ISKONSKI PAG

četvrtak, 08.12.2016.

MOZAIČNA PRIČA




Za vrijeme svojeg zadnjeg boravka u Pagu, povodom Blagdana Svih svetih čitajući jutarnje vijesti na raznim internatskim portalima, mater mi je uputila jedno pitanje koje me iznenadilo i zaintegriralo:
-Kako to da ti nisi bi slikat u škulu ovoga dečka ca cini mozaik?
-Ma ki dečko cini mozaik?
-Odi gori u sridnju škulu, pa ćeš vidit.
Odmah sam se ostavio laptopa, uzeo fotoaparat i otišao da pogledam i da se uvjerim u ono što mi je mater priopćila. Dva sam dana šetao po školskom dvorištu, a nisam zamjetio da se pred ulaznim vratima srednje škole stvara umjetničko djelo koje će mnoge posjetioce škole ostaviti bez daha. Jedino mi je žao što nisam uspio fotografirati autora u njegovom radu, koji je tada poprimao završne konture, niti sam upamtio ime mladog autora kojem je po navodima moje majke ovo diplomski rad.



Tri posta na ovom blogu su na izravan ili neizravan način govorila o mozaiku. Jedan koji je predstavljen u fotovremeplovu od 6.05.2016. kada sam predstavio mozaik, kojeg nažalost više nema radi ljudske gluposti.

Druga dva posta a vezano za istog autora mozaika dovela su do toga da su mi neki prijatelji skinuli pozdrav doživljavajući to kao moj izravni napad na Antu Zemljara. Tko je temeljito pročitao ta dva posta koji je prvi objavljen 25.08.2012. a sljedeći 20.11.2012., vidjeti će na koji način sam složio tu mozaičnu priču bez imalo ideoloških predznaka. Još uvijek sam spreman uči u polemiku vezane za ove tekstove ali ne odustajem od svoje rečenice u prvom postu objavljenom 25.08.2012.:"Priznavajući Vaš stvaralački rad i kroz pisanu riječ i kroz mozaike. Pažani moraju biti uz Vas zbog: "Mozaika", zbog "Ulice Propuha", zbog "Monografije o Pagu", zbog Vaših mozaika kojeg niti jednog niste poklonili svojem gradu, ali nikako zbog "Harona i sudbina".
Ovako su kao uspomena na paškog autora mozaika Antu Zemljara ostale tri knjige koje na svojim naslovnicama prikazuju Zemljarove mozaike, a to su redom knjige: "Mozaik" izdana 1975.g. preko cijele knjige se vidi mozaik urađen po Ruićevom crtanom slikom grada Paga iz XVI st. Oni koji su imali tu sreću vidjeti u živo taj mozaik u kući Ante Zemljara mogli su uživati u prikazu grada Paga jednom drugom slikarskom tehnikom.


Sljedeća knjiga je "Večernji razgovori (1995. – 2000)" koje je vodio naš paški novinar Ivo Palčić sa Antom Zemljarom, izdana 2001.g. Na naslovnici te knjige je mozaik "Crveno i crno", mozaik , kombinacija kamena i stakla koju posjeduje dr. Radmila Tomin iz Beograda.

I u konačnici knjiga "Kvarnerski Poliptih", koja je izadana 2004. godine i koja je izazvala toliko kontraverzi na ovom blogu, nalaze se dvije fotografije mozaika, na naslovnici mozaik "Jedra" iz 2002. godine, te na mozaik "Konjic" iz 1980. godine.


Nadam se da ovaj mladi autor mozaika nije bio vođen ideološkim motivima kako bi uradio mozaik, radeći nešto dobro za svoju školu, pa u konačnici i za Grad za kojeg je uradio svoje djelo. To ne znači da on ideološki nije opredjeljen, jer veliki Krleža je kazao: "Tko nije lijevo ili desno, uvijek je na početak", nego da ga ideološka opredjeljenost ne sputava u njegovom stvaralaštvu. Kako je grad Pag uvijek bio avangarda određenih kretanja u društvu, možda ovaj mladi umjetnik pokrene školu ili koloniju stvaraoca mozaika na Paga kao novi doprinos kulturnoj sveukupnosti grada Paga.

Preporučam svima koju se upuste u šetnji prema Bašaci da navrate do srednje škole i pogledaju mozaik, ne žaleći uraditi stepenice koje su jedina barijera za uživati u ovom djelu.

