Irena: Essential

subota, 13.06.2009.

DNEVNICI, SNEVNICI BR. 2


Četvrtak, 8. srpnja 2004. godine

San je počeo prizorom u kuhinji: ustala sam od stola i jednostavno zaključila da moram kupiti novi bicikl, jer je postojeći pony raskliman i opasan za vožnju. I nabavila sam svjetloplavi mountain byke, kojemu su kotači bili bez blatobrana, a gume široka profila. Ubrzo sam i sjela na novi bicikl i starom karlovačkom cestom krenula za Zagreb. Cesta je bila prazna, bez vozila i ljudi. Nisu se vidjele niti kuće. Negdje iza Jastrebarskog, kad se trebalo spustiti nizbrdo po ravnom i glatkom asfaltu, sjetila sam se da me netko pitao što znači kratica „Inc.“ u nazivima američkih tvrtki. Tada nisam znala odgovor, ali sad, dok sam s lakoćom rezala zrak, palo mi je na pamet da to znači „International“. Objašnjenje je bilo jednostavno: moj cilj bio je hotel Internacional u Zagrebu.
Bicikl u snu vrlo je bogat značenjima. Kao prvo, to vozilo ukazuje da ga pokreće sanjač, što znači da on posredno upravlja svijetom u kojemu se razvijaju slike. Drugo: važna je ravnoteža i treće biciklist je samotni jahač.
Oduvijek sam se divila vozačima na dva kotača. Sjećam se jednog svog susjeda koji je 70-ih godina prošloga stoljeća svaki dan biciklom putovao u Zagreb. Radio je kao čistač ulica i kažu da nikad nije zakasnio na posao. S obzirom da je morao ići starom cestom, put mu je iznosio 70 kilometara u jednome pravcu. Zamišljala sam ga kako putuje: sav je umotan u neke svoje misli, umotan u vjetrovku i tako potpuno odsutan iz prostorno-vremenskog tijeka. No, o čemu je mogao razmišljati čovjek koji nije imao niti četiri razreda osnovne škole?
Njegov je bicikl zapravo prkosio kretanju. Jer, u glavi vozača trebale su se odražavati slike puta koji se prelazi. Trebao je teći film sastavljen od hrastovih šumaraka, livada na kojima pasu krave, drvenih kućica s dva ili tri prozorčića, električnih stupova, hrpica pijeska, odbačenih televizora i probušenih lopti. Ili barem jedan zaustavljeni prizor.
Moj znanac Josip Tadić, primjerice, iz Zagreba je putovao autobusom u Dugu Resu. Ponedjeljkom u Zagreb, petkom natrag u Dugu Resu. I prije silaska na autobusnoj stanici „kod rampe“ neizostavno bi bacio pogled na svoju kuću. Kuća mu je bila u Mrzlom Polju, na brdu, malo zaklonjena granama umorne jele. I Tadić bi vidio svoju mamu „na ganku“ kako jede juhu. Kad je biciklom išao u Karlovac – nije vidio nikoga, veli. Čak ni kuću. Vjerojatno se sav usredotočio na održavanje ravnoteže. Jer, na cesti je dovoljan i neki sitan predmet, kamenčić ili grumen tvrde zemlje, pa da biciklist izgubi ekvilibrij i strada. Moja susjeda, gospođa Franka, kaže da je bicikl prodala zato što ne može izbjeći te podle prepreke. „Kad vidim, na primjer, čep ili lopticu, obvezatno krenem kotačem na njih. I ne mogu to nikako izbjeći – kaže. – Jednostavno me nešto povuče i gotovo. A kad naletim na čep, lopticu ili kamenčić, obvezatno padnem s bicikla“. Strah od prepreke čini biciklista nepomičnim u odnosu na krajolik. Susjeda Franka ostala je nepomična i u odnosu na vrijeme.

13.06.2009. u 20:50 • 1 KomentaraPrint#

četvrtak, 11.06.2009.

DNEVNICI, SNEVNICI

"Dnevnici, snevnici, rječnici" naslov je moje nove knjige koja bi ovih dana trebala ugledati svjetlo dana. Ne moram, nadam se, objašnjavati o čemu se radi. Naslov sve govori. Osim toga, u nekim prijašnjim postovima već sam dotakla sadržaj pošiljke. Ovdje donosim jedan ulomak iz odjeljka snova, dnevnički (snevnički) naime zapis o popodnevu provedenom na rijeci Mrežnici. Sasvim prigodno. Ljeto je, naime, ušlo na velika vrata u našu svakodnevicu...




Četvrtak, 19. kolovoza 2004.

