ISKONSKI PAG

nedjelja, 06.10.2013.

101. PAŽANIN - 5.IVAN TUTNIĆ





Relikvija Svetog Trna iz 1435. zasigurno je najvrednije umjetničko djelo zlatarskog obrta cvjetne gotike koja se čuva u benediktinskoj riznici u Pagu.
O Svetom Trnu najviše je pisao i dokumenata prikupio Marko Lauro Ruić, a nakon njega povijest te relikvije obradio je don Blaž Karavanić.


Od nekoliko verzija priča kako je relikvija iz Svete Zemlje došla u Pag, zasigurno sve te priče poriče Isprava čiji se prijepis iz 1564, čuva u arhivu paškog kaptola.
Ta isprava zorno donosi da je Sveti Trn donio fra Ivan Tutnić, koji je 1443. imenovan opatom benediktinske opatije sv. Petra i koji je do tada bio franjevac.

Don Blaž Karavanić piše, kada je bila proglašena Papinska odluka pred vratima crkve u Starom gradu, te fra Ivan Tutnić uveden u posjed abacije, bijahu prisutni ovom obredu: Donato Fanfogna, "konte" Begna, Šimun Fanfogna, primicir Margitić, svećenik Radosij Dardanić, te Kukovešić, te Paški kanonici: Juraj Kašić podknez, Blaž Dišković i Luka Belota.
Fra Ivan je imao sestru koludricu koja se zvala Stana, a redovničko ime bilo joj je Marija.
Donjevši Sveti Trn, fra Ivan Tutnić tim činom je sve Pažane učinio dionikom tog dara. Javnom je ispravom fra Ivan relikviju Svetog Trna darovao paškoj komuni, narodnoj skupštini i kaptolu pod određenim uvjetima: "spomenute Svete Moći Trnove Krune Gospodinove za vazda imaju ostati i stati u crkvi sv.Margarite časnih koludrica u Pagu, u ormaru ili škrinji ili u svetohraništu, koje bi se imalo napraviti u spomenutoj crkvi od paške općine, na trošak iste, sa četiri ključanice i četiri ključa, od kojih jedan ključ mora imati i držati kaptol spomenute paške Velike Crkve, drugi pak ključ za bolju sigurnost, treba držati paška općina, ili onaj građanin koji bude izabran od paškog vijeća; treći ključ imati će držati časna sestra Marija koludrica rečenog samostana sv.Margarite, a sestra spomenutog fra Ivana, a nakon njezine smrti taj ključ neka drži časna sestra opatica rečenog samostana, koja se bude tada nalazila, a tako od opatice do opatice nek se ima držati zauvijek; četvrti i zadnji ključ treba da ima i drži isti gospodin fra Ivan, koji (ključ) fra Ivan može dati i uručiti bilo komu od paških plemića, koga on bude smatrao dostojnim, koji ključ taj plemić za to izabran, ima držati zauvijek za sebe i za svoje potomke bez ikakve protivštine bilo koje osobe. Također da se dade dužna počast i štovanje rečenim Svetim Moćima Trna spomenute Krune Gospodinove, imade se vazda svetkovati dana 4. svibnja, naime sutradan po Našašću sv.Križa, koja je svetkovina ima se nazvati: Svečanost Krune Gospodina Našega Isusa Krista. Ta svečanost ima se slaviti sa časoslovom i sa pjevanom misom u crkvi sv.Marije Velike, predidući opći ophod, a u procesiji imaju se nositi sa časti i najvećom pobožnosti rečene Svete Moći."
Pažani su u duhu ove isprave svetkovali Svete Moći kako je zatraženo od fra Ivana Tutnića. Paški kaptol, kao i paška općina, držali su se točno svih uvjeta.
Što se pak ključeva tiče paška je općina izgubila pravo na jedan ključ jer se dugo nije pozivala na to pravo sve do 1731. kada je nastao spor sa kaptolom koji je zastupao mišljenje da je to pravo općine zastarjelo.
Najvećim svečanostima proslavljena je petstota obljetnica Svetih Moći 1935. godine. Svečanosti je predvodio šibenski biskup i apostolski administrator dr. Jerolim Mileta, uz sudjelovanje brojnog svećenstva i paškog puka.
Ruić je zabilježio da se grobnica fra Ivana Tutnića opata nalazila sve do početka devetnaestog stoljeća u abacijalnoj crkvi pokraj današnjih magazina, urušena sa grbom, mitrom i abacijalnim štapom. Na nadgrobnom kamenu se čita ovaj natpis: " Prečasnom Gospodinu Ivanu Tutniću pok. Tome iz Paga ovoga samostana Opatu predostojnom. Ivan pok. Jurja Ocu blagodarnom M CCCC LVII postavi." (Ruich, Delle riflessioni storiche etc.,vol.1.)
Ove su godine nakon svih ovih godina od kada se više ne časte Svete Moći po želji fra Ivana Tutnića, časne benediktinke prvi puta izložile relikviju kako bi se mogle vidjeti.
Fra Ivan Tutnić ovime se činom svrstao u red časnih muževa grada Paga i zadužio nas da štujući ove Svete Moći, poštujemo i njegovo djelo.
Paškom kaptolu su odriješene ruke da obnovi ove Svečanosti.
Na kraju kako je don Blaž Karavnić zapisao:

