ish

utorak, 27.11.2007.

Da li smo sami u Svemiru?



Da li smo sami u Svemiru? Ljudi moji, pa jel vi znate koliki je taj Svemir??!! Neki dan sam dobio na mail pp prezentaciju pod naslovom makrokozmos mikrokozmos. Prezentacija je krenula od prikaza lista, pa se povećavala slika nekoliko puta dok Zemlja nije postala samo sitna točka u beskraju Svemira. Nakon toga su krenule slike unazad ponovno do lista, pa dalje do strukture lista, atoma itd. E pa mi smo znači negdje između ovih krajnosti. Mi smo sustav (svemir) koji je dio sustava, a u nama je opet sustav za sebe sa svojom pričom. Da li smo sami u Svemiru? Ako gledamo iz pozicije našeg sustava i zanemarimo na trenutak mikro i makro-kozmičke relacije, opet je nevjerojatno da u tom velikom prostranstvu nema drugog inteligentnog života.



Neke dokaze o postojanju takve vanzemaljske inteligencije možemo tražiti i naći i ovdje na Zemlji. Postoji dosta nepodudarnosti i rupa u znanosti preko kojih se jednostavno prelazi, jer ih ne znaju objasniti, ni protumačiti, a ne žele ni pretpostaviti da bi odgovor bio u nekoj vrsti vanzemaljske intervencije. Napisano je dosta o ovoj temi, ali uglavnom su pisci bili van znanstvenih krugova (tipa Erich von Daniken). To je bilo fascinantno štivo, ali za znanstvenike smiješno i neutemeljeno. Nakon Danikena pojavio se još jedan zanimljiv pisac, koji je bio ipak više znanstvenik nego pisac, i počeo pisati o sličnoj tematici kao Daniken, a njegovo ime je Zecharia Sitchin. Sitchin je kopao po počecima civilizacije i došao do Sumera kao početka ovoga što danas imamo. Sumerani su se pojavili (prema arhelozima i povjesničarima) samo tako - BAGABOOOM i evo vam kulture prije koje su ljudi živjeli plemenskim životom.

Sumerani poznaju matematiku, astronomiju, medicinu, pravo, politiku, astronomiju, arhitekturu... Žena je u Sumeru prije 8000 godina imala pravo glasa, postojala je institucija braka, pa čak i razvoda itd. Sumerani su pisali na glinenim pločicama, ali su poznavali tiskarski valjak koji je preteča tiskarskog stroja.



Zanimljivo je kako se malo danas spominje taj Sumer. Na studiju povijesti ga obrađuju jedan semestar na prvoj godini i to je to, a u osnovnoj i srednjoj školi ako ga uopće spomenu, dobro je. Čudno, zar ne? Takva moćna civilizacija prije koje nije bilo ni približno slično organizirane zajednice i koja je lupila itekakve temelje civilizaciji kakvu danas poznamo, a tako se malo o njoj piše, uči i zna. Sitchin je postavio teoriju da se u Sumeru radilo o vanzemaljskoj intervenciji (on ih naziva Annunaki) na zatečeno domorodačko življe. Dokaze je našao čak i u Bibliji, Vedama, te drugim svetim spisima. Po njemu sve svjetske religije imaju korijene u Sumeru. U svakom slučaju preporučam vam da pročitate Sitchina (recimo Dvanaesti planet).
Da li smo sami u Svemiru? Vjerujem da nismo.

27.11.2007. u 15:01 • 5 KomentaraPrint#

petak, 16.11.2007.

Napokon


Onaj koji pršti zvijezde

Pogledom u nebo

Oblake što jezde

Konačno je sjebo.

16.11.2007. u 16:05 • 0 KomentaraPrint#

srijeda, 03.10.2007.

