ISKONSKI PAG

četvrtak, 08.09.2016.

PAG – ISTO, A DRUGAČIJE br.35.




Ljeto nam je na izmaku. Iscrpili smo sve snage kako bi našim gostima ostali u lijepom sjećanju, ostavili dojam dobrog domaćina. Prošla su vreman kada se na rubu Mandrača moglo parkirati automobil. Vrijedi se sjetiti i tih dana. Danas je mnogim gostima u Gradu Pagu najveći problem gdje parkirati svojeg limenog ljubimca.
Sve za neka bolja vremena.






08.09.2016. u 17:15 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 23.08.2016.

IZLOŽBA "ĆUTIN OTOK SVOJ" Pag; 20. kolovoza 2016.





Fotoklub Pag je i ovo ljeto u suradnji s Gradom Pagom, Turističkom zajednicom i Centrom za kulturu postavio izložbu «Ćutin otok svoj», koja je 20. kolovoza 2016. u 20 sati bila otvorena za javnost. Izložba je otvorena u prizemlju Kneževog dvora do 26. kolovoza 2016. od 20.00 do 23.00 sata.


Izložene fotografije su od članova Fotokluba i birane su na način da temom i sadržajem pokažu motive otoka Paga, njegove ljude i običaje, kao i neke druge do sada neviđene motive. Na ovakav način se prikuplja građa za arhivu Fotokluba koja će vremenom biti svjedok nekih prošlih vremena.

Predsjednik Fotokluba Elvis Šmit nazočnima se kratko obratio sa nekoliko riječi, zahvalio svima koji su pomogli u realizaciji ove izložbe.

Nakon službenog otvaranja, članovi Fotokluba nastavili su se družiti u konobu «Bile», razmjeniti mišljenja i ideje, obzirom da mnogi članovi ne žive na otoku.

23.08.2016. u 11:54 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 08.08.2016.

PAG – ISTO, A DRUGAČIJE br.34.




Upozoren sam da na svojim fotografijama u fotovremeplovu ne prikazujem i ljude. Premda je to samo djelomično istinito, sljedećom fotografijom nastojim popraviti taj dojam.
Na prikazanoj fotografiji od slijeva na desno se nalaze: Klaudio Fabijanić, Mladen Oguić, Tomica Oguić, Ivica Ico Fabijanić i prerano preminuli hrvatski branitelj Evelin Maržić.





08.08.2016. u 11:35 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 01.08.2016.

LJETNA NEVERA I SPAŠAVANJE IMOVINE





More grmit, svu noć lampat,
S menon je uvik škapular,

Piva klapa «Sol», a koliko je njih danas molilo Boga da moći škapulara «škapulaju» sve kaiće i brode koje su se zatekle u moći mora i vjetra.
Noćašnja grmljavinska nestabilnost, pljuskovi i razvoj oblaka dovelo je do ove današnje nevere.


Prava ljetna nevera zadesila je danas cijelu pašku valu oko 10 i 30 sati. Od lijepog sunčanog jutra i pripremi kupača za kupanje u minuti se pretvorilo u pravu olujnu ljetnu neveru, koja je kupače vratila u svoje apartmane, a vlasnicima brodica zadala glavobolju širokih razmjera.

Dok sam ispijao jutarnju kavicu i čitao novine, mater je uletila u kuću i govori mi: «Branimire brzo sprema se ludnica, odi dolje pospremiti stvari i vidjeti što ti je sa kaićem.»
Tako je i bilo, ostavili smo i kavu i novine i hitamo prema mandraču da vidimo što se događa.

More pokazuje svu svoju čud, upozorava da se sa njime nije šaliti, ljudi skokom u more, spašavaju što se spasiti dade.

Što se tiće kaića moje Tamare i Gorana, prošli tjedan sam sredio tiramolu tako da nije bilo pretjeranog straha za naš kaić. Ljudi se svim silama bore za svoju imovinu, spašava se šator u kojem su izložene knjige, borba sa kaićima i ostalom imovinom.

