ipak sunčano

29.12.2007., subota

koliko sam čekala da mi se otvori blog moja dubokoumnost je prošla i prošla me volja za pisati ALI pošto nisam bila godinu ili više na blogu moram se potrudit.

ne znam dali se i drugima ili samo meni dešava da tek nakon nekog ružnog ili bolnog događaja ja počnem razmišljati o životu,njegovom smislu i šta ja imam od života.tada shvaćam koliko puno imam i koliko se mogu smatrati i presretnom,koliko toga bi htjela napraviti, dati,reći,sve mi počinje imati smisao i kad kao da sve to počinjem kužiti dođe novi dan
a ja se u njemu izgubim i zaboravim na moje dobre misli.
htjela bi upoznati nekoga ko zna ŽIVITI ŽIVOT.na to mislim na život u kojemu novci nemaju jako razloga za opstanak.
budala ko je izmislio novac i budala ja kojoj mi on treba!
život je samo jedan(ako ne vjeruješ u reinkarnaciju),izgleda kratak jer ga neznam iskoristiti,a moram ga živiti i uživati.to znači da oni koji misle kao ja vjerojatno trebamo promjene ali promjene od temelja naših moždanih prostranstva.
treba pasti na samo dno,izbrisati sve ružno,negativno,tužno ali ne i zaboraviti,početi od neke virtualne nule.
znači nemamo ništa i ne tražimo ništa ali opet imamo želje.znači da trebamo početi istraživati sve oko sebe,uvidjeti ljepotu u malim stvarima u stvarima koje nas okružuju u ljudima koji nas okružuju.sitnice su sastavni dio sreće,to ponavljam mužu svako toliko ali on je sljep i ne mogu kroz zid pa odustajem iako ne bi trebala.
da bimo gledali samo dobru stranu druge osobe vjerojatno bimo bili sretniji a to je tako teško.zašto?zato jer smo mi slabi i vidimo samo slabo u drugima.
stvarno smo u kurcu,šta je lakše reći neku ružnu ili neku lijepu riječ?isto je!prema tome ili čemo se potruditi ili čemo nastaviti se sažaljavati nad sobom.
ke žalost...
- 00:33 - Komentari (4) - Isprintaj - #

24.12.2006., nedjelja

sretan Božić svima želim

slučajno sam skočila na blog pa da barem pozdravim.
inaće ne otvaram pc mjesecima ali danas mi je sin na njemu pa sam našla minut za pozdrav.



PA TAKO DO SLJEDEĆEG PUTA...

ŽELIM VAM SVIMA SRETAN BOŽIĆ
&
NOVU 2007.GODINU!
- 13:16 - Komentari (5) - Isprintaj - #

09.07.2006., nedjelja

POZDRAV iz dark side of alive!

opet ja seronja koja nema vremena za ništa pa tako niti za bogom dati meni dragi blog ali šta je tu je.
malo sam sišla sa bloga i opet ću na neko vrijeme ali ne zauvijek.
oprostite mi šta se ne družim ali dok ne nađem kakvo novo delo nemogu naći slobodnog vremena.
još ste mi svi dragi i td. i td. i znate već...
moram van s malim.!
pozdrav i da ne zabim ako ki dozna da će tu negdje biti koncert od Franz Ferdinand molim naj naj da mi javite.
tanks and seeyou!(forši je krivo ća???)
- 14:20 - Komentari (7) - Isprintaj - #

