ISKONSKI PAG

ponedjeljak, 28.07.2014.

MOKRI 55. LITNJI PAŠKI KARNEVAL





Ki govori da vrime ne piše povijest? Ono ca se dogodili na pijacu 27.07.2014. i to na 55. rođendan litnjeg karnevala, ostat će zabilježeno u povijesti, jednako kako i snig ki je u Pag pada 1929. godine.


Ki se je nada da bi ucred lita moglo tako dažit. Ona livica! Niti jedno lito u zadnjih sto godišć ni bilo kako ovo lito, tako govoriju svi oni ki bilježiju vrime, za to je ovo lito ko će se pamtit po količini dažja ko je palo, i ko će po tome zauzet svoje misto u povijesti.

Gedan malo snimke ca mi je brat Valter stavi na jutub, pa ne moren doć sebi. Ka je to moć u tome karnevalu?! Dobro je Valter napisa u najavi svoga filma: ovo ni atomska ne more zaustavit. Ca više daži, oni više kolaju, ca glazba više svira oni sve uporniji. Ni kopat, nego kolat.

"I po dažju, i po buri, po neveri i bonaci, staro, mlado, žene, dica skupit će se na Pijaci." Tako se u Pag piva za karneval, pa ca ima veze je litnji ili zimski, glavno da je karneval.
Duško Paro je napisa pismu karnevalu:
"Sa maškarama, puna je pijaca, kolalo se u tri kruga,
Pivala se ona pisma stara:"Oj Pijaco široka i duga"

Jušto ja tako i bilo. Ne moren verovat ka je to voja bila, koliko samo snage triba onako mokar kolat. Niki ne odustaje. Svi perkosiju vrimenu. Padaj koliko očeš, ali mi ti nedamo gušta.
Na kraju završna scena, kada glazba fermiva svirat svi bižiju da se sakriju. Di ćeš više tako mokar ko kokoša bižat? To je tako u coviku, to je ono ca ga tira a da sam nezna zac.

Jedna je samo istina da dok smo ukolo i svi zajedno kolamo ništa nan na svitu ne more stat na put. Cin kolo ferma, mi se raspademo koda nikada nismo bili ukolo. Sada mi čarije dolaze nanine besede ke mi je uvik govorilo: sinu moj u ko si kolo, tako kolaj.
Fala Kaldu ca mi je ustupi ove slike.

28.07.2014. u 22:53 • 0 KomentaraPrint#

petak, 25.07.2014.

NAGRADA GRADA OPATIJE ZA ŽIVOTNO DJELO SINOĆ DODJELJENA PAŽANINU DUŠKU PARU





Sinoć je na svečanoj sjednici Gradskog vijeća Opatije na Maloj sceni Ljetne pozornice Duško Paro, skladatelj i tekstopisac autor brojnih hitova i evergreena primio nagradu za životno djelo.
Tako bi u najkraćim i službenim crtama glasilo izvješće o ovom događaju u kojem između ostalog grad Opatija slavi 170 godina tradicije turizma kao jednom od glavnih gospodarskih aktivnosti ovoga grada.


Nisam mogao preskočiti ovaj događaj, da dragom prijatelju Dušku, koji je toliko pomagao mojim "Horizontima", i osobno čestitam na toj prestižnoj nagradi. Ne dobivaju se nagrade za životno djelo svaki dan. Nisam imao pozivnicu ali sam iskoristio dragog športskog prijatelja i dogradonačelnika Opatije gospodina Fernanda Kirigina kako bih nazočio ovom činu. Još jednom veliko hvala Fernandu što sam bio dio tog miljea.

Čim me ugledao da sam na pozornici došao me pozdraviti i normalno na svom paškom: kako si doša, ca Ti je ki reka?
Dragi moj Duško vidiš ovaj naš prijatelj Kirigin mi je omogući da veceraska budem uz Tebe i Tvoju fameju. Ajde baš mi je drago, odgovorio mi je nakon što smo se prijateljski pozdravili.

U tom trenutku je dolazio još jedan doajen hrvatske glazbe, gospodin Ljubo Kuntarić u pratnji još jednog pažanina-novaljca Gorana Crnkovića. Teško je opisati kako su se pozdravili dva doajena hrvatske glazbe lakin nota.


