ISKONSKI PAG

subota, 09.12.2017.

DA SE NE ZABORAVI - PEŠKARIJA





Sićate se ljudi starih Peškarija
kad je ribe bilo koliko si tija,
već u rane ure stizale su koče
birati si moga što ti srce 'oće.



Ovako je Tomislav Ivčić piva o Peškariji. Peškarija (ribarnica) dolazi od talijanske besede pescheria, ca na hrvatskom standardnom rječniku znači ribarnica. Sve dolazi od taljanske besede pesce (riba), ka potiće od latinske besede piscis.
Peškarija je, baš kako i pijaca, centralno misto gradskog života. Di su nestala ta mista u gradu Pagu, i di im je danas misto?

Pred nama su blajdani kih će pratit post, tako da bi peškarija tribala bit misto di ćeš critit najviše judi.
Ne znan kada je u Pag izgrajena peškarija, ali zato znan da je srušena 2008. kada je pocela restauracija starog paškog mosta. Sigurno da je bilo judi ki su bili protiv toga, jer je peškarija bila misto okupljanja. Tu se od banka do banka, od kašete do kašete, od sardele do zubaca, ćakulalo, ogovaralo, karalo.

Isto tako od peškarije imamo i drugu besedu, a to je peška. Ca imaš za pešku?, najcešće je pitanje ribaru kada gre na ribe. Ni to bilo pitanje samo ribaru. Najcešće pitanje kartaša, oni ki igraju briškulu i trešetu je:- ca si peška? Kada igra ne gre onako kako su zamislili, onda se gre u pešku kako bi se igra okrenula. Ki put je peška uspješna, ki put ni, isto kako i ribaru.

Današnja paška peškarija nevridna je da bi se Pag moga osjećat gradom i izgubila je onaj duh po kome bi se moglo reć da Pag pripada Mediteranu i njegovoj kulturi i civilizaciji.


Proć kroz vrata peškarije, je ulazak u neka davna, skoro zaboravjena, ali lipa vrimena. Neka nam beseda peškarija barem malo bude znamen tih vremena, barem onima ki se još sićaju tih vremena.

09.12.2017. u 15:48 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 03.12.2017.

PAG – ISTO, A DRUGAČIJE br.50.




Ova fotografija zorno dokazuje odanost Pažana tradiciji spram paškom zimskom karnevalu krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća, kada paški puk isprača "Marka" krivca za sve nevolje na svoj posljednji počinak. Svi u tu tužnu povorku: žene, muškarci i djeca, staro i mlado. Gradska glazba uz zvuke posmrtne koračnice, složnim korakom, uniformirani kao da je preminuo Predsjednik Republike, isprača Marka.
Nema više ni peškarije. Obnovom paškog mosta nestalo je to kultno mjesto prodaje friško ulovljene ribe.
Na kraju možemo vidjeti i kako skrbimo o pomorskom dobru, uspoređujući koliko je u međuvremenu narasla trava po rivi.




03.12.2017. u 17:03 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 28.11.2017.

ŠENTADA




Zna san da neće proć puno vrimena a da se on neće javit. Zacudilo me je kako prije ni zva i reka dvi beseda na ono ca san napisa, da cujen ca govori:
- Bebiću, moran ti reć ca mi se dogodilo u subotu ujutro. Ša san do Korza ucint đir, misleć da možda naletin i na tebe, kad na kantun bivše Učke danas je tote mekdonalds, oni kumpirići ca prodajeju naletin na društvo Pažaninov. Nisan sigura da ćeš ti svih poznivat. Lipo ih je bilo vidit.


