ISKONSKI PAG

nedjelja, 25.06.2017.

MOJ DOPRINOS PROSLAVI 20. GODINA POSTOJANJA KLAPE "SOL"





Kad se govori o kulturnim potrebama Grada Paga, već je nebrojeno puta utvrđeno da se ona ne može zadovoljiti samo "tradicionalnim" (paški tanac, robinja) sadržajima i oblicima kulture, i njihovom pasivnom potrošnjom u odnosu na ono što nude druge kulturne institucije u ovom našem gradu.
Jedna nova kulturna institucija Grada Paga zove se klapa "Sol" i dvadeset godina je aktivni sudionik ostvarivanja novih kulturnih vrijednosti, a njihova svakodnevna radna aktivnost postala je predmet kulturne politike Grada.


U vremenu sulude utrke za kunama, kada materijalno dominira nad duhovnim, kada je amaterizam devalviran pojam, svoje dvadesetogodišnje djelovanje prikazala je klapska družina, kroz Tjedan klape Sol, sa bogatom lepezom programa, čime je data mogućnost svima u Gradu Pagu da svojim učešćem budu dio te cjeline. Hvale vrijedan potez klape Sol.

Odazvao sam se pozivu predsjednika Foto kluba Pag Elvisu Šmitu kako bi članovi svojim foto uradcima uveličali ovu obljetnicu. Tema je bila zadana, spojiti stihove pjesama klape Sol sa vizualnim asocijacijama svojih foto uradaka.
Smatrao sam da neke moje fotografije mogu zadovoljiti zahtjevu klape Sol. Bilo mi je drago kada sam obaviještan da će i moje fotografije biti uvrštene na izložbi.

Izložba je otvorena 14. lipnja 2017. u 20:30 u crkvi svetog Jurja, kojoj su osim klape Sol nazočili i članovi Foto kluba Pag, gosti i prijatelji.

Branko Barbir vođa klape zahvalio se svima koji su učestvovali u ovom projektu, a izložbu je u ime predsjednika Foto kluba Pag, otvorila gospođa Vesna Karavanić.

Plesna grupa Kissa upotpunila je večer sa svojom plesnom točkom na glazbu klape Sol.

Grad Pag se više ne sjeće vremena kada je klapska pjesma odzvanjala u polutami paških konoba, uz "žmuj" dobrog vina i koje slane srdele. Sve brige svakodnevnog teškog života utapali su se iz natočenog bocuna vina. Sve je bila pjesma.
Nakon izložbe druženje je nastavljeno u konobi "Bile", uz pjesmu klape Sol i žmuj dobrog vina.


25.06.2017. u 18:08 • 0 KomentaraPrint#

srijeda, 21.06.2017.

PAG – ISTO, A DRUGAČIJE br.44.





Fragmente Paške povijesti zanimljive dokumentarne fotografije izvlačim iz svojih starih filmova na koje sam neke već i zaboravio. Sva moguća današnja tehnika daje mi mogućnost da bez foto laboratorija pojedine fotografije mogu ugledati svjetlo dana. Monoge fotografije prikazuju mjesta odrastanja i sazrijevanja. Prostori su još uvijek autentični kao i na analognoj fotografiji, samo se interijer izmjenio, a osobe koje su fotografirane na analognoj fotografiji, odavno nisu među nama i mogu potvrditi da ih se rijetki Pažani sjećaju. Ja znam da je riječ o teti Mariji Kalaborki koja je izrazito bila cijenjena u našoj obitelji, poglavito od moje nane Katice Lućinke koja je uvijek tvrdila da joj je teta Marija spasila život, i druga je mama od pok. barba Bernarada Maržića.



21.06.2017. u 22:43 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 18.06.2017.

DA SE NE ZABORAVI - SALBUN




Povezan na zrnu pijeska
Želite li otići i želite pobjeći.

Ovako pocimje popularna talijanska kancona "Legata ad un granello di sabbia" ku piva Nico Fidenco ke san se siti slikajući gradsku plažu, doša san do kraja di pocimje nova plaža ku u Pag zoveju "Mađarica", tu je nekad bi del plaže pune salbuna ku smo zvali: "sve to daje – sve to pliće".


Kala san se skroz do mora, do salbuna, ali od salbuna više ni spomena. Di je nesta taj salbun? Dali je moguće da se još uvik može hodit pomoru i da ca greš daje bude sve pliće?