07.04.2006., petak

samo mali pozdrav

Evo mene napokon na blogu.
Sunce je stiglo u naše kraje pa pošto djeca trebaju na zrak moram i ja sa njima tako da znamo po cijelo popodne biti vani i zato ja ne stižem na blog.
Uglavnom imam posla više nego kad sam radila pa jadenostavno blog čeka ali ja mislim na njega i na sve vas koji bacate oko i puštate komentare na moj blog.
Samo da znate da nisam odustala nego da je viša sila ta šta mi brani do bloga.
Postala sam prava pravcata kućanica ali ona seljačka.
Čistim,kuham,perem,bavim se djecom,mužem,vrtom i cvijećem.
Nadam se da čete i dalje klikati i da me nećete zaboraviti iako se ne javljam često.zimsko doba je na izmaku,dan je duži i djeca su naporna,i ja si ne stižem depilirati noge.
Svaki dan mislim kako ću na većer kad svi zaspu ja na blog ili na crtanje a i na depiliranje ali nekako sam koma i zaspem i ja .tako da te misli prebacim za drugi dan pa onda drugi za drugi i evo šta se desi= nema me ali ako vam falim dođite mi u posjet,bit će mi drago i onda ću imati vremena za vas.
Nadam se da ću uskoro napisati nešto pametno.nadajte se i vi za mene…hvala.
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
-evo ovako sam ja izgledala dok sam bila u radnom odnosu...zezam.ja sam imala više poruka...zezam???
- 22:20 - Komentari (23) - Isprintaj - #

27.03.2006., ponedjeljak

jedan sunčani dan

Image Hosted by ImageShack.usOve dane kao da dolazim k sebi.niti pišem, niti čitam,niti crtam.bavim se mužem i djecom.
Malo puštam mozak na slobodu i mislim da mi je to baš trebalo.
U subotu smo bili na trkama motora i bilo nam je odlično.stariji sin se sav udubio u motore i odmah zamišljao i komentirao kako će i on voziti motor i šta će sve raditi.kako će ići po zadnjem kolu i kako će se vrtiti i pržiti gume.ja ne želim razmišljat o tome šta govori jer bi me stigla panika.mlađi je biježao,trčao i bacao se po travi.osmijeh mu je bio od uha do uha.
Muž je također uživao gledajući iako je rekao da su mogli biti i bolji a ja sam samo čekala većer kada ćemo se vratiti sami i uživati u Psihomodo popu.
Tako je i bilo samo što je bila zima pa da bimo se ugrijali pili smo ko pumpe,ali nema veze.
Ja se nisam prestajala tresti niti kad me uhvatilo vino pa su mi dali još jednu jaknu koja je bila tako teška da su me boljela ramena cijelo vrijeme dok sam je imala na sebi.
Skakala sam ko luda i pjevala ali nisam stigla dalje od šanka.
I drugi nisu bili bolji od mene zato me i nije bilo briga kako izgledam.
Uglavno bilo je veselo i nadam se da ćemo uskoro to ponoviti.
Na žalost nisam uzela aparat pa vam ne mogu ništa pokazati.je*i ga uvijek nešto zabrljam ali mogla bim vam pokazati pečat na ruci da mi vjerujete ali mi se neda pa kako hoćete.
E da,ako mi ne vjerujete gledajte RTL.snimali su oni umjesto mene samo neznam zašto nisu snimili i mene.drugi put ću im se baciti pred kameru.

