ISKONSKI PAG

ponedjeljak, 25.07.2016.

ŽIVEO, BURAZERU – No.2.





Nije mi na kraj pameti da bih se postavio u ulogu odvjetnika pomoćnika ministra Turizma gospodina Roberta Pauletića koji je napisao tekst «ŽIVEO BURAZERU» objavljen u Slobodnoj Dalmaciji, 29.07.2008. koji je podigao prašinu revnih Hrvata osuđujući gospodina Pauletića i napadajući ga svim mogućim pogrdnim komentarima, a sve pod krinkom zaštite vrlog Srbina koji je eto napadnut od nekog tamo tobože Hrvata šoviniste. Pa da ne duljim prenjeti ću uvod spomenutog teksta.
- Na teraci paškog hotela grupa srpskih turista uzela nam je mista: «Burazeru, brže, bre! Burazeru!», vika je na konobara šef družine, gol do pasa, s drobinom i zlatnom lančugon. Izaša san iz hotelske sobe u mistu Pagu, otok Pag, a žena i ćer, sređene za večeru, desetak metri za menon.
- «Izvin'te, rekoše mi da ste vi ovaj krajsler, je l' možete da pomerite kola malo?», presrela me neka neloša crnokosa. «Pomerim…šta?», zbunila me. «Pa kola. Trebalo bi da kola pomerite!», pogledala me ka da san nenormalan: «Moramo i mi tu da parkiramo!» «Dobro, nema problema, posli ću, sad žurin na večeru!», otkačija san je, a Papučica me sumnjičavo dočekala: «Šta je tila ova od tebe?». «Da pomerim kola», odgovorija san kratko. «Ajde ne zajebaji! Šta je, Srpkinja?. «Slušaj, Švabica očito nije». «Ne virujen ti, lažeš. Ajmo vidit registraciju!» Našli smo na parkingu ne jednog nego tri BG auta. Dva beemvejca i jedan audi. Parkirali smo se utisno, zbilja bi trebalo da se pomer…jebate, šta je meni?

Sačuvao sam tekst da bih danas naišao na scenarij gospodina Pauletića i to u mom istom Pagu ispred roditeljske kuće, gdje dnevno vodimo borbu sa parkiranjem a da slučajno nebismo bili kažnjeni što smo krivo parkirali.


I dok se mi stiskamo u vlastitom dvorištu pod cijenu zauzimanja ulaznog prostora, jer nam naši vrli paški komunalni redari uredno stavljaju papire sa kaznama iako znaju tko je vlasnik automobila i zašto se tako parkirao, naš vrli drug Beogradski uzeo je sebi za pravo da parkira svojeg Mercedesa na smom ulazu u hotel «Pagus», bez da ga itko od djeltnika hotela upozori da je krivo parkirao svoj automobil, i da u neposrednoj blizni postoji parkiralište gdje mogu parkirati.

I dok uredno mene upozoravaju kako nebi smio prolaziti kroz hotel do plaže, znajući jako dobro da nisam gost, za razliku od spomenutog gosta na čijem automobilu nećete naići na kaznu komunalnog redara, jer to je hotelski prostor.

Vrli čitatelji teksta gospodina Pauletića proglašavali su tekst šovinistički, a ja ću u ime tog šovinizma podastrjeti fotografije da pokažem, onako kako je i sam gospodin Pauletić završio svoj tekst, da su kune, kune, pa makar bile i srpske.

Jedan od komentara glasio je: «Primjer kako niste pomjerili auto (ako je bilo mjesta za to) je loš jer treba nekome pokazati dobronaklonost i dobrodošlicu, na njegov primitivizam treba odgovoriti boljom kulturom, mislim da znate što sam htio da kažem.»
Dok mi primjerima trebamo stalno dokazivati našu kulturu, oni i dalje nasuprot svih mogućih upozorenja na tjeralicama imaju 42. hrvatskih branitelja, a mi i dalje činimo sve da im se «pomerimo» u vlastitoj Domovini, na kućnom pragu, kao da se nismo borili protiv te njihove bahatosti, nego kao da smo im samo zavidjeli.

25.07.2016. u 21:06 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 19.07.2016.

FOTOTURIZAM





Život je danas nezamisliv bez društvenih mreža, a veliki broj turista baš uz pomoć društvenih mreža odabire destinaciju koju žele posjetiti. Internet je najveći izvor informacija o destinaciji gdje se mogu učitati razne fotografije koje gosta upućuju na turističku destinaciju.



