Irena: Essential

subota, 13.09.2008.

SELO

Zašto neki ljudi bježe iz sela, a drugi mu se spektakularno vraćaju? Zašto jedni u selu vide spas od pogibelji civilizacije, dok je drugima ono simbol propasti? Zašto je, naposljetku, selo tako suprotstavljeno gradu kad je poznato da ništa na svijetu nije crno-bijelo, odnosno da su grad i selo ipak povezani mnogostrukim i neraskidivim nitima?
Selo i grad dijelovi su jedne cjeline. Kao što kaže Goetheov Faust:

Gle, kako tka se u cjelinu sve,
U jednom drugo živi, djeluje!
A sile se nebeske dižu, spuštaju
I zlatna vjedra jedna drugoj dodaju!
Na krilima blagoslovenim one
S nebesa stižu, kroz zemlju romone,
I skladno cijelom vasionom zvone!

Pod selom se, dakako, misli na naselje s najviše tisuću stanovnika i najmanje dvadeset kuća. A grad je naselje s velikim brojem kuća i ljudi, praktički neizmjernom količinom živih i neživih tvari. Da, zaista neizmjernom. Neki su svjetski velegradovi po službenom broju stanovnika pretekli čak i veće europske države. Japanska prijestolnica Tokio, primjerice, ima više od 35 milijuna stanovnika. Indijski grad Mumbai, koji se nekoć zvao Bombaj, ima 19 milijuna ljudi. Glavni grad Meksika, Mexico City, izgrađen je nad isušenim jezerom i stručnjaci vele da polako tone, ali usprkos tome bilježi rast broja stanovnika: trenutno ima 20 milijuna, a za nekoliko godina imat će dva milijuna više. Brazilski Sao Paulo ima 18 i pol milijuna žitelja, dok New York ima nekoliko stotina tisuća ljudi više. Već sam pogled na brojke upućuje na zaključak da je za promišljanje odnosa između sela i grada bitna kategorija prostora, krajolika ili okoliša. Pod krajolikom ili okolišem ne misli se samo na zelenilo, konfiguraciju terena i bogatstvo vode, nego na nazočnost i raspored živih i neživih elemenata. Broj ljudi i kuća u naselju gradskoga tipa uvjetuje, naime, raspored kretanja i način života. Čovjek u gradu nema izlaz na otvoreno prirodno more, nego potrebu za slobodnim prostorom zadovoljava u drugoj dimenziji, duhovnoj. Sve što postoji u gradu, od ustanova do apstraktnih leksikonskih pojmova, omeđeno je oznakom gradski, koja nema pandane u manjim naseljenim mjestima, tj. selima. Pamćenje grada čuva gradski muzej. Seoski muzej sadrži sve i sva i tretira se kao zavičajni muzej. Najstarija kulturna ustanova u gradu najčešće je gradska knjižnica. Selo nema knjižnicu, u selo s knjigama dolazi bibliobus iz grada. Raspored dnevnih događaja u gradu sadrži gradski vodič, a u selu se događaji razglašuju usmenom predajom. Srce sportskoga života u gradu svakako je gradski stadion. Na selu se pak sportske aktivnosti odvijaju na livadi koja ima kvalitetniju travu od umjetne gradske, tj. jestiva je. Grad se razvija zahvaljujući izdašnom gradskom proračunu. Selo nema seoski proračun nego dobiva dio novca iz gradskog budžeta: toliko da opstane kao selo, da ostane to što jest. U gradu radi služba gradski parking koja brine o mjestima na kojima se mogu parkirati vozila. Na selu nema službe seoskog parkinga: seoska vozila su strogo namjenska, u funkciji su poljoprivrede, naime, i prometuju samo na relaciji gospodarska zgrada – polje. Seoska vozila se čuvaju u gospodarskoj zgradi. Gradski ljudi u gradu prakticiraju gradski žargon, a seljaci nemaju seoski žargon nego mjesni dijalekt. Možemo, dakle, zaključiti da selo i grad postoje kao dvije zasebne životne kategorije i da im je zajednička jedino prostorno-vremenska podloga, horizontala života. U vertikali selo i grad imaju zanemarivo malo dodirnih točaka. Vidljivo je to iz raznih jezičkih finesa i izvedenica, iz stručne