ponedjeljak, 27.09.2004.
Ponedjeljkova rapsodija
(Soundgarden: Like Suicide)
Mnjam. Ponedjeljak. Corrupted copy of the Service Pack 2. Hehe, I feel naughty- mogao bih nekome baciti vodni balon na glavu ili barem kome smjestiti Tarzanov urlik u login skript. A mozda i ne, svima je danas ponedeljak.
Regina, taj je Fiennesin Onjegin ubitacno dobra stvar, shvatam, zasto si ga gledala cetiri puta. Najvjerovatnije i mene to ceka. Ruska mi literatura inace malo teze pada (stalna patnja i svetobolje) i ne da mi se uvijek koracati tom hladnom, blatnom i vjetrovitom stepom s doduse nenadkriljivo lijepim zimskim vecerima i snijegom te voznjom saonicama, ali to su samo momenti u satima mrkosti i tragike. A film je biser, je draguljcic, je ljepota vec prohladnog kasnorujanskog nedjeljnog popodneva sa zutim suncem na blijedoplavom nebu, dobrim juznoafrickim cajcicem i nogama na tabureu. Ralpha Fiennesa sam prvi put vidio u Schindlerovoj listi, a potom u kratkom vremenu u Engleskom pacijentu, pa Djetetu iz Macona, Strange Days, The End of the Affair (Regina, sto si mislis o tom filmu?), Spider, Orkanski visovi i the Avengers. Mislim, da je glumio i u jednom filmu lik Lawrenca od Arabije ali nisam siguran. Svidja mi se, nekako mi se cini "umjerenijim i tisim" Alanom Rickmanom. Jedino imam osjecaj, da je previse uronio u uloge s tragicnim ljubavima. nego, ima jedna ulogica, u kojoj bi ga htio vidjeti, onako iz osobne eksperimentalne naslade- kao grofa Monte Christo. Vjerujem, da bi nadmasio Depardieua i lijepog Chamberlaina. Ali to ce ostati samo mala zeljica jednog wannabe filmofila.
Change of subject.
Prijatelj mi je poslao neka graficka sprdavanja iz mucenika Podobnika i pukao sam od smijeha. Za osnovu je uzet plakat za film Saving Private Ryan, a face su zamijenjene s Ropom, Jansom, Drnovsekom i Jelincicem- Saving Rivate Podobnik. The mission is a man. A drugi je omotnica Dolfijevog bestsellera, jedino je njegova faca zamijenjena Podobnikovom (brcici su, naravno, ostali) te je u gotici ispisano Janez Podobnik. Naslov je knjige ostao isti. Nabio sam si musklfiber od smijeha zbog originalnosti. Ma taj Janez i njegov brat Marjan u Sloveniji su predmet ruganja vec godinama (casopis Mladina dali im je nadimak Brata Podpostenjak), a ta vrijedjajuca kretenarija samo je potez ocajnog vodje jos ocajnije stranke, kojoj tone brod i na izborima bas nece briljirati. Bilo je cuti, kako se je na vladi pjenilo i tonovi se povisivali (za razliku od don Drnovseka, koji ima konstantan pulz od 2 udarca na minutu i nista ga ne baca iz stava- osim Jansevih primjedba :) premijer je Rop konkretnije vise kolerik) zbog te gluposti, jer si vladajuca stranka pred izborima ne smije priustiti izgledati "slaba" pred narodom, koji zivi uz granicu, niti nece ispasti nasilna jer vec vise od 10 godina rade na nekim mlakim potezima koji jim odgovaraju u rijesavanju problema. Da ne bi bilo izbora ovaj bi se cin odmah oznacio za otpadnickog- pa Podobnik je jos ove godine bio u vladnoj koaliciji i bjese izbacen, njegova je stranka mijenjala vodstvo, a potpora pada sve nize. A sad se taj cin prikazuje kao nacionalni interes numero uno, jedni se lacaju kombinacije rijeci kao sto je EU i zamrzivanje podrske u istoj recenici, vecina mrmlja nesto u smislu "ova glupost nam stvarno nije trebala" (ali tko ce se pred izborima usuditi to reci javno?), Mladina je objavila clanak Spasavanje pjesaka Podobnika- kako je drzava postala zarobljenik predizborne kampanje SLS. Cak i takve kao "SLS je z insceniranim incidentom pokusala na svoju stranu pridobiti slovensku politiku i javnost". Zasto se Podobnik nije ustrucavao slovenskim policajcima pokazati dokumente?
