ne budite me
Srijeda, 27. veljače 2008. godine
Nemam vremena pisati....
Srijeda 20. veljače 2008. godine
Danas je bilo grozno na poslu.
Moj šef osim šefovanja nikog k... ne radi.
Nikada nije napisao niti jednog jedinog slova na kompjuteru.
Nije nikada napisao niti jedan jedini ugovor, izjavu, nikakav dokument.
Ali zato je u stanju svakom klijentu obećati da će njegovi papiri biti odmah riješeni.
I naravno ne pita da li mi to stignemo napraviti ili ne.
I kada dođe netko (njemu) poznat naravno moramo ga uzeti preko reda, bez obzira što drugi čekaju.
Uz sve to šef je stalno srao kao smo mrdavi i spori (a ne zna da ja mogu biti još i sporija ako hoću 
)
Uglavnom, danas je opet bio jedan od tih dana.
Nisam ništa jela sve dok nisam došla kući u pola 2.
A što se tiče mog života izvan posla baš i nema nekih novosti.
Osim toga da nisam normalna.
Nedjeljom i ponedjeljkom naveče gledam na RTL-u onu seriju Stvorenja (Surface).
Luda sam za Radom Šerbedžijom. I sada po cijele dane mislim na njega 
On mi je odličan glumac. Obožavam njegov glas, način na koji govori, njegov šarm...
Da i ne spominjem da dobro izgleda za svoje godine.
On mi je jedan od najdražih glumaca.
I baš je faca. Isto kao i Jeremy Irons.
Ima glas od kojeg me prođu trnci. Luda sam za njim.
Ljudi, neka me netko ošamari da malo dođem sebi 
U mojoj glavi nikada nije dosadno, uvijek maštam o nekome.
Treba ju mi pod hitno lijekovi, pošaljite me u ludnicu, dajte mi šok-terapiju.
Bilo što samo da postanem normalna 
Adios...
Ponedjeljak, 18. veljače 2008. godine
Samo da odmah na početku kažem da mi je ovo 50-i post 
Eh, sad... odakle da počnem?
U subotu popodne sam bila kod bake u bolnici.
Odmah da se ispričam, u slučaju da me je zadnji puta netko krivo shvatio.
U prošlom postu je možda ispalo kao da je ne volim svoju baku, ali to nije istina.
Samo sam htjela reći da je ona (barem dok je bila zdrava) bila prilično zajebana i imala je tešku narav.
A ljudi se zbog bolesti mijenjaju - neki na gore neki na bolje.
Moja baka je sada postala malo bolja, mekša ;)
Uglavnom, kod bake je bilo o.k., fino smo si popričali.
Ona je bolje, može pričati.
Ne može se sjetiti baš svaku riječ, ali bitno je da može govoriti.
Nadam se da će ovaj tjedan doći iz bolnice.
U subotu navečer sam bila sa dragim na rođendanu.
Bili smo kod jednog njegovog kolege s posla.
Napila sam se k'o životinja 
Ma šalim se.
Popila sam pola boce Baileys-a (to je onaj fini irski liker od čokolade) i popila sam nekoliko piva.
Malo sam teturala, ali mi nije bilo zlo i nisam bila toliko pijana da radim neke gluposti.
Bila sam samo malo opuštenija.
Bilo nas je 10-ero i bilo je o.k. s obzirom da skoro nikoga od njih nisam poznala od prije.
Doma smo došli oko pola 3 ujutro, a išli smo spavati oko 4 jer mi dragi nije dao mira
Ujutro sam se ustala oko 10 jer sam morala paziti na ručak (moji su bili u bolnici) i to mi se baš i nije svidjelo.
Naravno, dopodne sam popila barem 10 litara vode 
A poslije me cijeli dan bolio stomak, valjda ga je uništilo toliko alkohola 
Koji me vrag tjerao da toliko popijem 
Jutros kada sam došla na posao kolegica me obavijestila da sam na jednom ugovoru napisala krivi datum rođenja.