Vraća mi se uspomena kada smo cekali da oseka ucini svoje, kako bi mogli cagod napisat ili nacrtat u salbunu. I mi smo gradili svoje kule od salbuna.

Ufam se da u Pag ni iščezla beseda "salbun". Salbun (lat. sabulum, tal. sabbia, ven. sabion).
Koliko je kuća u Pag ugrajeno sa tin salbunom? Sićan se salbunjera ki su vadili salbun odmora. To su pretežno bili trabakuli i bracere sa jednon štivom. Sve je to iščezlo.

Jedna, jednostavna, cista ali sigurno tužna slika, ucinjena je na spomen jednom životu, jedno ditinjstvo, jedno prijatejstvo ko' će zauvik ostat u meni, a siguran san i poć smanon.

Svima onima kima su puna usta kurikularne reforme i ki se zalažeju da Marulića izbace iz hervtaskih škula, neka pročitaju "Juditu" njeno drugo pivanje, na samom kraju velikan pisane besede u Hrvata je napisa:
Piše ti na prahu i po salbun si(j)e,
ki se oholu bahu svit dat usiluje.
Jer on ne slišuje nauk od istine,
ki se uzvišuje u slavi tašćine,
Pravdu pogarjuje, ljubavi vuhavšćine.

Mi bismo u Pag rekli ovako: Ca je napisano na prahu, rasperši se, a ca je posijano po salbunu, ne nikne. Tako je uzaludno i dobro svitovanje ko se daje oholome ki ga neće primit kao ca i ovi nisu slušali.


18.06.2017. u 14:10 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 13.06.2017.

DI STE PAGANI ?





Ta upitna rečenica dočekala me kada sam se uspinjao prema najljepšem ugostiteljskom pogledu na Grad Pag, snimajući potresne kadrove našeg paškog sinonima za turizam sedamdesetih godina prošlog stoljeća koji se nazivao hotel "Bellevue".

Tko se to poigrava sa nama? Tko nam to želi kazati, probudite se Pagani, misleći na Pažane pa ga je pravopisna pogreška odvela u nekom drugom smjeru ili se htio javno upitati u rukavice ne vrijeđajući, gdje ste pogani?
Kada na Wikipediji tražite pojam poganstvo dobijete sljedeći odgovor. Dobijete odgovor zašto se grad ispred Vas na skalinama spomenutog hotela zove Pag. Pa se pitam, dali je to privid ili zbilja?

Poganstvo (lat.: paganus pagano i pagus, selo, mjesto), pojam kojim su kršćani i Židovi nazivali pripadnike politeističkih religija.
Politeizam ili mnogoboštvo je vjera u više bogova. Toga u Pagu nije nikada nedostajalo.
Primjetio sam da je ispod te upitne rečenice bila zaljepljena slika jednog od budućih bogova, poručujući, vjera u mene vodi vas ka uklanjanju ovoga rugla kojem ste se došli pokloniti.
Mnogo je tih paških bogova prodefiliralo sve ove godine demokratskih promjena Gradom Pagom, samo je Bellevue ostao na svom mjestu. Koliko god ga nagriza i vrijeme i vremenski uvjeti, ali on i dalje ponosno prkosi svim tim paškim bogovima. On je svijestan da ga sa tog mjesta mogu ukloniti samo teški strojevi i koja mina. Ovako i dalje tu prkosno stoji uz poruku: "Di ste Pagani?"

Mogli ste ovo ljeto uzeti koju kunu više od turizma, ako Vam je uopće stalo do kuna, jer po ovome se stiće dojam da ih u Pagu ima na pretek. Po gostima na gradskoj plaži vidi se da nikome tih papira ne nedostaje.

Tako je moj drugi boravak u mom rodnom gradu, sada sa jedne druge vizure za koju nikada nisam ni sanjao da bi mi se mogla desiti, dobio jednu novu dimenziju i drago mi je radi toga.
Odlazeći sa svojim fotografskim uradcima, ostajem nepoznat ljudima koji me promatraju dok fotografiram, dvoje mladih koji se spremaju za "ruzinavu" sezonu.