I na kraju krajeva, sto imamo? I sa jedne i sa druge strane je doslo do reakcija, koja je sve skupa dovela do prevruce juhe, a sve ce se skupa opet odraziti u nikako prijateljskom odnosu izmedju dvaju naroda. Vrucih glava ima posvuda ali im ne dajem prava, da su oni maskote cijelog naroda. I Slaven Letica je dolazio na Svetu Geru/ Trdinov vrh preobucen u bana Jelacica, pa su pucale izjave, ali niko mu nije davao pretjerane paznje. Hvala Bogu, ima ljudi u Dezeli, koji podrzavaju normalan nacin rijesavanja problema oko granice, bez nacionalistickih podbacaja i posve na normalnoj i mirnoj platformi. Samo se nadam, da ce ih skoro proci bolest politicke apstinencije, pa da se i oni cuju u parlamentu i vladi. Malo je previse tih prepucavanja i brezveznarija, na kraju krajeva su devedesete bile ostro i bolno trijeznilo za sve nas, pa umjesto da si prebacujemo neke karakterne i kulturne "specialitete", mogli bi poraditi na tome, da nam je regija stabilnija i da mozemo svi zivjeti dobro. Samo onda ce mutikase morati otplivati na siroko more.
Mnjam. Ponedjeljak. Navece dolazi long-lost friend i najavio je potrebu po tobaco de Cuba. Hehe, ako je tako, kraj ce se ponedjeljka stvarno proslaviti sa stilom.
subota, 25.09.2004.
Moj sveti dan
(Fondangos de Huelva)
Subota. Prvi dan poslije citavih eona, da sam mogao spavati i spavati te me nikakav alarm nije potjerao u realnost ureda i kulminacije projekta. Oci su se mi otvorile same od sebe, battery full, i prva je pomisao bila: "Subota, mmmmmmm". Slijedio je osmijeh, koji bi vjerovatno uplasio i samo sunce, da nisu rolete bile spustene u stilu berlinskih bunkera te su jedini fotoni bili oni koji su se nijemo crvenili iz potpuno tihe i bezazlene budilice. Subota- definitivno moj sabat, jer je spavanje bozansko! :))
A u srijedu je bilo potpuno drukcije, legao sam oko cetvrt do devet samo da ispruzim noge i slijedece sto se sjecam, bila je budilica, koja je urlala u sest ujutro. Krevet je izgledao kao da ga niko nije ni pipnuo, u snu se nisam pomakao ni za milimetar. Bas se grozim takvih tjedana, procitao nisam ni stranice, Onjegin s Ralphom Fiennesom mi stoji na pisacem stolu i skuplja prasinu, a moje su zalihe energije nestale u nenasitnom zdrijelu moga employera. Stvarno se moram kontrolirati i ne dopustiti si, da mi zivot samo ovako prodje. Sutra se spremam pogledati taj Fahrenheit, pa da vidim vec poznato, vec prezvakano, progutano, probavljeno i.... znate vec sami. U biti idem na kavu s prijateljem, a posto je kino iza ugla od tog lokalcica, poraniti cu dva sata i nafilati se antibushevskom demagogijom. Uz kavicu biti cu fenomenalno olicenje salonskog revolucionara, mix Billija Zanea iz Orlanda, Che Guevare i Djevice Orleanske, polemizirati o patnjama, odgovornosti i krivnjama, a na kraju platici racun i ostaviti napojnicu te opranom savjescu zakoraciti u jos jedan dan vlastitih problemcica unutar malenih horizonta. A pravda, samilost, humanost i nesebicnost ukipiti ce se u sjajan bijeli mramor na procelju ega i krasiti ulaz u moju savjest velicanstvenim potezima, visokim celom i jasnim pogledom. Zivot, disanje, kretanje i ambicije zadobiti ce formu glupih trolova DaliCuUPonedeljakDobitiIzvjesce, goblina NestaloMiJeMlijeka, MoramUTrgovinu i divljaka GleMaluKakoJeZgodna! U mome svijetu vrlo znacajne stvari, a u krupnom planu..... Life, ha? Svaki za sebe?