R.I.P. ish

Sanjao sam povratak u grad gdje sam prije živio i tamo u mojoj staroj sobici na zidu ugledam smrtovnicu: Isha Tai (pisalo je moje pravo ime) preminuo 20.2.2005. Zgrozio sam se. Bio sam svjestan koji je dan "u stvarnosti". Bio sam mrtav 6 mjeseci. Pitao sam mamu kako to da sam mrtav, a tu sam i pričamo i normalno sam živio tih 6 mjeseci. Ona me samo gleda. Odlazim van. Svi ljudi koje znam su tu i sve manje ljudi mi odzdravlja kad ih pozdravim, a neki od njih me gledaju s nekakvim prezirom. Pričam im kako sam mrtav i kako mi ništa nije jasno. Oni šute i gledaju me. Netko mi objašnjava da sam ubijen ispred studentskog doma. Nekog lika i mene ubio je nekakvi freek, čini se bez razloga. Dolazim na nekakvi trg i ispričam cijelu priču i u to dolaze ljudi u sivim odijelima (4 ili 5) i kažu da moram s njima. Ja kužim da moram i nije mi bed, ali ih žicam jos samo pet minuta da se oprostim sa svima. Kažu da ih zajebavam već 6 mjeseci i da sam konačno shvatio i prihvatio pravo stanje stvari. Na kraju mi ipak daju mojih 5 minuta. Lovi me panika. Želim se sa svima oprostiti. Odjednom pritisak u mjehuru. Piša mi se za riknut. Počnem pišat i nikako da završim i pišam k'o iz vatrogasnog šmrka. Nikako da stanem. Kad sam ispišao zadnju kap, nestao sam - kao oblak kad ispusti zadnju kap kiše.

Ovo je san u kratko. Imam ga zapisanog na 4 A4 stranice papira. Između ostalog u snu sam vidio i 2 Engleza kako skidaju Isusa s križa u jednoj crkvi i pri tom raspravljaju neke nebuloze... Što se tiče ljudi u sivim odijelima, bio sam ravnodušan prema njima, doživio sam ih kao nešto najnormalnije i nisam imao feeling da me ugrožavaju. Datum je bitan; tada je uistinu jedan dio mene preminuo, odnosno drugi se počeo buditi.

Sanjano: Zima, 2005. god.

03.10.2007. u 10:20 • 15 KomentaraPrint#

subota, 29.09.2007.

A što ćemo kad jednom nestane energije koja pokreće naša pomagala???

Tada će jako doći do izražaja naša neuravnotežena, šepava civilizacija.

Strašno visimo na duhovnu stranu, jer smo tu najkraći. Znate onu scenu iz 2001. ODISEJA U SVEMIRU, kad majmun uzme kost i shvati da je može upotrijebiti kao oružje (oruđe)? E, čini se kao da smo tu negdje zeznuli. Razvijamo tu glupu kost i totalno zanemarujemo sve ostale naše potencijale. Tehnologija nam je i štaka i gazda. Pogledajte samo sustav školovanja. Djeca bubaju hrpe informacija bez razumijevanja i na kraju nemaju pojma o sebi, o životu... Zagorci bi rekli: "Učiš čitav život i umreš bedak". To je žalosno. A što je s telepatijom, telekinezom, levitacijom, astralnim putovanjima, iscjeljivanjem...? Toliko je nerealiziranih potencijala u svima nama, a mi još uvijek davimo djecu s informacijama koje naštrebaju i rijetko ih ili nikada praktično primjene. Učimo skroz krive stvari. Zato više i nismo ljudi, nego nekrofili koji ljube materijalno i podsmjehuju se duhovnome. Trebali bi spoznati sebe, otkrivati svoje potencijale i oštriti ih, a ne zatupljivati.

Teško se je boriti protiv tog sustava. Gdje je ljubav? Što je s međuljudskim odnosima? Gdje je duhovnost? Gdje je alternativa ovakvom sustavu? Koga slijediti? Koga pitati?

Jeste razmišljali da što ste stariji, sve manje pitanja postavljate i sve ste više pomireni s činjenicom da na neka pitanja nikada niste dobili odgovor? Neki bi rekli da ste pametniji, pa zato manje pitate, a neki bi rekli da vas je sustav apsorbirao i da ste se predali.

Nastavit će se...

29.09.2007. u 10:19 • 3 KomentaraPrint#

nedjelja, 23.09.2007.

Kamo vodi ovaj put?

Netko je jednom usporedio našu civilizaciju s čovjekom koji je skočio s jako visoke zgrade. Vanjskom promatraču je odmah jasno da neće dobro završiti, no tom čovjeku koji je padao činilo se da leti i bio je stvarno optimističan glede svojeg padanja (zamislite full visoku zgradu, ali ne beskonačno visoku). Tako je i s nama. Čini se - sve je ok. Ako i nije, neće se ništa dogoditi za mog života i sl. Ali činjenica je da propadamo i da ćemo se jednog lijepog dana konačno pomiriti sa prirodom (odnosno neće nas više biti, a možda ni prirode). Ima jedna dobra izjava u Matrixu kad agent S. izjavi kako sva bića na Zemlji imaju neki smisao i egzistiraju po zakonima prirode, a jedino se čovjek nikako tu ne uklapa, te da nas može usporediti samo s virusom (razmnožavanje i uništavanje). Ako gledate globalno, to je stvarno istina. Gubi se vjera, gubi se ljubav, gubi se altruizam, cilj opravdava sredstva, totalno sranje... Zašto je to tako? Možda zato što smo na ovom materijalističkom putu već blizu cilja i to nas ne ispunjava. Zadali smo si krive smjernice. Imamo krivi sustav vrijednosti.