- Je lipo ovde, ca govorite?
- Meni je lipo, ali nezna ako je Vamin sa zagrebačkim tablicama.
- Ma to je posujeno auto, mi smo Pažani barba.
- Ki ste Vi, ako se smi znat?
- On Van je Sabalić. Odgovara jedan od njih
- Ki Sabalić, u Pag ima puno Sabalića?
- Od Željka Sabalića, a ja san van sin od Bačića.
- Pitan ovog Sabalića. Tebi je nana Lućinka? Kima glavom. Vidiš i moja je nana Lućinka, onda smo ja i Ti rod. A, sa Tvojin ocen san se igra po Goliji, govorim Bačiću, ali više moj brat. Pa da Van se otkrijen i tako ćete boje znat ki san. Ja san van brat od Valtera.
- Baš san sti reć, odmah je reka Bačić, baš mi sličite. Sabalić je uglavnom muca.

Tako mi se drugi puta desilo da sam ostao nepoznat u svom gradu, pitanje dali i njemu više nešto značim. Ili je on možda taj koji prepoznaje moju silnu volju i želju za njegovim oživljavanjem, jer ovako na vanjštinu diše jako teško i na aparatima je, i zato treba uraditi sve da počne spontano disati svojim vlastitim plućima. Za to trebaju dobri liječnici ili bogovi koji mogu spasiti bolesnika.

Liječnicima treba dobra medicina, bogovima žezlo, potrudite se Pagani da im to osigurate na bolje svih koji žive u njemu, a i onih koji vole Grad Pag.

13.06.2017. u 18:26 • 0 KomentaraPrint#

srijeda, 07.06.2017.

VANGA





Proljetno razdoblje je vrijeme kada počinju pripreme svih najvažnijih čimbenika za iduću ljetnu sezonu. Jedna od aktualnih tema je povezivanje otoka sa kopnom i brodskih linija koje ih povezuju.
Pažani su kao svi Boduli i Škojari težili da se njihov otok poveže sa kopnom, sa ostalim djelovima domovine. Jedna od prvih trajektinih linija na Jadranu bila je Pag-Karlobag, čime su se Pažanima otvorila mnoga vrata. Svi su tim činom dobili, i gospodarstvo i turizam, zaustavljena je depopulacija otoka.
Jedan od svojih tekstova na portalu BMB bio je posvećen "Vangi", trajektu koji je plovio na spomenutoj liniji.
Ove dane jedan od kandidata za gradonačelnika Paga obećao je povrat linije Pag-Karlobag. Sjetimo se mi naše "Vange" koju su Pažani i opjevali u raznim pjesmama.


Motorni trajekt male obalne plovidbe – drvene gradnje, izgrađen je u Brodogradilištu "Lošinj" u Malom Lošinju 1952. godine, kao brod za prijevoz općeg tereta pod imenom "Vanga" za potrebe Vojno-građevinskog poduzeća "Primorje" – Rijeka. Iza tog naziva krila se uprava Golog otoka, točnije kaznionice koja je proizvodila teraco pločice koje su izrađivali zatvorenici.

Duljina broda iznosila je 35 metara, široka 8,65 metara i visina 2,08 metara. Pokretao ga je dizelski stroj MAN 280 kW i kretao se brzinom od 7 čvorova. Stroj je izrađen u Njemačkoj, Maschinenbau Augsburg Nürnberg.
Brod je ukupno imao 198 BRT od toga 64 NRT nosivosti. Kao trajekt brod je mogao prevoziti 18 vozila i 170 putnika.

1958. godine brod kupuje "Lošinjska plovidba" Mali Lošinj za svoje potrebe. 1961. godine u Malološinjskom brodogradilištu preinaćen je u trajekt.
1964. linijska brodarska kompanija "Jadrolinija" kupuje trajekt "Vanga" i sve do 1985. godine održava razne brodske linije. Održavala je liniju Rabac-Cres, a najviše se zadržala na liniji Pag-Karlobag.

1985. trajekt je prodan privatnom poduzetniku Radojku Brčiću vlasniku tvrtker "Sun-Adria d.o.o." sa Krka koja se bavi osnovnom djelatnošću izvođenja građevinskih radova na moru i kopnu, i koji ga je preimenovao u "Kormat" i ponovno preuredio u brod za prijevoz općeg tereta.

I jedno i drugo ime brod je nosio po hrvatskim otocima. Vanga iz Brijunskog otočja, a Kormat otočić između Cresa i Krka do ispod otočića Plavnika.