*gasim flamenco i stavljam Beethovnovu Mjesecevu sonatu*
Dosta. Danas mi je sabat, dan je veselja i radosti, da zivot postoji! Navecer neki kolega slavi rodjendan, pa ce opet biti muzike, smijeha, dobre kapljice i jos boljeg drustva. Har, set sails for the high seas!!!
petak, 17.09.2004.
Donde estas, mi suerte?
(Limp Bizkit: Almost Over)
Drustvo iz gimnazije se je vec malo porazgubilo po morima zivota, ali se nas nekolicina jos uvijek skupi i fino provedemo kakvu vece u razgovoru i dobrom partyju. Koji put je bas zabavno gledati sve ove tako poznate face ali sad umjestene u potpuno razlicite okvire. Ne samo kariere, koje se protezu od jos studentske do vec direktorske (i sve izmedju), nego i familija (sto sam zapao u tu familiju, to je vec treci blog uzastopce... ili mi je bio-clock zatrokirao ili cu dobiti naziv "don" i ljudi ce mi ljubiti ruku. Ne znam sto je gore ;) ). Sutra nam se zeni bivsi kolega iz skolskih klupa i biti ce fino. Skupa su vec godinama te je sklapanje braka u biti samo nastavak prirodnog procesa. Nego, ne bi ja vise piskarao o familijama, procesima raznih veza i vezica, djeci. Pogotovo sto sam sam olicenje jednog Benedicka iz Much ado about nothing i bas nemam "prava komentara". :))
Od ovih skolskih kolega jedan je zandar na granici, koji zna ispricati milijun i jednu pricu s svojeg prijelaza. Moj je konacni zakljucak taj, da mi se dize kosa na glavi i kostrijese brkovi, kakvi sve majmuni rade na granici ali mu to necu reci- mogao bi osobno shvatiti. Jer bi bilo osobno. Ono sto je meni zanimljivo slusati nisu policijske gnjavaze raznih putnika s odredjenim tablicama i pasosima, vec pronalazenje ilegalnih useljenika ili onih u tranzitu. Kakve sve ideje ti ljudi imaju i sto sve poduzimaju da stignu na svoj cilj. Druga je to prica ako ih tamo ceka izbavljenje iz bijede koju su ostavili ili tek pocetak novog pakla i besramnog iskoristavanja. I treca je prica o olosu koji tu bijedu iskoristava te ove jadnike za sume novaca sverca iz drzave u drzavu. Jedanput sam cuo za grupu Vietnamaca, koju je policija nasla na lutajucu po poljima odmah iza granice kod Bregane. Vodja te grupe je rekao, da su im oni, koji su ih onamo prevezli, rekli nesto u smislu sada ste u Italiji, pa se snadjite. Vodja te grupe je bio stvarno zabrinut, jer mu zemljovidi nisu bili tocni, tamo plan Trsta a u biti neka brda, polja i Mokrice. Ne bih se zacudio, da je batardo, koji im je pokupio novce bas tamo u onom casu igrao golf. No, ti se ljudi onda skrivaju ispod armaturnih ploca u kamionetima, u dvojno dno u prtljaznike i bogzna gdje jos. Bas sam danas u Mladini on-line procitao, da su se jedni Srilancani snasli (keksich, procitaj si to, da vidis odakle ti stizu bracne ponude *tease friendly*)- 23 clanova srilanske rukometne reprezentacije je na njemackoj ambasadi u Colombu zamolilo za jednomjesecnu vizu, da bi mogli otputovati na turneju po Njemackoj, gdje bi stekli potrebna iskustva za bolju igru. Naravno, vize so dobili ali je cijela reprezentacija odmah po dolasku misteriozno nestala. Naivni je njemacki organizator odmah obavijestio the authorities a na Sri Lanki su zacudeni odgovorili, da kod njih nema rukometne reprezentacije, da ne postoji ni rukometni savez niti jedan jedini rukometni klub. Na Sri Lanki se rukomet ne igra. Ups! Svakako luda ideja i ludo sprovedena. Samo se nadam, da ih nije docekao neki pimp i da sada ne prodaju imitacije torbica po Frankfurtu :/ Nazalost...
