Anubisov glas za dobrobit nas

27.10.2006., petak

roden ponovno

Tu sam gdje jesam , pisem posljedni post pod starim dizajnom , sve ce biti gotovo . Dolaze druga vremena ljudi se mijenjaju , no ja ne jer sijetim se kosmosa koji nas preodreduje da budemo "Robovi svoga zivota ili "Ljudii koji su dosli na ovaj svijet s odredenim ciljem". Tuzno ali gledano vidas licemjerne ljude na faxu i pitas se koju ulogu igraju , no svijet nas stavlja u sve uloge tako da i sami ne znamo ko smo .POmalo gledam kroz prozor tamu , tamu koja zaokuplja sve ljude te se krije u nasim skrivenim kutcima.Napustaju me sijecanja , no jedna nikad to su ona sijecanja koja sam proveo s frendovima/ama .Sada okrecem stranicu sam u pustosi trazim ljude koji mi odgovaraju , jer covjek je individua koja se mora prilagodavai njoj se trebaju prilagodavati . U posljednje vrijeme gledam na faksu tu individu kako se krece odnosno gledam sebe i pitam se hoce li se ikada ponoviti trenuci iz srednje i trenuci s ljudima na koje mi nikada sijecanja nece izbljediti jer oni su mi bili sve , osobe koje su zajedno sa mnom izasli iz anonimnosti i pstali jedni od popularnih cemu su tezili tadasnji skolarci .Sada kada vec nisam skolarac cesto se upitam je li mi ukradeno djetinstvo . Pogotovo neku vecer kada sam slusao prof. Zarevskog odlicna predavaca "govorio je o curici koja je imala hendikep bila je sljepa unatoc tome uz pomoc i potporu roditelja zavrsila je fax s prosijekom 5,00 " tu sam se promijenio i vidio tek koliko je bila vazna uloga mojih roditelja u mom zivotu , ali ne samo roditelja vec i brace bez njih ne bi imo cilj s pocetka posta .Stavio sam se u ulogu te cure u potpunosti i shvatio koliko je bila usamljena koliko je trnoviti igli prolazila sto se vecim dijelom meni dogadalo do 2 razreda i jednog dogadaja koji ce mi zivot promijeniti .Tada sam prvi put svatio znacenje prijateljstva i upoznao troje prekrasni ljudih , posto sam im brat a oni meni isto to sve bi uradili za mene .Kad je fax dosao smatrao sam da je gotovo sa svim jer oni su bili rastrkani no Osijek me preporodio tu sam ustvari upoznao u cijelosti svog brata i poceo ga cijenjeti vise od svega posto mi je potpora no nije bio tu samo brat vec dvoje ljudi koji su dojam ostavili na mjene da sam se osijecao kao ponovno roden dvoje malih dakovcana osjetio sam da im mogu reci sve i zafrkavati se s njima na onakav nacin na koji sam se zafrkavao s meniepom eugenom i eiden . Ljudi koji me u Osijeku ispunjuju sigurno i bez kojih nebi mogao zato vam još jednom od srca zahvaljujem igi , ksenci i naravno moj braco



Oprostite na gramatickim pogreskama

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se