I već odmah ujutro mi je šef uvalio jedan hitan, hitan posao tako da mi je dan odnosno tjedan loše započeo.
Sada popodne je malo mirnije, valjda će sve biti o.k.
A sada gibam raditi... Pusa svima
Petak, 15. veljače 2008. godine
Evo konačno je stigao vikend. Sutra hvala bogu ne radim.
Valentinovo nisam nešto posebno proslavila.
Od dragog sam dobila igračku Pepa Pig.
Ja njemu nisam ništa kupila (baš sam krmača).
Jučer me glava užasno bolila gotovo cijeli dan jer noć prije nisam dobro spavala.
Baka mi je opet imala moždani udar (u srijedu) pa su ju moji u 11 sati naveće morali voziti u bolnicu.
A do bolnice ima oko 45 minuta vožnje.
Tata i mama su se vratili iz bolnice oko pola 2 u noći, a baka je ostala tamo.
Već je prije par godina imala moždani udar, ali se dosta dobro oporavila.
A sada uopće ne može pričati ni išta raditi. Užas.
I sad se grozno osjećam jer nikada nisam baš nešto bila dobra s bakom.
Živimo u istoj kući, ali nikada nisam imala nekih tema za razgovor s njom.
Baka mi je (dok je bila zdrava) bila zajebana i imala je baš gadnu narav.
Oduvijek je bila zlopamtilo i imala je neke stroge odgojne metode.
Moju tetu je ošamarila na dan njenog (tetinog) vjenčanja.
A kada sam ja bila s onim narkomanom ona je govorila susjedama kako bi se moji trebali mene odreći.
Nakon prvog moždanog udara se promijenila.
Ne mogu reći da ne volim svoju baku, ali nekako mi se čini da joj je to kazna što se tako ponašala u životu.
Uglavnom sutra ću ju posjetit u bolnici.
I iskreno se nadam da će joj biti bolje i da će što prije doći doma.
Javim se još poslije... pozdrav... pusa
Srijeda 13.02.2008. godine
Evo konačno jedan +pozitivan+ post. Za ne povjerovat ;)
U zadnje vrijeme mi se stalno mijenjalo raspoloženje, prolazila sam neko loše razdoblje sa dragim, ali danas se dobro osjećam.
Jučer me dragi nazvao kad je završio s poslom i baš smo lijepo popričali 
A i naveće smo se čuli i isto smo lijepo pričali
Dosta dugo smo pričali pa sam rekla dragom da ne možemo više razgovarati jer je on ispucao svojih 300 riječi, a on se na to nasmijao.
Pitala sam ga i da li će ići opet na hipnozu (za prestanak pušenja), a on je rekao da neće ići jer će sam prestati pušiti.
To mi je bilo drago čuti jer to znači da postoji barem mala šansa da prestane pušiti ;)
I u pravu si Malijanice - ima više kutova i ne mogu reći da sam ja uvijek u pravu.
Znam da ja previše prigovaram, ali to je zato što želim od svog dečka napraviti bolju osobu.
A moja mama mi uvijek kaže da ja ne mogu mijenjati druge ljude, da ih mogu prihvatiti takve kakvi jesu ili ih ne prihvatiti.
Mogu promijeniti sebe i svoj pogled na njih.
Ali ja nikako da si to utuvim u ovu moju ludu glavu. 
Sinoć sam bila na jogi i baš sam se dobro osjećala nakon vježbanja.
Naravno, još uvijek me bole koljena dok radim neke vježbe, ali kad dođem doma super se osjećam.
Budem nekako smirena, zadovoljna i puna energije (pa mi je onda malo teško zaspati )
A jutros sam se probudila malo ranije i malo sam vježbala.
Vježbe su mi bilo malo traljave ali za početak nije loše ;)
Jučer sam bila sa mamom kod doktorice.
