Irudtravels d.o.o.

subota, 11.08.2012.

Kratko u Slovačkoj i prvi dan u Rumunjskoj

Noć u kojoj sam ušao u Slovačku visoko u planinama i lagano spuštanje uz nebrojene sjenke jelena i srna koji su se kretali po obroncima uz cestu nikada neću zaboraviti. Noć je bila izuzetno mirna, čak i prohladna, ali još uvijek ljetna. Gotovo da uopće nije bilo prometa u tom brdovitom kraju i bilo je prosto idilično biti tamo. Pogotovo uz sve te noćne životinje koje su se onuda kretale. U jednom trenutku sam se i zaustavio, ostavio pozicijska svjetla u tom mrklom mraku uključena i krenuo pješke po brdu. Daleko na brdu grupirale su se i trčkarale skupine srndaća, udaljavajući se od mene. Meni se raspadala duša od sreće. Bili su toliko graciozni, a obrisi tijela ocrtavali su im se kao tamne sjene, na tek nešto svjetlijem nebeskom obzoru iza njih. Tako sam promatrao još neko vrijeme pa naposlijetku krenuo dalje da i ja nađem mjesto za počinak, jer već je bilo blizu ponoći.
Kad sam se spustio u nizinu pronašao sam mjesto, a više mi nije bilo ni bitno što je šator vidljiv sa ceste; osjećao sam se sigurno u tom kutku Slovačke pod planinama.

Jutro
Kad sam se spremio i pozdravio s velikim pužem bajkerom (razmišljao sam o tome kako je njemu uspon na motor zapravo napor kao i meni uspon na Sljeme, a možda i višu planinu) krenuh dalje. Prolazio sam krajem koji je podsjećao dijelom na moje rodno Zagorje, ali većina sela bila su ciganska. Bila su skromna, siromašna, ali simpatična. Put me vodio na jug, prema Mađarskoj, iz koje sam planirao zavrnuti prema Rumunjskoj jer nisam mogao skratiti preko Ukrajine zbog već spominjanih birokratskih ograničenja s vizama...
U Mađarskoj sam se smijao imenima gradova, pogotovo Szekely-u koji me asocirao na gulaš, pa sam ogladnio i u obližnjem gradiću za neku siću kupio gablec u dućanu. Također sam poslao neke razglednice iz pošte i komunicirao s nekim klincima na ulici na nekoj smiješnoj kombinaciji ruku , nogu i univerzalnih riječi :)
Krenuvši dalje primijetio sam da svakim kilometrom bliže Rumunjskoj broj kurvi na cesti znatno se povećava. Kraj je bio ravničarski i isušen duljim vrućim (lipanjskim) razdobljem te sam se ubrzo našao na Rumunjskoj granici. Granična kontrola nakon duuugo vremena. Rumunjska jest u EU, ali još nije u zoni Schengena.

Prije ulaska u RU
Kad sam se našao u Rumunjskoj osjećaj je bio baš neobičan. Koliko sam čuo o toj zemlji i vidio popularnih powerpoint prezentacija da nisam ni sam znao što da očekujem. Pa sam očekivao svašta. Za početak dobio sam poprilično poistovjećivanje s onim što sam čuo: oronulost i loše ceste. Ali bila je to samo maska za manje hrabre – što sam duže vremena proveo u Rumunjskoj, to mi je bila ljepša i srcu draža i to sam manje htio otići iz nje. Krenuvši prema srcu zemlje, malom srednjevjekovnom gradiću Sighioari, vidio sam prekrasne predjele koji su se samo izmjenjivali, ogromna prostranstva puna zelenila i oranice i šume, a negdje na pola puta prošao sam kroz divan grad:

Cluj – Napoca
Zatim još puuuno kilometara, brdo za brdom, ravan za ravni i nekih pola sata do odredišta, kad sam iza nekog sela stao predahnut, pokazao se još jednom dobar duh među bikerskim narodom. Onako sam bezveze stajao blizu motora i pio vodu, kad je doletio čovjek na R-u (a u Rumunjskoj baš i nisam sreo puno motorista) i iz punog gasa i u zavoju digao desnu ruku sa gasa i rukom “upitao“ je li sve ok. Digao sam mu palac visoko u zrak i sa smiješkom ga popratio kako dodaje gas i nestaje opet iz tog zavoja. Zadovoljan sam krenuo dalje. Stigao sam u Sighioaru već po mraku i bio sam premoren. Obzirom na dosta čudan raspored ulica i brojeva malo sam se pomučio, ali naposlijetku i pronašao Andreein stan. Za ono što sam vidio po mraku gradić se činio baš simpatičan, ali ja sam nakon odlične juhe (sa sela koju je za Andreeu spremila njena mama) zaspao kao klada. Sutra je dan za istraživanje.

11.08.2012. u 00:48 • 0 Komentara • Print • #

četvrtak, 02.08.2012.

Polska, godinu dana prije Eura

Znači, ujutro sam se probudio u Litvi i pola sata kasnije ušao u Poljsku. O poljskoj ne mogu reći previše osim da je (jebeno pre)velika i da sam zapravo kroz nju jurio i jašio 2 dana svaki po 400-500km ne bih li to odvalio u što manje vremena jer bio je 19. lipanj taj dan kad sam ušao u P., a valjalo je do 24. doći u RH, s tim da sam planirao i 2 dana provesti u Rumunjskoj. Dakle, svelo se na vožnju, jelo, spavanje...

Krenulo je veselo, s malim svatovima koje sam negdje putem ulovio

onda je došlo vrijeme gladi pa sam grijao ostatke tjestenine od prethodnog dana ovdje

a uto je došla kiša i bio sam više nego stretan što sam pod mostom...Noo, nevrijeme je bilo toooliko jako da sam pokisao i pod mostom, skrijvajući se nekako u zavjetrini. Još bi to nekako i prošlo da nisam spašavao posudu, beštek i robu od sumanutog vjetra.

....nakon kiše

Tu sam večer potegao sve do Wlodawe. Nakon shoppinga u Lidlu, našao sam šumarak odvojen šumskim putem od ceste ii tu podigao šator. Nakon smiještanja u šator imao sam i malo kiše, a mjesto sam odabrao jer tu je moj prijatelj Marko radio u to vrijeme pa smo se dogovorili za drugi dan da se nađemo... Negdje!

kamp usred ničega

Wlodawa

Našli smo se na jednoj smiješno malenoj benzinskoj i to na neku čudnu foru i ispričali se jedno sat i pol, jer prošlo je i više nego dugo od kad smo se zadnji put vidjeli. I sad ovih dana zajedno idemo na tečaj za padobranca :D

Ja sam do kraja dana odvalio do Slovačke gdje sam ubrzo nakon granice i spuštanja s planina na kojima je granica položena podigao šator, ali zanimljiva je činjenica da me Marko u razgovoru priupitao je li me ikada policija zaustavila na putu. Rekoh ponosno da u 26.000 km nije niti jednom :D

I možete si misliti što se dogodilo kasnije tog dana. Skinuo me presretač sa 73 km/h u naseljenom mjestu. na kraju su mi oprostili i sve je ispalo super smiješna anegdota, ali zanimljivo kak se to poklopilo :D