2001. brod je dovezen kod Voza na otoku Krku, napušten uz samu obalu, napola potopljen.

2005. po nalogu Lučke kapetanije Rijeka, podrtina je uklonjena. Radovi su započeli 21. studenog a okončani 19. prosinca 2005.

Zahvaljujući foto istomišljeniku iz Kraljevice, gospodinu Viktoru Pravdici dobio sam posljednje fotografije "Vange" ili tadašnjeg "Kormata" za potrebe bloga. Na tome mu najsrdačnije zahvaljujem.

(posljednja fotografija-foto: V.Pravdica)

Osnovne podatke o "Vangi" ustupio mi je Dalibor Čandrlić jedan od vodećih ljudi linijskog brodara "Jadrolinije". I njemu zahvaljujem na uloženom trudu, kako bi se još jednom obnovila uspomena na legendarni brod/trajekt Vanga.

07.06.2017. u 10:03 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 05.06.2017.

VAŽ JE VAŠ !





Bože sveti ki je vo ovako rano ujutro navali na telefon. Cujen da nidi zvoni taj telefon, a ne mogu ga nać. Stavi san ga u kantun punit i zaboravi di san ga stavi.
- Važ je vaš, važ je vaš, važ je vaš!!!


- I neka je i najpoštenije je, a Ti i daje navijaj za "bilu" boju.
- Ne javjaš se ništa koliko feštaš, ali svejedno nisi zaokruži slavlje do kraja.
- Kako to misliš?
- Pa ca se nisi fali da navijaš i za Juventus?
- Navijan, i da cuješ kako Mateo piva:"Juve storia di un grande amore". Još kada Manđo zabije onakav gol, ca će Ti više. Ne moreš uvik dobit sve kako si sti.

- Jesi bi sinoć na užarenoj telefonskoj liniji sa Pagon da cuješ ako ti je kumpanj Matura i naravno HDZ dobi?
- Nisan ja toliko munjen koliko me Ti deržiš. Zato ja imam internet i sve u sekundu doznadeš. Žal mi je da ni dobi moj kumpanj iz školskih klupa, a isto mi je žal da ni dobila neka opcija mlajih judi ki imaju voje rinut taj Grad malo naprid. Ovako čestitan Njekulinu na njegovom izboru za novog/starog gradonačelnika.

- Pa ca si ti star?
- A, ca san mlad. Ca nisi cu ca je sinoć reka novoizabrani gradonačelnik Splita, da on ima pedeset godišć, sti je reć da ima dovoljno godišć da vodi Grad Split, a ja san šest godišć stariji od njega.
- Sada ti je Njekulin sused na Vodice, pa se morete družit.
- Bogami ako se neću učlanit u MODES. Moj preduvjet će bit: prijavljujen se u Pag živit za glas, a glas dajen za parcelu na Vodice. I to ću javnobilježnički ovjerit ka' Petrov, da svi vidiju. Je pošteno, ca misliš?
- Ako uciniš ka' Petrov onda će bit pošteno.
- Vidiš kako se ja i Ti berzo složimo.
- Pustime da se parićan za posal, ovu nediju san popodne.
- Ki ti Matea cuva?
- Cera san ga pove u Istru, ceka ga je pun stup crišanj pa neka ovu nediju uživa u Istru. Bog cujemo se.


- Armada, Armada, šaka jada!
- Kad bi svi klubovi imali takvu navijačku skupinu, nebi se utakmice prekidale ka' u Split po pol ure od bakljade, i onda uvik nakon te bakljade dobijete gol. To je jako pametno.
- Ca braniš Armadu?
- Ne Tebe ću. Mene je Armada zadužila, jer su me počastili sa kapon kada smo se sa Brajkovićen borili za pervaka Hervatske.

- Nisi se nikad sa tin fali.
- Ca ću se falit, ti dečki su znali cjenit ca san ja to godišće cini za njih.
- Odi ća, daj mi mira.
- Bog.

05.06.2017. u 12:02 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 30.05.2017.

NOVALJSKI ĐIR




Što ja to danas znam o Novalji?
Moja sjećanja na Novalju vežu me na moje srednjoškolske dane, dane kada sam svirao u hotelu "Loža" i kada sam na zamolbu ondašnjeg novaljskog župnika don. Antona Toljanića spremao prigodnu fotografiju prilikom otvaranja Zbirke lokalnih crkvenih starina "Stomorica".