Turisti sa fotografskim aparatom u ruci, najveći su promotori hrvatskih turističkih destinacija putem društvenih mreža. Neposredno nakon fotografiranja isti tren nakon podizanja na nekoj od društvenih mreža, fotografija je ponuđena cijelom svijetu.



Hrvatska je sa svojim prirodnim ljepotama, kulturnom baštinom, poglavito obalni krajolik kao i neistraženi lokaliteti odlični mamac za razvoj fototurizma.



Prošetati li se gradom Pagom naići ćete na mnoge goste koji sa svojim foto aparatima bilježe sve detalje koji su interesantne za njih. Cijeli otok postao je destinacija na kojoj se fotografiraju razni reklamni spotovi.





Ima i jako puno onih koji sa svojim mobilnim uređajima fotografiraju i odmah podižu svoje foto uradke na neku od društvenih mreža.



Danas kada živimo u nesigurnom povijesnom razdoblju, kada se bojimo svakog događaja koji bi mogao narušiti blagodat koju nam nudi naš turizam, fotografi svih vrsta svojim fotografijama podignutim na društvenim mrežama omogućili su da se ova otočka zbilja sačuva za sva vremena.



Time je digitalna fotografija promijenila svijet, olakšala posao profesionalnim fotografima te široj publici predstavila hrvatsku kulturu u njenoj raznolikosti i bogastvu.



19.07.2016. u 21:16 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 05.07.2016.

PAG – ISTO, A DRUGAČIJE br.33.



Fotografija je danas relevantni povijesni dokument koji metodološki pa i kritički može ustvrditi barem minimum potrebnih činjenica (podatke o autoru fotografije, podatak o mjestu i vremenu fotografiranja, kao i o osobama koje su fotografirane).
Fotoaparat mi je u rukama preko 35. godina i rado se s njim koristim. Svoj Grad sam bilježio koliko mi je dopuštao. Možda će neke od ovih starih fotografija ostati kao dokument jednog vremena sa navedenim podacima.




05.07.2016. u 18:57 • 0 KomentaraPrint#

četvrtak, 30.06.2016.

PAŠKE PLAŽE SPREMNE ZA KUPANJE




Sezona kupanja je u punom jeku, meteorolozi izvještavaju da temepratura mora već dosiže 26.stp.C., more je čisto, plaže su spremne i opremljene sa svime što bi zadovoljilo jednu dobro uređenu plažu, neka oštećenja sanirana, dodani i novi sadržaji.


Dali bi se mogao odaslati ovakav izvještaj o paškim plažama?!
Plaže na Bašacu od vile Jerke do Maržićeve kuće ne ostavljaju takav dojam, što zorno pokazujem sa dvije fotografije.



Nisam siguran da bi stih pjesme "O,lipi Pagu moj", Duška Para: lipa mladost ljubav vodi po plažama na Goliju, mogao dati povod da paška mladost vodi ljubav na ovako čistim plažama na Goliju.
Sve me je to podsjetilo na mojeg pokojnog oca i jedan novinski članak u Novom Listu od 5.08.1987. u temi "Susreti" – "Samo da se plaža zrcali" u kojem paški izvjestitelj Ante Donadić predstavlja Matu Maričevića-Bebića koji je brinuo o navedenim plažama.

- Puno pohvala na rad umirovljenika Mate Maričevića-Bebića, rođenog Pažanina, koji je punih 25 godina plovio svim morima, brodovima "Lošinjske plovidbe", radeći kao kormilar i vođa palube. On sada pomaže Turističkom društvu Pag. Što se to zbilo važno da Pažani hvale Bebića kad se zna da oni rijetko o svom sve najbolje. Pošli smo zato u posjet i zabilježili iz prve ruke.
- Svanulo je. Grad se budi, a pokoji zalutali prolaznik naiđe. Na plaži koju Mate čisti sve blista. Radi baš kao mladić, bez obzira što je već zašao u 56. godinu života. Mate neumorno skida svaku prljavštinu sa plaže na Bašaci, omiljenu roditeljima s malom djecom. Iznenađen je jutarnjim pozdravom poveselio se razgovoru.
- "Znate", kaže Mate, "uvijek sam bio discipliniran. Radio sam s guštom bez obzira što i kada. Takav sam. Kao umirovljenik ne želim ljenčariti. Eto, čistim plažu i sretan sam ka se ona "zrcali". To me potiče."
- Prošetali smo zajedno, a on upita: "je li, čista je, gosti će danas biti zadovoljni?"
- Ostavljamo primjernog radnika i zadovoljne goste. Kolika je to zapravo vrijednost? I to samo zato što revni Bebić izvršava zadatke.
A.DONADIĆ

Dali bi danas gradonačelnik Željko Maržić mogao podnjeti jedno ovakvo izvješće u kojem bi izvjestio da je sve poduzeto da sezona kupanja uspješno počne? Dali je izgradnja kolektora i kanalizacijskog sustava uspjela u potpunosti spriječiti nekontrolirano izljevanje otpadnih voda u more, na nekim lokacijama u paškoj vali, kao na ovoj plaži, mislim da nebismo dobili pozitivan odgovor.