Čekale smo skoro 2 sata da dođemo na red, ali isplatilo se.
Doktorica mi je jako fina, lijepo smo se napričale.
Kaže da nisam alergična.
Dala mi je uputnicu da odem slikati ovo rame što me boli.
A dobila sam uputnicu i za slikanje kralježnice.
Već sam ju slikala prije dosta godina pa ne znam kakvo mi je sad stanje, vjerojatno još gore nego prije 
Ali ići ću na vježbe, a rekla mi je doktorica i da će me poslati u toplice jer da mi je plivanje jako dobro za kralježnicu
Sad sam ozbiljno odlučila da ću se malo trgnuti i početi više voditi brige o svom zdravlju i izgledu.
Primjetila sam da na poslu uopće ne pijem vode (a i doma rijetko) što mi nije dobro za bubrege, a ni za ten 
Koža mi je stalno suha, a pogotovo od ovog centralnog grijanja koje isušuje zrak.
Baš sam se nekako ulijenila u zadnje vrijeme, ništa ne radim po doma.
Mama me pitala šta ćemo danas sve raditi (kad dođemo s posla), a ja sam joj rekla: gledat ćemo McLeodove kćeri, nakon toga ćemo pogledati Rat u kući, pa Večeru za 5, pa onda Što s Brianom/Zabranjenu ljubav...
Baš imamo pretrpan raspored danas
Dani mi baš brzo prolaze.
Kad radim do 4 dođem doma, ručam,malo gledam TV, operem suđe, napravim koju sitnicu i već idem spavati.
A onaj tjedan kad radim dvokratno ne radim apsolutno ništa.
A sada odoh šljakati. Pusa svima... 
Utorak, 12. veljače 2008. godine
E, pa sada stvari više ne mogu biti gore nego što jesu.
Moj dragi je stvarno slučaj za sebe. Trebalo bi napisati knjigu o njemu.
Ja u životu nikad nisam upoznala takvu osobu kao što je on.
U jednom trenu je dobar, pažljiv, nasmijava me, mazi se...a u drugom trenu (što je puno, puno češće) je užasan.
Jučer se opet izgalamio na mene pred mojima.
A kada smo poslije razgovarali kod mene u sobi rekao mi je kako ja njemu stalno nešta prigovaram i serem.
Kad sam ga pitala šta ja to njemu serem nije htio reći.
Pa sam ja onda njemu nabrojala sve ono za čega mu prigovaram.
Kaže on da on meni nikada ne prigovara za ništa.
A kad sam ga pitala što mu to sve smeta na meni nije mi htio reći.
Isuse bože, jesam li ja luda ili šta?
Pa kome će reći šta mu smeta na meni ako ne - meni?
Ja ovdje na ovom blogu napišem dosta stvari koje ne spominjem dragom, ali opet ne mogu očekivati da se on promijeni ako mu ne kažem što to treba promijeniti.
Još sam ga ispitivala neke stvari, ali je on na sve šutio.
Kad sam ga pitala zašto stalno šuti, on je odgovorio: "kako šutim, već sam rekao 300 riječi danas."
Moj bože, on je rekao 300 riječi!
Da je rekao 3 milijarde riječi opet ne bi bilo dovoljno ako mi neće odgovoriti na moja pitanja.
Rekao mi je da mu je svejedno hoće li živjeti još 3 godine ili 30 godina.
A ja sam na to popizdila i rekla mu da je Bog budala (oprosti mi Bože) jer uzima život od ljudi koji bi željeli živjeti, a pušta da žive ljudi kojima uopće nije stalo do svog života.
Ne razumijem kako netko tko je zdrav i ništa mu ne fali u životu može tako razmišljati.
Njegovi roditelji su rastavljeni, tata mu je u zatvoru i znam da mu nije lako, ali opet ima ljudi kojima je 1000 puta gore u životu nego njemu pa svejedno žele živjeti.
Stvarno ga ne razumijem. A on mi očito nema namjeru ništa objašnjavati.