Na kraju zelim svima lijep vikend!
četvrtak, 16.09.2004.
Superheroji na fasadama
(Smashing Pumpkins: Ava Adore)
U ponedjeljak je neki mladi tata stajao na procelju Buckinghamske palace u znak protesta prema, po njegovom, nepravednom dodjelom starateljstva nad djecom u slucajevima raskida braka na britanskim sudovima. Ok, nije bas pogodno za pripadnike kraljevskih sigurnostnih jedinica jer se im je ljuti tata provukao na fasadu pod svim tim nadzorom i kamerama i senzorima i James Bondima. Ali stvar je jos gora, jer je taj tip bio obucen u Batmanov kostim. Erm.... to the Batmobil!!?? Princ-slikar Karlo je uzrujano izjavio, da neka britanska vojska zamijeni Scotland Yard i tako kraljevski regimenti cuvaju kraljicu i njezinu obitelj. Sto kaze na sve to najcuveniji monarh na svijetu? Nista, jer je na ljetnim ferijama u Skotskoj. Briga nju sto se tamo neki betmeni vjesaju po fasadi, samo da joj zavjese ostave na miru. Zna ona dobro, da bi ljuti tata izabrao drugi kostim, da je poceo planinariti po fasadi skotskog dvorca- obukao bi se u Bravehearta. A tek bi onda velicanstvo pod fasadom imalo sto vidjeti i pala bi joj kruna s glave. Ako je ne bi pridrzavala rukom. Ali bi onda postojala velika opasnost da ne zadobije Hexenschuss u vrat. Jadnog bi ljutog tatu princevski muz Filip vjerovatno sam skinuo s fasade. Kojom legendarnom cinicnom primjedbom o vjetru, vihorecem kiltu i engleskoj zebljivosti.
Doduse bolje je ovako privlaciti pozornost i senzacionirati publiku, nego raznim paklenim strojevima. Bez komparacije. Ko zna, mozda bi se osmjehom na licu ipak moglo pobijediti kapital i njegove interese? On the other hand, previse sam naivan u svojoj sigurnoj sobi. Nego, bilo bi lijepo. Imagine, John, imagine that.
Sto me navodi na pitanje- a koji bi se superheroj mogao pentrati po kupoli najznamenitije bijele kuce? Uf, to se stvarno moze birati izmedju Supermana, Spidermana, Hulka, Maska, 50-feet-woman, ma ima ih stotine. Ja bih im stavio Mr. Beana, da na hozntregerima visi s stupa za zastavu. To bi mozda bolje odrazilo stanje ispod kupole.
srijeda, 15.09.2004.
Mommy dearest
(Pink Floyd: Mother)
Da li je Katarina di Medici bila dobra majka? Zeljela je svojoj djeci sve najbolje, francusku krunu za sinove, za dragog joj sina Henryja cak i poljsku krunu, a preko lijepe Margot Katarinini bi unuci nosili i krunu Navare. Nije bilo prepreke koja bi ju zaustavila, ni opasnosti koja bi ju odvrnula od cilja. Pretrpjela je zenskarenje svoga muza Francoisa, prezivjela njegovu smrt, kada se mu je na turniru u mozak zarila trska suprotnikovog koplja, projedrila je kroz vjerske ratove i na kraju otrovala svog sina, Charlesa od Francuske. Ups! Otvorio je knjigu, koju nije smio, knjigu o lovu sa sokolima, cije su stranice bile sljepljene te je bilo potrebno osliniti prst, da bi se moglo okretati list po list. Tu bi knjigu morao citati Morgotin muz, pirenejski Henry, protestant. Charles je umro u uzasnim agonijama, a njegov se brat Henry vratio iz Poljske, da bi mogao preuzeti zlatne lilije francuskog kraljevskog dostojanstva. Zivot proveden u potjeri za jasnim i nikada skrivenim ciljem, a na kraju vlastito je dijete u krvavom znoju lezalo na svilenim pokrivacima. I Henry "Poljak" je umro i francusku je krunu stavio na glavu pirenejski Henry te postao Henry IV de France (opet postao katolikom, jer je "Paris vrijedan jedne mise") i zapoceo dinastiju Burbonaca, koja je Francuskoj dala Louisa XIII i Suncanog kralja Louisa. I onog Louisa, kog su neki izdrapanci skratili za glavu.