Ovakav pristup turizmu zasigurno nije dobar predznak da će nam se gost i dogodine vratiti što su mi i potvrdili neki od korisnika plaže.
Nije u šoldima sve!

30.06.2016. u 22:06 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 20.06.2016.

ZAVRŠEN 7. MEĐUNARODNI FESTIVAL ČIPKE U PAGU





Sinoćnjom podjelom zahvalnica sudionicima festivala, okončano je sedmo festivalsko izdanje, koji je i ove godine okupio čipkarice iz nekoliko zemalja Europe.


Ovogodišnji festival održavao se pod visokim pokroviteljstvom predsjednice RH Kolinde Grabar Kitarović te Ministarstva kulture RH, Ministarstva turizma RH, Zadarske županije i Turističke zajednice Zadarske županije.

Kroz tri dana festivala Pažani i njihovi gosti mogli su uživati u raznolikosti programa, a poglavito atraktivan prikaz ljepote paške čipke na vodenom zidu u 3D projekciji.
Za kraj moram naglasak staviti na postavljenu izložbu u crkvi sv. Jurja, članova Foto kluba Pag koji su izložili fotografije pod nazivom "Ruke moje nane" starih paških čipkarica.
Festival je postao tradicionalni dio turističke ponude grada Paga, svakako Županije koju predstavlja, te kao doprinos prepoznavanju grada Paga kao mjesta bogate kulture i tradicije.

20.06.2016. u 19:40 • 0 KomentaraPrint#

srijeda, 08.06.2016.

NAJAVA TURISTIČKE SEZONE – HOTEL "BELLEVUE"





Željeli bi ste ljetovati u gradu Pagu, rezervirati sobu – zakasnili ste. To je nekada bio hotel, danas ruševina, nebi mu čak dao niti laskavu titulu nekadašnjeg simbola turističke izgradnje.



Izgrađen davne 1968. godine na najljepšem mjestu u Pagu, kako i zaslužuje perjanica paškog turizma, na razmeđu dvaju gradskih dijelova zvani Lokunja i Vodice.


Najljepši panoramski pogled na grad Pag i gradsku plažu, mogli su doživjeti njegovi gosti za vrijeme svojih uživanja u hrani koje je nudila njegova kuhinja.


Tu su navraćali i mnogi kampisti iz kampa "Lokunja", koji je bio smješten u neposrednoj blizini hotela. Neki od turista su se godinama vraćali u kamp, oslanjajući se upravo na hotel "Bellevue".


Taj nositelj turističkog gospodarstva na otoku, posjedovao je 340 ležaja, veliki restoran sa vanjskim sadržajima, zapošljavao je preko dvije stotine djelatnika i bio je najveći hotel na otoku.


Famozna pretvorba i privatizacija, promjene vlasnika i neispunjeni planovi doveli su do napuštanja hotela. Na ovom hotelu se očituju sve mane hrvatskog društva, od nefukcioniranja pravnog sustava do niske razine svijesti o vlastitim vrijednostima i mogućnostima.
Napušteni hotel danas je prijetnja svima koji se približe tom devastiranom prostoru. Vjerovao sam da moram zabilježiti dio toga rasula, jer me za taj hotel vežu uspomene svojeg kratkog djelovanja u glazbi, tu sam zadnji zimski karneval 1981. godine, neposredno prije nego ću krenuti novim životnim putem, svirao sa svojim "Novim Horizontima" u tom hotelu.


08.06.2016. u 23:21 • 0 KomentaraPrint#

srijeda, 01.06.2016.

PAG – ISTO, A DRUGAČIJE br.32.





Tko se još sjeća ove vizure ceste prema Bašaci? Činimi se rijetki u našem gradu, a i oni koji se sjećaju sigurno im je izbjedljela ova slika prolaznosti vremena. Vjerujem da će ova fotografija pomoći da se sjećanja osvježe.





01.06.2016. u 18:00 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 17.05.2016.