Nisam mogao odliti tom izazovu, pa sam se ovjekovječio uz ovu dvojicu velikana glazbene scene. Uz to gospodin Ljubo mi je poklonio jedan svoj DVD sa svojim najvećim uspješnicama. Pa tko se ne sjeća prvog pobjednika zagrebačkog festivala sa: "Ta Tvoja ruka mala", koju je izveo sinoć toliko spominjan Ivo Robić, zatim "Kad ti kupim mali motorin" pa do "Autobus Calypso" i da sada ne nabrajm sve hitove barba Ljube, ipak je ovdje riječ o Dušku Paru.

Počeli su se skupljati gosti, stigao je i župan Zlatko Komadina. Pozdravili smo se usput, čak se gospodin Komadina i začudio kojim sam povodom ovdje, jer mi se znamo sa športskih terena. To Ti je paška veza moj Zlatko.

Cjelovečernji program je vodio Mario Lipovšek Battifiaca, onako nadahnuto kako samo Mario zna.

Prije svih Mario Battifiaca na binu je pozvao župana Zlatka Komadinu da se obrati ovom skupu. Župan je pozdravio sve nazočne, posebno pozdravio nagrađene i svakako onoga koji je dobio nagradu za životno djelo, gospodina Para. Jednako tako župan Komadina je naglasio da ne možemo živjeti u povijesti i radi toga je dobro vidjeti sve investicije i zahvate koji se izvode u ovoj ljepotici turizma, kako Opatija nebi ostala samo na ono "bajna".

Nakon svih mogućih govorancija, prišlo se podjeli nagrada koje je podjelio predsjednik Gradskog vijeća prof.dr. Viktor Peršić. dr. Peršić je naglasio da je Opatija ponovno u nekom "muvingu", u kakvom već godinama nije bila.

Nakon što je podjelio nagrade športašima i gospodarstvenicima, na kraju je pozvan uz buran aplauz Duško Paro.
Već sam zauzeo poziciju za fotografirati kada je prilazio bini, čvrsto mi je stisnuo ruku uz još jedan znak odobravanja, primjetio sam da u njemu ima treme. To je strašan čin za jednog čovjeka. Kada je iz ruku prof.dr. Peršića i dogradonačelnika Kirigina primio nagradu, vidjelo se da mu je suza zaiskrila niz obraz.





Dali su mu mikrofon koji je bio njegov alat za rad cijelog života, ja sam stekao utisak kao da prvi puta u životu mikrofon ima u rukama. Gdje je sve nastupao, sa kakvim je sve zvijezdama nastupao, a sada ga obuzela trema.
Duško je u svom obraćanju kazao sljedeće: "moja je životna sreće što sam imao priliku upoznati Ivu Robića, koji je postao moj veliki prijatelj i sa mojim Opatijskim Suvenirima nastupao do kraja života. Što je u Voloskom pored mene živio Ljubo Kuntarić, veliki gospodin i još veći skladatelj koji me uveo u svijet glazbe i prenio osnove skladanja. Sve ostalo je povijest, naglasio je Duško."

Za kraj je bio zamoljen od Maria Battifiace da izvede jedan od svojih hitova koje je posvetio ovom kraju a zove se "Opatija, Mediteranski raj".
Za vrijeme ove svečanosti glazbeno su nas pratile dvije dive hrvatske estrade, Martina Tomčić i Ivana Husar.

Nakon podjele nagrada uz domjenak nastavilo se druženje svih tih glazbenih prijatelja Duška, od Dule Jeličića i Elvisa Stanića koji je jedno vrijeme bio član Opatijskih Suvenira.


Ja sam još malo pročakulao sa sinom od Duška, Žoržom obečavši da ću poslati sve fotografije.
Bila je to Opatijska noć za pamćenje.


25.07.2014. u 19:13 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 22.07.2014.