- Pa ca su cinli tote?
- Jedan od njih mi je reka da su se noga puta suboton Pažani skupjali u Učku na jutarnju kafu i tote čakulali o svemu, a najviše o Pagu. Nećeš verovat da su u jednon momentu spomenuli tebe. Da su te vidili sa ženon i malin pred neku subotu, da si se ferma i pozdravi ih. Rekli su da si jedini covik ki ih torna malo u mladost.
- Je to je istina i posli mi je bilo žal ca niman aparat pored sebe ili da san ih baren telefonom slika. A, ca se tiće skupjanja u Učku, to znan jer kada mi je ded Madona dolazi u Riku licit se, subotu ujutro san ga vozi do Učke i tamo bi ga pusti u društvo. Društvo da ti mozak stane. Pokojni barba Frane Valentić, pa Petroslav Smolčić, kunjado mu Mate Komadina, Pavelić iz Riječke banke, barba Zvonko Filica, sin od pokojnog Duje Bilića, barba Ino, kum Veljko Maržić, barba Božo Bercić, barba Ivo Morić, i ne mogu se svih sitit koliko bi ih bilo. Samo in je pisma falila.
- Ki ti možjani imaš, kako sve to deržiš uglavu. Znaš da su mi rekli da pratiju to ca pišeš i da se jako dobro sičaš, pogotovo roda. Tako smo u čakuli o zaboravljenom pivanju u Pag, kako si napisa o toj maloj Povjanki, došli do toga da ti je Žorži Ganjaša ocu drugi rojak. Najprije san misli da se zajebavaju kada su mi objasnili nisan moga verovat. Tebi je pol Paga rod. Zato ste ti i Ante zajedno svirali, zato su oni tebe begenali.
- Svira san ja i sa Žoržon i Antom zajedno prije Horizonta. Zvali smo se "Melodija" i bilo je jako lipo. Žorži je svira harmoniku, Ante gitaru, Bepo Parmatio bubnjevi, Ante Donadić druga gitara, ja na bas gitaru i Tonći Vijola je bi vokal. Ako ništa drugo onoliku količinu smiha ku san proša sa njima nikada više u životu neću. Bog neka bude vječna nagrada barba Žoržu i Bepu.

- Vidiš toga se ne sićan baš najboje. Nisan moga verovat da su ti nana Žgorika i teta Žena bile perve rodice.
- Znaš kada smo mi od Budingrada šli stat na Goliju u svoju kuću, da su u Budingrad došli živit Ganjašinovi.

(sjede s lijeva: nana Žgorika, barba Jure Ganjaša, teta Marija Mekušika – stoje s lijeva: teta Žena, Ante i Ivanka)
- To Ti je po Pavinovima, po Palčićima. Mojoj je nani mat bila Pavinka. Zvali su je nana Boka i ja san nakon toliko godišć dobi sliku moje pranane Pavinke od rodice mi Eufemije-Biserke. Zato su Ti svi Pavinovi ocu mi rod i od Franča Pavine otac i barba Ive Pavina to Ti je od Iva Palčića ded i barba Bile Pavina u Vijolinu ulicu, i Pavinka ca je bila u Kranjcića od Ante i Benita mat, pa Pavinka u Mija mat od barba Draga Mija, pa Pavinka u Badurine od Frana Badurine mat, i ki bi to sve nabroji. Po Žgorićevima više roda niman, ali po Pavinovima koliko očeš.

(pranana Pavinka-Boka)
- Zato san se ja bi zacudi kada si jedan put bi reka da ti je don. Dario rojak. Misli san ti reć:- Bebiću ca tlapiš, ali sada vidim da ste vi blizu.

- I to po duplo i sa Ganjašinove strane i sa strane tete Žene, ali sada te neću sa tin opterećivat. Samo da Ti recen da znaš koliko je moj otac bi ponosan kada je Dario reka mladu misu i koliko su se svi oni rojaci tada deržali kao rod na proslavi u dvoranu. Triba si samo to vidit. Koliko su put spomenuli taj dan tetu Ženu, ja mislin da ih je odozgora onako sa smihom svih nadzirala. Mat mi je rekla da ni bilo dana kada je otac doša od bolnice da teta Marija ca je bila u Bruna, ni došla pošpijat rojaka. Ca Ti govoriš za ovu malu Povjanku?
- Ca ću reć. Drago mi je da se neki toga uvati, ali bi više voli da je to neki Pažanin, a ni ni ovako loše, samo neka se to spasi.
- To imaš pravo, zato san pomoga toj maloj koliko god san moga i slike ke san je da, prvi put su ugedale svitlo dana. Dojdi ovu subotu na Korzo ako snig ne pade pa ćemo popit kafu i pročakulat o svemu.
- Doć ću pa ako i snig padne, cekan tebe i Matea na kafu, Bog.
- Bog.