Fotografija je i ovaj puta bila povod mojeg odlaska u Novalju i to sa dva aspekta. Prvi je da razgledam 8. izložbu fotografija "Ćutin otok svoj..." koja je postavljena u Gradskom muzeju Novalja, gdje je izložen i moj uradak i drugi povod je bio susret sa Ivom Palčićem sa kojim sam surađivao u Pagu dok je Ivo bio dopisnik Večernjeg lista sa Paga.

Tri sata druženja sa Ivom proletjelo je a da nismo dotakli niti polovicu uspomena. Puno se tema otvorilo, o puno stvari se razgovaralo, a za sve je povod bila fotografija.

Znam da je Mateu bilo užasno dosadno, ali našao je i on svoju zanimaciju, cijele Plodine su bile njegove.
Pozdravili smo se sa Ivom, usput nas je uputio gdje možemo izraditi ključ, jer u Gradu Pagu to je nemoguće. Sada nam je preostao đir Novaljom da osjetim duh novoga otočnog Grada.
Na putu obalom do hotela "Loža", negdje na pola puta je mali trg sa kipom novaljske žene (matere), kao simbol svima onim Novaljkama kao i svim otočkim ženama, koje su pored kuće radile i u polju, odlazile u ribarenje, brinule o obitelji, odlazile u crkvu, nosile "fuštan" onako kako su to činile tolike druge prije njih, ali sam siguran da nakon njih više toga nema.

Moj dolazak ispred hotela "Loža" uvijek budi neke posebne osjećaje. U više navrata sa mojim "Novim Horizontima" sam tu nastupao. Moram priznati da su Novaljci uvijek imali više sluha za mlade otočke glazbene snage, nego moj Pag.

Na Loži nas dočeka "Itanto je došla", stihovi i Novaljske uzrečice koje je sakupljao veliki zaljubljenik svoje Novalje Boris Palčić-Caskin, kada je voda sa Velebita došla u Novalju.

Ove godine mogu proslaviti 35. godišnjicu što nije mali jubilej. Da je danas fontana u funkciji, vjerovatno bi asocirala na taj veliki događaj za Novalju. Siguran sam da bez vode nebi bilo ni novaljskog turizma, a tada niti Grada Novalje. To je bio prvi preduvjet kako se Novalja može razvijati. Sve iza toga je povijest.

Nakon Lože krećem prema centru Grada, to bi se trebalo tako okarakterizirati. Ulazeći u samo središte Novalje otvara nam se pročelje "Male crikve", kako je Novaljci tituliraju, crkve koja je posvećena Majci Božjoj od Ružarija.

Nebi bilo lijepo da smo zaobišli crkvu i da nismo pogledali unutrašnjost. Dok sam dolazio u Novalju, nisam nikada imao sreće pogledati njenu unutrašnjost. Dokumenti navode da je crkva sagrađena u 17. st. na temeljima ranokršćanske bazilike.

Iznad oltara nalazi se čudotvorna slika Majke Božje koja je proplakala u 16.st., a unutar crkve vidjeli smo ostatke podnog mozaika ranokršćanske bazilike iz 4.st.

Nakon što smo razgledali "Malu crikvu", krenuli smo lijepo uređenom ulicom prema crkvi svete Katarine.
U jednoj od malih galerija nailazim na uokvirene "Paške čipke" i Novaljke sa "pokrivačom". Dali ovome treba nešto dodati? Ako se u Gradu Novalji čipka zove "Paška", kako se onda zove Novaljska? Da nebi bilo da opet nešto pričam kontra, nastavljamo našu šetnju Novaljom dalje ulicom.

Na sljedećm uglu jedne kuće nailazim na spomenik kamenu. Koliko sam ja postova na ovom blogu posvetio i čipki i pokrivaci i kamenu i uvijek je bilo kako pričam gluposti, kako sam "munjen", evo oni su kamen kao simbol otoka Paga izložili u najprometnijoj ulici Novalje.
Sve ulice su popločane, Novalja je dobila jednu drugu dimenziju u odnosu onako kako je ja pamtim.

Dolazimo do lijepo uređena crkva svete Katarine, koja ima čak i grijanje. Crkva starija nešto više od sto godina.