Cijelo popodne provela sam na Mrežnici. Po prvi put ovoga ljeta, u drugoj polovici kolovoza, bilo je ugodan dan. Prijašnjih godina u ovo je doba završavala sezona kupanja na rijeci, jer su noći postajale svježe, dani sve kraći i bez nesnosnih vrućina. Na livadi, na kojoj provodim sate na suncu, nije bilo mnogo ljudi: dvije starije žene iz obližnjih vikendica, koje su vodile nestašnog psa u šetnju, troje djece i ribič.
Legla sam na pokošenu livadu, u hlad obalnoga grmlja i sanjala prošlogodišnje kupanje. Voda je bila slabo pokretna i puna trunja, grančica, masnih mrlja, prerano osušenoga lišća i suhih algi. Uz obalu se vukao smećkasti odraz zemlje, što rijeku u očima zahtjevnih kupača čini nekako prljavom ili, u najboljem slučaju, umornom. Riječni tok presijecaju sadrene barijere koje su mjestimično zarasle u gusto vrbovo šiblje. Pažljiviji promatrač unutra, među grančicama, može otkriti smeće što ga je nanijela voda – razne plastične boce, krpe ili komade dasaka, a nađe se, osobito za dugotrajna niska vodostaja, i dosta opušaka, što su ih ostavili nesavjesni ribiči ili kupači. Sanjala sam krupnog uzgajivača pasa, koji je strpljivo odgovarao na telefonske pozive zainteresiranih kupaca. Njegova žena, koja je ležala na slamnatoj prostirci kraj njega, bilježila je telefonske brojeve klijenata u mali notes. Ponekad bi zapisala rečenicu-dvije komentara ili napomene. Psi tog bračnog para bili su bijeli, smeđi i crni. Bijeli su bili najskuplji. Kraj uzgajivača pasa sjedio je mlađi muškarac, koji je došao sa ženom i troje djece. Supruga je bila debela, plavokosa i blijeda, i pušila je cigaretu za cigaretom. Djelovala je odsutno, kao da joj je duhanski dim jedino društvo. Dvoje sasvim male djece je spavalo u nosiljci kraj grmlja, a nešto stariji dječak, možda pet ili šest godina, čuvao je tatu. Tata se sam kupao i neprestano je dovikivao iz vode: „Vidi, Ivane! Sad ću postići rekord u ronjenju na dah!“, „Gle, Ivane, kako brzo plivam!“. Onda je iznenada zazvonio mobitel i cijela obitelj se ukočila. Žena je ugasila nedopušenu cigaretu u plastičnoj čaši punoj soka, dječak je od smetenosti na tanku grančicu probušio balon, a ono dvoje malih skliznulo je u travu. Glava obitelji, mršavi muškarac, izašao je iz vode i uzeo u ruku mobitel. Tko je to? – zbunjeno je slegnuo ramenima. Neki nepoznati broj. Telefon je uporno zvonio. Žena i djeca su ga napeto gledala. Telefon je prodorno zvonio i činilo se da se nikada neće zaustaviti. Muškarac je neodlučno gledao ekran s ispisanim brojem. „Da kažem kako je pogrešan broj?“ – tiho je upitao sina. Dječak nije ni trepnuo. „Ili da kažem nešto u stilu 'nisam kod kuće'?“ – obratio se ženi. Ona je s gađenjem ispraznila čašu u kojoj je plivala zgužvana cigareta. Telefon je i dalje divljao. „Hm, reći ću: 'Ovdje policija. Koga trebate'?“. Nejaka dječica počela su se trzati u snu. „Da, to je najbolje. Reći ću: 'Ovdje policija. Koga trebate'?“. Zatim je hrabro prstima uhvatio mobitel i pritisnuo najveću tipku. Htio je reći „Halo“, ali veza se prekinula.
Kad je utihnuo mobitel, iz pozadine su izronili glasovi trojice mladića koji su prije toga igrali nogomet na pješčanom igralištu. Jedan je predložio da skoče u vodu i otplivaju do obližnjega slapa, a drugi je rekao da je bolje prije toga popušiti cigaretu, jer nije dobro vruć skakati u hladnu vodu. Tako su zapalili cigarete, a onaj najgrlatiji izvukao je iz ruksaka demižon vina i tako su počeli pijuckati. Kad su se napili, skočili su u vodu i otplivali do obližnjeg slapa. Tamo su sjeli pod vodopad i pokušavali pričati. Zapravo su vikali, jer je voda bučno padala na golemo kamenje. Na obali se sve čulo što govore. A pričali su o tome kako su bili pijani.
To je doista bio jedan dan na Mrežnici prošle godine. Nazvala sam ga Gundulićev san.


11.06.2009. u 11:06 • 1 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< lipanj, 2009 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Listopad 2012 (1)
Lipanj 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (1)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (1)
Veljača 2010 (2)
Siječanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (1)
Listopad 2009 (1)
Rujan 2009 (1)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (3)
Lipanj 2009 (2)
Svibanj 2009 (3)
Travanj 2009 (3)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (3)
Siječanj 2009 (5)
Prosinac 2008 (5)
Studeni 2008 (9)
Listopad 2008 (11)
Rujan 2008 (6)
Kolovoz 2008 (4)
Ožujak 2008 (1)
Studeni 2007 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Stranice hrvatske spisateljice Irene Luksic

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

Kontakt

e-mail: irena.luksic@ka.t-com.hr

Rammstein Moskau

http://www.youtube.com/watch?v=lork4zxRGxI

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se