Irena: Essential

ponedjeljak, 15.02.2010.

MIHAIL ARCIBAŠEV: SANJIN

Ulomak iz romana. Sanjinova sestra Lida i njen prijatelj Zarudin


Lida je odjednom s užasom shvatila kako je daleko otišla prepustivši se Zarudinu. I prvi put je osjetila da od tog nepopravljivog trenutka, da se u tom beskrajno nižem od nje, glupom i ispraznom časniku pojavila nekakva ponižavajuća vlast nad njom. Sad nije mogla ne doći ako on to zatraži, ne može se više igrati iz hira čas se prepuštajući njegovim poljupcima čas ga odbijajući i smijući se, nego bezvoljno i pokorno, kao robinja, popuštajući njegovim najgrubljim prohtjevima.
Kako se to dogodilo – nije mogla shvatiti: kao i uvijek ona je vladala njime i njegove nježnosti bile su joj podčinjene, kao i prije bilo joj je ugodno, teško i zanimljivo, i u jednom trenutku, kad joj je oganj u cijelome tijelu udario u glavu poput nekakve bjeličaste magle u koju je potonulo sve osim jake vatre koja gura u bezdan radoznale želje, tlo joj se zaljuljalo pod nogama, tijelo je onemoćalo i popustilo, pred sobom je vidjela samo mračne, vatrene te strašne i bestidne oči koje je vode. Njene gole noge besramno su i strastveno drhtale od moćnoga dodira obnaženih grubih ruku, htjela je još i još te radoznalosti, te bestidnosti, boli i naslade...
Lida je sva zadrhtala od tog sjećanja, slegnula je ramenima i pokrila lice rukama.
Spotičući se krenula je po sobi, otvorila prozor, dugo gledala mjesec koji se nalazio točno iznad vrta i slušala, ne primjećujući ni sama, slavuja koji je pjevao negdje daleko, u susjednim vrtovima. Tuga ju je pritiskala. U duši joj je bila čudna i mučna smjesa nejasne želje i sjetnoga ponosa pri pomisli da si je uništila život zbog ispraznog i glupog čovjeka, da je njen pad – glup, odvratan i slučajan. I da ju je čekalo nešto strašno. I nastojala je rastjerati strašne slutnje budućnosti upornim i zlim junaštvom.
- Pa, podala sam se, jesam – razmišljala je skupljajući obrve i s nekakvom bolesnom nasladom izgovarajući tu grubu riječ. – Sve su to gluposti!... Htjela sam i podala sam se!... Pa ipak sam bila sretna, bila sam tako… - Lida je zadrhtala i ispruživši naprijed sklopljene ruke protegnula se. – I bilo bi glupo da se nisam podala! … Ne treba razmišljati o tome… ionako se neće vratiti!
S naporom se odmaknula od prozora i počela se svlačiti razvezujući vrpce sa suknji i spuštajući ih na pod.
- Pa eto… Život je dan samo jednom – razmišljala je drhteći od svježega zraka koji je blago dodirivao njena gola ramena i ruke. – A što bih dobila da sam dočekala zakoniti brak?... A i što će mi?... Nije li to svejedno? Zar sam toliko glupa da tome pridajem značenje?... Gluposti!... Odjednom joj se učinilo da su to zaista gluposti, da je od sutrašnjega dana svemu tome kraj, da je u toj igri uzela ono što joj je bilo zanimljivo, a sad je slobodna kao ptica i pred njom je još puno života, interesa i sreće.

15.02.2010. u 11:38 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 14.02.2010.

MIHAIL ARCIBAŠEV: SANJIN. PRVI ODJECI

Niko Bartulović je davne 1918. godine u "Književnom jugu" pisao da u socijalno-etičkom pogledu Sanjin znači "razvrat i negaciju svakog ideala".

Maksimilijan Petanjek u "Savremeniku" 1928. istaknuo je da je "malo u Rusiji bilo književnika koje bi poradi njihove umjetničke manire oštrije napadala i publika i kritika negoli se to dogodilo Mihajlu Petroviču Arcibaševu". Arcibašev je, veli, pjesnik tjelesnog kulta, bez "lažne sramežljivosti". Optuživali su ga kao "pornografa" i "propovijednika razvrata". Međutim, "izraz je kod Arcibaševa opor i grub, kad je govor o fizičkim pojavama, o životu tijela, a upravo dirljivo nježan kad prikazuje nejasne i još nepoznate treptaje djevojačke duše".

Radovan Kazimirović u knjizi "Veliki ruski pisci" 1941. piše da je "Sanjin" jedno od najomiljenijih i najznačajnijih Arcibaševljevih djela. Taj roman, veli, "doduše propoveda slobodnu ljubav, ali nije pikantan roman, kao što se obično misli, već duboko poučan sa naročitom tendencijom. U njemu ima scena čulnog naslađivanja i ljubavnih večeri, ali su ličnosti karakteristične: jedne sa vrlo naprednim idejama a druge sa nazadnjačkim..."



"Sanjin" Mihaila Arcibaševa bio je jedan od najvećih literarnih skandala XX. stoljeća.

14.02.2010. u 23:02 • 0 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< veljača, 2010 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
             

Listopad 2012 (1)
Lipanj 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (1)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (1)
Veljača 2010 (2)
Siječanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (1)
Listopad 2009 (1)
Rujan 2009 (1)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (3)
Lipanj 2009 (2)
Svibanj 2009 (3)
Travanj 2009 (3)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (3)
Siječanj 2009 (5)
Prosinac 2008 (5)
Studeni 2008 (9)
Listopad 2008 (11)
Rujan 2008 (6)
Kolovoz 2008 (4)
Ožujak 2008 (1)
Studeni 2007 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Stranice hrvatske spisateljice Irene Luksic

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

Kontakt

e-mail: irena.luksic@ka.t-com.hr

Rammstein Moskau

http://www.youtube.com/watch?v=lork4zxRGxI

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se