ish

ponedjeljak, 27.08.2007.

Ljubičasta nijansa duge (2002.)

Ne znam da li sam upravo zaspao i usnuo ili sam se upravo probudio iz dugačkog sna... Osjećao sam napetost i neku vrst mamurluka. Znao sam samo da sam u Zemlji bajki i šarenih priča i da ako želim opstati, moram napisati jednu priču...

U papuči bake Bose, u selu Grimizne duge, dva mala sunca pustila su svoje zrake na lica zelenih vilenjaka koji su se lijeno izvlačili iz svojih jazbina. Danas, isto kao i jučer i isto kao što će biti sutra i prekosutra i zakosutra, je veliki dan za naše male prijatelje. Danas je dan kad izlaze iz papuče bake Bose i penju se na ormare naših soba, pletu se u naše kose i šapću nam u uho priče o Grimiznoj dugi...

Grimizna duga nije kao druge duge. Ona je najveća i najšarenija duga koja stane u papuču. I ne samo to – svaka njena boja, svaka i najmanja nijansa je satkana od tisuću priča, tisuću šarenih zgoda... Ovo je priča ljubičasto-plavičaste nijanse – ovo je priča o Bubuu...

Bubu je bio leopardasti vilenjak šarenih pjega i dugačkih šiljastih ušiju koje su mu nestašno stršile iz njegove razigrane ljubičaste kose. Bio je on najmanji i najvragolastiji vilenjak koji je ikada živio u papuči bake Bose. Svaki dan bi, još prije nego se probude dva mala sunca, nestrpljivo tapkao ispred svoje šarene kućice prekrivene plavom mahovinom i čekao novi Veliki dan. Bio je nestrpljiv da skoči na veliki ormar u maloj studentskoj sobici i da se zaleti u kuštravu kosu djevojčice u tijelu prekrasne djevojke. Svaki dan bi dolazio, lamatao svojim malim nožicama sa velikog ormara i smišljao načine kako da se otkrije toj prekrasnoj djevojci. Naime, vilenjački zakoni zabranjuju vilenjacima da se pokažu ljudima. Možemo ih čuti, vidjeti na trenutak njihovu sjenu, ali nikako ih ne možemo vidjeti. To je jako rastuživalo malog Bubua i stalno je smišljao načine kako bi se pokazao. Jednog Velikog dana, u malu studentsku sobicu, ušao je crnokosi mladić i osvojio djevojčino veliko srce. Bubu se držao za svoj stomačić i valjao se po ormaru. Bio je sretan jer je našao način...

Bubu je danas veći nego ikad. Ima već skoro dva centimetra i živi u djevojčinu trbuhu. Sretan je jer zna da će ga djevojka napokon vidjeti.

27.08.2007. u 13:11 • 4 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.



  kolovoz, 2007 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Studeni 2007 (2)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (10)
Kolovoz 2007 (13)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Malo poezije, malo kratke proze, malo nabacanih misli...



"Budni imaju jedan i zajednički svijet, a svaki od onih što spavaju okreću se u svoj."
Heraklit

Linkovi

blog.hr


ekipa

yes

NPZ

Tai

Spirit

Reina

Emily

RedCosmicSkywalker

ish na blogeru :)

wink

Br. posjeta:




Spectral Moon day 12
Year of the Yellow Resonant Seed

kin 155: Blue Crystal Eagle
I Dedicate in order to Create
Universalizing Mind
I seal the Output of Vision
With the Crystal tone of Cooperation
I am guided by the power of Accomplishment
I am a galactic activation portal enter me.








Sve je loše
Pjesma je dobra
U životu nikad nisi bio kao žaba
Nego kao konj.

N.K. 2,5




"Mi nismo ljudska bića koja ponekad imaju spiritualno iskustvo. Mi smo spiritualna bića koja imaju ljudsko iskustvo..."
G. Zukov