Po plemenu Tutnić se je zvao,
Kao opat petnajst ljeta stao,
Sve to možeš čitat na grobnici,
To i drugi kažu spomenici.

Pjesma o sv. Kruni govori:

O trnova kruno slavna
Naša diko štiti nas!
O svetinjo naša davna
Oku vjere divno l sjaš
Isusova kruno sveta
Častimo te dušom svom.

06.10.2013. u 14:32 • 0 KomentaraPrint#

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< listopad, 2013 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Kolovoz 2023 (1)
Srpanj 2023 (2)
Lipanj 2023 (1)
Svibanj 2023 (2)
Travanj 2023 (1)
Ožujak 2023 (3)
Veljača 2023 (2)
Siječanj 2023 (3)
Prosinac 2022 (3)
Studeni 2022 (2)
Listopad 2022 (3)
Rujan 2022 (1)
Kolovoz 2022 (1)
Srpanj 2022 (2)
Lipanj 2022 (2)
Svibanj 2022 (2)
Travanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (4)
Veljača 2022 (3)
Siječanj 2022 (2)
Prosinac 2021 (2)
Studeni 2021 (1)
Listopad 2021 (5)
Rujan 2021 (4)
Kolovoz 2021 (4)
Srpanj 2021 (2)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (4)
Travanj 2021 (3)
Ožujak 2021 (5)
Veljača 2021 (3)
Siječanj 2021 (5)
Prosinac 2020 (4)
Studeni 2020 (4)
Listopad 2020 (3)
Rujan 2020 (3)
Kolovoz 2020 (3)
Srpanj 2020 (2)
Lipanj 2020 (4)
Svibanj 2020 (6)
Travanj 2020 (3)
Ožujak 2020 (5)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (4)
Prosinac 2019 (5)
Studeni 2019 (4)
Listopad 2019 (4)
Rujan 2019 (4)

Opis bloga

Ovaj Blog isključivo će se baviti Gradom Pagom, njegovim govorom, ljudima i običajima.

Najvećim dijelom, fotografije na blogu, moje su autorsko djelo.

Fotovremeplovom - "PAG - ISTO, A DRUGAČIJE"
prikazujem usporednicu svojih fotografija nekada i danas.

DA SE NE ZABORAVI

Želja da zabilježim riječi koje se upotrebljavaju u svakodnevnoj komunikaciji u mom Pagu motiviralo me da se fotografijom - fotogovorom izrazim, sjetim i "DA SE NE ZABORAVI", a što je najvažnije sačuva jezik koji je posljednjih desetljeća toliko ugrožen.
Preko ovih riječi želja mi je potaknuti druge, poglavito one starije Pažane da mlađe naraštaje podučavaju svojem jeziku kako bi time mogli razmišljati o podrijetlu Pažana.
Davajući time važanosti starog paškog govora ne treba shvatiti kao omalovažavanje značaja i uloge književnog standardnog jezika. Bez književnog jezika ne bi bilo ni nacije, ali ne treba raditi dileme da li književni ili mjesni govor, nego afirmaciju jednog i drugog kao bogastvo jedne lokalne sredine.

Svega ca je bilo sada više nica. Ma vavik ostaje starinsko nan "CA". Kad nas je mat zvala dok smo bili dica, brižna je pitala: "je nan triba ca?". Rivon i pijacon zvoni poput zvonca najslaja nan ric materinsko "CA". Nikomu ne dajmo da se u nju paca i da ki povridi domaće nan "CA". I u tujen svitu di ki štrapaca nek ne zaboravi naša paško "CA".

