Danas je najsretniji dan mog poznog života.

Ne, nisam našao posao; to bi bilo ipak malo previše neočekivano.

Uzrok mojoj sreći (opet) su moja djeca.

Naime, kaj.

Kćer je ostvarila svoj san; nakon što je maturirala s odličnim uspjehom:

- matematika 80%
- hrvatski jezik 90%
- njemački jezik 94%
- kemija 84%
- bilologija 86%

Čime je ostvarila pravo upisa na svih 10 mogućih izbora studijskih smjerova koje je odabrala (a na medicinskoj biokemiji, koja joj je bila prvi izbor, peta je na listi od 640 prijava i 23 slobodna mjesta za upis). Danas smo bili na fakultetu, i upisala je željeni fakultet: Farmaceutsko biokemijski fakultet, smjer Medicinska biokemija.



Predali smo i dokumentaciju za dom, no, ne očekujemo previše. Ipak smo "prebogati" za nj.

Drugi sretan trenutak priredio mi je sin:

Položio je najteži predmet 1. godine diplomskog studija Poslovni sustavi na Fakultetu organizacija i informatike, Diskretna poglavlja iz matematike, čime je i zaključio istu godinu. Ostaje mu još jedna godina studiranja, i imamo prvog magistra u obitelji.



Njegov prijatelj, koji je magistrirao prije neki dan, uskoro leti za Kanadu. Naime, objeručke su prihvatili njegovo obrazovanje (za razliku od naše zemlje, kojoj ne trebaju obrazovani i pametni već samo poslušni) i ponudili mu dobro plaćen posao.

Sretno mu bilo; nadam se da će i moj sin tako otići za njim.




Zaista je najljepša stvar na svijetu imati izvrsnu djecu.

Ponosim se njima.

Eh, još da je posla, zadovoljstvo bi bilo kompletno...

Oznake: fakultet, upis, Obrazovanje, djeca, ponos, Kanada

Triatlon je atletsko natjecanje koje u sebi sadrži tri različite discipline. Najčešće se pod triatlonom podrazumijeva sportsko natjecanje u disciplinama: plivanje, biciklizam i trčanje. Natjecatelj mora tijekom utrke prijeći unaprijed zadane dionice plivajući, vozeći bicikl odnosno trčeći prema unaprijed zadanom rasporedu.
Neki izvori spominju da se prva triatlonska natjecanja bilježe oko 1920. godine u Francuskoj, pod nazivima 'Les trois sports', 'La Course des Débrouillards' i 'La course des Touche ŕ Tout'. Danas se ove utrke održavaju svake godine blizu mjesta Joinville le Pont, u Meulanu i u Poissyu. 1920. godine časopis 'L´Auto' je izvjestio o utrci koja se sastojala od 3 km trčanja, 12 km bicikle te plivanja preko kanala Marne.

Nakon tih godina triatlon nije bio organiziran, odnosno nije bilo podataka o natjecanjima, sve do natjecanja 'Mission Bay Triathlon' održanog 25. rujna 1974. godine. Taj se datum danas bilježi kao početak modernog triatlona.

Prvi moderni dužinski triatlon je Ironman triatlon, održan na Havajima 18. veljače 1978. godine.

Međunarodna triatlonska organizacija ITU je osnovana 1989. godine.

Od svojih početaka, triatlon ima značajan porast natjecatelja te je danas svake godine u kalendaru velik broj natjecanja koji uključuje brojne triatlonce, kako muškarce tako i žene.
Triatlon je u programu Olimpijskih igara od 2000. godine, i od tada je standarni olimpijski sport. Dionice triatlona propisane na Igrama jesu: 1500 metara plivanje, 40 kilometara bicikl, 10 kilometara trčanje. Stoga se i navedene duljine staze u triatlonu još nazivaju i 'olimpijski triatlon'.

Izvor: Wikipedia

Triatlon je jedan od najbrže rastućih sportova današnjice, naročito omiljen među rekreativcima.
Da bi postao triatlonac, ne treba puno: naočale za plivanje, bilo kakav bicikl, kaciga za nj i patike. Naravno, i dobre volje te puno pozitivnih emocija.

Triatlon sam "probao" tamo već davne 2005., kad je u Varaždinu organiziran sprint triatlon. Plivao sam smiješno, bočno, vozio na starom Limexu, no, nije me bilo briga. Bilo je lijepo.

Do danas sam i malo "evoluirao". Nabavio specku, naučio koliko-toliko pravilno plivati, što se vidi i po redovitom skraćenju vremena koje mi je potrebno da završim triatlon.

U nedjelju, 7. srpnja održan je i 17. po redu olimpijski triatlon na Jarunu, Memorijal Marijan Pedišić.
Taj triatlon naročito mi je drag, jar sam na 15. izdanju nastupio i završio svoj prvi olimpijski triatlon.
I ove sam godine nastupio, popravio osobni rekord za skoro 8 minuta, dobro se zabavio i po ne znam koji puta zaključio da se u triatlonu najbolje zabavljam.
To mi je bio 5. završen olimpijski triatlon.

U cilju u nedjelju:



Moj sin također je zavolio taj sport te svakim danom sve više napreduje u njemu. Nadam se da će jednog dana završiti Ironmann.

Također, jučer je u Varaždinu počela 5. triatlon liga u organizaciji Triatlon kluba 042. No, o tome malo više neki drudi puta...

Oznake: Olimpiski triatlon, rekreacija

Danas je točno tri mjeseca otkako sam ponosni pripadnik najveće firme u Rvata, Burze.

Neke stvari promijenile su se od tog dana.

Recimo, ušli smo u "punopravno" članstvo (iako bi se o tome dalo razgovarati) EU. Kao što bi naši dični političari rekli, postali smo 28. zvijezdica.

Dabogda im prisjele zvjezdice; meni jesu.

Na osobnom planu nisu se mnoge stvari promijenile, bar ne nabolje.

Što se posla tiče, nema ga. Tj., ima: robovanje za 1600 kuna, čime su se ionako skromne mogućnosti zapošljavanja ljudi sa diplomom smanjile.

Ponegdje se pojavi pokoji oglas (za ono što bih mogao raditi), pošaljem, kako se to danas kaže, aplikaciju za nj, no, nitko se čak ni ne udostoji odgovoriti.



Imam, po mom skromnom mišljenju, previše mana a da bi netko ozbiljno shvatio moju želju za zaposlenjem: krivo obrazovanje (tekstilac sam; zatvaranjem Tivara u Hrvatskoj više ne postoji firma koja bi radila upravo ono za što sam školovan), mator sam (nitko ne želi ni 25 godišnjaka, a kamoli 48 godišnjaka), nisam atraktivno žensko, ne rasturam u stranim jezicima, već govorim njemački i engleski kao Turčin na privremenom radu...

Moja bivša, dična firma polako zavržava predstečajnu nagodbu, pa se nadam da ću u neko skorije vrijeme uspjeti ovršiti otpremninu i jubilarnu, a možda mi isplate i onu plaću i pol koju su mi dužni... Da mogu malo produžiti agoniju.

Iskreno, ni ne nadam se previše da bih mogao naći neki normalan, regularan posao. Preuzimaju me apatija i blago beznađe.

Još da mi nisu djeca tako dobra, potonuo bih do kraja. Drže mi glavu nad vodom.

Oznake: nema nade za matore, hzz