Higher than Hope...
petak, 29.09.2006.
Killing me softly
Dakle stvarno....danas sam se doista nadala da netko može propasti u zemlju...a onda sam se pitala sta kvragu nisam ostala doma kad mi je dan tako loše počeo..ali neeee...ne bi ja slučajno ostala doma..ma kakvi...ajmo mi protiv sudbine...ajmo živcirati boga pa da nam lijepo posalje nesto loše...evo ja stvarno ne znam sta sam ja danas tako loše napravila da je dan bio tako odvratan...trul i arrgh...glup!!! Dakle Škola stoji na mjestu...kao i uvijek....nista posebno...izbjegavam ljuid koje ne volim...izbjegavaju oni mene...i sve je ok...profesori me vole...svi me hvale...super su...i eto pusti nas naša plemenita profesorica malo ranije ( e ona je najbolja ) i idemo Marta i ja u Palach...wee...samo sta nije bilo tako wee...dakle....naljuti me dečko...djetinjast i tamo izvodio neke gluposti...pa ajde potrpila ja sve to nekako...nije on kriv...onda dođem ja nekako doma mrtav umorna...skuham ručak...bla bla...i eto dolazi majka moja kao nebeskom zrakom obasjana...da mi uništi dan...wee....i tako dakle počne ona svoj uobičajeni monolog o tome kako nista ne radim (moš si mislit, sve ja radim) i onda počne o tome kako je Bela Nedeja opasna jer ima jako puno opasnih ljudi koji piju...puše...nose noževe...tuku se.... e pa zaista...njoj svijet valjda izgleda tako opasno da bi i ona najradije ostala doma...i onda se posvađamo....weee... Krenuh ja tako u grad....da bi me policajac opomenuo (dok još nisam ni dosla na busnu) da mi je špigeta od marti odvezana...!!!! A ja ono...hmm...da...evo sad ću...trebala sam njemu dat neka mi on zaveže marte... Tako stigoh ja na bubnjeve....bilo je fenomenalno...baš sam se fino ispucala....i izsvirala....baš great.... Onda evo mene u Palachu....tamo se dogodilo toliko groznih stvari večeras da ni najradije spalila to mjesto (ma proći će me)... frendica mi zabrijala s jednim čudim tipom koji joj se uopće ne sviđa....frendu se sviđa tipica koja njega ne šljivi pet posto a on je lud za njom...heh života...onda se pojavi još jedan frend kojemu ljubav baš ne ide...Sve u svemu life sucks!!! Onda evo ide još bolji dio ovog predivnog dana....idem ja do busa na Jelačićevom sa dečkom...i sretnem ni više ni manje nego...heh....Denia Geya...taj tip mene tako neopisivo nervira...!!! Da skratimo priču....on ide mojim busom doma...bio je lagano pijan (hah kad on nije pijan) .....i nervirao me... i tako...i na kraju je pokupio šamar...e pa baš mi je drago... Ja bi njemu glavu stavila kroz prozor u busu i tako se vozila...ajme sta je taj tip umišljen...bolesno umišljen...ja ga ne mogu trpiti takvog...!!! Zašto mu netko ne može kvragu reći da je glup tako umišljen...da nije umišljen bio bi tako dobar...ali ne ja mu uvijek moram sve izdijeliti...e pa bolje...sad barem zna da se sve cure ne pale na njega...još je napravio teoriju o tome zašto bi ja njemu iskopala oči....:zavist....žudnja...opsjednutost...želja....bla bla...samo sta mu ih i nisam iskopala...ali eto zapamtit će me...ako me se sutra ne bude sjećao...bili su mu neki frendovi u busu pa će mi oni prepričati cijelu priču... Još je samnom u busu bilo i moje malo cakano bistro stvorenje...jadan...morao je to trpiti...baš mi ga je bilo žao... Ajmo sada ne pričati o Deniju jer sam u stanju poslati mu oblak sa kišom i grmljavinom gdjegod da se sada nalazio....dakle...sztra je Bela Nedeja...eee.....to se ne smije propustiti...nemojte puno piti....pijte jaaako puno...:)...ali pazite šta radite...stvarno nije jako sigurno ići sam negdje...evo neki dan su meni pucali pred kućom...i onda bi ja trebala bacati smeće...eto sad barem imam izliku da ne obavljam kućanske poslove... Vidimo se ljudi...pijte maldo vino sutra...to je zdravo za krvne žile...bye
četvrtak, 28.09.2006.