28.11.2017. u 21:14 • 0 KomentaraPrint#

četvrtak, 23.11.2017.

101 PAŽANIN - 18.JURAJ MIŠOLIĆ – (Pag; početak 14.st. – 1478.)




Obitelj Mišolić je iznjedrila mnoge znamenite osobe iz paške povijesti, čime je ostavila dubok trag u Gradu Pagu. Mnogi članovi obitelji Mišolić bili su uglednici u Gradu Pagu. Jedan od njih je i plemić Juraj Mišolić. Juraj je bio prokurator crkve Navještenja Blažene Djevice Marije, (zastupnik, opunomoćenik), zadobio je 1470. godine naslov palatinskog grofa od cara Fridrika III: s pravom imenovanja javnih bilježnika po carskoj ovlasti. Juraj Mišolić sklopio je ugovor s Jurjem Dalmatincem o izgradnji kapele sv. Nikole u crkvi Navještenja Blažene Djevice Marije (koludraška crkva), danas je to kapela Gospe od Milosrđa.


Juraj Dalmatinac je prihvatio ponudu i obvezao se da će radove povjeriti svojem nećaku Radmilu Ratkoviću. Majstor Ratković je izvršio pogođenu nagodbu, međutim kasnijim pregradnjama malo se od toga sačuvalo do naših dana. Kapela je zamišljena kao mauzolej obitelji Mišolić, a od svega je jedino ostala monumentalna grobnica obitelji Mišolić s grbom i bogatim renesansnim okvirom u crveno-bijelom mramoru.

U paškom crkvenom graditeljstvu kapela obitelji Mišolić u crkvi časnih sestara Benediktinki pokazuje moć i ugled obitelji Mišolić.
Zabilježen je kao nadzornik pri izgradnji nove zborne crkve u Pagu.
1474. godine imenovan je zapovjednikom (soprakomit) paške galije, a 1478. brani Skadar gdje je i poginuo.
To nam daje u zalog da trud Jurja Mišolića ne zaboravimo, nego da nam ostane kao trajan znamen Grada Paga.

23.11.2017. u 15:05 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 19.11.2017.

DIPLOMSKI RAD MARIJE VIČEVIĆ - CRKVENO PUČKO (Glagoljaško) PJEVANJE U PAGU




Ej čovječe vrati se sebi, dok još imaš kome!
Zar nismo ovdje danas, i ovdje i drugamo, i danas i svaki dan i svaki dah radi onoga našeg posebnog, onoga pojedinačnog, osobnog!?
Jerbo, može li opće, može li općenitost postati, ili već postaje, nadređena mjera svemu što jest naše pojedinačno, svemu što jest naše posebno, jer posebno, pa i ovdje i ono vaše baštinsko a šta li je nego upravo ono najvrednije, duhovno, ono vaše neslično drugomu, ono što jest samo u tvom glasu, pjevu i koraku, to vaše osobno postojano što ima svoj opstanak i egzistenciju, svoj bitak!
Ali ovdje, u ovom vremenu, čini se da u glasnicama ukorijenjenim u vaša grla, a nasljedovanima, od generacijama pribrajanih nizova genetskih osnova i kominskih i zabrđanskih i povika i pjeva s kamena, polja, oranica, s planine i s falkuše, čini se da takve vaše glasnice postaju sve spravnije čuti, pamtiti i prenositi zapuhe nekih drugih vjetrova iz onoga općega svijeta, iz raspoloženja nekih drugih kićenja i svadbi i tuđih radovanja i tugovanja i podičenja radosti i slamanja tugovanja.
(Ljubo Stipišić – Delmata)


Kao podlogu ovom postu započeo sam riječima barda dalmatinskog klapskog pjevanja, vrijednog sakupljača i promicatelja naše pjevačke baštine Ljube Stipišića – Delmate obračajući se pjevačima/pivačima pri nezaboravnom skupu klapskog spektakla "Ne damo te pismo naša", održanog 2006. god. na stadionu "Poljud" u Splitu.

Marija Vičević Povljanka po življenju, Paškinja po otočnoj pripadnosti, odlučila je za svoj magistarski rad na Umjetničkoj Akademiji u Splitu – Odsjek za glazbenu umjetnost obraniti radnju pod nazivom: "Crkveno pučko (glagoljaško) pjevanje u Pagu – Transkripcija i analiza zvučnih zapisa 1964. i 2000. godine".