Da li je Henry, osmi s takvim imenom koji je nosio englesku krunu, bio dobar otac? Od prvog braka sa Spanjolkom Katarinom iz Aragona nista- bez sina, bez nasljednika, Engleska ce opet biti u gradjanskom ratu, a tek je Henrijev otac zavrsio dugotrajan takav rat (isto Henri ali sedmi- kao patuljak iz Grimmove bajke vucarao se Francuskom, dok na kraju nije ubio Richarda Treceg, koji je htio djorati svoje kraljevstvo za nekakvog konja. Onda je Henri postao divom i ujedinio bijelu i crvenu ruzu) Naglavacke preokrenut pravni red drzave, istumbani mentalitet Engleza, popaljene crkve i opljackane riznice, osnovana nova drzavna crkva i izgradjena ganc-nova mornarica, demistificirana aureola kraljicine krune, koje se je prodavala za dobro nosecu maternicu (onaj krunu za konja, ovaj krunu za maternicu- ja koji put ne kuzim taj engleski smisao za humor)- sve to za sina. Kojeg je Henry na kraju i dobio te ga zivog drzao u svojim divovskim i sifilitickim rucerdama i dao mu ime Edward. Mark Twain je kasnije napisao The Prince and the Pauper upotrijebivsi mladog Edwarda ali to je vec druga prica. Taj je Edward po smrti svog oca vladao i kasljucao, dok se mu nije vrlo skoro pridruzio u kripti Westminstrske katedrale. Pa je dosla Mary i vratila katolicanstvo te dovela kastanjene, siestu i sangriu u Englesku u pratnji njezinog muza, slavnog Felipeja Segundo Hapsburskog. I ona je umrla od tumora ali je za sobom odvela i desetine pecenih protestanata. I tako stavi stara Engleska pod krunu Elizabetu, kcer onog velikog sifiliticara, koji se je na Champs d'Or rvao s francuskim kraljem Francoisom (ali mu nije gurao prst u oko, radije je sansu predao onoj trski s turnira). Za vrijeme svoga zivota Henry VIII couldn't have cared less za crvenokosu ne-sina-vec -tamo-neku-kcer- jedne-bludnice-koja-je- osramotila-krunu Elizabetu, koja je kao engleska kraljica taj kisni otok iz evropske margine progurala u klub svjetskih velesila.
Hocu li ja biti dobar roditelj, kad dodje vrijeme? Hocu li znati kada je treba prestati gurati, hocu li se savladati i ne projecirati svojih ambicija u malene glavice s velikim ocima? Hocu li znati slusati i cuti?
Hm.... A tako sam jos daleko od odraslosti.
utorak, 14.09.2004.
Odmor za kavu
(Bernard Herrmann: Twisted Nerve)
Sreca me je opalila posred rogova. Filmom. Tocnije mogucnoscu i izborom- mogucnoscu, da nadjem vremena i izborom da to vrijeme prozivim gledajuci dobar film. Jucer je bio najomrazeniji mi dan u tjednu i bio sam u svom garfieldovskom raspolozenju, kada nazove prijatelj i pozove me u kino. Dakako! Hehe, Kill Bill Vol.2... Daleko je Uma dogurala od malene Cecile de Volanges. Tarantino mi je drag sa svojim dialozima ali mi se cini, da ga moram gledati u velikim intervalima, inace ce mi se desiti, da mi postane kao Woody Allen. Dobar, predobar ali.... isti? Kako god gledam Cetiri sobe, pa From Dusk till Dawn, Pulp Fiction, Reservoir Dogs, Killing Zoe sve su to strasni filmovi, genialni. Ali ne bih mogao pogledati svaki dan po jedan, mozda jedan na tjedan. A Coen bi bracu mogao vidjeti sve odjedanput, Raising Arizona, Fargo, Big Lebowski, O Brother where art thou?, Ladykillers... Istina, po ovakvom maratonu mogli bi me samo strpati u ludnicu. :)
Ovi dani nekako su cudno poceli u znaku macevanja. Prosli vikend, pa jucer navece, pa danas dopodne- naime, u listopadu pocinju treninzi i ponovo je treba uronuti u birokratske procese iznajmljivanja dvorane i izlaganja programa za cijelu godinu. Stvarno imamo srece, da dvoranu iznajmljujemo u jednoj osnovnoj skoli, cija je tajnica vrlo srdacna i sposobna zena, koja nam stvarno puno pomaze oko svega toga. A i tarifa najma nije previsoka, jer je u grupi puno studenata, koji bas nisu debelo podlozeni suskavcima, a i oprema kosta. Opet me je kontaktiralo nekoliko interesenta, kojima inace odgovorim na nekoliko osnovnih pitanja, a onda ih pozovem, da si dodju pogledati trening, pa ce vidjeti na vlastite oci. Odgovori su u stilu: ne, to nije sportsko macevanje (kao olimpijska disciplina), nego su to srednjevjekovne vojne tehnike 15og i 16og stoljeca. Da, zeljezne rukavice, oklopi, jednoipol rucni macevi, koplja, bodezi, buzdovani i tako to. Ne, Xena nije postojala i s njom nemamo nikakve veze. Zasto? Jer smo vjerovatno neki donkihoti, koji zele obuditi neki dio povijesti i neke vjestine. Ti ljudi onda dodju, neki i ostanu.
