Irena: Essential

subota, 23.05.2009.

ŠTO JE SLAVA?

Što je slava? Kakve nam ona utjehe nudi? Ili se tek želi riješiti asocijacija što ih potiču riječi iz susjedstva opterećene slikom protjecanja, prolaženja i razlijevanja – slap i slast? Zapravo je neobično da dva tako frekventna suglasnika, kao s i l, i to još u kombinaciji koja vizualno dočarava suprotno stanje (zastoj, zatvorenost i nemogućnost kretanja u prostoru), izgrade pojam koji hlepi za neograničenim i vječnim. Objašnjenje vjerojatno treba tražiti u ikonici spomenutih slovnih znakova. Slovo s izvedeno je iz slike krivudave ceste, takozvanih serpentina, koje su nazvane po zmiji (serpens na latinskome znači zmija). Ili u jednostavnijoj varijanti iz srpa, koji je isto tako zakrivljen. Oko po spomenutim dvama objektima klizi lako i živo, s time da u potonjemu slučaju, kod srpa naime, motritelj treba paziti da ne skrene s linije, jer mu tada gledanje može biti pogibeljno (posebno ako pritom okrzne i čekić). L pak nosi ideju statičnosti, jer po svojoj konstrukciji podsjeća na labirint, dakle na nešto što nema izlaza. I kad se ovako shvaćeni s i l nađu zajedno, za očekivati je da im se pribavi odgovarajuće postolje, na kojemu bi se mogli razvući u formi spomenika.
Zapravo rodoslovlje riječi slava dolazi iz praslavenskoga pojma slava, s homonimima u litvanskome i latvijskome, a što znači “čast, hvala”. Slava, dakle, pretpostavlja poštovanje u očima drugih. I riječ slovo, kojim gradimo predodžbu o svijetu, prati i stvara slavu. Jer, kao što citira ruski klasik Ivan Bunjin smisao svojega posla, “Stvari i djela, ako nisu zabilježena, tamom se prekrivaju i u grob zaborava odlaze, dok zabilježena živa ostaju…”.
Svi sanjamo slavu. Jer smo Slaveni. Na engleskome bi se to pisalo Slaves, “robovi”. To jest, reko bi se da smo robovi ljepote i časti. Zato se valjda i ne ljutimo na znamenitoga francuskoga romanopisca Honoré de Balzaca, koji je u jednom svom rado čitanome djelu napisao: “Pokažite Slavenu ponor i on će skočit u njega”. A za skakanje u ponor mogu se, kao što je poznato, upotrijebiti sljedeći francuski izrazi: se précipiter, se jeter, sauter i bondir. Bondir je možda najprikladniji, jer podsjeća na slavnoga Jamesa Bonda. Na dijamante koji su vječni. Na nas.

23.05.2009. u 22:54 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 12.05.2009.

GDJE SU ČITATELJI?

Na djelu je nomadizam časopisne čitalačke publike: svi idu za blogovima! Jer blogovi su često daleko zanimljiviji, učeniji i brži od klasičnih periodika za kulturu. Dobre literarne blogove odlikuje nekoristoljubivost njihovih "gazda"...

12.05.2009. u 11:02 • 4 KomentaraPrint#

utorak, 05.05.2009.