Međutim, uvijek ima i onih koji promatraju situaciju, treba i njih razumjeti, jer vjerujem da bi mnogi od njih svojim pokušajem pomoći, mogli našteti sami sebi. Ima nas dosta koji uredno svojim fotoaparatima i kamerama bilježimo ove prizore, koji ulijevaju strah u kosti.



Gradonačelnik prati zbivanja i spašavanje, na mjestu događaja su i interventne jedinice od vatrogasaca i Prve pomoći. Policijskih djelatnika nema. Oni valjda podrazumijevaju da nisu dio ove stihije, oni samo dođu kada treba naplatiti kaznu, možda im nitko nije priopćio da su i oni javni djelatnici.


Da previše ne pričam fotografijom ću nastojati predočiti kako je to jutros izgledalo.

I, ponton je trebalo spašavti.


Počelo je spašavanje šatora od knjiga.


Na kraju je to izgledalo, ovako:


Danijel Persola spašava svoju podmornicu, uz svu brigu ima vremena pozdraviti.



Pored magazinov ste mogli proći samo bosi, sve je poplavilo.


U drugoj vali na Katine isto drama, spašavanje broda uz nadljudske napore.



Mandrač je pod opsadom, spašavanje koče i jednog glisera.

01.08.2016. u 18:30 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 31.07.2016.

57.PAŠKI LJETNI KARNEVAL





Za ovogodišnji 57. Paški ljetni karneval ne bih mogao ustvrditi da je na Pijacu doveo Paškinje i Pažane, koji bi svojim bogatim kulturnim nasljeđem mogli pokazati svojim gostima koje čari pruža paški karneval. Mogao bih slobodno ustvrditi da su Pažani tiho bojkotirali karneval, niti zvuk limene glazbe u ritmu paškog kola više nije izazov.


Još nešto malo entuzijasta koji prkose svemu i svakome trude se da se ova tradicija ipak sačuva.

Prvi puta nakon 56 godina ljetnog karnevala se desilo da nema karnevalskog lista «Baš me briga», da Marku nema tko oporuku pročitati pred pukom i gostima.

Ivo Fabijanić se na jedan način ispričao svim nazočnima kazavši da je Gradonačelnik odsutan zbog zdravstvenih problema, dok Dušan Herenda je još uvijek u žalosti. Jednostavno je Ivo kazao: «Ajmo glazba sa posmrtnim maršom i partimo prema mostu, a mi ćemo u znak protesta prestat pivat molitve za Marka.»

Tako je ta paška mladost privela Marka do mosta, «užgala» ga i pred mnoštvom Marka preselili u morske dubine.

Imam osjećaj da ista sudbina čeka i Paški ljetni karneval. Ne mogu vjerovati da je odlazak jednog čovjeka koji se sva ta desetljeća trudio i to svojski uzimajući na svoja leđa sve kritike i uvrede koje su ga uvijek sljedila, da se sve to nakon njegovog odlaska ugasi. Čiji je ovo ustvari problem?

Stipe, Bog Te pomiluj za sve dobro ca si ucini za svoga života za ovu radost ka se zove «karneval».
Paška glazba je dokazala da sa mladim naraštajem, njihovom voljom i ljubavi prema glazbi mogu biti ona snaga koja neće dozvoliti da se taktovi paškog kola ikada zaborave, što su dokazali zadnjim kolom i snagom kojom su držali «kolo u tri kruga».


Naše su boje svesrdno branili dva prva rojaka: Mislav i Mateo, iako ovaj potonji ima samo četri godine. Hvala i nani koja uvijek da sve od sebe da se: «tradicija ne satere».
Našli smo se i nas troje «Horizonta», nedostajao je još jedan koji smo 1978. godine održali nezaboravnu Pašku karnevalsku ljetnu noć bilo je to za 19. ljetni karneval.