- 15:12 - Komentari (19) - Isprintaj - #

23.03.2006., četvrtak

Free Image Hosting at www.ImageShack.usZašto bismo mi ženske uvijek (skoro uvijek) htijele od našega muškarca da napravi neke stvari za nas bez da to moramo reći?
Mi uporno ne želimo reći i uporno želimo da to napave onako spontano,za nas,da nas obraduju,da vidimo kako misle na nas i da nas žele usrećiti.
Ma kako oni mogu znati šta mi želimo kada nisu kao mi,ne misle kao mi,ne rade kao mi,ne shvaćaju kao mi,ne vole baš sve šta i mi.
Sada kada sam to shvatila baš mi je žao šta sam se toliko nervirala za ama baš ništa.
Čak mi je žao moga muža (tada dečka) šta sam mu pravila scene a on nije imao pojma o čemu se radi.i sada tek kužim da nije ni mogao imati pojma.
Pa ne živi on u mome mozgu,psihi.
Stvarno smo teške neke pute.
Hvala Bogu kada kažu da ne mogu sa nama ali niti bez nas jer kakve smo neke pute trebale bismo ostati same.
Kako je glupo misliti da ako kažeš šta biš htijela i šta oćekuješ od njega da onda to nije to već da ako to napravi kada mu se kaže onda je to preko volje a ne od srca.
Ma ja neznam dali su sve žene takve ali znam za sebe da sam takva bila i sve moje prijateljice sa kojima sam se družila.
Pa mi smo ljudi,svaka jedinka za sebe,svaka glava svoja.ono što ja mislim ne može nitko znati ako to ne kažem (jedino ako ne čita misli).mi se želimo osijećati voljene ali na točno određeni način,kako si mi to zacrtamo i sad jadan onaj tip ako to ne skuži.
Bože,pa stvarno im nije laka…
A znate kako sam ja to skužila???
Pa jednostavno ako nešto ne prođeš,probaš,osijetiš,doživiš onda niti ne znaš.
Muž mi je poćeo zahtjevati nešto što nije htio reći već je rekao da ako ga volim ja ću to ućinit i bez da on kaže rijeć.
Pa kako ja to nikako nisam skužila niti napravila počela sam vračati film u nazad i sjetila se kada sam ja bila takva šta sam mislila i shvatila.
Sada mogu samo reći da je to velika muka proživljavati i sa jedne i sa druge strane.

- 14:54 - Komentari (8) - Isprintaj - #

19.03.2006., nedjelja

Free Image Hosting at www.ImageShack.usTako sam umorna,iscrpljena,van svih faza.jednostavno ne mogu tj,teško mi je bilo šta raditi pa tako i pisati.
Ove dane se trudim crtati ali niti to mi ne uspijeva pošto imam napornu i upornu dijecu koja non stop nešto traže od mene a i ako ne traže onda petivaju pa moram uskakati i riješavati probleme koji se stvore samo tako.
Pijem kave do besvjesti ali ne pomažu pa tako da sam prešla na red bull.to me uspije probuditi na sat dva a onda opet koma.
Vjerovatno djeluje proljeće ali meni to izgleda kao slom živaca.
U jutro nemogu ustati sve dok djeca ne polude čekajući svoj Nesquick i crtiće pa počnu bacati krikove,onda se ja trgnem i već onako polu živčana krećem u akciju.
Stavim crtani,napravim Quick (kako to oni zovu) ,obučem ih i počinjem sa pospremanjem,čišćenjem,pranjem i kuhanjem.naravno u međuvremenu si skuham kavu koju poslije pijem cijeli dan dok ne skoknem do svekrve na novu,frišku.