Marija Vičević krenula je pozivom Ljube Stipišića ( Ej čovječe vrati se sebi, dok još imaš kome!) sakupljati, time i sačuvati od zaborava i propadanja dio kulturnog pučkog stvaralaštva na svojem otoku, u Gradu Pagu. Uzme li se u obzir količina i kvaliteta sačuvane građe nameće se zaključak da je Pag u odnosu na neke druge dalmatinske sredine, etnomuzikološki neobrađen, stoga je svaki ovakav poduhvat hvale vrijedan.

Za ovaj sveobuhvatan rad, Marija Vičević je za mentora odabrala doc. Blaženka Juračića, mag. crkvene glazbe – skladatelj. Nekoliko osnovnih rečenica o radu i stvaralaštvu doc. Juračića: - Blaženko Juračić rođen je 1972. U Opuzenu je završio osnovnu školu a srednju školu "Centar za umjetnički odgoj i obrazovanje-Luka Sorkočević" završio je 1989/90 u Dubrovniku. Dalje školovanje nastavio je na Filozofskom fakultetu Prirodoslovno-matematičkih znanosti i odgojnih područja Sveučilišta u Splitu (današnja Umjetnička Akademija). Usavršavanje nastavlja u Rim na "Pontificium Institutum Musicae Sacrae" 2004. stekao je magisterij iz kompozicije te proglašen maestrom crkvene glazbe. Zaposlen je kao docent na glazbenom odjelu Umjetničke akademije u Splitu. Surađivao je kao voditelj i dirigent sa brojnim splitskim sastavima.
Dobitnik je nagrada:
- Hrvatskog Sabora kulture: za puhački orkestar 2006., zlatna plaketa i za mješoviti zbor 2010. srebrna plaketa;
- Cro patria: za mješoviti zbor 2010. i.2011. srebrna plaketa;
- Festival dalmatinskih klapa Omiš/Bol: večer novih skladbi 2006. i 2008.,
- Festival Kaštela; 2008. 2009. i 2010. srebrna plaketa i zlatna plaketa 2010.,
- Klape Gospi Sinjskoj; za nove skladbe 2009. srebrna plaketa i 2011. zlatna plaketa.

Magistarski rad Marije Vičević podjeljen je u dvanaest tematskih cjelina sljedećim redosljedom:
- Uvod
- Geografska obilježja otoka Paga
- Povijesna obilježja grada Paga
- Crkvena povijest grada Paga
- Stari crkveni obredi i liturgijske pobožnosti
- Općenito o crkvenom pučkom (glagoljaškom) pjevanju
- Analiza i transkripcija crkvenih pučkih napjeva iz Paga
- Zaključak
- Sažetak
- Literatura i izvori
- Prilozi



Moja korespondencija sa Marijom Vičević započela je 2. kolovoza ove godine kada sam u Messengeru dobio poruku sljedećeg sadržaja:- "Bog, barba Branimire! Vjerovatno me se sjećate još otprije. Ja sam Šimina sestra i nekad smo se čuli u inboxu. Neko vrijeme uopće nisam bila aktivirana na Facebooku pa sam i izgubila neke kontakte. Uglavnom, svo ovo vrijeme uložila sam truda da po prvi puta za magistarski rad transkibiram, analiziram i kompariram 32 pučka sakralna napjeva iz Paga i hvala Bogu, uspjela sam, no još mi nedostaju neki podaci vezani za 1964. godinu. Zapisala sam napjeve koje je Bezić u 11. mjesecu 1964. snimao u Pagu, a još se i dan danas izvode te se isti nalaze na CD-u iz 2000. (snimano u Zadru u Donatu; poslao mi je Anthony). Budući da vi posjedujete mnogo znanja, informacija, slika, odlučila sam se obratiti vama, dok još ima vremena. Zanima me imate li ikakve podatke o ljudima koji su izvodili napjeve u crkvi i koliko se točno sjećate glagoljaštva, ima li uopće igdje išta zabilježeno? Tu su mi pomogli i Anthony i don. Dario, ali još ću se ovih dana čuti s njima. Eto, svaka informacija je dobro došla pa javite kad stignete." Puno pozdrava!
Nakon ove poruke više ništa nije bilo isto, u tih mjesec dana do obrane magistarskog rada Mariji sam podjelio toliko informacija, pisanog materijala, pa na koncu i moje fotografije, koje su prvi puta ugledale svjetlo dana, kao podloga jednom stručnom radu.