50. OBLJETNICA SREDNJE ŠKOLE BARTOL KAŠIĆ U PAGU





Ponosan sam na uspješnih prvih 50 godina od postojanja Srednje škole Bartul Kašić u Pagu, na njenu bogatu povijest.
Kao učenik ove škole prisjetio sam se svojih srednjoškolskih dana i sa ponosom se prisjećam svojih dragih učitelja koji su nam davali znanje, koji su nas bodrili i koji su svojim zalaganjem trudili se, da mi njeni učenici postanemo aktivni sudionici i subjekti društva, kulturno obrazovani, kako bismo postali ljudi prepoznatljivi u svojoj sredini i šire.
Htio bih predstaviti sa nekoliko fotografija svoju generaciju i naše učitelje.

Stepenište škole bilo je mjesto gdje se čekao početak nastave. Na ovoj fotografiji su moje školske kolegice: Ružica Radoslović (stoji), Antica Tončica Bobić i Ljiljana Pogorilić (prvi red stepenica), Marina Zeneral (ako se ne varam) i Jagoda Bistričić (drugi red stepenica).



Ovo su jako zabrinuta lica, predpostavljam da je bio riječ o pisanju kontrolnog ispita ili neki proljetni odmor od iscrpne nastave: zabrinutog lica prvi slijeva Ante Tonći Negulić-Peca, tko je pognute glave teško je pogoditi, Đurđa Rakamrić treća po redu jedina kojoj je pogled usmjeren prema foto aparatu, Ante Tonči Fabijanić-Savo, krajnji desno on je potpuno opušten. Po kratkim rukavima vidi se da je to kasno proljeće, kraj školske godine.


Ovo je zasigurno najdraži učitelj na školi, ing. Mihovil Mićo Fabijanić, naš dragi učitelj nastavnih predmeta kemije i biologije. On je toliko volio svoje predmete da nas je često vodio u prirodu, kako bih nam na licu mjesta mogao podkrijepiti svoja predavanja. Toliko dobronamjernih savjeta nam je taj učitelj dao da će našoj generaciji ostati u sjećanje do kraja života.
Sjetim se njegove rečenice: "priroda sebe gradi i ždere, ždere i gradi" ili kada bi svoju duhovitost htio dovesti do savršenstva i kako bi osigurao mir na nastavi znao bi Zoranu Fabijaniću kazati: "Zorane odi ća, bonaca Ti je.", ili kada je pisao na ploči lastavica, okrenuo se prema razredu i zapitao: "kako se lastavica piše, meko ili tvrdo č", ili kada je mom kumu Ivu Graši Burinu rimovao: "tamo u kutu, nikom na putu, sjedi Grašo Ivo i čisti naranču." Tog fanatičnog navijača Hajduka, kako bi dobili njegovu naklonost, nije bilo učenika koji knjige i bilježnice nije imao umotane u igrače i ambleme Hajduka. To je bila ocjena viša. Tko bi sve dogodovštine mogao staviti na papir, od dragog sada pokojnog barba Mićela kako smo ga mi svi od milja zvali.


Na sat biologije u prirodi su krenule učenice redom: Jagoda Bistričić, Ljiljana Pogorilić, Eli Buljeta, Dunja Palčić, čučnuta Ružica Radoslović.


Ovdje su u gro planu: Darko Buljanović i Lidija Čepulo, iza njih dolaze: Eli Buljeta i Dunja Palčić iza njih Davor Škunca i Branko Orešković te Ljiljana Pogorilić.


Ova fotografija nam puno toga otkriva. Prvo datum 8. juna 1977., zatim učitelja Krešimira Peranić koji nam je predao ONO i DSZ, što je značilo (opće narodna obrana i društvena samo zaštita).


Na fotografiju su učitelji koji su nadgledali našu vježbu gađanja i vjerno su čuvali oružje. Čini mi se da su nazočili proslavi. Slijeva na desno: učenik Ivko Maričević do njega prof. Ivica Gubić, pa slijedom dalje prof. Nenad Uzelac i na kraju prof. Ivica Pogarčić.


Htio sam podijeliti sa Vama dio uspomena iz mojih srednjoškolskih dana, vjerujem da će mnoge vratiti u svoju mladost.