Moj mlađi sin je čudo od prirode i djeteta.sve čega se primi mora da je netko uz njega i da zajedno rade,promatraju,čiste,grade,slažu,uglavno uvijek to moram biti ja pošto on i ja uvijek ostajemo sami u kući.
Pa tako ja krenem spremati ručak a on zamnom; MAMA MAMA DODI TAMO!
Dok sam još prisebna idem za njim i slušam ga pa mu dam ono šta traži ili se poigram sa njim na kratko (dok nešto ne počne gorjeti i smrditi).onda se pokušam vratiti u kuhinju ali on je brži od mene i dočeka me tamo sa novim upitnikom ili zahtjevom.tako mi se uz pokušaj kuhanja počnu paliti crvene lampice pa podhitno moram zapaliti cigaretu ali umeđuvremenu opet netko zove,pa ja;pusti me na miru,mama ima posla.
Ma moš mislit.onda se njemu pale lampice pa počinje biti glasniji pa ja moram uskočit i dodat mu nešto ,poigrat se,slagat ,crtat i tek onda kad se on melo udubi u posao ja pobjegnem u kuhinju.tako napravim korak naprijed do zgotovljenja jela pa skoknem staviti prat robu,pa se vratim za pomiješat(da se ne zapali)pa skoknem napraviti krevete,pa počne mi biti čudno šta nitko ne zove pa idem vidjeti šta se dešava.pa mi padne mrak na oći;mali pere kupatilo sa četkom za vc-školjku ( i naravno to nije prvi put).onda ja malo vičem i počistim i trk u kuhinju gdje je već počelo gorjeti.kao obično mijenjam lonac pa ipak nijesve za bacit (i na to smo navikli).
Tako u toj nekoj zbrci u kuči i u mojoj glavi uspijem sve to napraviti.onda dođe stariji iz škole pa ručamo.naravno obojca su samo čekali za jesti tako da več nakon druge žlice ili piruna (vilice)počinju navirati suze.stariji govori da se prejeo a mlađi samo viče ne ne ne.onda se meni ponovo pale lampice pa tako starijem prijetim da ako ne pojede još barem pola pijata (tanjura) neće ići van a mlađeg malo molim da stavi još u usta i ako neće pustim ga da se ide igrat pa mu u igri ubacim nešto u letu.
Nakon toga mali ide spavati a stariji ide van sa prijateljima.
Onda ja u sat i po(ako uspije odspavati) ja napravim sve ostalo šta sam isplanirala.
Poslije podne se igraju svi kod nas (ako je vrijeme ružno) tako da kuča izgleda kao da su prošli kroz nju Bizoni ali nema veze i na to smo navikli.i onda dolazi večer i večera i onda sam čekam da odlete u san.stariji još i uspije zaspat neke pute oko devet ali mlađi je Herkules.neće cedit do 23 a neke pute i do 24 a jednom i do1 sat u noći.to mi upali sve lampice koje se mogu upaliti jer samo čekam da ih riješim i da na miru idem na blog ili da crtam.pa tako mi se zna desiti da crtam do 4 u jutro ali uglavno da nacrtam samo šta sutra je novi dan a mojima počne oko 7-8 a to meni nikako ne paše.
Moram ići u nabavu vitamina ,minerala,antidepresiva,uglavno nešto šta će mi vratiti snagu i volju za živit koju te dane nemam.
A da,zaboravila sam dodati da muž radi po cijele dane tako kada dođe kući navečer skoro da ga niti neprimjetimo.zezam zezam.

