utorak, 06.06.2006.
Daske koje zivot znace II
(Rammstein: Stirb nicht vor mir)
Ocito vlada sezona kise i kazalista. Kisa i relativno niske temperature nisu bas moja omiljena klima (mom tjelesnom, a usto i psihickom ustrojstvu vise godi ljeto u Kastilji), cak me i zamaraju te se pretvaram u pravog Garfielda (fat, bad and hate Mondays). Ali je zato kazaliste prava blagodat.
Ovaj put je to Kvartet ispod pera Heinera Muellera u reziji Sebastijana Horvata. Sjecate se Les liaisons dangereuses, krasnog epistolara ili istoimenog filma s Glen Close i Johnom Malkovichem? E, u Kvartetu sjede markiza de Marteuil i vikomt Valmont te opet jedan drugoga privlace, zavode, zapaljuju, vole, a isto i odbijaju, ponizavaju i gadjaju vecerom sa stola. Drugih likova nema, osim u kakvoj primjedbi. Nisu ni potrebne, jer od samog pocetka njima ne treba niko osim jedan drugome, svi su ostali samo lutke, marionete ili cak nijeme crne ili bijele figurice. Oboje su vrlo izpiljeni pojedinci, virtuozi prezivljavanja i zato se oslonjavaju samo na sebe. Bas zbog svoje vjestine, zbog koje su postali bezskrupulozni i potpuno egocentricni, mogli su uloviti "visoki vjetar" zivotnih strasti i volje te zivotne snage drugih ljudi manipuliraju za vlastiti uzitak i samopotvrdjenje. To je njihova umjetnost, kojoj se klanjaju i jedina, koju priznaju.
U toj umjetnosti oboje su vrhunci umjetnici i tamo najintimniji. Kad otpadnu maske i etiketa, perike i cipke, ostane strast i zudnja po izzivljavanju te strasti. U tome su jedno drugoga prepoznali kao sebi jednakog, pa je to razlog privlacnosti ali i rivalstva, jer na vrhu moze biti samo jedan....
Savrsena igra Natase Matjasec i Radka Polica uz zvucnu kulisu simfonije Henrika Goreckog.
Za kraj jos citat iz filma- "When it comes to the marriage, one man is as good as the next. And even the least accomodating is less trouble than a mother" (Marquise de Merteuil).
