Anubisov glas za dobrobit nas

16.10.2006., ponedjeljak

odlazak u pustoš

Da , moglo bi se tako reci , idem iz doma i skupljam posljednje stvari.Sve ali bas sve izgleda pusto , u sobama 317,316 i 315 nema nikoga ,ostao sam sam , s pogledom u prazninu odbrojavam posljednje sate do mog odlaska. Sve se do jucer cinilo super kartalo se , zafrkavalo , pa cak i prijateeljski prepiralo , no sad ostajem sam .Idem u neku garsonjeru preko puta doma jest to super sto sam blizu , ali nije isto bit cu sam ostavljen u crnilu ovoga svijeta jer oni su bili ti koji su svjetlost i radost u mom zivotu davali .Ljudi iz doma ekipa puna srece , veselja i zadovoljstva . Sad sve ovisi o meni o tome kako cu izdrzati mjesec dana , pa opet traziti dom u nadi da cu ga dobiti , no mislim da je to sve relativno jer nece ovisiti o meni vec o visoj sili:rofl . Sad na izmaku svoje inspiracije svima kazem vratiti cu se ,no kada ne ovisi o meniyessad idem u novo skloniste u moju pustos by may dear studens

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se