DA SE NE ZABORAVI – PEMEDEVOR ili POMIDOR






Pemedevor a neki receju i pomidor. Ma, jušto je sve jedno, još ako su onako pravi domaći, narizat ih, pa malo naše paške soli, lunjskoga maslinovog uja, kakvu kapulicu narizat i kap domaće kvasine – ca je boje od te salate u ove litnje dane. Na kraju smo domaćih pemedevorov, retko se više di more nać domaćih pemedevorov. Nekad ih je bilo puno Blato, a danaska više ni žab nima u Blato. Sada jedino moremo kupovat one lipo poštivane u kašetama, u trgovačkim centrima, ca svi izgedaju ka' jedan. Pemedevor je kralj jelovnika i nezamislivo je danas jedno jelo a da u njemu ni prisutan pemedevor. Osim ca je zdrav i niskokaloričan, bogat vitaminima i mineralima, snižuje kervni tlak, i povisuje izlučivanje želučanih i crijevnih sokova, olakšava probavu, svo bogastvo je u njemu, tako govoriju libri.
Kako samo različito prilazimo pemedevoru od onoga kako lipo miriše, pa do onoga kako smerdi. Sićan se kada se nacinjala konšerva, kako je cela ulica vonjala po pemedevorima, i kad je puna ulica bila malih sitnih mušic ke su se kupile oko tih pemedevorov. Teta Nevajka je u ulicu najviše nacinjala konšervu. Onda bi druge ženske pasivala i govorile: "vo se više ne more zdurat, koliko smerdiju ovi pemedevori, koliko se samo mušic skupi, nikad ih se liberat, covik nikada mira nima u ovu prokletu ulicu. Di san se vo pozakonila. Da mi je bilo znat?!"

Teta Nevajka bi u jednu gustu belu pecu stavila ti štrukani pemedevori da se cidiju i dobila bi pravu domaću konšervu.

Ta misal o konšervi torniva me u moje ditinjstvo kad smo konšervu kupovali na deki u butigu. Konšerva se prodavala u važ od late, od dva-tri kila i vernjacom bi ti na masnu kartu prodavačica, stavila konšerve koliko bi mat rekla da kupim. Od deset do petnaest deki. Ki je moga odolit onome mirisu konšerve da ne zavuceš perst u kartu i ne poližeš malo konšerve. Sićan se jedan put kad me mat poslal da kupim konšerve, butiga se zvala "peti april", i do kuće sam skoro svu konšervu poliza. Dajen materi kartu sa konšervom uruke, a na kartu ništa od konšerve. Tu i tamo malo konšerve, jedva da more stat na jedan kučarin. Najprije je pocela vikat namene i zamalo mi je trisku zalipila, ali se onda pocela smijat, pa me to iznenadilo: «Ca ću sad u gulaš stavit?». Još mi i sad odzvanja njezin glas u ušima, ma ni za verovat kad se malo ohladila, poslala me je po drugu konšervu. Dercuć sam poša kupit isto tako berzo joj doni nazad. I danaska mi je ostala vicija da zaboden perst u konšervu i poližen je, makar malo, samo ca danaska znan da neće namene više niki vikat.

Verujen da se stariji Pažani sićaju kada su na pijacu Povjanke prodavale pomidori, jer su južna sela tako govorili, puni banci su ih bili:
-ala friških pomidora, jutros ubranih, lipo mirišiju, sve bogastvo je u njima. Ala, još malo.
-Poc su van ti pemedevori?
-Po petnaest, barba.
-Po petnaest, pa ca su odzlata?. Kvragu vi i pemedevori.
-Sriću vam vrag odnija, a što bi ste vi tili za badave. Koliko samo vode triba da budu ovako lipi i mirišljavi.
I tako nikada kraja toj predstavi. Tako su nekima pemedevori mirisali a nekima smerdili. Takav je status ima naš kralj svih jelovnika. U hrvatskom jeziku se za pemedevor rece rajčica, ili paradajz. A, paradajz je paradiso – ca će reć raj. Valjda je pemedevor bi toliko štivan da su ga zvali takvim imenom, pa neka takav i ostane.

22.07.2014. u 18:33 • 0 KomentaraPrint#

subota, 19.07.2014.