Marija Vičević je ovim magistarskim radom bacila rukavicu paškim kulturnim djelatnicima koji bi trebali poduzeti sve da ovo djelo ugleda svjetlo dana, ne samo u pisanom obliku, nego i audio zapisu. Bio bi to veliki doprinos glazbenoj kulturi Grada Paga. Time bi se možda potaklo da se stari pučki napjevi ne izgube iz paške crkve.

Još jednom zahvaljujem Mariji na spominjanju mojeg imena kao doprinos ovog ostvarenja.

19.11.2017. u 11:30 • 2 KomentaraPrint#

četvrtak, 16.11.2017.

OPERACIJA




Moran mu se javit jer će kalat nos i neće bit mira, jer da mu nisan javi ca je sa Mateon. Telefon zvoni, javja se.
- Dobro jutro Bebiću, kako je pasalo?
- Znaš da Te ja zoven?
- Ca san nepismen, kada mi na telefon ne piše Bebić. Kako je Mateo pasa?
- Fala dragon Bogu, cera smo se toga liberali i sve je kako triba, popodne san ga već pove doma. Oslobodili su ga toga trećeg krajnika i stavio mu je Dean te dvi cijevi u uši.
- Ke dvi cijevi?
- Kako da Ti to objasnin. U sinusima ki spajaju nos i uho stvorilo se puno katara i to mu je stavaralo probleme i zato je slabo cu. Da se to opet ne zacepi, stave se te cijevi dok se ne uspostavi opet normalno disanje i funkcioniranje tih sinusa. Jesi razumi?


- Ki je to stroj, taj covikov organizam, kako je to sve isprepleteno. Govori serce je važno, možjani su važni, a ca je to u čovikovom tilu a da ni važno? Ferma jedno odma povuce drugo i tome nikad kraja. Je plaka?
- Malo kada su ga doveli iz sale, ali je već nakon jedne ure doša sebi i sti je da mu onu špuntu iz ruke znemu van. Popodne oko cetiri ure, Dean ga je još jedan put pogeda i reka neka ga vodim doma. Međutim znaš ca je mene najviše još taklo u svemu tome.
- Ca?
- Ja san dva put operiran na ton odjelu, pervi put kada san bi mali prije škule operira san mandule i radi toga san nagluh, tako bi se i njemu dogodilo da nismo ovo ucinli. A, drugi put kada san operira nos. U istu komoru smo ležali do barkuna, jer mi se tako u sićanje urezlo da su na barkun bile rešetke ka u peržun. Smanon Ti je u komoru bi Majdak, sada je on pokojni, to Ti je brat od Marice ca je za rojakon mi od matere, Željkon Lučom. Vidiš Ti ca Ti je život i sudbina. Nakon skoro pedeset godišć, sada je moj sin na isto misto. To valjda Bog tako oće.

- Odi bogati tebi i Bogu, ca on oće. To je tako moralo bit i gotovo.
- Komunjaro!
- Je bi san komunista, pa ca Tebe briga. Ca Ti je ca falilo onda?
- Dobi san stan od deržave kako i Ti.
- Ki ti je kriv da u krivu firmu radiš celoga života.
- Niki mi ni kriv, ali zato si uvik zva kada ti je ca tribalo, za slikat zubi, za pogedat oci, za doć na terapiju. Nisi sti cekat red kako i drugi judi. To je naman naša borba dala.
- Bebiću ti znaš za onu parolu:"snađi se druže"!
- Znan, samo jebiga ja se očito nisan zna snać kako i Ti.
- Nego da te pitan, vidi san da ti je od kumpanja mat umerla. Ja san je pozniva jer san dolazi tamo u zajednicu općina di je ona radila, znaš da nan je uvik falilo šoldov za sport. Cu san da je bila jako bolesna. Sada je Srećko osta sam. Dobar je to covik, a koliko je samo dobrih stvari napisa. Tamo smo u Transjug non stop visili i molili da nan daju ki dinar.
- Je, jako me to pogodilo. Neda mi je bila kao mater. U njihovu kuću san ja bi doma. Zakopali su je u krugu fameje. Dražen me je zva i reka:"Bebiću Srećko me zamoli da Ti kao dio fameje budeš na posljednjem Nedinom ispraćaju". Di neću doć, doša bi da mi Srećko i ni poruci. Srećko mi je u jednoj od svojih knjiga napisa:"Mome drugon sinu, kome nisam otac." Ca da Ti više recen?!