On je svojih 300 riječi rekao...
Ne želi mi reći što je njemu u životu toliko loše da mu je svejedno kada će umrijeti.
Strah me nešto mu prigovoriti jer koliko god loša situacija bila među nama ne želim ga nositi na duši.
Već se jednom prijetio da će se ubiti.
Uzeo je uže za sušenje rublja i krenio u neku svoju šupu.
Da se stvarno mislio objesiti ja ništa ne bi mogla napraviti da ga spriječim.
Jer na toj šupi ima željezna vrata koja nikako ne bi mogla razbiti, a na prozorima su rešetke.
Stvarno mi ne treba takvo neko sranje u životu.
Ne želim nositi na duši nekoga tko se ubio iz obijesti, nekoga tko se ubio jer je jedno obično razmaženo derište koje je naučilo da mu svi u životu popuštaju.
I sigurno se sada svi pitaju zašto ja njega jednostavno ne ostavim?
Pa kako da ga ostavim kad je za dva dana Valentinovo... za mjesec dana njegov rođendan...koji dan nakon toga Uskrs itd...
I osim toga prekidi mi nikada nisu išli.
Bojim se da ću ga povrijediti ...
Kaže idealno loša da treba biti lošija, i ja bi isto trebala, al ne ide...
Kaže moja mama muškarci ne vole žene koje im previše udovoljavaju.
Valjda je istina ono da što si lošiji prema nekome to je on bolji prema tebi.
Zašto ja nikada ne mogu biti ona loša koju će muškarci obožavati i nositi kao kap vode na dlanu.
Sad sam ovaj kraj sjebala ;) žurim doma, idem kod doktorice danas...
Nastavljam sutra... pusa svima
Ponedjeljak 11. veljače 2008. godine
Doobro jutrooo!
Zapravo već je skoro 11 sati, ali se ja osjećam kao da je još jutro.
Jutros sam se kasno ustala pa sam i zakasnila možda minutu-dvije na posao.
A to ne volim. Trudim se da uvijek dođem barem 5-10 minuta ranije na posao.
Evo danas sam malo bolje volje.
Raščistila sam neke stvari sama sa sobom.
A kao da mi se i dragi malo promijenio (na bolje).
Jutros je vozio mamu u bolnicu na neki pregled pa me je oko 7 nazvao.
I obećao je da će otići kod doktorice po uputnicu za vađenje krvi.
A ne bi išao da ga ja ne gnjavim.
Brinem se za njegovo zdravlje jer se nezdravo hrani, a po cijele dane samo sjedi.
I već ima previše kila.
A ja sutra idem kod svoje doktorice. Baš me zanima šta će meni reći za moj nalaz.
Vani je nekako oblačno, ne pada kiša, ali nema ni sunca pa mi se spava.
Idem se baciti na šljakanje. Pusa svima...
Mrzim nedjelju, mrzim subotu, mrzim Valentinovo, mrzim sve
Nedjelja 10. veljače 2008. godine
Kaže Malijanica: „napiši malo veseliji post, sunce sija, boli me k..za sve“
Ima Malijanica pravo, sunce sija, a meni se svijet ruši.
Sinoć sam saznala da je moj dragi opet počeo pušiti.
Ne mogu opisati koliko sam bila nesretna kad sam to čula.
Kao prvo oboje smo bili na hipnozi i nismo pušili skoro 2 i pol godine.
Već sam prije osjetila da mi dragi smrdi po dimu, ali kad bi ga pitala da li puši rekao je da ne puši.
Jučer sam saznala da puši već 2 tjedna (tako barem on kaže) što znači da mi je dva tjedna lagao i pravio budalu od mene.
I onda mi na kraju kaže da mi nije htio reći da puši jer je znao da ću poluditi.
I kaže da se zato nismo viđali ovih dana.
Došlo mi je da vrištim od muke.