UMRO JE DON ŽIVKO KUSTIĆ






Vijest koja je protutnjala svim važnijim elektronskim medijima je da je u Zagrebu u 84. godini života preminuo dugogodišnji urednik "Glasa Koncila", grkokatolički svećenik Živko Kustić.
Živko Kustić (Split – 1930) diplomirao je teologiju na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, a za grkokatoličkog svećenika zaređen je 1958. godine.
Davor Butković iz Jutarnjeg Lista govori kako je Kustićevo novinarsko i političko nasljeđe golemo i iznimno dragocjeno.
Davor Pavičić iz Večernjeg Lista piše kako je don Živko bio svećenik, koji je za života postao legendom katoličkog novinarstva, propovijedništva i britke polemike u javnosti.
Premda rođen u Splitu, nikada se nije odrekao svojega Paga. Često je dolazio u Pag sa svojom obitelji. Nastojao je uvijek biti nazočan za "Stomorinu", blagdan Velike Gospe u Pagu, gdje je uvijek sa radošću raspjevan pratio njen lik iz Starog grada do grada Paga. Kada zbog bolesti i starosti to nije mogao, dočekivao ju je na vrata Vele Crikve.
30. lipnja 1990. don Živko je napisao:
"Moram priznati da sam se iznenadio, ali je radost bila mnogo jača i prerasla je u ponos. Saznadoh, naime, da se i moj Pag probudio, da je sasvim određeno zakoračio u novo doba. A bili smo navikli misliti da su Pažani toliko razboriti da ih je teško navesti da budu hrabri. Govorilo se da je paška politička mudrost – za većinu od davnina – sažeta u izreku: "Ki naš gospodar, mi njegove šluge." Hvala Bogu što to nije istina. Istina je, nažalost, kad navratim u Pag, u svoj zavičaj, da većinu sadašnjih građana ne prepoznajem. Vršnjaka je u gradu malo ostalo, a na licima njihovih potomaka moram prepoznavati iz koje su obitelji. Vidim da ima doseljenika, novih prezimena. Ali pokazuje se da su i ti novi ljudi ojačali grad, da su probudili njegovu staru hrvatsku svijest i kulturu što raste iz kršćanskih korijena. Bilo kako bilo, spadam među starije Pažane, a – opet nažalost – najmlađi sam svećenik Pažanin. Tu nam je tradicija bar dosad prekinuta. Neki dan prošetah grobljem iznad grada tražeći grobove don Blaša, don Pipe, don Jure, don Jose, don Jurice. Ali čujem da će najesen opet biti Pažanin u sjemenište. Da mi je doživjeti barem jednu mladu misu u Pagu, čini mi se da bih mirnije na onaj svijet."
Don Živko je uvijek naglašavao kako je za njegovo intelektualno usmjerenje zaslužan svećenik, sociolog i književnik Joso Felicinović. Don Živko je govorio kako je don. Joso imao veliku biblioteku koju mu je dao na raspolaganje.
Posljednjih 13. godina života živi u Domu za starije osobe u Klaićevoj ulici u Zagrebu. Don Živko je bio otac petero djece, četrnaest puta je bio djed i pet puta pradjed.

19.07.2014. u 16:41 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 14.07.2014.

SVI NAŠI PUTIĆI





Odvavik su putići coviku bili od vele pomoći, da ca prije i boje dojde do svoga poja, do svoje vlastine, svoga kanta. Koliko na našen otoku ima tih putića? Ja bi reka na kilometri, jer ki bi to moga izracunat koliko ih je.


Neki od tih putića se još duperaju, a puno njih je obreslo u dracu i travu tako da se sa njima više ne more služit. Tako to izgeda danaska.
Judi su se odricali komadića svoje zemje za zajedničko dobro. Iako si hodili preko tuje zemje, hodili su samo po putiću.

Danas je malo drugacija slika, jer neki novi judi ki su kupili tu zemju ograjajuć uništavaju putiće, njihovu dušu. Kako tome coviku objasnit da jedino tin putićen moreš doć do svoga grunta, svoje vlastine. Da je taj putić zakon ki ni zapisan niti u jednom libru, ali da je to zakon ki se je poštiva više od svih zakoni. Judi su se znali pokarat za srušeni zid, za ne stavljanje lese na misto, zato ca je tuje blago došlo u poje, ali nikada za putić. Putići su bili i meje ke su dilile vlastine.
Ca se sad more, ti mali putići su nezaštićeni to se vidi po svemu, dali je to pravo ili ne prosudite sami.
Postoji i drugacija lipša slika tih putića ki su postali šetnice, pogotovo prema Kotici. Te putiće koristiju i biciklisti. Tako da su putiću, a da sami to nisu zibrali postali del turističke ponude našega kraja.