Ove godine raditi cemo tehnike maca po Fioreju i Talhofferu, tehnike bodeza po von Baumanu i dvojici prije pomenutih majstora te izvjezbati cemo formaciju kopljanika. I puno puno "prakticne teorije" od Silvera, DiGrassija i svih njih. U samo cetiri sata tjedno morati cemo raditi marljivo i puno, da se stignemo probiti kroz taj program.
U sijecnju nadam se otici u Slovacku na drugi dio Njemacke skole macevanja kod jednog poznatog majstora. Ove godine polozio sam prvi dio, zao mi je, sto je trajalo samo tjedan dana (doduse po 8 sati treninga i 2 sata teorije na dan), jer je tip riznica znanja i
iskustva. But, who says you can have it all? U ozujku ili travnju opet ce se naci clanovi HEMACa (Historical European Martial Arts Coalition), vjerovatno opet u Dijonu, ove godine necu imati nista za predavati, moje istrazivanje u zadnjoj godini nije bas napredovalo. :/
Na kraju krajeva nikuda mi se ne zuri. Samo ustrajno i marljivo naprijed, pa dokle doguramo, dogurat cemo.
ponedjeljak, 13.09.2004.
Vikend
(Faith No More: Just a Man)
Kakav vikend. U subotu navecer otisao sam na veceru s Kashima Shinryu ljudima (jos jedna japanska martial art), koji su se skupili iz cijele Evrope a ja se im zbog prehlade nisam mogao pridruziti na treninzima. Blah... Uglavnom, bilo nas je jedno dvadesetak te smo pricali najprije o lokalnim vinima i domacem pivu ;) ali se je negdje za vrijeme deserta pocelo pricati o ostalim aktualnim temama, sto za martial arts crowd znaci izmjenjivanje dojmova i iskustva s tehnikama, macevima i slicno. Tako me je dohvatio jedan kashimist iz Izraela, koji mi se je uljudno predstavio i rekao, da su ga uputili k meni, jer se ja kao bavim evropskim srednjevjekovnim macem. U redu, stvarno se vec osam godina zezam s tehnikama 15tog i 16tog stoljeca ali daleko od toga, da sam ekspert. No, covjek mi rece, da inace predava filozofiju u medicinskoj skoli ali da vec duze vremena proucava tehnike maca biblijskih Zidova. Wow, rekoh, to je stvarno zanimljivo i ujedno tesko, arheo nalaza bas nema toliko puno, a interpretacije su tehnika koji put uzasavajuce frustrirajuce. Razgovarali smo o tome koji sat vremena i potpuno se uzivjeli u topik. S cim svim se ljudi ne bave....