Iako se u posljednje vrijeme došlo do nekih znanstvenih otkrića koja žele pojam kultura povezati i sa nekim životinjama, ona je ipak najviše produkt čovjeka. Pod prirodom se kod čovjeka razumijevaju sve njegove urođene osobine, a pod kulturom njegova osobnim zalaganjem i stvaralaštvom ostvarena ličnost. Čovjek je u kulturi pronašao ono što mu je u prirodi bilo uskraćeno. Prema položaju očiju reklo bi se da je čovjek grabežljivac, ali priroda ga nije obdarila niti velikim oštrim zubima, niti pandžama, niti nekom velikom brzinom, osjetila su nam sva slabije izoštrena nego u većine životinja… Znači, u prirodi bi bez naše dosjetljivosti bili već odavno izumrli. Čovjek si je napravio svoj umjetni svijet gdje ne vrijede prirodni zakoni, nego zakoni čovjeka. Iako si čovjek laska kako je kultiviranjem prirode istu oplemenio, u stvari režemo granu na kojoj sjedimo što se i vidi na ekološko-globalnom planu. Čovjek je kroz kulturu sebe uzdigao iznad ostalih bića na Zemlji, ali istovremeno i ugrozio čitavi sustav. No ljudi se razvijaju. Nietzsche je rekao da smo razapeti luk između životinje i nadčovjeka. Dakle, samo smo jedna stepenica u stepeništu razvoja čovjeka.

Čovjek na neki način strši na ovoj planeti jer „iskače“ iz prirodnih okvira. Svi oblici života i priroda su u harmoničnom odnosu za razliku od čovjeka koji pokušava zaobići prirodne zakone ili ih makar prilagoditi (podrediti) sebi. To činimo kulturom. Čovjek je možda nepopravljivo poremetio prirodni sustav ne bi li ga pobijedio. Ali zaboravljamo da smo i prirodno biće, te da bez prirode ne bi postojali.

Naravno imamo mi i onu lijepu, duhovnu stranu, ali nerijetko je zatomljujemo, jer u ovom svijetu trenutno nema puno mjesta za "takve stvari". Ali stvari se mijenjaju...

Ovaj put nije pravi, ali... idemo još samo jedan korak, još samo jedan,.... možda je ipak pravi....., pa već toliko idemo ovim putem: zar ćemo ga sada napustiti? I sve ono što su nas učili? I sve vrijednosti koje su nam utkali?

Preispitajmo malo te vrijednosti i taj put!!

23.09.2007. u 21:16 • 3 KomentaraPrint#

Konfuzija uglazbljena

Dole negdje je tekst. Spomenuo sam da je uglazbljen, pa evo ga: Konfuzija

23.09.2007. u 04:22 • 2 KomentaraPrint#

subota, 22.09.2007.

TrpiZid

Jednom davno imao sam band. Evo, da obilježim i taj period, proširujem multimedijalni sadržaj svog bloga, pa osim priča, razmišljanja i poezije sad možete i poslušat jednu particiju moje kreative. hehehe



Sivi dan je
Iza tvoga oka
Pada mrak

Kuda dalje
Iza tvoga oka
Iza tvoga oka
Živim ja


Samo crveni patuljci znaju

Sjenu moju trpi zid


Bijele zmije
Sunce topi kamen
Pada mrak

Ja se smijem
Samo siva sjena
Iza toga oka živim ja



Klikni ovdje ako zaista želiš poslušat ovo: TrpiZid

22.09.2007. u 23:41 • 4 KomentaraPrint#

četvrtak, 20.09.2007.

Koliko se puta rađamo u jednom životu?

All the time...