Za kraj samo nekoliko riječi o mozaiku.
Za mozaike znamo još od Bizantskog doba. Znamo de je to vid slikarske tehnike, koja se izvodi slaganjem raznobojnih kockica kamena, stakla ili glazirane keramike.
Mozaik se počinje raditi nakon što se na karton prenese skica, koja je u načelu bez sitnih detalja koji se autoru prepuštaju na volju, nakon toga se kockice počinju slagati do konačnog izgleda mozaika. Mozaici mogu biti različitih oblika i različitih veličina. Mozaike danas pronalazimo kao slike uokvirene na zidu, kao velike cjeline koje uljepšavaju interijere značajnih objekata kao što su crkve ili neki drugi značajni objekti. Sretni smo da naša domovina posjeduje mozaike velikog značenja kao što su mozaici u Eufrazijevoj bazilici u Poreču, koja čuva podne i zidne mozaike još iz V.st.. To je objekt koji je pod zaštitom UNESC-a upravo radi svojih očuvanih i impresivnih mozaika.


08.12.2016. u 11:16 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 04.12.2016.

PAG – ISTO, A DRUGAČIJE br.38.




Skalinada, skalinada, tu se penje, tu se pada, to je sudba, to je nada, skalinada, svaki korak, jedna skala, svaka skala, jedna nada, skalinada...
Refren je poznate pjesme i nekada himne Dalmacije autora Zdenka Runjića, koju je izvodio legendarni i neponovljivi Oliver Dragojević.
Ne možemo zamisliti dalmatinski grad bez svojih skalina i skalinada. Naše paške najpoznatije su na Uhlinac. Svakodnevno u šetnji gradom prođemo te škale a da ni ne razmišljamo koliko su one promjena doživjele.
Prisjetimo se kako je to izgledalo krajem 70-ih godina prošlog stoljeća.




04.12.2016. u 21:18 • 0 KomentaraPrint#

srijeda, 16.11.2016.

BILINA KONOBA





Ljetos nakon otvaranja izložbe Foto kluba "Pag", "Čutim otok svoj" članovi su nastavili ugodno druženje u Konobi "Bile", gdje su se dodatno upoznavali i izmjenjivali svoja viđenja o radu Foto kluba "Pag".


Domaćini Konobe trudili su se da nas ugoste na najbolji mogući način. Družeći se sa svim tim dragim ljudima na mene je poseban dojam ostavila Konoba kao kultno mjesto okupljanja u dalmatinskim otočkim sredinama.

Čitajući za mene osobno kultnu knjigu Anatolija Kudrjavceva "U potrazi za izgubljenim Mediteranom", autor se u jednom dijelu knjige pita: "Konobo moja, što je ostalo od tebe?", pa navodi:
"Raskoš današnjih jelovnika i preobilje prehrambenih ponuda nove proizvodnje i suvremene trgovine još uvijek su nemoćni skorojevići u usporedbi s mirisima i okusima starine što boravi u mašti rijetkih preživjelih konoba. Ali najčudesniji stanovnici mitskih prostorija su bačve i njihova rodbina – barili, kace...Stoga su i mnoge krčme preuzimale raspored konobe ne bi li gostima pružile njezin duhovni slijed i materijalne prednosti lišene svih etika..."
Bilina konoba je sačuvana oaza te starine, ta konoba težaka, i njen današnji smisao koja je daje jednu drugu dimenziju.
Konoba je simbol života koji je iza nas, kada su vrijedila neka druga pravila i rada i života. Zato njenu priču treba sačuvati i njegovati, a to Bile i njegov Branimir zorno pokazuju i čuvaju, ugoščujući sve one koji barem nakratko žele oživjeti uspomene na svoju prošlost.

I kada pisma iz konobe zvoni, ona iskonska, ne vježbana, kada svi koji se zateknu toga trena u konobi, svojim glasom pridonose životu, to je onda konoba.

Zato sam siguran da je Bilina konoba jedna od onih koja je sačuvala duh, izvornost i da u ovom obliku neće nikada umrijeti. A, to je bogastvo za sve koji su je spremni hodočastiti.

16.11.2016. u 17:21 • 0 KomentaraPrint#

četvrtak, 10.11.2016.

DA SE NE ZABORAVI - LEROJ




Koliko se samo ovih dan govorilo o uri naprid ili nazad, dali to vridi ili ne vridi, na ca to sve djeluje.
Sićan se jednom prilikon kada san doša kod deda i nane u Studeno da san upozori deda da ni stavi uru naprid. Ded mi je odgovori: kako Branimire da ja ovci objasnim da je ura naprid, kada je ona navikla uvik u istu uru da se pomuze. To je bila najveća istina zac ne triba pomicat uru naprid ili nazad.