Pored crkve nalazi se spomenuta "Stomorica" za čije otvaranje sam dao svoj doprinos izradom fotografije starokršćanskih golubica. Na sam dan otvaranja bio sam nazočan u Novalji, kao gost župnika don. Antona Toljanića.

Danas ta ulica ima sasvim jedan drugačiji izgled. Uređena je do savršenstva, i ulaz u Zbirku je drugačiji od tog vremena.


Trg na kojem je kip blaženom Alojziju Stepincu je također jako lijepo i osmišljeno uređen i na samom uglu jedne od kuća, je fontana sa vodom koja je dostupna svima. Mateo je iskoristio pristupačnost vodi, jer on bez vode ne može.


Nakon naše šetnje strogim centrom Grada Novalje, otišli smo nas dvoje prema Gradskom muzeju, pa smo negdje na pola puta naletjeli na stari "torkul", za kojeg im preporučam da ga restauriraju i sačuvaju, jer ima veliku vrijednost.

Kada smo došli pred Gradski muzej, spremačica je spremala i nismo bili u mogućnosti ući i pogledati postavu izložbe i svoju fotografiju. Gospođa mi je objasnila da muzej radi samo u jutarnjim satima. Nisam uspio pogledati vlastiti uradak koji je izložen. Gradsko poglavarstvo valjda misli da u posljepodnevnim satima nema zainteresiranih koji bi htjeli razgledati muzej, ne uzimajući u obzir da su muzeji mjesta sjećanja.

Preko puta muzeja je Gradsko poglavarstvo, ispred kojeg je bista prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu. Novaljci očito znaju štovati svoje velikane.

Nakon svega uspjeli smo izraditi ključ, vrijeme je bilo da se oprostimo od Novalje. Tako smo otišli. Od onoga što sam do sada znao o Novalji, čini mi se da nisam dobio previše novih saznanja, osim da poprima obrise Grada.
Plovimo dalje.

30.05.2017. u 18:01 • 0 KomentaraPrint#

srijeda, 24.05.2017.

BIJELO - BILA BOJA






Kada umren umotan u biloooo…

- Nisan ni zna da tako lipo znaš pivat. Pa ca je samo Hajduk u bilo. Novi pervak Hervatske je uvik u bijelo.


- Tote san te ceka, talentu moj. Proslavi si pervo misto, sve si lipo napisa. Fališ se kako si radi u «Riku».
- Pa ca Ti je krivo da san radi tamo, i Ti živeš u Riku pa Ti nebi tribalo bit svejedno?
- Ni mi krivo, drago mi je, ali ja ću i daje navijat za «bilu» boju.
- Samo Ti navijaj i daje pivaj.
- Vidin da ti je i Dalibor dobi izbore. Ja ga samo znan dok je igra košarku, kada san dolazi gedat vaše utakmice, ali ni baš nešto puno igra.
- To si u pravu. Mi smo ga doveli od tada «male» Kraljevice, jer je Kruščić traži još jednog pleja i ki more igrat licen prema košu. Kako mu je Njego Radović bi pomoćni trener, a on i Dalibor su zajedno igrali u Kraljevicu bilo je logično da ponudi Dalibora za to misto. Onoliko koliko nam je tribalo, Dalibor je dobro odradi te dvi sezone u «Kantridi». On je Kruščiću odgovara i kao osoba, a to Ti je Kruščiću bilo važnije, nego da je neznan kakav igrač.

(Dalibor Čandrlić, Branimir Maričević & Gerald Lewis jedan od najboljih američkih igrača u Hrvatskoj košarkaj ligi na turneji u USA 1995.g.)
- Vidin da te bivši igrači štimaju.
- Nikada u životu in nisan ucini ništa loše, samo dobro. Dan danaska me znaju zvat i pitat za savjet, pogotovo kada je riječ o ozljedama. Vidiš Mile Uzelac današnji kapetan «Zameta» je kod mene na terapiju i osposobi san ga da može protiv «Poreča» igrat, a to in je bila utakmica: bit ili ne bit. Sport je jedna velika fameja i ki jedan put dojde u tu fameju teško od nje izlazi van.

(Branimir Maričević, Milan Uzelac, Mateo Hrvatin, Luka Tandara & Ivan Stevanović)
- Ca ciniš, vidin da si se napirova.
- Ca cinin, u Pag san na godišnji odmor.
- Nisi ni reka da ćeš poć u Pag.
- Nisan bi siguran dali ću tih par dan starog godišnjeg iskoristiti u Pag ili ćemo ja i Mateo ostat doma, jer se još ni za kupat, baren meni.
- Pa ca se tebi ondi ispred kuće okupat i odma doć doma.