Tote ima još puno posla i svi se moramo nekako toga uvatit da ih oživimo i sacuvamo kako i gromace zajedno sa njima, da ih turisti nebi rušili, jer su te gromace ili suhozidi kako danaska još govoriju spomenik pasanog vrimena.

Svaki putić u punom smislu će covik doživit ako se najde na njemu, pa ma kako se zva taj putić.

14.07.2014. u 11:35 • 0 KomentaraPrint#

srijeda, 09.07.2014.

ZDRAVSTVENI I VJERSKI TURIZAM U GRADU PAGU





Primorsko Goranska Županija zasigurno je vodeča županija u Hrvatskoj koja se može podićiti raznim vidovima turizma. Crikvenica, Opatija, Veli Lošinj, Rab te gorskokotarska središta Skrad i Delnice, su perjanice zdravstvenog turizma PGŽ, time i gospodarski čimbenici toga kraja. Petstotinjak ljudi uposleno je u ovim ustanovama. To su ustanove koje tijekom cijele godine imaju otvorena vrata u službi zdravstvenog turizma.


Grad Pag ima sve preduvjete da razvije ovaj oblik turizma, međutim još uvijek se nismo pokrenuli dalje od početka.
Koliko god su moja stremljenja i kroz završeno školovanje za tu namjenu, pa sada uz javne apele na ovom blogu, ovaj se vid turizma nije pokrenuo dalje od svojih startnih pozicija.
Siguran sam da je najveći prijepor oko razvoja zdravstvenog turizma u Pagu pomanjkanje kordinacije između hotelskih djelatnika tako i zdravstvenog osoblja, u neodgovornosti i nestručnosti u pripremi i realizaciji ovakvih projekata.

Malo se vodi računa, da su potrebe današnjeg čovjeka za rekreacijom i rehabilitacijom s obzirom na sve ekološke i stresne situacije, te zdravstvene probleme u kojima se svakodnevno nalazi svakog dana sve veće.

Druga vrsta turizma koja nedostaje u našem gradu je "vjerski turizam". Znamo da vjera i kultura idu ruku pod ruku.

Intezivno pratim kako se na području Krčke biskupije pripremaju za tu vrstu turizma. Pred dvanaest godina krčki biskup msgr. Valter Župan izdao je poslanicu: "Turizam u službi čovjeka", gdje je naglasio da se domaćini senzibiliziraju u pristupu svojim gostima, kako bi ovi osjetili da tom stanovništvu nije turizam samo i iskljuičivo zarada, nego da turizam može tom gostu ponuditi kulturološki, ekološki i široki socijalni moment.
Na području krčke biskupije nakon toga krenulo se u obnovu mnogih zapuštenih sakralnih objekata, pa i onih starih, trošnih koji više nisu mogli odoljevati zubu vremena. Danas su to prekrasno obnovljeni objekti, stavljeni u funkciji turizma.

Mnogi sakralni objekti na kvarnerskim otocima, vežu uz sebe bogato kulturno nasljeđe koje resi svaki od njih. Vjerska i kulturna dimenzija dovela je veliki broj kako hodočasnika, tako i kulturnih zaljubljenika na mjesta koji imaju puni značaj i smisao.
Veselilo me da je don. Igor Ikić nastojao oživjeti baziliku u Starom gradu, i barem uz malo truda svih onih zaljubljenika i entuzijasta našega grada, koji su mu dali ruku pomoći, dati drugu dimenziju tom zaspalom gradu. Možete se danas uvjeriti na što ponovno izgleda to zdanje. Opet ćemo ga se sjetiti od Stomorine do Stomorine. Dođoh, vidjeh, zabilježen foto aparatom (je me uvati?!), još uvijek je to krilatica svih nas u Pagu.