Dvajset i cetire ure na dan samo je jedan mali del u životu covika, kada ura za uron biži i tako dojde ono za ca recemo da je došla – zadnja ura.
To me je potaklo da se spametin još jednog paškog šulaca, kada je mertvo tilo bilo doma da je mat pitala ćer:
- ka ura je?,
- zac me to pitaš?
- pa da pocmemo narikat.
I tako dok je svita i vika, judi će vrime i ure – mirit. Zato nan rabi leroj, jer bez leroja nebimo znali ka ura je.
A ca je leroj? To je naprava ka nan pokažuje koliko je uri, ili kako ga književno zovemo - sat. Leroj je dobi ime po francuskoj fameji iz Pariza ki su bili lerojisti i prezivali su se Le Roy. Tako je i do naših kraji došlo to ime i ni se saterlo. Malo ki u Pag rece, sat.

Ima više versti lerojov: za na ruku, za na zid, za u tašku, javni leroji na kakvoj značajnoj zgradi u grad, ali samo jedan leroj zovemo drugim imenon, a to je žvajarin. Žvajarin dolazi od talijanske besede ( tal. sveglia) i to je leroj ki nas budi (hr. budilica), najviše za poć na posal.
"Vrime je leroj života", govori nan jedna portugeška poslovica. Bi leroj ili žvajarin, jako nan tribaju u ovo današnje vrime ko leti.

Zato su javni leroji bili jako važni, jer prije ni svaka kuća imala leroj, a malo je bilo onih ki su nosili leroj na ruku ili za pason.


Ima san sriću da san jedan leroj ki se nosi za pason dobi na poklon od pokojnog barba Vala Marca i on je doša iz Pariza, kada se baraba Valo torna doma nakon ca je neko vrime živi u Pariz.

Danas je leroj svakodnevnica ali i prestiž. Malo ki da nima leroj na ruku. Ca skupji to je pripadnost staležu boja. Po leroju se danas miriju i štimaju judi. Ne nosi svaki Rolexa ili Cartiera. Danas su najpoznatiji švicarski leroji, a nekad su to bili francuski ili ingleški leroji.
Sada ću fermat, jer ure kuriju, a ne receju uzalud Englezi da on ki ima najviše vrimena, najmanje ga imaju za izgubit, a zgubjeno vrime ne more se više nać. Škvere od leroja zato greju samo naprid i nikad ne fermivaju.

10.11.2016. u 11:05 • 0 KomentaraPrint#

subota, 05.11.2016.

PAG – ISTO, A DRUGAČIJE br.37.




Letovi hidroavionom sa otočkih destinacija su dodatak turističkoj ponudi, jer omogućavaju brz dolazak do turističke destinacije.
Nekada su neki drugi hidroavioni posjećivali otočke destinacije radi izviđanja na otvorenom moru i u međuotočnom području.
Za vrijeme tih izviđanja, Ante Čepulo-Bakić kao pilot znao je doći kod matere na marendu.





05.11.2016. u 22:32 • 0 KomentaraPrint#

srijeda, 02.11.2016.

PAŠKI "SVI SVETI" I NEŠTO VIŠE





Mnogi Pažani su produženi vikend iskoristili za posjet grobovima svojih bližnjih i njihova posljednja počivališta ukrasili cvijećem i svijećama.
Pogledajmo kako je to izgledalo:
Didu se pali šterika.


Pradidu i pranani.


Pred centralnim križem zbog nemogućnosti zapaliti svijeću svojim bližnjima na njihova počivališta.

Dan kao san!

U sjeni cimpresa.

Sve puno cvića.

Mater i kćer zajedno.

Puno je naroda došlo na groblje.

Pred svojim najbližima.

Nedavno preminulom roditelju.

Obitelj na okupu.

Nanin pomoćnik.

Sakrstanka Ivanka je posudila šuferini.


Grad Pag je ovog produženog jesenskog vikenda mogao ponuditi puno toga uz ovo "bablje ljeto".
Pogledajmo dio i te idile:
Ima ih koji se samo sunčaju.

Ali i onih koji su hrabriji i kupaju se kao usred ljeta.

Još uvijek ima stranih gostiju.

Uređuju se kaići.

Filmske i ekipe za snimanje spotova u fazi odmora.

Madona kuha rakiju-travaricu.

Tko kaže da Pag nije spreman za Noć vještica?

Uvijek dobri i konstruktivni razgovori.

Igra uz more.

Kada konop neda mira.

I za kraj – odlazak na lignje.


02.11.2016. u 15:40 • 0 KomentaraPrint#

petak, 28.10.2016.

