09.11.2016.

Nisam te prepoznala odmah


Nisam te prepoznala odmah. Ne, nisam.
Začarana sam bila elegancijom tvojih prstiju (poput pijaniste)
i bojom tvoga glasa (poput meda).

Nisam prepoznala privid, kratkotrajni i nedostatan mojih šećernih čežnji.
Nisam spoznala da zbunjeno lutam (poput djeteta koje je ispustilo majčinu ruku) na nepoznatom Trgu po kojem golubovi slijeću po tvojem, već odavno sastavljenom, redoslijedu. I s njima si balansirao, začudo.

Majstore obmane.

Opčinjena sam bila tvojim trepavicama koje su bacale sjenu po mojem krovu, opčinjena sam bila svakim tvojim izborom i svakom tvojom odlukom. Sve tvoje bilo je ispravno. Bezgrješno.

Nisam osjetila da me ti samo otimaš, dok se ja samo poklanjam.

U slijepoj ludosti svojoj (jer, zar drugačija može biti?) do kostiju potroših samu sebe i nađoh se odjednom, kao naivna starica, pokradena, bez ikoga svoga. Bez utjehe. Beskrajno kriva, pokošena povjerenjem vlastitim.

A sve zato jer - nisam te prepoznala odmah.
Tebe, takvog, gotovo isključivo svog. Tek neznatno mog.

Majstora obmane.

Prepoznala te ranjena zjenica moja kad je posljednji golub poletio.

I tko će mi sada reći na kojem sam Trgu ostala?

Da se vratim po sebe i spojim s dušom zagubljenom.
O, Bože.
Reci mi.

Gdje sam, zapravo, ostala?


Oznake: ja sam samo pjesma

Vaše riječi... (8)

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se