terminologije i svakodnevnih situacija. Na primjer, u sferi komunikacije govorimo o gradskim i međugradskim razgovorima, a telefoniranje u selu ili između dva sela nema posebnog naziva. Terminološki se tretira kao da i ne postoji, tj. kao da seljaci nikada i nikome ne telefoniraju. U gradu postoji gradska uprava kojoj je na čelu gradonačelnik. Selo pak nema ni upravu ni selonačelnika. Retorika rabi figuru koja se zove gradacija, a koja nastaje biranjem riječi i misli sa sve jačom (ili slabijom) početnom predodžbom. Selacija, s druge strane, ne postoji. Glagol graditi i imeničke oblike građenje i gradba jezikoslovci su izveli na temelju afirmativnog odnosa prema pojmu grada, velikog naseljenog mjesta koje neprestano raste. Graditi znači širiti nešto u prostoru, povećavati, materijalno učvršćivati. Seliti, nasuprot tome, znači premještati, micati, sklanjati.
U takvim okolnostima i čovjekov život dobiva drukčije obrise. U gradu, gdje postoji puno ljudi, svaki čovjek može nositi neku tajnu, neki predživot ili priču iz drugog, ne-gradskog mjesta. Stoga je u gradu lako postati slavan. Dovoljno je imati jedan ili više talenata i već se posrednici, tj. mediji zainteresiraju za čovjeka. Najbolji primjer takvog uspjeha u javnom života jest film Orsona Wellesa Građanin Kane. U seoskoj sredini, međutim, nema slavnih pojedinaca. Slavna može biti samo cijela ruralna zajednica, kao što je to pokazao roman Selo Stepančikovo Fjodora Mihajloviča Dostojevskog. Jer u selu stanovnici ne vide jedan kod drugoga talent. Oni čovjeka motre iz raznih vremenskih perspektiva, koje kombiniraju poput postmodernističkih komadića pisanja te se nekim čudom redovito sjete samo negativnih stvari. Seoski čovjek u tom je smislu prava banka podataka o rodu iz kojega dolazi i gledajući njega ljudi vide pradjeda pijanca, prabaku sluškinju, djeda dezertera, baku nadničarku, oca koji je skrivio prometnu nesreću i majku koja je u vlaku zatečena bez karte. Vide uglavnom nezgodne stvari, zanimljivosti o kojima se u pristojnome društvu ne govori. U takvim okolnostima niti izdanak negativnoga roda ne može biti po definiciji izuzetan, ne može biti talentiran. Ako pritom seoski čovjek čak i shvati da ne može napredovati u vlastitoj seoskoj sredini zbog tereta prošlog života te se pokuša preseliti – novi život morat će započeti u gradu, gdje se pojedinac motri iz obrnute perspektive: ne kao svi u jednome, nego kao jedan u svemu. Preseliti se iz sela u selo znači premjestiti sve svoje u jedno drugo mjesto. I tako priča o selu i seljacima može počinjati i završavati unedogled. Jer selo je globalni fenomen. Kao globalno selo.

13.09.2008. u 19:25 • 2 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< rujan, 2008 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Listopad 2012 (1)
Lipanj 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (1)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (1)
Veljača 2010 (2)
Siječanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (1)
Listopad 2009 (1)
Rujan 2009 (1)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (3)
Lipanj 2009 (2)
Svibanj 2009 (3)
Travanj 2009 (3)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (3)
Siječanj 2009 (5)
Prosinac 2008 (5)
Studeni 2008 (9)
Listopad 2008 (11)
Rujan 2008 (6)
Kolovoz 2008 (4)
Ožujak 2008 (1)
Studeni 2007 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Stranice hrvatske spisateljice Irene Luksic

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

Kontakt

e-mail: irena.luksic@ka.t-com.hr

Rammstein Moskau

http://www.youtube.com/watch?v=lork4zxRGxI