- U tome je i problem. Ja san Ti na Vodice u podstanarstvo, tako je ispalo.
- Kako se ti voliš zajebavat. Ja kada san sa tobon mislin kako si Ti ozbiljan covik, uvik dobro govoriš, a onda sa druge bande vidin da si ti jedan veliki zajebant.
- Ne zajebavan se, stvarno san na Vodice, ali ni misto da na bloga o tome govorimo, jer znaš da skoro svaki naš razgovor završi na blog. Kada se budemo vidili, čemo čakulat.

- Baš mi je krivo, ja ti ne moren pomoć, derž se kuraja, ti i time pokazuješ svoju veličinu, jer ja to nebi zdura. Ca Mateo govori?
- Celo jutro me pita da kada ćemo poć u Pag kod nane Donke. Pa kada me to upita probode me u serce, ali mucin. Govorin mu: Mateo mi smo u Pag. Nikako mu to ni jasno, jer san mu reka da gremo na Vodice, mi smo na Vodice, od kuće vidi hotel di se kupa i ni mu jasno kako moremo doć tamo. Govori mi neka gremo po kaić da ga stavimo ovde na Vodice, pa da će onda kaićen poć kod nane. Za popizdit, ali zdurat ćemo i to.

- Bogami i ti imaš jaki živci.
- Nedan se kompanjo, ponos je jaci od svih ljudskih nepravdi. Neću više o tome. Kada dojden u Riku moremo se nač na kafu.
- Cu san da ti je i prijetelj trener operira kuk.
- Od kuda Ti ta informacija?
- Sve se zna, Rika je mala moj kompanjo. Ako ništa drugo Dinka vidin u Riječku banku, on stalno tamo pije kafu.
- Dinko je onaj covik ki zlatnin slovima mora bit upisan u riječki sport, da buden bliži u riječkoj košarki. Kada smo ga dan nakon operacije posjetiti u Lovran, ja i Mateo, taman ga je zva Praja Dalipagić da ga pita kako je prošlo. I jutros me zva da cuje kako smo došli u Pag. To ti je Dinko. Sad me ceka da dojden u Riku, da se najdemo sa Daliboron, jer nan je dužan marendu. Ne sumnjaš da će rehabilitaciju nastavit kod mene već u sridu kada dojden radit.

(Prilikom prezentacije «Zdravstvenog vodiča za mlade sportaše – drugo prošireno izdanje», autora Branimira Maričevića i dr. Nevena Martinovića u Gradskoj vjećnici u Rijeci)
- Dobro je dok te još imamo doli da ne moramo cekat filu za terapiju. Vidin da ti je i gospođa umerla, pa nečeš imat skin čakulat.
- Šteta da se još jedan put nisan sa njon vidi, i da nisan doša do te slike, bilo bi to lipo svidocenje o tradiciji paškog karnevala.

- Lipo smo se načakulali, puno toga san cu novoga, žal mi je da ne moreš bit doma ali jebiga to je život. Glavu gore Bebiću, ja nikada nisan sumnja utebe.
- Stoj dobro, cut ćemo se još ovi dani, vidiš koliko si se sme da me niti za izbori u Pag nisi pita. Kad pojden do grada morebit vidin Igora Maturu pa ću Ti javit najnovije vijesti.
- E, zaboravi san koliko si me sme. Ajde, bog.
- Zbogon.


24.05.2017. u 21:21 • 0 KomentaraPrint#

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< lipanj, 2017  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Lipanj 2017 (6)
Svibanj 2017 (7)
Travanj 2017 (5)
Ožujak 2017 (4)
Veljača 2017 (7)
Siječanj 2017 (6)
Prosinac 2016 (6)
Studeni 2016 (4)
Listopad 2016 (6)
Rujan 2016 (1)
Kolovoz 2016 (3)
Srpanj 2016 (4)
Lipanj 2016 (4)
Svibanj 2016 (4)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (5)
Veljača 2016 (6)
Siječanj 2016 (6)
Prosinac 2015 (5)
Studeni 2015 (4)
Listopad 2015 (7)
Rujan 2015 (3)
Kolovoz 2015 (5)
Srpanj 2015 (6)
Lipanj 2015 (7)
Svibanj 2015 (3)
Travanj 2015 (7)
Ožujak 2015 (9)
Veljača 2015 (5)
Siječanj 2015 (7)
Prosinac 2014 (6)
Studeni 2014 (6)
Listopad 2014 (4)
Rujan 2014 (5)
Kolovoz 2014 (4)
Srpanj 2014 (8)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (6)
Travanj 2014 (6)
Ožujak 2014 (10)
Veljača 2014 (4)
Siječanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (6)
Studeni 2013 (4)
Listopad 2013 (8)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (4)
Srpanj 2013 (5)