Nas dva brata svaki sa svojim alatom, ja sa svojim aparatom, brat mi Valter sa svojom kamerom još jednom zorno smo bilježili najznačajnije trenutke ovog ljetnog karnevala. I danas sa još većom sigurnošću tvrdim da su Valterove snimke Paškog ljetnog karnevala po onoj ljetnoj kiši zaslužile da budu pohranjene u vremensku kapsulu. Činjenica je da je i ta kapsula u ovom gradu bila ispolitizirana ili bipolarizirana kao sve što se u ovom gradu dešava.

Još nekoliko fotografija zaljubljenika u Paški ljetni karneval:



Da ovaj blog ima svoje pratitelje dokaz je da se nakon posta «Živeo, Burazeru No.2.» i djelatnici hotela Pagus potrudili i označili gdje se ne smije parkirati.


31.07.2016. u 23:46 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 25.07.2016.

ŽIVEO, BURAZERU – No.2.





Nije mi na kraj pameti da bih se postavio u ulogu odvjetnika pomoćnika ministra Turizma gospodina Roberta Pauletića koji je napisao tekst «ŽIVEO BURAZERU» objavljen u Slobodnoj Dalmaciji, 29.07.2008. koji je podigao prašinu revnih Hrvata osuđujući gospodina Pauletića i napadajući ga svim mogućim pogrdnim komentarima, a sve pod krinkom zaštite vrlog Srbina koji je eto napadnut od nekog tamo tobože Hrvata šoviniste. Pa da ne duljim prenjeti ću uvod spomenutog teksta.
- Na teraci paškog hotela grupa srpskih turista uzela nam je mista: «Burazeru, brže, bre! Burazeru!», vika je na konobara šef družine, gol do pasa, s drobinom i zlatnom lančugon. Izaša san iz hotelske sobe u mistu Pagu, otok Pag, a žena i ćer, sređene za večeru, desetak metri za menon.
- «Izvin'te, rekoše mi da ste vi ovaj krajsler, je l' možete da pomerite kola malo?», presrela me neka neloša crnokosa. «Pomerim…šta?», zbunila me. «Pa kola. Trebalo bi da kola pomerite!», pogledala me ka da san nenormalan: «Moramo i mi tu da parkiramo!» «Dobro, nema problema, posli ću, sad žurin na večeru!», otkačija san je, a Papučica me sumnjičavo dočekala: «Šta je tila ova od tebe?». «Da pomerim kola», odgovorija san kratko. «Ajde ne zajebaji! Šta je, Srpkinja?. «Slušaj, Švabica očito nije». «Ne virujen ti, lažeš. Ajmo vidit registraciju!» Našli smo na parkingu ne jednog nego tri BG auta. Dva beemvejca i jedan audi. Parkirali smo se utisno, zbilja bi trebalo da se pomer…jebate, šta je meni?

Sačuvao sam tekst da bih danas naišao na scenarij gospodina Pauletića i to u mom istom Pagu ispred roditeljske kuće, gdje dnevno vodimo borbu sa parkiranjem a da slučajno nebismo bili kažnjeni što smo krivo parkirali.


I dok se mi stiskamo u vlastitom dvorištu pod cijenu zauzimanja ulaznog prostora, jer nam naši vrli paški komunalni redari uredno stavljaju papire sa kaznama iako znaju tko je vlasnik automobila i zašto se tako parkirao, naš vrli drug Beogradski uzeo je sebi za pravo da parkira svojeg Mercedesa na smom ulazu u hotel «Pagus», bez da ga itko od djeltnika hotela upozori da je krivo parkirao svoj automobil, i da u neposrednoj blizni postoji parkiralište gdje mogu parkirati.

I dok uredno mene upozoravaju kako nebi smio prolaziti kroz hotel do plaže, znajući jako dobro da nisam gost, za razliku od spomenutog gosta na čijem automobilu nećete naići na kaznu komunalnog redara, jer to je hotelski prostor.

Vrli čitatelji teksta gospodina Pauletića proglašavali su tekst šovinistički, a ja ću u ime tog šovinizma podastrjeti fotografije da pokažem, onako kako je i sam gospodin Pauletić završio svoj tekst, da su kune, kune, pa makar bile i srpske.