BICIKL




Bicikl je - trivijalno rečeno – prijevozno sredstvo na dva kotača, s ljudskim pogonom, koje nije štetno za okoliš. Simbolički gledano bicikl je otjelovljenje vječnog čovjekovog sna o letu. Vozeći bicikl, regulirajući brzinu i njegujući kvalitetu kretanja u prostoru a da pritom tijelom ne dotiče tlo, čovjek zapravo leti. Vozačeve ruke simetrično su položene na metalni upravljač i samo aktualiziraju volju prenapregnute svijesti – brinu o ravnoteži, daju smjer gibanju i paze na estetski dojam cijele konstrukcije. Nogama pak čovjek na biciklu šalje snagu u pedale, i to prema načelu vodene turbine, koja kinetičku energiju strujanja tekućine pretvara u mehaničku energiju vrtnje vratila. Vjerojatno je slika lopatica s vodom i u vodi u davno doba postojala negdje u podsvijesti imenitelja stvari jer se prvotno značenje imenice «noga» vezivalo uz značenje «nokat, kandža». U grčkom jeziku «ónykos», «nokat» odnosno «kandža», korijen vuče iz indoeuropske glasovne skupine «engh», koja je značila grepsti, grabiti, kopati i veslati. U ruskom jeziku još i danas glagol «gresti» znači veslati, imenica «greblja» je veslanje, a «grebok» zamah veslom. U mehanizmu prijenosa energije na biciklu u igri je, zapravo, strujanje zraka, a element vode imamo na drugome mjestu – u vozačevu vidnome polju. Riječ je, naravno, o fatamorgani, što će reći o naročitome učinku tzv. totalne refleksije u različito zagrijanim slojevima atmosfere kojim se ljeti, na ravnoj asfaltnoj cesti u najboljoj maniri optičke varke stvaraju lokve vode pa i cijela jezera. Ponekad se, doduše, nebeskome letaču u kovitlanju zraka pričinjaju i suprotni elementi, vatreni krajolici, kao u čudesnoj pjesmi Slonovi Charlesa-Marie Leconte de Lislea:

Crveni je pijesak ko ocean: plamsa
Nijem u svom koritu. Obzor je daleko
- Gdje su pare od mjedi i stanovi ljudski -
Puni nepomično talasanje neko.

Provociran, u svakom slučaju, od ljepote kojom obiluje ljeto, tankoćutni biciklist lako se prebacuje u vertikalno gibanje i grabi u beskraj, kao što to opisuje Charles Baudelaire u pjesmi Uznesenost:

Iznad svih jezera i iznad dolina,
I iznad najvišeg planinskog vrhunca,
I dalje od zvijezda i dalje od sunca,
I iznad granica svemirskih dubina.

Jezdeći, čovjek neprimjetno prelazi iz materijalne u nematerijalnu dimenziju, otprilike onako kako to daje naslutiti Giacomo Leopardi u svojoj Beskonačnosti:

Al sjedeći i motreći, beskrajne
Prostore preko nje i nadzemaljske
Šutnje i mir najdublji zamišljam,
Da od tog srce gotovo se plaši.

Vozač bicikla nakon čudesne transformacije u ideju slobodnog letenja prestaje osjećati sjedalo. On se ćuti uzdignutim, moćnim i neuhvatljivim. Sjedalicu doživljuje kao tron na kojemu je postao božanstvo, nedodirljiva instanca. To prijestolje mu je potporanj ili držač slave. Dok juri cestom u toplo ljetno poslijepodne biciklist superiorno osvaja beskraj, gledajući svemirske atrakcije kao u Mihalićevoj pjesmi Ribe na Mjesecu:

Doleti bijeli
leptir i spusti se na rub.
Jezero je tako mirno da se u njemu vidi svaka
potankost neba.
Zelene ribe na blijedom Mjesecu.

Hvatajući čudesnu kozmičku tvar u varljivoj lokvi na ravnoj cesti – svaki ljetni biciklist istodobno otkriva najveću tajnu ovoga svijeta – činjenicu, naime, da je ljepota dvojnik te varljive vode. Odraz je, kao što znamo, osobina tekućine i dok misao lebdi iznad vode – voda, ona zračna ili prava, nije važno, mora odraziti ljepotu. Zato je voda, kao što kaže veliki poet Josif Brodski, glavni stilski sastojak svijeta kao žanra. Ona je putokaz zanesenom biciklistu.


05.05.2009. u 20:47 • 1 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< svibanj, 2009 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Listopad 2012 (1)
Lipanj 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (1)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (1)
Veljača 2010 (2)
Siječanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (1)
Listopad 2009 (1)
Rujan 2009 (1)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (3)
Lipanj 2009 (2)
Svibanj 2009 (3)
Travanj 2009 (3)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (3)
Siječanj 2009 (5)
Prosinac 2008 (5)
Studeni 2008 (9)
Listopad 2008 (11)
Rujan 2008 (6)
Kolovoz 2008 (4)
Ožujak 2008 (1)
Studeni 2007 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Stranice hrvatske spisateljice Irene Luksic

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

Kontakt

e-mail: irena.luksic@ka.t-com.hr

Rammstein Moskau

http://www.youtube.com/watch?v=lork4zxRGxI

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se