Sjećate li se nekih teških, teških životnih trenutaka? Nekih životnih prelomnica? Bude full teško, kao da rađaš. E pa i rađaš! Novog sebe! Prvi put nas rodi mama, a dalje se rađamo sami. Ne govorim sad o reinkarnaciji (povratku u meso), iako ne mogu ni to izbjeći u ovoj temi. Malo ima onih koji se prvi put rađaju. Rađamo se mi već dugo, dugo. Skupljamo iskustvo i idemo po levelima gore dole kao u video igrici kroz živote i u životu. Kad osjetiš da je loše i da ne može bit gore i preživiš taj period, pokopao si starog sebe i slaviš novog sebe. U narodu postoji poslovica: "Što te ne ubije, ojača te." Ali zna bit teško. Teško je, jer razbijaš obrasce. Razbijaš sliku svijeta koju si imao do tada. U toj slici su neki elementi za koje si se jako vezao i teško ti je to pustit, ali moraš... moraš jer novi komadić slagalice se ne uklapa u sliku i potrebno je razbiti cijelu sliku i presložiti je da bi ubacili novi komadić.

Super mi je bila paralela koju su povukli scenaristi Crvenog patuljka. U jednoj epizodi se nakon dugog lutanja po svemiru i svakakvih avantura koje su prošli, glavni junaci bude u nekakvoj igraonici gdje su cijelo vrijeme igrali igricu Crveni patuljak. I pita ih neki lik: "Jesi ti uspio ovo? Jesi uspio ono? Jesi našao ono?", a oni ništa. Nitko od njih nije postigao što je trebao, nego su se vrtjeli po prvom levelu. A zašto nisu? Bilo ih je strah, strah od neuspjeha. Bilo ih je strah potencijalne neizvjesne stvarnosti. Bolje šerif u selu nego nitko i ništa u gradu ili bolje vrabac u ruci nego golub na grani, ali.... Iz kojeg su kuta autori ovih poslovica gledali na život? Nekako su išli na sigurno, ali sigurno u malim okvirima. Preklaustrofobično mi je to. Što će meni te ptice? Ja bih bio, a ne imao. Što mi znači biti šerif u selu? Bacati mrvice glupom egu. Treba biti hrabriji ako se želimo roditi i ako želimo ići i stići tamo gdje smo davno krenuli.

Zagrizi život.
Pusti mu krv.
Pogledaj kakve je boje.
Zagrizi život.
Pusti mu krv.
Da li patuljci postoje?




20.09.2007. u 15:19 • 6 KomentaraPrint#

četvrtak, 06.09.2007.

Da li se svi vjernici mole istom Bogu i tko/što je Bog? part 1

I da i ne. Ovisno iz koje se perspektive gleda i tko/što jest BOG uistinu.

Niti jedni od njih nisu skroz (a možda ni blizu) u pravu u svom pokušaju "definiranja" Boga. Čak i kad bi se sve religije sintetizirale u jednu, opet bi tu bilo više ljudskog, nego božjeg. Kad se mole, sigurno ne razmišljaju kako Boga doživljava pripadnik druge religije. Dakle subjektivno - oni se ne mole istom Bogu, jer inače ne bi toliko ratovali. Nekako najčešće ispadne da je forma religije bitnija nego sadržaj, pa se sukobljavaju i katolici i pravoslavci iako tu nema skoro nikakve bitnije razlike. Objektivno viđenje bilo bi da se radi o istom Bogu koji se nalazi na nebesima i koji je svima dao neke moralne norme i smjernice ponašanja.

Zanimljivo je to da većina religija smatra da je Bog na nebu, te da silazi sa nebesa kad se treba obratiti čovjeku. E sad... Uzmimo za pretpostavku da imate avion u kojem se vozio R. Bach u svojoj knjizi "Jedno" i da odete 7000, 8000 godina (recimo) u prošlost i spustite se avionom među tamošnje stanovnike. Domoroci bi rekli da ste Bog i da ste se spustili s nebesa, a vi bi ste vidjeli kako oni žive i gdje "griješe" i pokušali bi im pomoći. Tom intervencijom promijenili biste tijek povijesti, ostali zapamćeni kao Bog/božanstvo/viša sila koji je došao s nebesa, dao zakone i vratio se na nebo i ljudi bi vam se zasigurno molili duuuuugo nakon toga. Da se danas netko spusti avionom na Jelačić plac (recimo) zatvorili bi ga i završio bi u novinama i to je to, ali da se spusti Netko s nekakvom nevjerojatnom letjelicom, te da raspolaže nepoznatom i daleko superiornijom tehnologijom od naše, vjerojatno bi stvar krenula u drugom smjeru. Mi preuzimamo obrasce stare nekoliko tisuća godina nastale u glavama ljudi koji su u ono vrijeme rezonirali koliko su mogli s obzirom na njihov tadašnji stupanj razvoja.