- Svi Cuculići su bili u Pag, tako da znaš. Srećko je jako dobro zna koliko ja volin Pag.
- Vidiš kako se ja i ti lipo raščakulamo svaki put kada se cujemo. To ti je znak da se na reje moramo cut, a ne od miseca do miseca. Pozdravi mi puno Matea, neka se cuva i neka ide sada sladoleda.
- Bit ćeš uslužen i ne baculaj, vodit ću računa da se na reje cujemo. Stoj mi dobro i pozdravi gospođu.
- Cuvaj se Bebiću.

16.11.2017. u 23:24 • 0 KomentaraPrint#

petak, 10.11.2017.

KULTURNO UMJETNIČKO DRUŠTVO "DRUŽINA"




Ove dane na Facebooku objavljen je Poziv svim starim članovima KUD "Družina" i onima koji bi to željeli postati da dođu u Knežev dvor 3.11.2017., povod druženja je: tancanje, pivanje, Robinja i sviranje miha.



Kao "stari" član "Družine" osjetio sam potrebu reagirati na ponuđenu inicijativu i pokazati na koji način skrbim o tom paškom dragulju.

Nisam u dosluhu sa rođakom Draženom Crljenkom-Lučom koji je jedan od pokretača ove inicijative, barem na Facebooku, nego sam u postu od 24.09.2017. "Kultura kao dio ponude turizmu je sinergija i suradnja ljudi, a ne razjedinjenost." U tom postu ustvrdio: U Hrvatskoj imamo profesinalne ansamble koji prezentiraju kulturu ovog naroda. Članovi KUD "Družina" moraju biti nagrađeni za svoj trud, jer to je najmanje što im lokalna zajednica može učiniti za njihov ljetni prijegor, kada se mnogi od njih isto tako trude da turizmom osiguraju bolje uvjete života sebi i svojim obiteljima. Zar je to nešto čudno, ili nešto što je nepoznato. Siguran sam da u Pag gosti nisu došli da pogledaju koridu, ali da im se može ponuditi dio kulturne posebnosti, Grada Paga to je sigurno.

Dušan Herenda je u svojoj knjizi "Da se sitimo i da se ne satere", kao jedan od vodećih promotora KUD Družina zapisao riječi čovjeka koji je stvorio KUD i najviše brinuo o njemu, Zvonko Usmiani: "U buđetu grada, turističkog društva i mjesne zajednice mora bit šoldov za: gradsku glazbu, čipkarice i folklor." Sve drugo može imati svaki grad i općina.

Drugi kroničar paškog karnevala i kulturnih zbivanja u Gradu Pagu, Stjepan Sabalić-Stipe Koren je u predgovoru te iste knjige zapisao: Što pisati o jednom KUD-u u gradu koji je sam po sebi, povijesno, graditeljski, načinom života njegovih ljudi, njihovim radom i djelima u cjelini divan i neponovljiv spomenik ne samo otoka Paga i Republike Hrvatske već i europske civilizacije. Je li rad KUD-a možda samo druženje s istom nakanom da se očuva tisućljetna duhovna i materjalna baština? Je li to samo želja da svojim sugrađanima i gostima pokažemo svoje umijeće u izvođenju jednog divnog folklornog spektakla, tancanja tanca, izvođenje Paške robinje, pjevanje paških pučkih napjeva ili hvatanje u Paško kolo? Je li to možda pokušaj da kroz Robinju iskažemo dio svog neobičnog karaktera, koji se očituje upornošću, upornost, zagriženost u ostvarenju svojih nauma, a posebno onog da se zadržimo na ovom kamenjaru i uz ovo nenadmašno plavetnilo mora i plavi nebeski beskraj, noću zakićen beskrajem titravih zvijezda?