Here I come...my warriors of death
Lost heart
U ljupkoj zimskoj tišini,
U šumi, na grani, u bijeloj divljini.
Usamljena ptica pjevuši tiho, tiho,
Pjevuši lišću koje je vjetar nekoć na grani njiho.
A snijeg je bijel, sve je bijelo,
Kao u kakvoj bajci sve je sneno.
I nema više ljubavi moje,
Nema više tko da me ljubi,
Nema više tebe kraj mene.
Moja duše leluja na grani,
Moje srce još je pod snijegom s tobom,
Dok moj život leži u tami
Kad nema tebe da me povedeš sa sobom.
Vrati se meni,
Vrati se u noći hladnoj,
Ne daj me više nikamo,
Ne daj me više nikamo.
Kissing a ghoust
For every heart that was ever broken,
For every kiss that was ever given,
For every rose that ever withered,
For every empty Valentine’s Day.
But flowers will wither,
Hearts will be broken,
Days will be empty,
And kisses will be taken away.
Just as every Valentine’s Day will be lonely,
And every other will be happy,
Hearts will never broke again,
Love will never again be lost.
srijeda, 27.09.2006.
Wishmaster
Bok svima..jako je čudno pisati blog...zaista jako čudno..
nisam nikada mislila da ću imati blog ali eto...nemam dovoljno posla u životu pa moram i ja nekako dangubiti... Uglavnom...škola je već odavno počela iako se meni čini kao da sam tek nedavno ponovno kročila u pakao
... S time da nam školu renoviraju pa redovito trpimo bušilice..nabijanja i radove...zaista zanimljivo... Živim u Kastvu i idem u srednju talijansku gimnaziju u Rijeci...e to već nije tako zanimljivo...mislim, stvarno nas puno dave u toj školi pa eto... Slušam metal...ponajviše gothic, power, symphonic i tako...volim i rock a punk ponekad... Smaknula bi sa svijeta cajke i slične gluposti i ubila šminkerice i one cure koje su oune sebe i svojih snobovskih ciljeva. Život mi je lagano zeznut ali eto...živi se... Obožavam svog malog crvića...Martu...to je moja najnajnaj...frendica i moja inspiracija
...onda su tu moje pijandure Jelena, Marina, Andrea i Sara...koja nam je nažalost otišla u Belgiju...ali eto nadamo se da će nam se vratiti što prije... Obožavam Palach i Rock...a izlazim inače tamo, Booka, Kont, ovisno o raspoloženju... Volim životinje i obožavam hladno vrijeme i kišu...e da..i volim piti..onako povremeno..
Idem u drugi razred...i imam jako sjeban razred...ima par ljudi s kojim mogu razgovarati normalno...moj crvić...i eto onaj ostatak koji bi poizbacala iz aviona jer su svi tako slijepi...pogotovo cure...da eto... Jedini cilj u životu im je biti lijepe i našminkane...ne daj bože da slučajno ne stave make up prije dolaska u školu....to bi bilo ravno samoubojstvu...onda je tu riječ o odjeći i cipelama...bla bla bla...ne kužim ih ali eto...valjda i oni moraju imati neki svoj svijet u kojem živjeti... Evo ja pišem inače poeziju i tako pa je moguće da i ovdje neke pjesme objavim a ako vidim da ih netko pokušava kopirati....bla bla...matematički ga razdvojim na faktore...jer mi se već znalo događati da netko dobiva po natjecanjima sa mojim pjesmama...dakle ljudi pazite se.
..A eto ovo je bilo i prviše o meni...ne znam odkud mi tolika inspiracija za pisanje o sebi...a eto...valjda i ja moram malo o sebi... Eto valjda se vidimo...