Opis bloga

Ovaj Blog isključivo će se baviti Gradom Pagom, njegovim govorom, ljudima i običajima.

Najvećim dijelom, fotografije na blogu, moje su autorsko djelo.

Fotovremeplovom - "PAG - ISTO, A DRUGAČIJE"
prikazujem usporednicu svojih fotografija nekada i danas.

DA SE NE ZABORAVI

Želja da zabilježim riječi koje se upotrebljavaju u svakodnevnoj komunikaciji u mom Pagu motiviralo me da se fotografijom - fotogovorom izrazim, sjetim i "DA SE NE ZABORAVI", a što je najvažnije sačuva jezik koji je posljednjih desetljeća toliko ugrožen.
Preko ovih riječi želja mi je potaknuti druge, poglavito one starije Pažane da mlađe naraštaje podučavaju svojem jeziku kako bi time mogli razmišljati o podrijetlu Pažana.
Davajući time važanosti starog paškog govora ne treba shvatiti kao omalovažavanje značaja i uloge književnog standardnog jezika. Bez književnog jezika nebi bilo ni nacije, ali ne treba raditi dileme dali književni ili mjesni govor, nego afirmaciju jednog i drugog kao bogastvo jedne lokalne sredine.


"SLIKOVNI RJEČNIK"

1.LOKVA
2.GUŠTERNA
3.DOMIJANA
4.UŽAL ili GROP
5.ZIKVA
6.TRGATVA
7.KJUKA
8.CIMITAR
9.MAŽININ
10.LESA
11.KOMIN i NAPA
12.LUMBRELA
13.AFITANCA
14.TORKUL
15.PEMEDEVOR ili POMIDOR
16.ŽMUJ(L)
17.ŠTERIKA
18.ŠUFERIN
19.LUMACA
20.LUMIN
21.SUKVICA
22.BULAMAN
23.ŠPAHER
24.LEROJ
25.BOTUN
26.KABAN
27.BARJAK / BANDIRA
28.SALBUN



Posljednje vrijeme često imamo priliku čitati o slavnim i poznatim ljudima iz određenih hrvatskih regija. Tako su i hrvatski otoci dali puno zaslužnih Hrvata koji su obilježili povijest Hrvatske.
Slobodan Prosper Novak napisao je knjigu: "101 Dalmatinac i poneki Vlaj" za koju autor navodi, da je iz nostalgije i znatiželje napisao ovo djelo.
Moj interes prema ovom djelu bio je, dali je gospodin Novak našao kojeg Pažanina koji bi bio zaslužan da bude uvršten među svim tim Dalmatinskim velikanima.
Pažanin Bartol Kašić, pisac prve gramatike hrvatskog jezika, zaslužio je da bude prikazan u tom djelu.
Ova ideja Slobodana Prospera Novaka, bila je poticaj pronaći 101 Pažanina koji zaslužuju biti predstavljeni javnosti svime onime po čemu su posebno bili prepoznatljivi.
Biti će predstavljeni svi oni koji su rođeni u gradu Pagu ili koji su po roditeljima Pažani, a zaslužuju da budu dostojno prezentirani.


101 PAŽANIN


1.KAŠIĆ BARTOL
2.GRUBONIĆ PETAR
3.MATASOVIĆ VID
4.MRŠIĆ IVAN
5.TUTNIĆ IVAN
6.MIŠOLIĆ BENEDIKT
7.PALČIĆ ANTUN
8.CAPPO ANTE
9.RAKAMARIĆ FRANE PETAR
10.TRASONICO PETAR
11.SLOVINJA IVAN
12.RUIĆ MARKO LAURO
13.FABIJANIĆ DONAT
14.MEŠTROVIĆ ŠIME

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se