Jos uvijek malo prehladjen sam se u nedjelju probudio oko osam. Kojim dobrom, ne bih znao reci, inace su vikend jutra spremna i pokorna cuvati me na svojim grudima do deset dopodne. Nije mi se jos dalo ustati i oblaciti, pa sam pomislio, da bi bilo fino vidjeti kakav film, onako u krevetu. Home cinema u krpama. Pogledao sam si Orlanda od Sally Potter. Dobra ekranizacija istoimenog romana od Virginie Wolff, pogotovo sto malo sa strane citam Simone de Beauvoir. Totalno cu se isfeminizirati. :)
Popodne smo trojica kolega otisli do prijatelja, kojeg ceka sluzbeni put, pa se neko vrijeme necemo vidjeti. Pozvao nas je "na caj"- jao, samo da nece praviti sendvice s krastavcima! Ne, ne, malo mortadelice, sira, feferonic dva i refosk. Caju ni traga. :) Dobro, bila je kava na kraju. Sa nama je i bio jedan Amerikanac, koji je dosao u Evropu malo se poduciti izvan-US nacinu zivota i razmisljanja te smo zaglibili u razne debate o evro-amer odnosima, americkom nacinu gledanja na stvari i o povijesti bivse Juge (to ga je vrlo interesiralo). I refosk je napravio svoje- doduse, nismo se bas derali i valjali po podu, nego smo bili vise pricljivi no inace i nekako smjeliji u iznasanju stavova. Na kraju nam je gazda kuce pokazao i neku psiho- igru (Doom3), koju normalni ljudi ne mogu prozvakati. Uf, stvarno je sick igra, neki izrodak filma Event Horizon, samo besramno potenciran.
Kako volim vikende! :)
četvrtak, 09.09.2004.
On holiday by mistake
(Nick Cave: There is a light)
Uspjelo je. Jucer sam u pola devet navece mobitelu stavio brnjicu, spustio rolete, namjestio zvucnike u perfektnu poziciju napram fotelje, nagnuo laptopov displej u potpun kut, otvorio flasu (ohoho, pa to je neki fini Chianti! otkud to ovdje...? sigurno je bio neki poklon, ostavljen i zaboravljen. posluzit ce :) ).
U nekom trenutku usred duplog klika na WinDVD ikonu savjest mi je prisapnula, da bi mozda mogao malo poraditi na programu za treninge, koji pocinju kroz nekoliko tjedana ili bi sredio papire, koji se valjaju po stolu. Nah, uvijek ima vremena za takve stvari! Savjesti mi draga, evo ti za pivo, idi i ne gnjavi. Play film. Play "Withnail&I". Lozinka u sat i pol neodrasle neovisnosti od svakodnevne ozbiljne kakofonije. Jeste li gledali taj film? Sjecate se scene You-bloody-fool-you-should-never-mix-your-drinks? :) Kakav je trag ostavila na vas?
Bas razmisljam o tome sto je ostalo u meni nakon TheEnd... What a piece of work is a man, how noble in reason, how infinite in faculties...
Danas je blog malo kraci, moram srediti pomutnju u glavi.
srijeda, 08.09.2004.
Divnog li otkrica
(Ibrahim Ferrer: Candela)
Ugledao sam ga na regalu. Nije bljestao, nije bio prekriven sijajnim koricama, nije izvodio trikove niti je ispustao glasove. Bio je potpuno tih, iste visine kao i njegovi drugovi oko njega, stajao je u redu kao i svi.
Ali mi je oko zastalo na naslovu, koji je blijedim slovima lezao na cudno zelenoj podlozi. I kako maestro DiGrassi kaze, cim zastane oko, zastane i mac te noga. (Kako sam se sad sjetio starog Giaccoma?? I need a drink...) Ruka je polako kao u snu primicala regalu i prst se je ispruzio prema njemu, koji je jos uvijek potpuno mirno stajao tamo i nicim odavao znakove sile, koje me je vukla ka njemu. Na kraju sam ga drzao u ruci i nadao se, da to nije san, da to nije slucaj momentalne sljepoce. Ne, to je stvarno bio DVD "Withnail&I".
Film, kojeg nisam gledao vec godinama, a svaki me je puta odusevio i otvorio mi nove oci te me vodio na nova prostranstva uma i iskustva. Da ne govorim o crnom humoru i ispijenoj faci Richarda E.Granta. :)
Uglavnom, DVD je sad na mom pisacem stolu, sada jedino trebam naci malo vremena, da si taj filmic i pogledam. Sto je lakse napisati nego ostvariti. Ali doci ce i taj dan, zavaliti cu se u foteljicu, ispruziti noge na tabure, napraviti si White Russian kao dragi mi bratic the-man-who-wanted-to-be-called-TheDude-Lebowski i krenuti u svemir kao karavana cigana.
utorak, 07.09.2004.