Najgore od svega je to što je moj bivši dečko isto meni pušio iza leđa pola godine.
I isto je izmišljao kojekakve razloge da se ne bi viđao sa mnom jer nije želio da saznam da puši.
Uglavnom, možda neko misli da sam luda što pravim toliku dramu oko običnog pušenja, ali nije stvar samo u tome.
Povrijedilo me to što mi je lagao.
A barem stotinu puta sam ga pitala da li će mi reći ako počne pušiti.
I najgore je to što je moj dragi dobro znao što sam ja prošla s mojim bivšim dečkom.
Sinoć sam bila toliko jadna da nisam satima mogla zaspati, a moj dragi se još i naljutio na mene.
Kao šta ja sad tu cmizdrim i pizdim.
A kad sam jutros njegovoj mami rekla da je počeo pušiti ona je samo rekla: Pa dobro je, opet će prestat.
I nje sam sita. Uvijek ga brani. A zapravo mu čini medvjeđu uslugu.
Napravila je od njega nesposobnjakovića i ljenčinu.
Čim sam jutros došla doma mama je skužila da nešto nije u redu pa sam se njoj izjadala i sada mi je malo lakše.
Ali nije mi baš svejedno kada znam da su mom dragom cigarete i kompjuterske igrice važnije od mene.
Za koji sat ću se naći s dragim i ako uspijem konačno ćemo porazgovarati.
Mada mislim da će se on (kao i uvijek) napizditi i napraviti tako da ja ispadnem kriva za sve.
Kao što i uvijek napravi.
Uglavnom muka mi je od svega, kako god okrenem ja ću opet ispasti kučka.
Ja ću ispasti kučka jer će izgledati kao da sam ostavila dragog zato što je počeo pušiti.
Ja sam kučka jer ja uvijek nešto pizdim i serem.
Ja sam uvijek kriva za sve.
A sada se idem izvaliti u kadu i ako bog da možda se i utopim pa ću se riješiti svih briga.
Pusa i pozdravček svima.
Četvrtak, 07. veljače 2008. godine
Ne mogu vjerovati da je već četvrtak.
Još malo pa će i vikend (nažalost ova subota mi je radna).
Na poslu je danas bilo o.k.
Jučer se šef odmah ujutro izgalamio na mene i istog trena sam dobila glavobolju koja mi nije prestala sve do naveče.
Znam da sam preosjetljiva i voljela bih kada bih mogla malo kontrolirati svoje emocije.
Bilo bi dobro kada ne bi sve tako ozbiljno shvaćala, ali kad sam ja takva i ne mogu drugačije.
Glupo rame me me još uvijek boli (već barem mjesec dana).
Bol nije neizdrživo jaka, ali je ipak dovoljno jaka da mi ometa uobičajene aktivnosti.
Teško se oblačim, a i vježbanje mi je bolno.
Koljena me isto bole (suze mi idu dok radim mandukasanu i ushtra-asanu).
Odlučila sam da ću krenuti i na fitnes (barem dva puta tjedno), ako uspijem tatu nagovoriti da ide sa mnom.
S obzirom na ovo moje zdravstveno stanje trebala bi vježbati svaki dan, ali stalno sam umorna i fali mi energije.
A jogu imam samo dva puta tjedno i to mi nije dovoljno.
Idući tjedan ću konačno otići kod doktora, moram vidjeti što mi je s tim ramenom, jer bolje liječiti bolesti prije nego što se pretvore u nešto ozbiljno.
Jučer mi je jedan frend rekao da sam ja uvijek bolesna i živčana ;)
A to je nažalost istina.
Zadnjih ne znam koliko godina mene uvijek nešto boli. Leđa, lijevo rame, zglob desne ruke, koljena, glava.
Uvijek nešto. Kao da imam 100 godina ;)
I opet imam noćne more. Opet sam sanjala da dolazim u školu i da ne znam koje predmete taj dan imamo.