- 23:12 - Komentari (14) - Isprintaj - #

13.03.2006., ponedjeljak

Dobro večer za one koji ne odustaju.
Već nekoliko dana nemam neke inspiracije tj.nemam volje za pisanjem a po glavi mi kruži za mene strašna misao:koliko vrijedi ljudski život?
Neda mi se više gledati televiziju.nema dana da se ne govori i prikazuje o smrti.
Danas ih je poginulo toliko i toliko tu a tamo toliko a i tamo toliko…..
Već smo i otupili na rijeć smrt…ali meni ona nekako odzvonjava i vrti mi se po glavi i stvara mi nekakvu paniku,strah u duši.ne želim misliti o tome.ne želim misliti da bi netko meni blizak,drag mogao jednostavno nestati.
Prokleti strah!riječ smrt ne želim čuti!ma u kojem svijetu mi želimo živjeti???
Šta se desi,pretvori,preoblikuje u čovjeku da udari,ubije čovijeka ispred sebe?
Gdje je savijest?gdje se izgubi duša,srce,osjećaji,ljudskost,ravnopravnost?
Šta se nalazi u velikim glavama koje te bace u smrt,koje te otjeraju da ubiješ,da ne vidiš da ispred tebe stoji osoba kao što si ti.
Isus je umro za nas a mi ga ubijamo svakim danom.Zašto?
Zamisli;sjediš u kući na svom kauču,gledaš televiziju i dođe ti susjed uperi pištolj u tebe,puca i otiđe.tebe više nema,jednostavno nema i točka.kako jednostavno nema?zašto te jednostavno nema?
Takve situacije danas nazivamo statistika ,jedan više jedan manje i nikome ništa…
Ma koliko vrijedi jedan osmijeh,jedna suza,jedan zagrljaj,jedan šapat?
Onome tko je izgubio dragu osobu to je vrijedilo više od zlata,više od ičeg materijalnog,više.
Sama pomisao na takav gubitak me boli,straši me,guši a nekako ne mogu prestat o tome razmišljat.
Previše straha na tv-u a mnogi od nas gledaju i ne vide.i to je žalosno.
Da bimo se barem svi odjednom osvjestili i vidjeli u kojem svijetu živimo?da bismo vidjeli da taj svijet ubijamo,pretvaramo se u monstrume,zvijeri,kršimo sva prava,ubijamo lijepotu života,ubijamo sreću,nadu,vrijednosti.
Na neki se naćin poćinjem i mrziti jer znam da se ne odupirem i puštam da me nosi ovakav život.ne mrzim nikoga i nikome ne želim zlo ali ništa ne mijenjam a u biti niti neznam šta,niti kako.
Ja želim da to prestane !