Back to reality
(naio ssaion: sms)
Ovih nekoliko dana bolovanja stvarno su ostavili trag na psihi. Nista strasno osim vrucine, konjskog kaslja i la deluge mukusa ali toliko, da nisam mogao na posao. Ali se blagodati mira, tisine i dobre literature nikako ne zaboravljaju. Sve sam to vrijeme mogao krasno i fino zvakati dobru knjigicu u svom finom kreveticu, naslonjen na najmilije mi jastuke. Potpuno sam zaboravio kilometre maramica, hektolitre caja (jagoda-vanilija pa ti i tamo lipa+metvica sa zlicom meda. Da presjecemo.), konsekventno minute stajanja na WCu i gluposti na TVu dok sam cekao da voda zavrije. Let me boil some water, sir. Jedan Jeeves bi mi dobro dosao, priznajem. Nosio bih ja tu oznaku razmazenog burzuja, samo da imam vremena lezati u svom kreveticu (pokriven onako "do pola trbuha") i gutati knjigice. A poslije bih se malo modernizirao i pogladao si koji film na laptopu. :) Na primjer Leon (director's cut, naravno) ili Blade Runner (isto dir. cut) ili Lola rennt... Uf, uzitak, vrh hedonizma, otvoreni prozor in sunce na tepihu, heaven on Earth!
Ali takve stvari ne traju dugo, vrucina je pala, smrcam jos uvijek in kasljucam, posao zove i projekti takodje. Bolest nije nikako primamljiva, ma to mi je bolovanje napunilo mentalne baterije i ostavilo mi nekakav nedokuciv osmjeh na usne.
Mona Liza u krevetu s knjigom, Giocconda s laptopom i slusalicama, renesansa u slafroku iznad cajnika.
Followed by utorkov postmodernizam na autobusu natrag "doma" u ured.
četvrtak, 02.09.2004.
Oh, isn't it good, Norwegian wood
(Iggy Pop: Lust for life)
Svedska IKEA je otvorila svoju ekspozituru u Saudskog Arabiji. Rezultat- troje mrtvih, a dvadeset su osoba morali ozivljavati. Multinacionalka je naime obecala prvim pedesetim kupcima kupone u vrijednosti 150 US dolara, pa je rulja navalila na grand opening. Stampedo kaftana u lovu na skandinavske regale i stolove za kavu, kuhinje u talijanskom stilu i one fine djecje krevete na kat u boji norveskog drveta.
A sjecam se dana (figure of speach), kad su horde u krzno i vunu zavijenih visokih marinaca s rogovima na glavi (dobro, to nije istina, Vikinzi nisu imela rogove na kacigi but adds to the atmosphere) jurisali u lovu na sirijsku svilu, bizantijsko staklo, francusko zlato i irske dragunlije. Nijedno kraljevstvo nije bilo sigurno na njihovom putu, nijedna tvrdjava neosvojena, nijedan grad nespaljen. Od vetra pocrvenjelih ociju s plavim sarenicama, u vjetru divljajucim blond i bakrenim pletenicama, u vjetru vijorecim bradama, i u vjetar odnesenu pjenu s ustiju taj je strah i trepet drzao svu Evropu u grozi. Brojcano nadmocnije postrojbe klonule su pod pritiskom dvadesetorice drugova iz sela, koji doma nisu imali sto raditi i od cega zivjeti. Poklici Odinu, Thoru i Votanu dizali su se zajedno s dimom zapaljenih kuca i stoke, a Valhala se je tresla od svakodnevnih bitaka i svakonocnih pirovanja.
Skandinavci su opet na pohodu i za njima ostaju lesevi, ali ovaj put svjetskim morima ne plove strasni drakkari sa zmajskim glavama na pramcu, nego spori teretnjaci s jos boljim oruzjem. Krcati foteljama, sofama, kuhinjskim stolovima i stolicima za kompjutore sada su na lovu za punim bancnim racunima (sto ce reci, opet za svilom i zlatom).
Boze, postedi nas gladi, kuge i bijesa Sjevernjaka!