"SLIKOVNI RJEČNIK"

1.LOKVA
2.GUŠTERNA
3.DOMIJANA
4.UŽAL ili GROP
5.ZIKVA
6.TRGATVA
7.KJUKA
8.CIMITAR
9.MAŽININ
10.LESA
11.KOMIN i NAPA
12.LUMBRELA
13.AFITANCA
14.TORKUL
15.PEMEDEVOR ili POMIDOR
16.ŽMUJ(L)
17.ŠTERIKA
18.ŠUFERIN
19.LUMACA
20.LUMIN
21.SUKVICA
22.BULAMAN
23.ŠPAHER
24.LEROJ
25.BOTUN
26.KABAN
27.BARJAK / BANDIRA
28.SALBUN
29.ANGURJA
30.ULICA
31.PEŠKARIJA
32.FRITE - FRITULE
33.ŠANTUL
34.CIVERA
35.FUNTANA
36.DIDE
37.GALOPER-GAROFUL (KALOPER)
38.VALIŽA
39.BRIMENICE
40.BERTVOLIN ili BRITVULIN
41.FERŠE
42.BUL
43.MULTA
44.ŠJALPA
45.CIMAT (SE)
46.BOKET(IĆ)
47.PAJPA
48.STAĆICA
49.TORKUL drugi del
50.FACOL - FACOLIĆ
51.GALETICA
52.CRIŠNJA



Posljednje vrijeme često imamo priliku čitati o slavnim i poznatim ljudima iz određenih hrvatskih regija. Tako su i hrvatski otoci dali puno zaslužnih Hrvata koji su obilježili povijest Hrvatske.
Slobodan Prosper Novak napisao je knjigu: "101 Dalmatinac i poneki Vlaj" za koju autor navodi, da je iz nostalgije i znatiželje napisao ovo djelo.
Moj interes prema ovom djelu bio je, da li je gospodin Novak našao kojeg Pažanina koji bi bio zaslužan da bude uvršten među svim tim Dalmatinskim velikanima.
Pažanin Bartol Kašić, pisac prve gramatike hrvatskog jezika, zaslužio je da bude prikazan u tom djelu.
Ova ideja Slobodana Prospera Novaka, bila je poticaj pronaći 101 Pažanina koji zaslužuju biti predstavljeni javnosti svime onime po čemu su posebno bili prepoznatljivi.
Biti će predstavljeni svi oni koji su rođeni u gradu Pagu ili koji su po roditeljima Pažani, a zaslužuju da budu dostojno prezentirani.


101 PAŽANIN


1. KAŠIĆ BARTOL
2. GRUBONIĆ PETAR
3. MATASOVIĆ VID
4. MRŠIĆ IVAN
5. TUTNIĆ IVAN
6. MIŠOLIĆ BENEDIKT
7. PALČIĆ ANTUN
8. CAPPO ANTE
9. RAKAMARIĆ FRANE PETAR
10. TRASONICO PETAR
11. SLOVINJA IVAN
12. RUIĆ MARKO LAURO
13. FABIJANIĆ DONAT
14. MEŠTROVIĆ ŠIME
15. BULJETA STJEPAN
16. PORTADA NIKOLA
17. VALENTIĆ IVAN
18. MIŠOLIĆ JURAJ
19. NAGY JOSIP
20. RUMORA PETAR
21. KAŠIĆ IVAN
22. KARAVANIĆ BLAŽ
23. MIRKOVIĆ IVAN
24. PORTADA NIKOLA-kan.
25. BUDAK FRANE
26. BUJAS ŽELJKO
27. BENZIA ANTE
28. ŠMIT LJUBINKO
29. VIDOLIN FRANE
30. FESTINI ANTE-MADONA
31. VALENTIĆ NIKOLA
32. CRLJENKO JOSIP
33. KUSTIĆ ŽIVKO ANTE
34. TIČIĆ IVAN
35. KAURLOTO STJEPAN
36. PORTADA LOVRO
37. PARO GEORGIJ
38. RAKAMARIĆ IVAN
39. SABALIĆ STJEPAN
40. PALČIĆ JURAJ
41. TIČIĆ VILIM
42. TRAVAŠ DAVOR
43. VIDOLIN FRANE
44. ZEMLJAR ANTE
45. PASTORČIĆ IVAN
46. PARO DUŠAN
47. VIDOLIN ANTE
48. FABIJANIĆ MIHOVIL
49. PERNAR ANTE