Profesor Emilj Hilje u svom radu: "Spomenici srednjovjekovne arhitekture na otoku Pagu (sažetak)" navodi sljedeće:
- Dva iznimna spomenika srednjovjekovnog urbanizma sačuvani su na otoku Pagu . Stari Grad, koji je stvoren i prestao postojati u srednjem vijeku, jedinstven je posebno zbog prekida u kontinuitetu koja je dovela do očuvanja isključivo srednjovjekovnih struktura, što je paralelno od vrste do rimske Salone . Nažalost, to je strašno ruševno, a nije sustavno istraženo, no brojni ostaci zidova još svjedoče o svojoj bivšoj državi razvoja.
Novi grad Pag, izgrađena po planu u drugoj polovici 15. stoljeća na prethodno nenaseljenom mjestu, jedan je od najambicioznijih urbanističkih pothvata na istočnoj obali Jadrana s kraja razdoblja antike do najviše posljednjih nekoliko dana. Brojni majstori i kameni zidari iz Zadra i Šibenika, pa čak i Korčule, sudjelovali su u njegovoj izgradnji . Posebno mjesto među njima zauzima Juraj Dalmatinac, najvažniji umjetnički pojedinca u to vrijeme u Dalmaciji, koji je preko svojih kolega i studenata imao značajnu ulogu u svim značajnijim građevinama u gradu. Sve u svemu, spomenici srednjovjekovne arhitekture na Pagu predstavljaju skroman, ali izuzetno vrijedan doprinos hrvatskoj kulturnoj baštini. Po svojim karakteristikama, te strukture uklapaju se u opće trendove umjetničkog razvoja u Dalmaciji, a oni predstavljaju integralni, a ponekad potpuno reprezentativni dio arhitekture u široj regiji.

Na ova razmišljanja navelo me sudjelovanje u Okruglom stolu u sklopu 5. Međunarodnog festivala čipke "Paška čipka – jučer, danas i sutra" gdje me se najviše dojmilo izlaganje dr.sc. Božene Krce Miočić koja je iznjela svoja stručna zapažnja kako pašku čipku možemo koristiti u svrhu ciljanog turizma koji bi se bazirao na istoj. Stekla sam utisak da još niste došli do toga čemu čipka može poslužiti. Živite u zatvorenom prostoru, i neznate što biste time učinili. Zatvarajući se u svoju sredinu to vam neće donjeti dobra. Danas se vrlo uvjerljivo uz svu tehnologiju može kopirati paška čipka, da niti u jednom trenu nećete primjetiti da nije original. Što ste spremni učiniti za dobrobit grada, kako biste modernizirali čipku?, pitala se dr.Krce Miočić.

Odgovore na mnoga otovrena pitanja na tom Okruglom stolu nažalost nije dobila, jer tom skupu nije nazočio nitko od paških turističkih, niti gospodarskih djelatnika.
Još uvijek turizam u gradu Pagu poimamo od mjeseca lipnja do mjeseca rujna, sve ostalo za nas je problem.


09.07.2014. u 18:58 • 0 KomentaraPrint#

četvrtak, 03.07.2014.

MALI OSVRT NA 50 JUBILARNO IZDANJE FESTIVALA MELODIJE ISTRE I KVARNERA





Punih 11 dana sedam gradova i jedna općina imali su čast ugostiti jedini putujući glazbeni festival u Hrvatskoj, Festival Melodije Istre i Kvarnera, koji je ove godine slavio svoj 50 rođendan.


Program proslave 50 godišnjice, bio je izuzetno bogat i raznolik, koji je pred prepunim gledateljstvom pokazao što MIK znači ovom Primorskom i Istarskom kraju. MIK je naprosto znamenitost spomenutog kraja, lako-notna smotra koja od samih početaka zaokuplja pažnju svih žitelja spomenutog kraja. MIK se ne treba bojati za svoju budućnost, niti ovaj kraj za svoju tradiciju.

U postu od 27. travnja gdje sam najavio ovogodišnji festival MIK sam između ostalog citirao umjetničkog voditelja i direktora festvala, gospodina Andreja Bašu, da MIK pruža mnogo i da ga si priuštimo.

Bio sam siguran da ću za vrijeme MIK-a biti doma u Pag i da ću moći sebi priuštiti festivalsku večer koja će se održati u Novalji 22. lipnja.
Bila je to večer za pamćenje i izuzetno mi je drago da sam nazočio tom događaju, usput i fotografirao cijelu fetivalsku večer uz asistenciju dragog prijatelja i službenog fotografa Novog Lista, Sergeja Drechslera.

