiku.
Za mozaike znamo još od Bizantskog doba. Znamo de je to vid slikarske tehnike, koja se izvodi slaganjem raznobojnih kockica kamena, stakla ili glazirane keramike.
Mozaik se počinje raditi nakon što se na karton prenese skica, koja je u načelu bez sitnih detalja koji se autoru prepuštaju na volju, nakon toga se kockice počinju slagati do konačnog izgleda mozaika. Mozaici mogu biti različitih oblika i različitih veličina. Mozaike danas pronalazimo kao slike uokvirene na zidu, kao velike cjeline koje uljepšavaju interijere značajnih objekata kao što su crkve ili neki drugi značajni objekti. Sretni smo da naša domovina posjeduje mozaike velikog značenja kao što su mozaici u Eufrazijevoj bazilici u Poreču, koja čuva podne i zidne mozaike još iz V.st.. To je objekt koji je pod zaštitom UNESC-a upravo radi svojih očuvanih i impresivnih mozaika.


08.12.2016. u 11:16 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 04.12.2016.

PAG – ISTO, A DRUGAČIJE br.38.




Skalinada, skalinada, tu se penje, tu se pada, to je sudba, to je nada, skalinada, svaki korak, jedna skala, svaka skala, jedna nada, skalinada...
Refren je poznate pjesme i nekada himne Dalmacije autora Zdenka Runjića, koju je izvodio legendarni i neponovljivi Oliver Dragojević.
Ne možemo zamisliti dalmatinski grad bez svojih skalina i skalinada. Naše paške najpoznatije su na Uhlinac. Svakodnevno u šetnji gradom prođemo te škale a da ni ne razmišljamo koliko su one promjena doživjele.
Prisjetimo se kako je to izgledalo krajem 70-ih godina prošlog stoljeća.




04.12.2016. u 21:18 • 0 KomentaraPrint#

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< prosinac, 2016 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Listopad 2017 (4)
Rujan 2017 (5)
Kolovoz 2017 (5)
Srpanj 2017 (9)
Lipanj 2017 (6)
Svibanj 2017 (7)
Travanj 2017 (5)
Ožujak 2017 (4)
Veljača 2017 (7)
Siječanj 2017 (6)
Prosinac 2016 (6)
Studeni 2016 (4)
Listopad 2016 (6)
Rujan 2016 (1)
Kolovoz 2016 (3)
Srpanj 2016 (4)
Lipanj 2016 (4)
Svibanj 2016 (4)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (5)
Veljača 2016 (6)
Siječanj 2016 (6)
Prosinac 2015 (5)
Studeni 2015 (4)
Listopad 2015 (7)
Rujan 2015 (3)
Kolovoz 2015 (5)
Srpanj 2015 (6)
Lipanj 2015 (7)
Svibanj 2015 (3)
Travanj 2015 (7)
Ožujak 2015 (9)
Veljača 2015 (5)
Siječanj 2015 (7)
Prosinac 2014 (6)
Studeni 2014 (6)
Listopad 2014 (4)
Rujan 2014 (5)
Kolovoz 2014 (4)
Srpanj 2014 (8)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (6)
Travanj 2014 (6)
Ožujak 2014 (10)
Veljača 2014 (4)
Siječanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (6)
Studeni 2013 (4)

Opis bloga

Ovaj Blog isključivo će se baviti Gradom Pagom, njegovim govorom, ljudima i običajima.

Najvećim dijelom, fotografije na blogu, moje su autorsko djelo.

Fotovremeplovom - "PAG - ISTO, A DRUGAČIJE"
prikazujem usporednicu svojih fotografija nekada i danas.

DA SE NE ZABORAVI

Želja da zabilježim riječi koje se upotrebljavaju u svakodnevnoj komunikaciji u mom Pagu motiviralo me da se fotografijom - fotogovorom izrazim, sjetim i "DA SE NE ZABORAVI", a što je najvažnije sačuva jezik koji je posljednjih desetljeća toliko ugrožen.
Preko ovih riječi želja mi je potaknuti druge, poglavito one starije Pažane da mlađe naraštaje podučavaju svojem jeziku kako bi time mogli razmišljati o podrijetlu Pažana.
Davajući time važanosti starog paškog govora ne treba shvatiti kao omalovažavanje značaja i uloge književnog standardnog jezika. Bez književnog jezika nebi bilo ni nacije, ali ne treba raditi dileme dali književni ili mjesni govor, nego afirmaciju jednog i drugog kao bogastvo jedne lokalne sredine.


"SLIKOVNI RJEČNIK"

1.LOKVA
2.GUŠTERNA
3.DOMIJANA
4.UŽAL ili GROP
5.ZIKVA
6.TRGATVA
7.KJUKA
8.CIMITAR
9.MAŽININ
10.LESA
11.KOMIN i NAPA
12.LUMBRELA
13.AFITANCA
14.TORKUL
15.PEMEDEVOR ili POMIDOR
16.ŽMUJ(L)
17.ŠTERIKA
18.ŠUFERIN
19.LUMACA
20.LUMIN
21.SUKVICA
22.BULAMAN
23.ŠPAHER
24.LEROJ
25.BOTUN
26.KABAN
27.BARJAK / BANDIRA
28.SALBUN
29.ANGURJA
30.ULICA



Posljednje vrijeme često imamo priliku čitati o slavnim i poznatim ljudima iz određenih hrvatskih regija. Tako su i hrvatski otoci dali puno zaslužnih Hrvata koji su obilježili povijest Hrvatske.
Slobodan Prosper Novak napisao je knjigu: "101 Dalmatinac i poneki Vlaj" za koju autor navodi, da je iz nostalgije i znatiželje napisao ovo djelo.
Moj interes prema ovom djelu bio je, dali je gospodin Novak našao kojeg Pažanina koji bi bio zaslužan da bude uvršten među svim tim Dalmatinskim velikanima.
Pažanin Bartol Kašić, pisac prve gramatike hrvatskog jezika, zaslužio je da bude prikazan u tom djelu.
Ova ideja Slobodana Prospera Novaka, bila je poticaj pronaći 101 Pažanina koji zaslužuju biti predstavljeni javnosti svime onime po čemu su posebno bili prepoznatljivi.
Biti će predstavljeni svi oni koji su rođeni u gradu Pagu ili koji su po roditeljima Pažani, a zaslužuju da budu dostojno prezentirani.


101 PAŽANIN


1.KAŠIĆ BARTOL
2.GRUBONIĆ PETAR
3.MATASOVIĆ VID
4.MRŠIĆ IVAN
5.TUTNIĆ IVAN
6.MIŠOLIĆ BENEDIKT
7.PALČIĆ ANTUN
8.CAPPO ANTE
9.RAKAMARIĆ FRANE PETAR
10.TRASONICO PETAR
11.SLOVINJA IVAN
12.RUIĆ MARKO LAURO
13.FABIJANIĆ DONAT
14.MEŠTROVIĆ ŠIME
15.BULJETA STJEPAN
16.PORTADA NIKOLA
17.VALENTIĆ IVAN




Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se