Jedan od komentara glasio je: «Primjer kako niste pomjerili auto (ako je bilo mjesta za to) je loš jer treba nekome pokazati dobronaklonost i dobrodošlicu, na njegov primitivizam treba odgovoriti boljom kulturom, mislim da znate što sam htio da kažem.»
Dok mi primjerima trebamo stalno dokazivati našu kulturu, oni i dalje nasuprot svih mogućih upozorenja na tjeralicama imaju 42. hrvatskih branitelja, a mi i dalje činimo sve da im se «pomerimo» u vlastitoj Domovini, na kućnom pragu, kao da se nismo borili protiv te njihove bahatosti, nego kao da smo im samo zavidjeli.

25.07.2016. u 21:06 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 19.07.2016.

FOTOTURIZAM





Život je danas nezamisliv bez društvenih mreža, a veliki broj turista baš uz pomoć društvenih mreža odabire destinaciju koju žele posjetiti. Internet je najveći izvor informacija o destinaciji gdje se mogu učitati razne fotografije koje gosta upućuju na turističku destinaciju.



Turisti sa fotografskim aparatom u ruci, najveći su promotori hrvatskih turističkih destinacija putem društvenih mreža. Neposredno nakon fotografiranja isti tren nakon podizanja na nekoj od društvenih mreža, fotografija je ponuđena cijelom svijetu.



Hrvatska je sa svojim prirodnim ljepotama, kulturnom baštinom, poglavito obalni krajolik kao i neistraženi lokaliteti odlični mamac za razvoj fototurizma.



Prošetati li se gradom Pagom naići ćete na mnoge goste koji sa svojim foto aparatima bilježe sve detalje koji su interesantne za njih. Cijeli otok postao je destinacija na kojoj se fotografiraju razni reklamni spotovi.





Ima i jako puno onih koji sa svojim mobilnim uređajima fotografiraju i odmah podižu svoje foto uradke na neku od društvenih mreža.



Danas kada živimo u nesigurnom povijesnom razdoblju, kada se bojimo svakog događaja koji bi mogao narušiti blagodat koju nam nudi naš turizam, fotografi svih vrsta svojim fotografijama podignutim na društvenim mrežama omogućili su da se ova otočka zbilja sačuva za sva vremena.



Time je digitalna fotografija promijenila svijet, olakšala posao profesionalnim fotografima te široj publici predstavila hrvatsku kulturu u njenoj raznolikosti i bogastvu.



19.07.2016. u 21:16 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 05.07.2016.

PAG – ISTO, A DRUGAČIJE br.33.



Fotografija je danas relevantni povijesni dokument koji metodološki pa i kritički može ustvrditi barem minimum potrebnih činjenica (podatke o autoru fotografije, podatak o mjestu i vremenu fotografiranja, kao i o osobama koje su fotografirane).
Fotoaparat mi je u rukama preko 35. godina i rado se s njim koristim. Svoj Grad sam bilježio koliko mi je dopuštao. Možda će neke od ovih starih fotografija ostati kao dokument jednog vremena sa navedenim podacima.




05.07.2016. u 18:57 • 0 KomentaraPrint#

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< rujan, 2016  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Rujan 2016 (1)
Kolovoz 2016 (3)
Srpanj 2016 (4)
Lipanj 2016 (4)
Svibanj 2016 (4)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (5)
Veljača 2016 (6)
Siječanj 2016 (6)
Prosinac 2015 (5)
Studeni 2015 (4)
Listopad 2015 (7)
Rujan 2015 (3)
Kolovoz 2015 (5)
Srpanj 2015 (6)
Lipanj 2015 (7)
Svibanj 2015 (3)
Travanj 2015 (7)
Ožujak 2015 (9)
Veljača 2015 (5)
Siječanj 2015 (7)
Prosinac 2014 (6)
Studeni 2014 (6)
Listopad 2014 (4)
Rujan 2014 (5)
Kolovoz 2014 (4)
Srpanj 2014 (8)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (6)
Travanj 2014 (6)
Ožujak 2014 (10)
Veljača 2014 (4)
Siječanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (6)
Studeni 2013 (4)
Listopad 2013 (8)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (4)
Srpanj 2013 (5)
Lipanj 2013 (6)
Svibanj 2013 (3)
Travanj 2013 (4)
Ožujak 2013 (5)
Veljača 2013 (6)
Siječanj 2013 (9)
Prosinac 2012 (6)
Studeni 2012 (7)
Listopad 2012 (6)

