Anubisov glas za dobrobit nas
22.10.2005., subota
When my dreams goes on
|
Da , vratio sam se nakon duze pauze.Naslov bi sve trebao govoriti , no nije tako jer imam i ja puno toga reći.Upisao sam željeni fax no i ne na željenom mjestu.Pocela su mi i predavanja iz uvoda u psihologiju i sviđaju mi se inace psihologiju sam upisao.Grad u kojem studiram pun je smeca ljudi se prema curama odnose kao seljaci no ja stajem na njihovu stranu i premda im moja pomoc nije nesto sto će im pomoci bar im diže moral.Tužno se osijećam i najrađije mi uzeo bocu vina i pio poput mog idola bukowskog.Jer onako treba živjeti ne gledajući što ostavljaš za sobom.Jer ja sam htio pobjeći od Metkovića , a došao sam u još jadniji grad Mostar i pri tome se sjetio jedne rečenice od irulan možeš otići gdje god hoćeš , ali vratiti ćeš se u svoj zavičaj.Možda je tako možda nije no znam da nisam u Mostaru i da sam negdi drugo boli bi me mesni za Metković .Jer tamo možeš vidjeti što hoćeš od prosijačenja smrada , pa do seljanki i seljaka koji se bacaju na narodnjake nebi da su vidili i čuli novoga Boga , a ja ko posljedni crv koji sluša rock nemogu im se oduprijeti , no zato sam si nabavio stvari za slušanje mp3 cd-ova. U tom jadnom gradu nasvakom koraku cura koja želi da je lemneš , no zapitaš se ima li to ikakvoga efekta u budućnosti ima samo protu efekta i to ti se ruši s moralnim činom kad pogledaš jer neću ja nju gledati kao komad mesa nego kao osobu koja će mi se svidjeti fizički i osobno. END NOW MY FRENDS I GO TO SLEPP |