Jasno je bilo da će klapa "Sol" nakon svojeg nastupa, koji je bio fantastičan uzeti pobjedu u Novalj, na domaćem terenu, ali da to neće biti dovoljno za ukupnu pobjedu, jer se vidjelo da se mrtva utrka vodi između Mirjane Bobuš i Gine Picinić.

Svi ostali interpreti su također bili izuzetno dobri, i ukupno gledajući festival je zadovoljio širu publiku svojim pjesmama.


Rijeka kao uvijek je posljednja stanica MIK-a, ona je mati MIK-a pa je i bilo prigodno da se svi događaji vezani uz MIK održavaju u kazalištu HNK Ivana pl. Zajca. Zaslužili su svi takvu čast.

Retrospektivna večer kao uvertira finalnoj večeri bila je kruna svima onima koji su kroz ovih 50 godina bili dio MIK-ovske karavane u bilo kojoj funkciji. Na MIK-u su započele mnoge glazbene karijere poznatih estradnih umjetnika, tako i naša klapa "Sol" može zahvaliti svojoj popularnosti upravo svojim nastupima na MIK-u.

Po dolasku sa godišnjeg odmora u Rijeku, mnogi su mi kazali, ne podilazeći, da je baš klapa "Sol" ostavila najbolji dojam na ovogodišnjem festivalu.

Pjesme sa ovogodišnjeg MIK-a osvajaju mnoge radio postaje, a Primorci i Istrani se mogu ponositi svojim festivalom. Stičem dojam da je mnogim glazbenicima još uvijek veliki izazov biti dijelom MIK-a.

Jedino što je ostavilo sjenu na MIK je nesuglasje između nacionalne televizije i MIK-a, da se završna večer izravno prenosi u dogovorenom terminu, barem za njegov 50. rođendan.

Tu u mom kraju, u mome raju,
Buri i jugu, forcom srca dišpetaju
Kvarner, Istra, lipi škoji.
Tu su svi najdraži moji
Dušu utkali u svaku suru grotu.

I na mustri od poštenja
Šili čipku svog živenja
Za ostavit svima namin je u dotu.



To je sve "vridno" što mi je ostalo od sjećanja na ovogodišnji MIK.

03.07.2014. u 19:06 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 01.07.2014.

PAG – ISTO, A DRUGAČIJE br.9.





Pred nekoliko desetljeća Pag je uglavnom bio zastupljen gostima koji su mu bili vjerni, obično se nije nigdje jurilo, imalo se vremena za uživanje u sitnim malim radostima, pa makar one bile u skromnom vrtu, u malobrojnim ljudima. Gomila i gužva danas čine jedan dio grada, ljudi i događanja nevidljivim.
Potreban je odmak da bi se nešto promotrilo i doživjelo u punini. Onako kako je nekada disalo.




01.07.2014. u 16:08 • 0 KomentaraPrint#

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< srpanj, 2014 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Prosinac 2017 (2)
Studeni 2017 (7)
Listopad 2017 (6)
Rujan 2017 (5)
Kolovoz 2017 (5)
Srpanj 2017 (9)
Lipanj 2017 (6)
Svibanj 2017 (7)
Travanj 2017 (5)
Ožujak 2017 (4)
Veljača 2017 (7)
Siječanj 2017 (6)
Prosinac 2016 (6)
Studeni 2016 (4)
Listopad 2016 (6)
Rujan 2016 (1)
Kolovoz 2016 (3)
Srpanj 2016 (4)
Lipanj 2016 (4)
Svibanj 2016 (4)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (5)
Veljača 2016 (6)
Siječanj 2016 (6)
Prosinac 2015 (5)
Studeni 2015 (4)
Listopad 2015 (7)
Rujan 2015 (3)
Kolovoz 2015 (5)
Srpanj 2015 (6)
Lipanj 2015 (7)
Svibanj 2015 (3)
Travanj 2015 (7)
Ožujak 2015 (9)
Veljača 2015 (5)
Siječanj 2015 (7)
Prosinac 2014 (6)
Studeni 2014 (6)
Listopad 2014 (4)
Rujan 2014 (5)
Kolovoz 2014 (4)
Srpanj 2014 (8)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (6)
Travanj 2014 (6)
Ožujak 2014 (10)
Veljača 2014 (4)
Siječanj 2014 (5)

Opis bloga

Ovaj Blog isključivo će se baviti Gradom Pagom, njegovim govorom, ljudima i običajima.