Opis bloga

Ovaj Blog isključivo će se baviti Gradom Pagom, njegovim govorom, ljudima i običajima.

Najvećim dijelom, fotografije na blogu, moje su autorsko djelo.

Fotovremeplovom - "PAG - ISTO, A DRUGAČIJE"
prikazujem usporednicu svojih fotografija nekada i danas.

DA SE NE ZABORAVI

Želja da zabilježim riječi koje se upotrebljavaju u svakodnevnoj komunikaciji u mom Pagu motiviralo me da se fotografijom - fotogovorom izrazim, sjetim i "DA SE NE ZABORAVI", a što je najvažnije sačuva jezik koji je posljednjih desetljeća toliko ugrožen.
Preko ovih riječi želja mi je potaknuti druge, poglavito one starije Pažane da mlađe naraštaje podučavaju svojem jeziku kako bi time mogli razmišljati o podrijetlu Pažana.
Davajući time važanosti starog paškog govora ne treba shvatiti kao omalovažavanje značaja i uloge književnog standardnog jezika. Bez književnog jezika nebi bilo ni nacije, ali ne treba raditi dileme dali književni ili mjesni govor, nego afirmaciju jednog i drugog kao bogastvo jedne lokalne sredine.


"SLIKOVNI RJEČNIK"

1.LOKVA
2.GUŠTERNA
3.DOMIJANA
4.UŽAL ili GROP
5.ZIKVA
6.TRGATVA
7.KJUKA
8.CIMITAR
9.MAŽININ
10.LESA
11.KOMIN i NAPA
12.LUMBRELA
13.AFITANCA
14.TORKUL
15.PEMEDEVOR ili POMIDOR
16.ŽMUJ(L)
17.ŠTERIKA
18.ŠUFERIN
19.LUMACA
20.LUMIN
21.SUKVICA
22.BULAMAN
23.ŠPAHER



Posljednje vrijeme često imamo priliku čitati o slavnim i poznatim ljudima iz određenih hrvatskih regija. Tako su i hrvatski otoci dali puno zaslužnih Hrvata koji su obilježili povijest Hrvatske.
Slobodan Prosper Novak napisao je knjigu: "101 Dalmatinac i poneki Vlaj" za koju autor navodi, da je iz nostalgije i znatiželje napisao ovo djelo.
Moj interes prema ovom djelu bio je, dali je gospodin Novak našao kojeg Pažanina koji bi bio zaslužan da bude uvršten među svim tim Dalmatinskim velikanima.
Pažanin Bartol Kašić, pisac prve gramatike hrvatskog jezika, zaslužio je da bude prikazan u tom djelu.
Ova ideja Slobodana Prospera Novaka, bila je poticaj pronaći 101 Pažanina koji zaslužuju biti predstavljeni javnosti svime onime po čemu su posebno bili prepoznatljivi.
Biti će predstavljeni svi oni koji su rođeni u gradu Pagu ili koji su po roditeljima Pažani, a zaslužuju da budu dostojno prezentirani.


101 PAŽANIN


1.KAŠIĆ BARTOL
2.GRUBONIĆ PETAR
3.MATASOVIĆ VID
4.MRŠIĆ IVAN
5.TUTNIĆ IVAN
6.MIŠOLIĆ BENEDIKT
7.PALČIĆ ANTUN
8.CAPPO ANTE
9.RAKAMRIĆ FRANE PETAR
10.TRASONICO PETAR
11.SLOVINJA IVAN

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se