Ovim proročanskim tekstom Stipe je jasno prepoznao platformu ponude kulturnih događanja u Gradu Pagu, daleko prije mene.
Ispada kao slučajnost da se ove godine navršava dvadeset godina od izdavanja knjige Ive Palčića "Paška Robinja – Hrvatska Pučka Drama" jedna najcjelovitija i dokumentarno prikazana priča o toj pučkoj drami. Autor je u svom uvodu napisao: "Karnevalsku tradiciju grada Paga teško je zamisliti bez "Paške Robinje". Ta starinska pučka prikazba, začeci koji sežu u daleku prošlost, ostala je sačuvana u narodu sve do naših dana. Istina, bilo je godina u ovom stoljeću kada se karnevalskim danima nije prikazivala; pa ipak, Pažani je, na sreću, nisu posve zaboravili. Naprotiv. Zahvaljujući upornosti pojedinaca, šezdesetih je godina obnovljena. Kasnije, članovi tadašnje folklorne skupine "Družina" prikazali su je 1975. godine na Danima hvarskog kazališta, a godinu dana potom i na Dubrovačkim ljetnim igrama. I sam sam bio svjedokom nastupa u Dubrovniku."

Moja je sreća da sam bio učesnikom i jedne i druge priredbe, i moram naglasiti da se u knjizi gospodina Palčića zorno vidi da moje ime nije Branislav, nego Branimir, kao što se pokrala greška gospodinu Herendi u njegovoj knjizi. Ispriku gospodina Herende u svom predgovoru prihvačam samo poradi jedne crtice i nepodopštine koja se desi na svakom od putovanja "Družine", jer inače nebi bio spomenut da sam bio član KUD-a.



U Gradu Pagu vjerujem da ne postoji obitelj koja nije dala barem jednog člana "Družine". Jedna ovakva inicijativa je hvale vrijedna, to je zalog za budućnost kulturnog identiteta Grada Paga i nastojanje te male skupine ljudi da ostavi trag u svijetu i učini ga ljepšim u svojem Gradu.

Vrednovanje i ulaganje u kulturu i umjetnost treba biti obveza svih nas, no...negdje se po putu izgubila i ta dobra navada.

Zahvaljujem bratu Valteru i gospodinu Ivi Palčiću na djelu ustupljenih fotografija.

10.11.2017. u 17:06 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 07.11.2017.

PAG – ISTO, A DRUGAČIJE br.49.




Teško je danas zamisliti da u ovom globaliziranom svijetu napredak naroda kako u osnovnom životu, tako i u gospodarskom ovisi o dobroj prometnoj infrastrukturi.
Kako bi danas izgledao Košljun i Proboj da se nije probila cesta koja je unijela život u svakom pogledu.
Ova fotografija nas vrača u početak tog ostvarenja.



07.11.2017. u 15:58 • 0 KomentaraPrint#

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< prosinac, 2017  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Prosinac 2017 (2)
Studeni 2017 (7)
Listopad 2017 (6)
Rujan 2017 (5)
Kolovoz 2017 (5)
Srpanj 2017 (9)
Lipanj 2017 (6)
Svibanj 2017 (7)
Travanj 2017 (5)
Ožujak 2017 (4)
Veljača 2017 (7)
Siječanj 2017 (6)
Prosinac 2016 (6)
Studeni 2016 (4)
Listopad 2016 (6)
Rujan 2016 (1)
Kolovoz 2016 (3)
Srpanj 2016 (4)
Lipanj 2016 (4)
Svibanj 2016 (4)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (5)
Veljača 2016 (6)
Siječanj 2016 (6)
Prosinac 2015 (5)
Studeni 2015 (4)
Listopad 2015 (7)
Rujan 2015 (3)
Kolovoz 2015 (5)
Srpanj 2015 (6)
Lipanj 2015 (7)
Svibanj 2015 (3)
Travanj 2015 (7)
Ožujak 2015 (9)
Veljača 2015 (5)
Siječanj 2015 (7)
Prosinac 2014 (6)
Studeni 2014 (6)
Listopad 2014 (4)
Rujan 2014 (5)
Kolovoz 2014 (4)
Srpanj 2014 (8)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (6)
Travanj 2014 (6)
Ožujak 2014 (10)
Veljača 2014 (4)
Siječanj 2014 (5)

Opis bloga

Ovaj Blog isključivo će se baviti Gradom Pagom, njegovim govorom, ljudima i običajima.