Najvećim dijelom, fotografije na blogu, moje su autorsko djelo.

Fotovremeplovom - "PAG - ISTO, A DRUGAČIJE"
prikazujem usporednicu svojih fotografija nekada i danas.

DA SE NE ZABORAVI

Želja da zabilježim riječi koje se upotrebljavaju u svakodnevnoj komunikaciji u mom Pagu motiviralo me da se fotografijom - fotogovorom izrazim, sjetim i "DA SE NE ZABORAVI", a što je najvažnije sačuva jezik koji je posljednjih desetljeća toliko ugrožen.
Preko ovih riječi želja mi je potaknuti druge, poglavito one starije Pažane da mlađe naraštaje podučavaju svojem jeziku kako bi time mogli razmišljati o podrijetlu Pažana.
Davajući time važanosti starog paškog govora ne treba shvatiti kao omalovažavanje značaja i uloge književnog standardnog jezika. Bez književnog jezika nebi bilo ni nacije, ali ne treba raditi dileme dali književni ili mjesni govor, nego afirmaciju jednog i drugog kao bogastvo jedne lokalne sredine.


"SLIKOVNI RJEČNIK"

1.LOKVA
2.GUŠTERNA
3.DOMIJANA
4.UŽAL ili GROP
5.ZIKVA
6.TRGATVA
7.KJUKA
8.CIMITAR
9.MAŽININ
10.LESA
11.KOMIN i NAPA
12.LUMBRELA
13.AFITANCA
14.TORKUL
15.PEMEDEVOR ili POMIDOR
16.ŽMUJ(L)
17.ŠTERIKA
18.ŠUFERIN
19.LUMACA
20.LUMIN
21.SUKVICA
22.BULAMAN
23.ŠPAHER
24.LEROJ
25.BOTUN
26.KABAN
27.BARJAK / BANDIRA
28.SALBUN
29.ANGURJA
30.ULICA
31.PEŠKARIJA



Posljednje vrijeme često imamo priliku čitati o slavnim i poznatim ljudima iz određenih hrvatskih regija. Tako su i hrvatski otoci dali puno zaslužnih Hrvata koji su obilježili povijest Hrvatske.
Slobodan Prosper Novak napisao je knjigu: "101 Dalmatinac i poneki Vlaj" za koju autor navodi, da je iz nostalgije i znatiželje napisao ovo djelo.
Moj interes prema ovom djelu bio je, dali je gospodin Novak našao kojeg Pažanina koji bi bio zaslužan da bude uvršten među svim tim Dalmatinskim velikanima.
Pažanin Bartol Kašić, pisac prve gramatike hrvatskog jezika, zaslužio je da bude prikazan u tom djelu.
Ova ideja Slobodana Prospera Novaka, bila je poticaj pronaći 101 Pažanina koji zaslužuju biti predstavljeni javnosti svime onime po čemu su posebno bili prepoznatljivi.
Biti će predstavljeni svi oni koji su rođeni u gradu Pagu ili koji su po roditeljima Pažani, a zaslužuju da budu dostojno prezentirani.


101 PAŽANIN


1.KAŠIĆ BARTOL
2.GRUBONIĆ PETAR
3.MATASOVIĆ VID
4.MRŠIĆ IVAN
5.TUTNIĆ IVAN
6.MIŠOLIĆ BENEDIKT
7.PALČIĆ ANTUN
8.CAPPO ANTE
9.RAKAMARIĆ FRANE PETAR
10.TRASONICO PETAR
11.SLOVINJA IVAN
12.RUIĆ MARKO LAURO
13.FABIJANIĆ DONAT
14.MEŠTROVIĆ ŠIME
15.BULJETA STJEPAN
16.PORTADA NIKOLA
17.VALENTIĆ IVAN
18.MIŠOLIĆ JURAJ

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se