I sanjala sam da pišemo neki test, a ja naravno ništa nisam učila.
Nije mi jasno zašto stalno imam noćne more u vezi škole.
Mislim, prošlo je već više od 10 godina otkako sam završila srednju školu.
Možda je to zato što znam da bi trebala upisati neki fakultet, ali me strah, nemam volje učiti, bojim se ispita...
A što je najgore ni ne znam koji fakultet bi upisala.
Volim ovaj posao koji sad radim, ali više bi voljela kada bi mogla raditi neki posao vezan uz životinje.
Jako volim životinje, ali nemam dovoljno jak želudac da budem veterinar :)
Što se tiče mog ljubavnog života sve je po starom.
Pustit ću stvari da idu svojim tokom.
Da se zaljubim u nekog drugog ostavila bi dragog, ali ovako mi je svejedno.
Ionako sam samo na relaciji kuća-posao-kuća.
A sada odoh još malo šljakat. Pozdrav........
Petak, 01. veljače 2008. godine
Ovih dana nisam pisala jer sam imala gužvu na poslu.
U srijedu je bilo užasno 
Imali smo jako puno posla, a najgore u svemu je bilo to što nam je šef uporno pokušavao "organizirati" posao 
Htio je da njegove prijatelje uzimamo preko reda.
Ja na takve stvari poludim jer mislim da nije fer da dok netko mirno stoji i čeka svoj red, netko drugi uđe unutra, zaobiđe sve i htio bi da je prvi na redu.
Neki ljudi su bili i bezobrazni pa sam stvarno popiz..
Još na kraju nisam mogla otići doma na vrijeme nego sam morala ostati nešto pisati, kao da nitko drugi osim mene ne zna raditi na kompjuteru.
Ne volim kada me tako netko izbaci iz takta jer onda budem ljuta, a ne volim da naše stranke to primjete ili da ispaštaju zbog toga.
Stvarno se uvijek trudim da budem ljubazna prema svima, ali nekada stvarno pošizim.
A ako je neka od stranaka bezobrazna prema meni onda ni ja ne budem baš nešto pretjerano ljubazna prema njoj.
Općenito ako netko dođe kod nas veseo i raspoložen onda mi nekako bude drago raditi sa takvom osobom. I za takvu osobu mi nije problem ništa napraviti.
A ako je netko nadrkan i bezobrazan pa onda još i zahtijeva da mu nešta kopiram ili napišem onda pošizim.
Mislim da bi jedno obično "molim" i "hvala" bili sasvim dovoljni.
Jučer je na poslu bilo o.k. pa sam riješavala zaostatke od proteklih dana.
Sutra hvala bogu ne radim pa ću se moći malo opustiti i odmoriti. 
Što se tiče mog ljubavnog života dragog opet nisam vidjela od nedjelje ujutro.
Izgleda da će nam to postati nova fora da se viđamo samo petkom i subotom.
Trenutno sam zaljubljena u jednu polu-stvarnu osobu.
On je inače poznata osoba, gledam ga na TV-u svaki dan, ali je iz mog mjesta pa možda i postoji neka sićušna šansa da ga jednog dana upoznam.
Malo mi je problem i to što on ima djevojku (i to prilično zgodnu).
Znam da nisam normalna ali samo o njemu razmišljam zadnja 2-3 tjedna.
Ali eto, bolje biti i zaljubljen u polu-stvarnu osobu nego uopće ne biti zaljubljen.
Jer zaljubljenost je jedan divan osjećaj - osim ako se ne pretvori u opsesiju ;)
Danas vani sija sunce i baš sam nekako dobre volje.
Nadam se da ću ovaj vikend konačno otići malo negdje u prirodu.
I opet me leđa bole, jedva sjedim.
A jučer su me i koljena toliko bolila da sam jedva radila vježbe na jogi.
A nikako da se natjeram da vježbam svaki dan 
Eto toliko za sada od mene.
Želim svima ugodan vikend.