S druge strane ne možemo isključiti ni ne toliko fantastičnu mogućnost da su prvi ljudi imali kontakte s nekom naprednom civilizacijom (vanzemaljskom ili zemaljskom koja je nestala bez traga) koja je na neki način oblikovala njihovu civilizaciju i nakon nekog vremena postala dio kulturnog naslijeđa u obliku mita ili religije. Ako uzmete jednu informaciju i pošaljete je usmeno preko 10 glasnika, ona će se strašno promijeniti do cilja. A to se događa u samo par minuta (recimo). Koliko se toga samo promijenilo od početne informacije kroz tisuće godina. Strašno puno. Možda i sve. Promijenili su se čak i jezici kojima je informacija prenošena i prije nego je zapisana. Naravno nisu sve greške nastale spontano. Mnogo je toga mijenjano iz političkih razloga. Danas imamo religije i masu sekti koje su otprilike na istom, ali opet nisu, a najvjerojatnije to što oni vjeruju nema puno veze s prvotnom informacijom iz koje je sve poteklo.

Različite teorije se mogu graditi na ovom plodnom tlu, ali evo jedne od crtica iz mora ideja. Nazvao sam ovo "part 1" što bi značilo da bih mogao sad napisati "Nastavak slijedi...", pa nek vjeruje tko hoće. Možda i uslijedi. :)

06.09.2007. u 13:48 • 17 KomentaraPrint#

srijeda, 05.09.2007.

Konfuzija










Konfuzija u mojoj glavi
teško lovim svoje misli
Konfuzija u mojoj glavi
ja nisam više onaj isti

Oko mene masa ljudi
svaki misli tuđom glavom
Ja još uvijek tražim sebe
oni uvijek znaju tko sam

Čudan osjećaj u tijelu
zašto sada tu kraj mene
I zašto samo sitna muha
u paučini neke žene

Želio bih tako ući
izvana je samo zamka
Uđi i zatvori oči
gledaj srce moga zamka

05.09.2007. u 18:11 • 3 KomentaraPrint#

utorak, 04.09.2007.

Iluzija u iluziji ili sustav babuške (2003.)

Očaj... Uvin čaj protiv upale bubrega. Sirupi, tablete, alternativna medicina, vješci i babe gatare.. Ne! Problem nije u tijelu. Zapravo.., je. Duboko u tijelu. Nema tablete za dušu. Sve je to u glavi.

Moram čistiti. Moram puno čistiti. Sve je prljavo. Bakterije i virusi, a ja sama sa svojom metlom i šakom pilseva.. Nitko me ne razumije.. Ja se ne razumijem..

Možda ...............
Ako ................

Ne!! Već je previše «možda» i previše «ako»..., previše pokušaja .... Ne mogu više! Zašto?! Čemu?! Sutra je jučer, a danas i za godinu dana je isto. Kako?! Zašto?! Čemu?!

Nisam više ona koju voli. Mrzim ga!! On je kriv! I njegova majka!! Oni su krivi...
I ljudi u samoposluzi... Kriv je slučajni prolaznik loših namjera. On je svemu kriv! Zbog njega sam takva. Svijet je opasno mjesto. Opasnost me vreba na svakom koraku. Možda je najbolje da ostanem doma - lijepo se zavalim i upalim telku. Da! Život bi trebao izgledati kao sapunica. Svi znaju tko su pozitivci, a tko su oni loši.. Da!! Ili?

Boli me glava. I grlo.. Mislim ... Ne! Bolje je ne razmišljati. Totalno se isključiti!
Možda da stanem na vagu? To me uvijek smiri. Nitko neće znati. Još samo jednom...
Kako sam debela!!! Fuj! Mrzim se! Mrzim sve one sretne mršavice što paradiraju gradom. Neka njih napadne čovjek sa špricom! One su krive!

Ne! Kriva je moja majka, ... i baba! U metropoli je bilo sve drugačije. Imala sam kontrolu. Uz sve one sjebane prijateljice nisam razmišljala o sebi.. One su krive!!

Ne! Kriva je ova kuća i ova metla i onaj prokleti ormar koji sam razbila u naletu bijesa... Nestaje mi snage, i krivaca ..., živci mi popuštaju .... najbolje da popijem još jedan uvin čaj.

04.09.2007. u 12:53 • 5 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 03.09.2007.

My home town


...ovo je grad zlih duhova

ovo je mjesto tihog propadanja

i moji nokti vrište

dok grebu po staklu uspomena...

03.09.2007. u 11:01 • 3 KomentaraPrint#

subota, 01.09.2007.

