ne budite me
Ponedjeljak, 05.05.2008. godine
Dobro jutrooo!
Evo mene natrag iz metropole ;)
U petak nisam stigla dovršiti post pa sam ga sada samo objavila, nisam ga ni dovršavala.
Kao što sam i najavila - u subotu sam bila u Zagrebu.
Bila sam kod bratića na vjenčanju i na krštenju njihove kćerkice, a nakon crkve išli smo u neki restoran na ručak.
Vjenčanje je bilo prilično neformalno, nitko se nije ništa specijalno obukao, sve je bilo jednostavno.
Čak ni mladenci nisu bili nešto specijalno obučeni.
U restoranu je bilo o.k., bili smo tamo od oko 3 do 6.
Navečer smo ja i braco išli u kazalište.
Gledali smo predstavu "Dok nas smrt ne rastavi".
Predstava je bila fenomenalna, suze su mi curile od smijeha.
A još je i pored mene sjedio jedan tip koji je umirao od smijeha pa je meni bilo smješno i samo kad bi njega čula kako se smije.
Poslije predstave nismo nikuda išli nego ravno u stan jer smo oboje bili umorni.
Malo smo još gledali TV i oko ponoći smo išli spavati.
U nedjelju dopodne isto nikuda nismo išli jer sam ja bila umorna, a oko pola 2 sam vlakom krenila natrag doma.
Dragog nisam vidjela od četvrtka ujutro.
On se baš nije ni trudio da se vidimo ovih dana, a moram priznati ni ja.
Veza nam je na izdisaju, ali još ništa nisam poduzela da ju okončam.
Ne mogu reći da mene moj dragi ne voli, ali naša veza sada je sada samo navika, a ne ljubav.
Kao što ide pjesma:
...
Danas otvaram oči nakon
Svih ovih godina
Niti ja voljeh tebe nit' si
Ti mene voljela
Samo stara navika je ostala...
O zaljubljenosti da i ne govorim!
Nije da sam nešto previše tužna zbog svega toga, ali malo mi je glupo što mi život tako prolazi "uludo", a mogla bi biti sretna i zaljubljena.
Mogla sam se već 100 puta zaljubiti i odljubiti.
Imam jednu prijateljicu koja je godinama tražila dečka i nitko nije bio dovoljno dobar za nju.
Moji roditelji su joj govori da ne izmišlja toliko jer će ostati sama, a već je imala preko trideset godina.
Uglavnom, ona je prije par godina upoznala jednog tipa iz Norveške, ubrzo nakon toga su se i vjenčali, a sada čekaju i bebu.
A ona sada ima 40 godina.
Znači nikada nije kasno za ljubav (i nikada nije kasno za pravu ljubav).
Ja isto još imam dovoljno vremena da nađem nekoga tko će mi odgovarati.
Mislim, ne tražim ja "srodnu dušu", ali bilo bi lijepo kada bi moj "budući" imao barem sličan ukus kao ja.
Danas radim do 4 i jedva čekam da odem doma, baš sam nekako pospana.
A obećala sam mojima da ću ići s njima raditi u bašću (vrt).
Eto toliko za sada od mene, idem malo šljakati.
Mislim da ću jako brzo napisati novi post, jer ovih dana baš imam inspiraciju za pisanje.
Pusa svima....