Najvećim dijelom, fotografije na blogu, moje su autorsko djelo.

Fotovremeplovom - "PAG - ISTO, A DRUGAČIJE"
prikazujem usporednicu svojih fotografija nekada i danas.

DA SE NE ZABORAVI

Želja da zabilježim riječi koje se upotrebljavaju u svakodnevnoj komunikaciji u mom Pagu motiviralo me da se fotografijom - fotogovorom izrazim, sjetim i "DA SE NE ZABORAVI", a što je najvažnije sačuva jezik koji je posljednjih desetljeća toliko ugrožen.
Preko ovih riječi želja mi je potaknuti druge, poglavito one starije Pažane da mlađe naraštaje podučavaju svojem jeziku kako bi time mogli razmišljati o podrijetlu Pažana.
Davajući time važanosti starog paškog govora ne treba shvatiti kao omalovažavanje značaja i uloge književnog standardnog jezika. Bez književnog jezika nebi bilo ni nacije, ali ne treba raditi dileme dali književni ili mjesni govor, nego afirmaciju jednog i drugog kao bogastvo jedne lokalne sredine.


"SLIKOVNI RJEČNIK"

1.LOKVA
2.GUŠTERNA
3.DOMIJANA
4.UŽAL ili GROP
5.ZIKVA
6.TRGATVA
7.KJUKA
8.CIMITAR
9.MAŽININ
10.LESA
11.KOMIN i NAPA
12.LUMBRELA
13.AFITANCA
14.TORKUL
15.PEMEDEVOR ili POMIDOR
16.ŽMUJ(L)
17.ŠTERIKA
18.ŠUFERIN
19.LUMACA
20.LUMIN
21.SUKVICA
22.BULAMAN
23.ŠPAHER
24.LEROJ
25.BOTUN
26.KABAN
27.BARJAK / BANDIRA
28.SALBUN
29.ANGURJA
30.ULICA
31.PEŠKARIJA



Posljednje vrijeme često imamo priliku čitati o slavnim i poznatim ljudima iz određenih hrvatskih regija. Tako su i hrvatski otoci dali puno zaslužnih Hrvata koji su obilježili povijest Hrvatske.
Slobodan Prosper Novak napisao je knjigu: "101 Dalmatinac i poneki Vlaj" za koju autor navodi, da je iz nostalgije i znatiželje napisao ovo djelo.
Moj interes prema ovom djelu bio je, dali je gospodin Novak našao kojeg Pažanina koji bi bio zaslužan da bude uvršten među svim tim Dalmatinskim velikanima.
Pažanin Bartol Kašić, pisac prve gramatike hrvatskog jezika, zaslužio je da bude prikazan u tom djelu.
Ova ideja Slobodana Prospera Novaka, bila je poticaj pronaći 101 Pažanina koji zaslužuju biti predstavljeni javnosti svime onime po čemu su posebno bili prepoznatljivi.
Biti će predstavljeni svi oni koji su rođeni u gradu Pagu ili koji su po roditeljima Pažani, a zaslužuju da budu dostojno prezentirani.


101 PAŽANIN


1.KAŠIĆ BARTOL
2.GRUBONIĆ PETAR
3.MATASOVIĆ VID
4.MRŠIĆ IVAN
5.TUTNIĆ IVAN
6.MIŠOLIĆ BENEDIKT
7.PALČIĆ ANTUN
8.CAPPO ANTE
9.RAKAMARIĆ FRANE PETAR
10.TRASONICO PETAR
11.SLOVINJA IVAN
12.RUIĆ MARKO LAURO
13.FABIJANIĆ DONAT
14.MEŠTROVIĆ ŠIME
15.BULJETA STJEPAN
16.PORTADA NIKOLA
17.VALENTIĆ IVAN
18.MIŠOLIĆ JURAJ

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se