Problem je u ovcama (2001)

Prije Pastirova Šegrta (kojeg su nazivali i Antikristom), davno prije, u povijesti se pojavio jedan veliki pozitivac, koji je također želio provesti utopijsku ideju jednog stada i jednog pastira. Odavna ne živi taj pozitivac, ali živi njegova ideja. U različitim stadima tumače je na različite načine što ponovno dovodi do rata. Ispada da je pozitivac, koji je iza sebe ostavio nebrojeno više poklonika, načinio više štete u budućnosti od negativca.

Tako to ide.. Ovce su uvijek ovdje, a pastiri se rađaju i umiru, i ostavljaju svoja stada novim pastirima s novim idejama ili sa starim idejama koje se tumače na nove načine. Dakle, problem je u ovcama.

Svaka ovca bi trebala težiti pastiru, ali ne izvan sebe, nego u sebi, a pastiri bi trebali pronaći rješenje kako da ne budu stado, a opet ni svaki za sebe. Opet utopija!
Tko zna? Možda rješenje uopće ne leži na ovoj planeti. Možda je ovo planeta ovaca i krivih putova. Možda je rješenje u bijegu iz takovog sustava. Možda treba pobjeći, a ne ovcu modelirati u pastira, a pastira u Boga. A možda su neki već pobjegli.

Uzmimo za pretpostavku da smo Ovdje da bi uvidjeli, otvorili oči i spoznali ovaj svijet, ne da ga promijenimo, nego da ga napustimo. O.K. Zašto ne? Atlantida, Maye, možda čak i Egipćani i tko zna koji još ne dinosauri. Možda su oni završili svoju misiju na Zemlji i krenuli zajedno na neki novi, možda bolji i zanimljiviji nivo. Neću ga nazvati rajem, niti paklom, nego samo jednim u nizu, koji možda uistinu je zadnji (za neke), a možda je samo drugi, šesnaesti ili n-ti od nebrojeno mnogo.

Ispuštanje ventila
Lom stakla
Vrisak djeteta
Urlik zvijeri


Probijam se kroz prašumu betona i asfalta. Tražim izgubljenu prirodu ljudsku, ne ono dobro u čovjeku - ono oduvijek postoji, kao i zlo. Negdje drugdje smo pogriješili. Za vrijeme nekog drugog pastira, nekog trećeg ili šesnaestog, ljudi-ovce poveli su se krivim putem (ako takav uopće postoji). Ne treba žaliti.... samo uočiti gdje i zašto i kuda sada? I što s ovcama? Uvijek ih ima i uvijek traže nekog pastira ili ovna da ih vodi. Pastirov šegrt imao je ideju da uništi stada koja "vrludaju" i da ostane samo jedno i samo jedan. Da je bio i pozitivac, ta ideja bi opet ostala neostvariva.


Oko mene masa ljudi
Svaki misli tuđom glavom
Ja još uvijek tražim sebe
Oni uvijek znaju tko sam.

01.09.2007. u 09:29 • 3 KomentaraPrint#

četvrtak, 30.08.2007.

Božica trenutka



Božica trenutka
na ramenu mi leži

Ja je ne tjeram,
a ona ne bježi.

30.08.2007. u 13:52 • 2 KomentaraPrint#

srijeda, 29.08.2007.

Vrtić mudraca


Po plićaku koraca

Dok zemlji se smije

Kao velika faca

A znamo da nije

29.08.2007. u 08:26 • 6 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.



< studeni, 2007  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Studeni 2007 (2)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (10)
Kolovoz 2007 (13)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Malo poezije, malo kratke proze, malo nabacanih misli...



"Budni imaju jedan i zajednički svijet, a svaki od onih što spavaju okreću se u svoj."
Heraklit

Linkovi

blog.hr


ekipa

yes

NPZ

Tai

Spirit

Reina

Emily

RedCosmicSkywalker

ish na blogeru :)

wink

Br. posjeta:




Spectral Moon day 12
Year of the Yellow Resonant Seed

kin 155: Blue Crystal Eagle
I Dedicate in order to Create
Universalizing Mind
I seal the Output of Vision
With the Crystal tone of Cooperation
I am guided by the power of Accomplishment
I am a galactic activation portal enter me.








Sve je loše
Pjesma je dobra
U životu nikad nisi bio kao žaba
Nego kao konj.

N.K. 2,5




"Mi nismo ljudska bića koja ponekad imaju spiritualno iskustvo. Mi smo spiritualna bića koja imaju ljudsko iskustvo..."
G. Zukov