17.05.2016. u 21:35 • 0 KomentaraPrint#

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< srpanj, 2016  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Srpanj 2016 (3)
Lipanj 2016 (4)
Svibanj 2016 (4)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (5)
Veljača 2016 (6)
Siječanj 2016 (6)
Prosinac 2015 (5)
Studeni 2015 (4)
Listopad 2015 (7)
Rujan 2015 (3)
Kolovoz 2015 (5)
Srpanj 2015 (6)
Lipanj 2015 (7)
Svibanj 2015 (3)
Travanj 2015 (7)
Ožujak 2015 (9)
Veljača 2015 (5)
Siječanj 2015 (7)
Prosinac 2014 (6)
Studeni 2014 (6)
Listopad 2014 (4)
Rujan 2014 (5)
Kolovoz 2014 (4)
Srpanj 2014 (8)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (6)
Travanj 2014 (6)
Ožujak 2014 (10)
Veljača 2014 (4)
Siječanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (6)
Studeni 2013 (4)
Listopad 2013 (8)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (4)
Srpanj 2013 (5)
Lipanj 2013 (6)
Svibanj 2013 (3)
Travanj 2013 (4)
Ožujak 2013 (5)
Veljača 2013 (6)
Siječanj 2013 (9)
Prosinac 2012 (6)
Studeni 2012 (7)
Listopad 2012 (6)
Rujan 2012 (5)
Kolovoz 2012 (7)

Opis bloga

Ovaj Blog isključivo će se baviti Gradom Pagom, njegovim govorom, ljudima i običajima.

Najvećim dijelom, fotografije na blogu, moje su autorsko djelo.

Fotovremeplovom - "PAG - ISTO, A DRUGAČIJE"
prikazujem usporednicu svojih fotografija nekada i danas.

DA SE NE ZABORAVI

Želja da zabilježim riječi koje se upotrebljavaju u svakodnevnoj komunikaciji u mom Pagu motiviralo me da se fotografijom - fotogovorom izrazim, sjetim i "DA SE NE ZABORAVI", a što je najvažnije sačuva jezik koji je posljednjih desetljeća toliko ugrožen.
Preko ovih riječi želja mi je potaknuti druge, poglavito one starije Pažane da mlađe naraštaje podučavaju svojem jeziku kako bi time mogli razmišljati o podrijetlu Pažana.
Davajući time važanosti starog paškog govora ne treba shvatiti kao omalovažavanje značaja i uloge književnog standardnog jezika. Bez književnog jezika nebi bilo ni nacije, ali ne treba raditi dileme dali književni ili mjesni govor, nego afirmaciju jednog i drugog kao bogastvo jedne lokalne sredine.


"SLIKOVNI RJEČNIK"

1.LOKVA
2.GUŠTERNA
3.DOMIJANA
4.UŽAL ili GROP
5.ZIKVA
6.TRGATVA
7.KJUKA
8.CIMITAR
9.MAŽININ
10.LESA
11.KOMIN i NAPA
12.LUMBRELA
13.AFITANCA
14.TORKUL
15.PEMEDEVOR ili POMIDOR
16.ŽMUJ(L)
17.ŠTERIKA
18.ŠUFERIN
19.LUMACA
20.LUMIN
21.SUKVICA
22.BULAMAN
23.ŠPAHER



Posljednje vrijeme često imamo priliku čitati o slavnim i poznatim ljudima iz određenih hrvatskih regija. Tako su i hrvatski otoci dali puno zaslužnih Hrvata koji su obilježili povijest Hrvatske.
Slobodan Prosper Novak napisao je knjigu: "101 Dalmatinac i poneki Vlaj" za koju autor navodi, da je iz nostalgije i znatiželje napisao ovo djelo.
Moj interes prema ovom djelu bio je, dali je gospodin Novak našao kojeg Pažanina koji bi bio zaslužan da bude uvršten među svim tim Dalmatinskim velikanima.
Pažanin Bartol Kašić, pisac prve gramatike hrvatskog jezika, zaslužio je da bude prikazan u tom djelu.
Ova ideja Slobodana Prospera Novaka, bila je poticaj pronaći 101 Pažanina koji zaslužuju biti predstavljeni javnosti svime onime po čemu su posebno bili prepoznatljivi.
Biti će predstavljeni svi oni koji su rođeni u gradu Pagu ili koji su po roditeljima Pažani, a zaslužuju da budu dostojno prezentirani.


101 PAŽANIN


1.KAŠIĆ BARTOL
2.GRUBONIĆ PETAR
3.MATASOVIĆ VID
4.MRŠIĆ IVAN
5.TUTNIĆ IVAN
6.MIŠOLIĆ BENEDIKT
7.PALČIĆ ANTUN
8.CAPPO ANTE
9.RAKAMRIĆ FRANE PETAR
10.TRASONICO PETAR
11.SLOVINJA IVAN

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se