- 23:42 - Komentari (20) - Isprintaj - #

09.03.2006., četvrtak

Free Image Hosting at www.ImageShack.usNoć je na vratima
A stiže i san
Misli su uvijek tamo
I čekaju izgubljeni dan

Dan koji ne može doći
Dan koji je san
Dan koji ti stvarno želiš
Dan kad ti duša iziđe van

Dan kada se oslobode misli
Strasti ,želje
Dan kada nemoguće je
Tvoje pravo veselje

Nada je tu kao jučer
Danas i sada
Nada koju usnulo
Pitaš kada?

Nadu neću izgubiti
Pa makar se morala
Sto godina buditi

- 22:23 - Komentari (20) - Isprintaj - #

20.02.2006., ponedjeljak

subota

Ljudi,vjerovali vi ili ne ali ja bila subotu u life.
Išli nas troje bračna para na večeru.restora Orca.
Kao što nalikuje na nas počeli mi odmah na ulazu primječivati i komentirati.
-gle koliko automobila…sigurno su neki svatovi
-ma pogledaj i poslušaj ne ćuje se muzika.to im je već jedan veliki minus
-ali gledaj da nema jako svijetla,sigurni je cool,romantična atmosfera
tako mi uđemo , posjedamo se za stol i nastavimo.
Prva tema bila je kao i svaki put kad izađemo na večeru:
-se sjećaš kako smo lani bili tamo i tamo
-a gdje smo ono bili kad su nam piće naplatili više od hrane?
-a sjećate se zadnjeg puta kad smo morali jesti ono što su nam konobari odabrali
uglavno sve naše zajedničke večeri svodile su se na ogovaranje kuhinje,konobara i restorana.
Ali tu je uvijek smijeha do suzajer nisu to baš ogovaranja već tako si mi uvijek složimo i uljepšamo večeru.
Počeli smo sa aperitivom.svatko narući neko piće a ja kao i svaki put čekam i razmišljam šta ću jer se uvijek ponadam da će mi ponuditi nešto novo ali uzalud pa tako kao i uvijek ja naruči što i drugi.razgledamo menu i kao i uvijek,svugdje iste stvari a mi kao i uvijek nikako da se odlučimo.pa tako mi ženske naručimo neke lignje na žaru a muškarci,jedan je uzeo list,drugi neku Fiorentinu a treči (moj muž) teleće medaljone.
Inače uvijek čekamo dugo dok se sve to pripremi ali ovaj put ja to bilo u roku od odmah.
Ostali smo iznenađujuće iznenađeni.prvo donesu oni nama lignje (naravno,pa ženske smo).stave to na stol a nama samo što ne ispadnu oči.
Nisu to bile lignje već svaka od nas je dobila jednu divovsku,xxxl,large lignju.nismo se takve nadali jer inače daju nekoliko malih lignjica.odmah su padali komentari.
-to ti je takav štajun (doba) kad rastu samo takve
-vjerovatno imaju neku bolest
-možda su progutale morskog psa
-pa gle,dali su vam cijele jer su tako ukusne i meke da ih nisu mogli izrezati
-ima i u moru ludila i gripe
-možda su ih ipak istukli prije pa čete lako probaviti
dobio jedan od njih svoju Fiorentinu i ponovo nam ispadaju oči
-ma gle koji veliki komad mesa?
-a di ti je krompir i ostali prilog?
-ali gledajte koji veliki tanjur su mi dali???(pogleda druge)a ne ne isti su
pokuša to on rezati i vidimo odmah da mu ne ide pa počnemo
-ti treba možda pila?
-jesi dobio samo ludilo bez krave?(jer to je neko kravlje meso)
-pa reci šta ne valja?
A on će:e ovo je prava patika i to ona bez marke,prije ću izrezati tanjur nego to meso…
Stigo list i medaljoni u međuvremenu i sve je izgledalo smiješno.
List je bio premali pa mi:
-vide oni da ti nisi sposoban pojesti pravi list pa ti dali taj
-je*i ga,takav štajun
-i ribari kažu da ni listovi nisu ono što su nekad bili
-da da i sada su ti čak otrovni
-pa morsko ludilo
jedino su medaljoni ličili na sebe i bili ukusni.
Pa tako između ispijanja vina i lomljenja zubiju gledamo mi na druge stolove i vidimo da svi piju flaširana vina a mi dobili u bukaleti.
-pa mi smo rekli samo crno vino a morali smo reči npr.da ćemo Plavac,onda bi dobili u boci
-ma moš mislit oni su nas odmah na ulazu prokužili i sad sve šta im u kuhinji dobiva mufu(plijes) donose nama
-trebali smo zahtjevat da prije kušamo vino
-da da trebao je donjeti u boci i dat nam da pomirisamo čep
-e da;zovi ga odmah neka donese čep ,neka ga umoći u naše vino pa ćemo pomirisati
-pa pogledaj one tamo šta jedu i piju,sve izgleda luksuzno
-da ali ti ne ćuješ da oni govore engleski.zato imaju bolje.
-mi smo seljaci
-a kako znaš da govore baš engleski?
-pa…ne pričeju naši.u školi sam učio njemački,talijanski znam i jedino ostaje engleski
uglavno cijelo smo večer bacali komentare i smijali se do suza i na kraju račun:
-e da,kad nam ništa nisu dali od marke nadoknadili su to sa računom od 1000 kn.
-a ha ali vidiš ti da nas je osmero???
-ma od kad?gdje su?
-ma ima nas ima to vide samo konobari
-pa vidiš da je konobara sada sram,nije nas niti pogledao kad nam je dao račun
-imaš pravo i odmah je pobjego
-ma dobro i oni si trebaju zaraditi nekako
-sad kada platimo će nam ugasiti svijetla
-da da i prstom pokazati izlaz
-možda dobimo i kopun
-dobro sve ali ja ću si zabilježiti šta su jeli oni do nas i to ću naručiti drugi put
-da pa ćemo samo za tvoje platiti 1000 kuna
nakon te predivne (meni barem ) večeri uputili se mi u neki na glasu dobar kafić.
Došli mi unutra i to nije bilo lako izvesti,a ono krcato,krcato klinaca.
Ja sam inače volila gužvu ali ova mi je nekako smetala.
Morali smo se stisnuti do šanka i stalno premještati jer su tamo prolazili konobari.
UŽAS!muzika a bila naša šta ja nisam nikako za i bilo je toliko zagušljivo da ja koja pušim nisam htjela zapaliti.
Razočarala sam se jer sam ipak očekivala da će biti i starijih unutra i barem nekih poznatih faca ali nada,niente,nicks.
Vjerovatno smo fulali mjesto.
Uglavno ako kad budemo sljedeći put izašli i ako bude tako sa tom klinčarijom ja definitivno odustajem od izlaska...samo na večere.
Ako vam nije bilo nešto jasno to je iz razloga šta mi moj mali son cijelo vrijeme dok pišem skače po glavi ali vi se ipak nasmijte jer je bilo stvarno smiješno!

- 12:46 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< prosinac, 2007  
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Linkovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se