NOĆ VJEŠTICA





Moj rodni grad, moj Pag, grad sa malo riječi ali sa mnogo tradicije koja se prenosi s generacije na generaciju od pamtivjeka, su čvrsta obilježja mojega Paga. Možda je tome pridonjela i geografska smještenost kao neizostavni dio života u kojem, već stoljećima, gdje su paški ljudi vezani za svoj grad, za svoj otok, doprinjeli širenju i razvoju legendi i tradicija koje se prenose do današnjih dana.


Na sreću svih građana Grada Paga neke od zaboravljenih tradicije su ponovno obnovljene, kao primjerice: paška alka, pag kao srednjovjekovni grad.

Jednostavno oni koji su mi kazivali o toj tradiciji su ona sjećanja koja se zovu dide i nana. Da, definitvno sam imao sreću da sam imao nane koje su razumjele Pag, počevši od onoga što smo bili i onoga što je dolazilo sa više strana. Uvijek se prije Dana mrtvih spominjalo i pričalo razne dogodovštine vezano za duše koje više nisu među nama. Od toga kako se netko javio, do toga da su dotičnu dušu čak i sreli. Dali se time htjelo samo zastrašiti nas djecu ili su i ljudi sami fiktivno htjeli na jedan način biti u mislima sa svojim mrtvima.

Sada, s pravom, se možemo zapitati zašto o svemu tome govorim? Dali još uvijek vrijedi tvrdnja: "ako što ne posjetite živim morat ćete to učiniti mrtvi". Zato se na kraju listopada, uvijek spremamo, na sjećanja onih koji više nisu među nama, da zapravo zanemarimo ono što imamo kod kuće i potaknuti njima da se sjetimo naše povijesti.
Na ovaj post me potakla moja kći Tamara koja boravi u New Yorku gdje se posebno slavi Noć vještica (hallowe'en) i koja mi je putem Vibera poslala fotografije da doživim dio te atmosfere.

Premda je Noć vještica poganski blagdan i izravno suprostavljen katoličkom blagdanu Svih svetih, sve jedno se taj kult održao u Europi, poglavito u Irskoj, ali i na području Italije u pokrajini Friuli Venezia Giulia. Dio tih običaja je bio prisutan i u kvarnerskim otočkim sredinama gdje je mletačka čizma ostavila svoje tragove.

Još uvijek je u mojem sjećanju nepodopština kada su Peri i Jacinti u Noći vještica, a mi smo im bili prvi susjedi jer smo stanovali kod tete Jerke u Reje, zapalili svijeću u tikvu, stavili neku bebu, kore od krumpira. To je bilo opće ludilo tu noć u ulici.

Ne mogu odgovoriti tko je u Pagu tada znao za Noć vještica i zašto se neke ljude obilježavalo takvim nepodopštinama, ali je činjenica da se za taj kult znalo. Zadnjih godina vidim da se u Pagu ponovno počinje obilježavati Noć vještica, možda je i to dio obnovljene povijesti, stariji Pažani će svakako znati odgvor na ovu temu. Potaknite ih svojim pitanjima i razmišljanjima o tome koliko god to bilo ne kršćanski.

28.10.2016. u 12:04 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 25.10.2016.

MATE MARIČEVIĆ 26. listopad 2015. – 26. listopad 2016.




Navršava se godina dana od odlaska Mate Maričevića-Bebića.
Kada izgubiš dragu osobu, kada izgubiš oca, za njime ostane praznina onakvog oblika kakvog je bila ta osoba.


Henri Nouwen u svojem kultnom romanu "Povratak izgubljenog sina" je zapisao:
«Otac voli svakog svojeg sina i svakom daje slobodu da bude ono što može biti, ali im ne može dati slobodu koju oni neće prihvatiti niti pravilno razumjeti. I iznad pravila svoje sredine otac, čini se, razumije potrebu svojih sinova da budu ono što jesu. No znade i to da im je potrebna njegova ljubav i njegov «dom». Kako će njihove priče dovršiti, ovisi o njima. Činjenica da prispodoba nije dovršena potvrđuje da očeva ljubav ne zavisi o sretnom ishodu priče. Očeva ljubav zavisi samo o njemu i ostaje dio njegove naravi.»
Nije mi nikada kazao kako da živim, uvijek je bio samozatajan. Živio je i pokazao mi to svojim načinom života.

Upravo sada, u noći koja prethodi danu,
Kada se njegova duša počela odmarati,
Iznad valova cvijeća i krasi ih tamo.
Bio je moj otac.

25.10.2016. u 23:10 • 0 KomentaraPrint#

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< prosinac, 2016  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Prosinac 2016 (2)
Studeni 2016 (4)
Listopad 2016 (6)
Rujan 2016 (1)
Kolovoz 2016 (3)
Srpanj 2016 (4)
Lipanj 2016 (4)
Svibanj 2016 (4)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (5)
Veljača 2016 (6)
Siječanj 2016 (6)
Prosinac 2015 (5)
Studeni 2015 (4)
Listopad 2015 (7)
Rujan 2015 (3)
Kolovoz 2015 (5)
Srpanj 2015 (6)
Lipanj 2015 (7)
Svibanj 2015 (3)
Travanj 2015 (7)
Ožujak 2015 (9)
Veljača 2015 (5)
Siječanj 2015 (7)
Prosinac 2014 (6)
Studeni 2014 (6)
Listopad 2014 (4)
Rujan 2014 (5)
Kolovoz 2014 (4)
Srpanj 2014 (8)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (6)
Travanj 2014 (6)
Ožujak 2014 (10)
Veljača 2014 (4)
Siječanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (6)
Studeni 2013 (4)
Listopad 2013 (8)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (4)
Srpanj 2013 (5)
Lipanj 2013 (6)
Svibanj 2013 (3)
Travanj 2013 (4)
Ožujak 2013 (5)
Veljača 2013 (6)
Siječanj 2013 (9)

Opis bloga

Ovaj Blog isključivo će se baviti Gradom Pagom, njegovim govorom, ljudima i običajima.

Najvećim dijelom, fotografije na blogu, moje su autorsko djelo.

Fotovremeplovom - "PAG - ISTO, A DRUGAČIJE"
prikazujem usporednicu svojih fotografija nekada i danas.

DA SE NE ZABORAVI

Želja da zabilježim riječi koje se upotrebljavaju u svakodnevnoj komunikaciji u mom Pagu motiviralo me da se fotografijom - fotogovorom izrazim, sjetim i "DA SE NE ZABORAVI", a što je najvažnije sačuva jezik koji je posljednjih desetljeća toliko ugrožen.
Preko ovih riječi želja mi je potaknuti druge, poglavito one starije Pažane da mlađe naraštaje podučavaju svojem jeziku kako bi time mogli razmišljati o podrijetlu Pažana.
Davajući time važanosti starog paškog govora ne treba shvatiti kao omalovažavanje značaja i uloge književnog standardnog jezika. Bez književnog jezika nebi bilo ni nacije, ali ne treba raditi dileme dali književni ili mjesni govor, nego afirmaciju jednog i drugog kao bogastvo jedne lokalne sredine.


"SLIKOVNI RJEČNIK"

1.LOKVA
2.GUŠTERNA
3.DOMIJANA
4.UŽAL ili GROP
5.ZIKVA
6.TRGATVA
7.KJUKA
8.CIMITAR
9.MAŽININ
10.LESA
11.KOMIN i NAPA
12.LUMBRELA
13.AFITANCA
14.TORKUL
15.PEMEDEVOR ili POMIDOR
16.ŽMUJ(L)
17.ŠTERIKA
18.ŠUFERIN
19.LUMACA
20.LUMIN
21.SUKVICA
22.BULAMAN
23.ŠPAHER
24.LEROJ



Posljednje vrijeme često imamo priliku čitati o slavnim i poznatim ljudima iz određenih hrvatskih regija. Tako su i hrvatski otoci dali puno zaslužnih Hrvata koji su obilježili povijest Hrvatske.
Slobodan Prosper Novak napisao je knjigu: "101 Dalmatinac i poneki Vlaj" za koju autor navodi, da je iz nostalgije i znatiželje napisao ovo djelo.
Moj interes prema ovom djelu bio je, dali je gospodin Novak našao kojeg Pažanina koji bi bio zaslužan da bude uvršten među svim tim Dalmatinskim velikanima.
Pažanin Bartol Kašić, pisac prve gramatike hrvatskog jezika, zaslužio je da bude prikazan u tom djelu.
Ova ideja Slobodana Prospera Novaka, bila je poticaj pronaći 101 Pažanina koji zaslužuju biti predstavljeni javnosti svime onime po čemu su posebno bili prepoznatljivi.
Biti će predstavljeni svi oni koji su rođeni u gradu Pagu ili koji su po roditeljima Pažani, a zaslužuju da budu dostojno prezentirani.


101 PAŽANIN


1.KAŠIĆ BARTOL
2.GRUBONIĆ PETAR
3.MATASOVIĆ VID
4.MRŠIĆ IVAN
5.TUTNIĆ IVAN
6.MIŠOLIĆ BENEDIKT
7.PALČIĆ ANTUN
8.CAPPO ANTE
9.RAKAMRIĆ FRANE PETAR
10.TRASONICO PETAR
11.SLOVINJA IVAN

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se